Zašto su bogataši bahati?

16. studenoga 2019.

Foto: Pixabay

Iako je živio u kući vrijednoj milijune dolara s pogledom na Tihi ocean i posjedovao kapital vrjedniji od 3,5 milijuna dolara, od kojeg je mogao lagodno živjeti uzimajući dobit od kamata u godišnjoj vrijednosti od oko 175.000 dolara, Hal Steger, poduzetnik iz Silicijske doline, svaki je dan dolazio rano na posao i radio po 12 sati dnevno. Tada pedesetogodišnji Steger govorio je kako razumije da se drugi pitaju zašto radi umjesto da uživa u plodovima svoga rada, no nekoliko milijuna danas ne traje koliko je trajalo nekada. Steger je mislio na gubitak vrijednosti zbog inflacije, ali sigurno nije bio svjestan načina na koji bogatstvo utječe na njegovu psihu, piše Christopher Ryan za magazin Wired.

Upravo je Silicijska dolina prepuna bogataša koji i dalje mnogo rade kao da su na početku karijere. Mnogi od njih i dalje misle da nisu bogati, a to je dijelom zbog toga što su okruženi ljudima koji su bogatiji od njih. Mnogi takvi bogataši, koji posjeduju bogatstvo od nekoliko milijuna dolara, svoj zgrnuti imetak ne vide velikim zbog toga što sličnih njima ima mnogo, a i onih koji su bogatiji od njih ima na stotine i tisuće.

Gary Kremen, osnivač Match.coma, koji je također milijunaš tog tipa, ističe kako svatko gleda one koji su iznad njih, pa ako imate samo deset milijuna, kaže on, niste nitko i ništa.

Onima koji su bogatstvo naslijedili može biti još gore. Sindrom bahatog bogataša može biti posljedica činjenice da si bogatiji od 99,99 posto svih ljudi na svijetu, da te je odgojila dadilja, da je to i posljedica prejedanja kavijarom... No, i ti ljudi su, unatoč bogatstvu, vrlo često nesretni jer nisu tamo gdje bi zaista željeli biti.

Izdvojeni od "običnih" ljudi

U španjolskom jeziku riječ "aisar" znači istodobno zaštititi se, ali i izolirati. A to se događa mnogima kad se obogate - novcem kupuju sigurnost od rizika, buke, neugode. Kupuju automobil da ne moraju misliti o javnom prijevozu, kupuju kuće iza visokih zidova, daleko od bučnih susjeda. Odlaze u skupe i mirne hotele umjesto bučnih mjesta u kojima su odsjedali dok novca nisu imali previše.

No, uz tu sigurnost dobivaju i izolaciju. Udobnost koju imaju znači i smanjenje interakcija s drugima, a tada je teško čuti novu glazbu ili neobičan smijeh, uživati na čistom zraku i razgovarati s nepoznatim ljudima. Istraživanja su potvrdila kako je osjećaj sreće duboko povezan s prihvaćenošću u zajednici. I dok je početkom prošlog stoljeća samo pet posto Amerikanaca živjelo samo, sada ih tako živi četvrtina. S usamljenošću raste i potrošnja antidepresiva, koja je u posljednjih 20 godina porasla 400 posto, a zlouporaba lijekova protiv boli također postaje sve veći problem. Iako se ovi podaci ne mogu izravno povezati, trendovi su očiti.

Upravo zato trebali bismo promijeniti uvriježena mišljenja i zapitati se što bi nas to moglo učiniti zadovoljnim - jesu li to doista komfor, bogatstvo ili moć?

 

P.hr/K.S.