Poslodavci na mukama: Do stranaca teško, nezaposleni ne žele raditi

21. lipnja 2019.

Foto: Shutterstock

U sljedećih tridesetak godina broj radno sposobnih ljudi u Hrvatskoj će pasti sa sadašnjih dva milijuna i osamsto tisuća na oko milijun i 800 tisuća. No iako se o tim brojkama već dugo govori, a podaci o smanjenju broja radnika kao i iseljavanje samo potvrđuju te trendove, dajući im još i na zamahu, nitko se još nije ozbiljno uhvatio u koštac s izradom strategije koja bi se pozabavila tim problemom. 

Prvi na liniji koji osjećaju taj problem su poduzetnici koji imju problema s održavanjem posla i osiguravanjem dovoljnog broja radnika, odnosno njihovim motiviranjem na dolazak na posao upravo kod njih.

"Jako je teško pronaći radnu snagu, ali se zasada snalazimo s onim što imamo i još se uvijek nismo okrenuli uvozu, iako nam nedostaje radnika svih profila," kaže Saša Breznik, predsjednik Uprave Poljoprivrednog poduzeća Orahovica. "Najveći izazov nam predstavlja relativno komplicirana procedura koju treba proći, koja košta, ali vas onda stavlja pred gotov čin. Takvom radniku morate osigurati smještaj i uvjete koje ste naveli, no nitko vam ne može jamčiti da će ta osoba biti kvalitetan radnik i da ćete ga moći i htjeti zadržati. Ribnjačarstvo je branša koja traži specifična znanja i gotovo je nemoguće pronaći radnike s iskustvom, a učenici koje izlaze iz naših škola jako površno obrađuju tu temu, ako je se uopće dotiču", upozorio je Breznik. 

Saša Brezik

Upozorio je i na činjenicu da iako imaju potražnju za tridesetak radnika, kada su od Zavoda za zapošljavanje dobili podatke o čak 67 ljudi koji odgovaraju kriterijima njihovih potreba samo njih pet je došlo na razgovor o poslu, a ostali su rekli da uopće nisu zainteresirani za posao.

Marijan Batina, direktor Boxmark Leathera, tvrtke koja sa svojih oko dvije tisuće radnika ima veliku fluktuaciju pa je posljednjih par godina kroz nju prošlo oko tisuću i pol ljudi, ističe kako već i već pet godina zapošljavaju strance i to Mađare, dnevne migrante koje voze autobusima na posao iz pograničnih mjesta. "Jako smo zadovoljni s njima, a kako su radnici iz EU-a ne spadaju u nikakve kvote. Prema tom iskustvu mislim da nam treba jednostavnija i jeftinija procedura uvoza radnika jer sadašnja procedura je duga. Po mjesec dana traje proces od podnošenja zahtjeva do izdavanja dozvola, a prošle godine smo zbog toga izgubili nekoliko potencijalnih radnika iz Ukrajine koji nisu htjeli čekati našu birokraciju, već su svoju budućnost pronašli u Poljskoj", ističe Batina.  

Marijan Batina

Kako bi se izbjegle trzavice na poslu svim radnicima se nude isti uvjeti na radnom mjestu, a po preporuci radnika koji su iz Pakistana došli raditi u tvtku pronašli su i još nekoliko njih iz sličnih branši. "Ove godine ćemo dovesti još desetak radnika iz te zemlje na probu, a ponudit ćemo i radnicima iz Filipina priliku da se okušaju na poslu u našoj tvrtki", dodaje Batina.

'Građevinski sektor je u rasulu'

Goran Knežević, direktor tvrtke Međimurje graditeljstvo koja zapošljava oko 150 radnika i još pedesetak radnika kod kooperanata, upozorava kako se predugo stoji na mjestu. "Već deset godina sudjelujem na ovakvim konferencijama i upozoravam na stvari koje nas čekaju no pomaka nema. Situacija je sve gora. Građevinski sektor je u rasulu. Sada nemamo građevinsku tvrtku u Hrvatskoj koja zna napraviti most ili tunel, niti je moguće napraviti domaći konzorcij za izgradnju pruge. Stranci dolaze i traže kooperante samo da zadovolje formu. Kinezi su došli i neće otići i nismo daleko od dana kada će Kinezi kupiti domaće tvrtke i kroz njih plasirati svoje radnike", kaže Knežević.

Goran Knežević

Građevinari upozoravaju kako turistička izgradnja povlači sektor kako bi sve bilo gotovo za početak sezone, a nakon toga? "Prije petnaestak dana kooperanti knauferi su me napustili na jednom objektu kojeg ne mogu dovršiti jer unatoč redovnom plaćanju ne mogu pronaći nekoga tko će taj posao dovršiti ma koliko ih plaćao. Samo oni kojima pukne cijev u stanu dok čekaju vodoinstalatera razmišljaju o tome što se ne čini. Pod ovakvim uvjetima ne može se osigurati radnike jer ih škole ne proizvode, s ovakvim porezima i plaćama ne možemo dovesti ljude iz Turske ili Makedonije i pitanje je što nas sve još čeka", ističe Knežević.

Marina Perić Kaselj

Društvo koje strahuje od stranaca

Marina Perić Kaselj, ravnateljica Instituta za migracije i narodnosti kao možda najveći izazov za budućnost vidi u integraciji radne snage koju ćemo neminovno morati uvoziti u sve većoj mjeri. "Mi smo društvo koje je u strahu od stranaca, nemamo nikakvu strategiju niti znamo kakve radnike i iz kojih zemalja želimo. Ono što nam je potrebno je naći se za zajedničkim stolom, i zajednički javno i organizirano raditi na ovom problemu. Treba nam dvosmjerna integracijska politika koja je usmjerena na strance, ali i lokalno stanovništvo. Pozitivne primjere integracije na lokalnoj razini moramo prenijeti na državnu razinu i pomoći stranim radnicima na integraciji u hrvatsko društvo. Jednako tako moramo pomoći i djeci naših iseljenika da se lakše vrate, no ni u tome za sada nemamo nikakve mjere kojima bismo im pomogli. Hrvatska mora imati useljeničku strategiju i jasnu useljeničku politiku", zaključuje Marina Perić Kaselj.         

Krešimir Sočković