Za ostvarenje Europskog zelenog plana Hrvatska mora stvoriti dodatne izvore financiranja

19. listopada 2020.

Tranzicija na održivo zeleno gospodarstvo neizbježna je, iziskivat će visoka ulaganja, no ona će svakako biti manja od troškova uklanjanja posljedica nečinjenja i poslovanja na način na koji smo do sada radili, kaže Marija Šćulac Domac, direktorica Sektora za industriju i održivi razvoj HGK

Marija Šćulac Domac / Foto: HGK

Obnovljivi izvori energije odlična su prilika za reindustrijalizaciju Hrvatske, a sada je prilika za pripremu domaćega gospodarstva da se što je moguće više uključi u pripremu i izgradnju novih projekata, kaže u razgovoru za Privredni Marija Šćulac Domac, direktorica Sektora za industriju i održivi razvoj HGK, ističući da povećanjem uporabe obnovljivih izvora energije ne samo da pridonosimo smanjenju emisija stakleničkih plinova i štitimo okoliš nego i razvijamo hrvatsko gospodarstvo i otvaramo nova radna mjesta.

Poručuje da moramo i dalje sustavno raditi na modernizaciji i dekarbonizaciji našega energetskog sektora jer potencijali nisu ni približno iskorišteni. Šćulac Domac smatra da Hrvatska, koja je danas energetski jako ovisna i troši milijarde kuna na uvoz energije, u sljedećih 30 godina u proizvodnji električne energije može postati samodostatna, ali je i izvoziti jer nam potencijali u obnovljivim izvorima energije, vjetar i posebno sunce, to omogućavaju.

Europski zeleni plan postavio je zahtjevne klimatske ciljeve do 2030. godine. U kojoj mjeri Hrvatska slijedi propise klimatske politike i jesmo li u tome usporeni u usporedbi sa zapadnim zemljama?

Proces usklađivanja zakonodavnog okvira na EU razini na temelju Europskoga zelenog plana nije jednostavan i trajat će određeno vrijeme. U tijeku je rasprava koja se trenutno vodi na razini EU-a o usvajanju novih, ambicioznijih ciljeva smanjenja emisija stakleničkih plinova do 2030. godine i Zakona o klimi. Hrvatska aktivno pristupa prenošenju zakonodavnog okvira i usklađivanju nacionalnog zakonodavstva, a tempo tog usklađivanja ovisi o spremnosti institucija, ovisnosti povezanih zakona, ali i političkoj volji koja je u Hrvatskoj nedvojbeno prisutna.

Državna uprava ima ključnu ulogu u donošenju regulative koja će usmjeravati tržište prema održivosti, a industriju i poduzetnike poticati na tranziciju prema niskougljičnom razvoju. Financiranje promjena bit će veliki izazov. Privatne investicije ključ su razvoja, ali njih mora poticati državna regulativa.

Poseban izazov vidim u usklađivanju zakonodavnog okvira tržišta električne energije i energetske učinkovitosti te u području održivog financiranja i taksonomije, a koje bi trebalo osigurati odabir i financiranje projekata usmjerenih upravo na postizanje klimatskih ciljeva. Usklađivanje će zasigurno biti zahtjevno, a Hrvatska gospodarska komora bit će aktivni zagovornik stavova poslovne zajednice.

Hoće li Hrvatska uspjeti ostvariti zacrtane ciljeve u zadanom roku? U čemu najviše zapinjemo?

S obzirom na Europski zeleni plan, pred Hrvatskom je veliki izazov u ostvarivanju zacrtanih ciljeva do kraja 2030. godine. Ključni dokument kojim se definira buduća klimatska i energetska politika je tzv. Nacionalni klimatsko-energetski plan, koji su obvezne donijeti sve zemlje članice EU-a. Hrvatska je ovaj dokument usvojila krajem 2019. i definirala ciljeve u svih pet dimenzija Energetske unije (dekarbonizacija, učinkovitost, OIE, unutarnje energetsko tržište i R&D). Ovim se dokumentom za Hrvatsku do 2030. definiraju ciljevi znatnog smanjenja emisija (barem 43 posto za ETS sektor i barem sedam posto u sektorima izvan ETS-a) te povećanja udjela OIE na 36,4 posto, što u idućih 10-ak godina predstavlja inkrement od oko osam posto u odnosu na današnje stanje. Naravno da će ovi ciljevi morati biti revidirani s obzirom na to da je izvjesno da će se EU cilj smanjenja emisija stakleničkih plinova do 2030. godine povećati s postojećih 40 na 55 posto.

U ovom trenutku pred nama je desetogodišnje razdoblje provedbe usvojenih politika, transformacije konvencionalnih poslovnih praksi i stvaranja novih poslovnih modela. U općem je interesu da zajedno učinimo sve da ispunjavanje postavljenih ciljeva ne utječe negativno na hrvatsko gospodarstvo.

Poslovanje tvrtki kontinuirano se usklađuje. Postoje određena područja, kao što su promet i energetika, ali i energetski intenzivnija industrija, u kojima su potrebna dodatna usklađivanja, a koja iziskuju znatna financijska sredstva što je izazov i za većinu zemalja Europske unije. Stoga su za sljedeće financijsko razdoblje predviđeni fondovi koji bi trebali omogućiti ubrzanu transformaciju gospodarstva i njegovo dodatno 'ozelenjivanje'.

Međutim, pitanje je hoće li ti fondovi i u dovoljnoj mjeri biti na raspolaganju hrvatskoj industriji u sustavu ETS-a, koja je u odnosu na EU benchmarke objektivno u inferiornom položaju (sigurno dijelom i zbog manjih ulaganja u proteklom razdoblju), pa će i zahtjevi za dekarbonizaciju (smanjenje emisije) za njih biti iznimno zahtjevni i teško ostvarivi - dobar primjer je cementna industrija. Novi će zahtjevi sigurno biti investicijski vrlo teško ostvarivi, pa smatram da im moramo stvoriti dodatne financijske uvjete iz nacionalnih izvora financiranja kako bi mogli postavljene zahtjeve ispuniti. Kako će se i u kojoj mjeri velika industrija naći u okvirima Fonda za oporavak, Modernizacijskog fonda, Inovacijskog fonda i općenito sljedeće financijske omotnice, još uvijek je otvoreno pitanje.  

S ciljem pokretanja gospodarstva nakon pandemije COVID-a 19, Europska komisija ponudila je Plan za oporavak u iznosu od 750 milijardi eura, od čega se minimalno 30 posto mora utrošiti na klimatsku zaštitu i smanjenje emisija stakleničkih plinova. Kako bi imale pristup ovom fondu za oporavak, države članice EU-a moraju pripremiti planove oporavka u okviru svojih nacionalnih programa reformi, koji trebaju sadržavati prioritete ulaganja i reformi te ih dostaviti do travnja 2021. Za Hrvatsku je ključno da se u svome Planu oporavka usredotoči na aktivnosti kojima može pokrenuti gospodarstvo i približiti se ugljičnoj neutralnosti.

zelena energija

Foto: Shutterstock

Do kraja godine izmjene će doživjeti Zakon o energetskoj učinkovitosti i Zakon o tržištu električne energije. Zbog izmjene EU zakonodavstva sljedeće godine donosi se i novi Zakon o obnovljivim izvorima energije i visokoučinkovitoj kogeneraciji. Koje će ključne novosti donijeti navedene izmjene i zašto su nužne?

Zajedničko za ove zakone jest to da se ni jedan od njih neće donositi zbog reformskih mjera Vlade, već u pravilu radi usklađivanja nacionalnog zakonodavstva s pravnom stečevinom Europske unije.

Izmjene i dopune Zakona o energetskoj učinkovitosti donose se kako bi Hrvatska pridonijela ostvarenju zajedničkog EU cilja povećanja energetske učinkovitosti za 32,5 posto do 2030. te kako bi se uklonile prepreke na hrvatskom tržištu energije koje smanjuju učinkovitost opskrbe i uporabe energije. Tvrtke opskrbljivači energijom (električna energija, prirodni plin, naftni derivati) u Hrvatskoj imaju problema sa sustavom obveza energetskih ušteda na temelju još uvijek aktualnog Zakona koji za njih predstavlja veliki financijski i organizacijski izazov. Radi se o obvezama tvrtki da ostvare uštede ulaganjem u poboljšanje energetske učinkovitosti u neposrednoj potrošnji. U slučaju neostvarivanja propisane obveze, tvrtka opskrbljivač energije dužna je plaćati znatnu financijsku naknadu Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost. Tvrtke vjeruju da će izmijenjeni i dopunjeni zakonodavni okvir biti prilika za razvoj, poboljšanje i transparentnost sustava obveza energetske učinkovitosti. Svi se slažu s ocjenom da će se u godinama koje su pred nama morati mnogo više ulagati u mjere energetske učinkovitosti i da će industrija energetske učinkovitosti i tržište energetskih ušteda u narednom razdoblju biti u porastu. Izmjenama i dopunama Zakona o energetskoj učinkovitosti trebala bi se utvrditi i jasnija pravila o mjerenju energije i obračunu, jačati prava potrošača te odrediti nacionalna pravila o raspodjeli troškova usluga grijanja, hlađenja i tople vode u zgradama s više stanova u kojima se te usluge dijele. Energetska učinkovitost definitivno postaje ključan element i prioritet u budućim odlukama o ulaganjima u energetsku infrastrukturu.

Donošenjem novog zakona o tržištu električne energije trebalo bi jasnije urediti odnose između sudionika na tržištu. Funkcionalno tržište električne energije ključno je za daljnji rast uporabe obnovljivih izvora energije. Nadam se da će se novim zakonom o tržištu električne energije osnažiti uloga kupca i pružiti alati za njihovo snažnije sudjelovanje na energetskom tržištu. Građani RH kao građani EU-a moraju imati koristi od unutarnjeg tržišta električne energije te dati svoj doprinos ostvarenju ciljeva Unije glede udjela obnovljive energije.

EU želi osnažiti manje proizvođače energije iz obnovljivih izvora te pojednostavniti proceduru i skratiti vrijeme za izgradnju OIE elektrana, osnažiti energetsko zadrugarstvo i samoopskrbu iz obnovljivih izvora energije. Od država članica traži se da svi građani, neovisno o tome stanuju li u obiteljskim kućama ili zgradama, dobiju pravo proizvodnje energije iz OIE, što u Hrvatskoj trenutno nije moguće za višestambene zgrade. Zato Vlada RH planira u prvom kvartalu sljedeće godine uputiti Saboru na donošenje novi zakon o obnovljivim izvorima energije i visokoučinkovitoj kogeneraciji.

Hrvatska godišnje uveze do 50 posto potreba električne energije. Što je nužno činiti da bi se smanjila ovisnost o uvozu?

Hrvatska je energetski jako ovisna i troši milijarde kuna na uvoz energije. U prosjeku 50  posto svojih potreba za energijom podmirujemo uvozom. U ovom trenutku uvozimo 100 posto ugljena, 80 posto nafte, 60 posto prirodnog plina, a uvozimo i gotovo 40 posto električne energije, uz napomenu da jedna trećinu tog uvoza predstavlja proizvodnja hrvatskog dijela NE Krško. Jasno je da je za Hrvatsku imperativ jačanje uporabe domaćih resursa kako bi se smanjila ovisnost o uvozu, a to uključuje proizvodnju energije iz vlastitih izvora, ponajprije iz obnovljivih izvora energije uz smanjenje potrošnje fosilnih goriva, s ciljem dostizanja ugljične neutralnosti do 2050. godine.

Iz domaćih izvora najviše električne energije dobivamo iz hidroelektrana. S obzirom na to da ta proizvodnja varira u hidrologiji, situacija je složena, a u budućnosti će biti još kompleksnija jer će klimatske promjene dovesti do smanjenja električne energije iz tih izvora. Što sve može biti alternativa ovoj proizvodnji?

Gotovo 60 posto instalirane snage elektrana u elektroenergetskom sustavu Hrvatske koristi domaći resurs - obnovljive izvore energije. Najveći doprinos u proizvodnji električne energije daju velike hidroelektrane, ali njihov doprinos varira i ovisi o hidrologiji. Međutim, ostale tehnologije obnovljivih izvora energije postaju sve važnije, od kojih je vjetar danas najzastupljeniji i s trendom daljnjega rasta. Potencijal sunca daleko je veći od trenutno korištenog, stoga u Hrvatskoj trebamo bez odlaganja započeti sa snažnom solarizacijom kako bi se konačno maknuli sa začelja liste država članica EU-a prema uporabi energije sunca po glavi stanovnika.

fotonapon solar paneli sunčana energija

Foto: Pixabay

U kojoj mjeri obnovljivi izvori energije mogu zadovoljiti domaću potražnju?

Hrvatska ima dovoljno domaćih resursa i na tome može i treba graditi održivu budućnost. Slavonija i kontinentalna Hrvatska imaju velike mogućnosti za proizvodnju energije iz bioplina i geotermalnih izvora, Srednja i gorska Hrvatska za uporabu biomase, geotermalne i energije vodotoka, dok je Dalmacija (južna Hrvatska) vrlo pogodna za proizvodnju energije od energije vjetra. Na području cijele Hrvatske moguće je bitno povećati uporabu energije sunca. Raspoloživost svih ovih izvora značajno bi se povećala u kombinaciji s razvojem pametnih mreža i kapaciteta skladištenja energije. Prema svim procjenama, Hrvatska u sljedećih 30 godina u proizvodnji električne energije može postati samodostatna te ju naposljetku i izvoziti zato što nam potencijali u obnovljivim izvorima energije (vjetar i posebno sunce) to omogućavaju.

Koliki udio obnovljiva energija sada čini u ukupno potrošenoj energiji u Hrvatskoj, a koliko je prosjek u EU?

Prema posljednjim publiciranim podacima Eurostata za 2018. godinu, udjel obnovljivih izvora energije u ukupnoj potrošnji električne energije u Hrvatskoj iznosio je 48 posto, po čemu se Hrvatska nalazi na šestome mjestu u EU. Kada govorimo o udjelu u ukupnoj potrošnji energije, u 2018. godini ostvarili smo 28 posto, dok je prosjek EU-a iznosio 18,9 posto. No, ti dobri pokazatelji ne smiju nas zadovoljiti i usporiti. Moramo i dalje sustavno raditi na modernizaciji i dekarbonizaciji svoga energetskog sektora jer potencijali nisu ni približno iskorišteni, a i postavljeni ciljevi za novo razdoblje nakon 2020. godine mnogo su zahtjevniji.

Koliko je u Hrvatskoj do sada zaposlenih u sektoru obnovljivih izvora energije?

Sigurno puno premalo. Obnovljivi izvori energije odlična su prilika za reindustrijalizaciju Hrvatske, a sada je prilika za pripremu domaćega gospodarstva da se što je moguće više uključi u pripremu i izgradnju novih projekata. Povećanjem uporabe obnovljivih izvora energije ne samo da pridonosimo smanjenju emisija stakleničkih plinova i štitimo okoliš nego i razvijamo hrvatsko gospodarstvo i otvaramo nova radna mjesta. Na primjer, Međunarodna agencija za obnovljivu energiju predviđa da će se u sljedećih 30 godina broj radnih mjesta globalno u sektoru obnovljivih izvora energije povećati na 42 milijuna.

zelena energija

Foto: Shutterstock

Je li privatni sektor spreman za tranziciju Hrvatske na niskougljično gospodarstvo?

Načelno da, ali u praksi je situacija ipak drukčija. S jedne strane imamo iznimne tvrtke predvodnice u razvoju i primjeni niskougljičnih tehnologija, znatan udio proizvodnje iz obnovljivih izvora energije i ogroman potencijal izgradnje sunčanih elektrana, no s druge strane još uvijek imamo i tradicionalne industrije, koje su i radno intenzivne (tekstilna ili industrija obuće) i koje svakako trebaju noviji pristup i koncept kako bi postale energetski učinkovitije i okolišno prihvatljivije.

Hrvatska ima dobru IT industriju koja svojim djelovanjem pridonosi digitalizaciji i unapređenju proizvodnih procesa te time umanjuje njegov negativan utjecaj na okoliš. Postoji niz spremnih projekata modernizacije postojećih postrojenja koji samo čekaju otvaranje novih natječaja iz fondova EU-a kako bi započeli i s realizacijom. U ovom je trenutku spremno i više od 12 milijardi kuna vrijednih projekata u obnovljive izvore.

Industrija i poduzetnici uglavnom ističu kako su spremni pokrenuti svoju transformaciju, no svakako treba imati na umu da će navedene promjene tražiti i znatna financijska sredstva. Treba istaknuti kako svaku tvrtku, svako postrojenje trebamo promatrati individualno te da niskougljična tranzicija neće biti jednaka za svakoga. U tom smislu tvrtke svakako trebaju i očekuju tehničku i financijsku pomoć.

Koliki je interes hrvatskih tvrtki za povećanje energetske učinkovitosti i uporabu obnovljivih izvora energije? Možete li izdvojiti neke pozitivne primjere?

Tranzicija energetskog sektora u velikoj se mjeri odnosi na povećanje energetske učinkovitosti u čijoj će implementaciji najveći izazov predstavljati energetska obnova zgrada, no to je ujedno i prilika za snažniji angažman građevinskog sektora te za razvoj inovativnih proizvoda i usluga kojima će se postići zacrtani ciljevi. Drugu važnu komponentu tranzicije energetskog sektora predstavljaju obnovljivi izvori energije, čiji puni potencijal primjene možemo očekivati na nacionalnoj razini uz tržišno orijentiranu politiku i iskorištavanje fondova EU-a.

Značajan broj hrvatskih tvrtki već je rabio nacionalna i EU sredstva za ozelenjivanje vlastita poslovanja i smanjenje ovisnosti o fosilnim gorivima. Jedni se odlučuju za ulaganja u obnovljive izvore energije, ponajprije gradnjom sunčanih elektrana na krovovima svojih proizvodnih hala, kako bi smanjili vlastite troškove za energiju i osjetljivost na rast cijena električne energije. Drugima je primarni cilj na učinkovit način zbrinuti otpad iz vlastite procesne industrije te proizvesti energiju za vlastite potrebe. Tipičan su primjer u Hrvatskoj drvoprerađivači koji iz svoga otpada proizvode toplinsku energiju za vlastite procesne potrebe, pa višak proizvedene električne energije čak i prodaju.

U Hrvatskoj je posljednjih godina postignut vidljiv napredak. Tvrtke sve više ulažu u svoje ozelenjavanje i rast na uključiv i održiv način, rade na poboljšavanju energetske učinkovitosti proizvoda, procesa i usluga, ulažu u obnovljive izvore energije te potiču inovacije i razvijaju nove usluge i rješenja za ublažavanje i prilagodbu klimatskim promjenama. Za ilustraciju sve većega konkretnog poslovnog interesa za ulaganja u mjere energetske učinkovitosti i uporabe obnovljivih izvora energije treba navesti primjere provedenih poziva za sufinanciranje mjera povećanja energetske učinkovitosti i uporabe obnovljivih izvora energije u proizvodnim industrijama i uslužnom sektoru (turizam i trgovina). Oba navedena postupka odobravanja sredstava iz OPKK 2014. - 2020. završena su na način da je zbog velikog broja kvalitetnih projekata odobren dvostruko veći iznos sredstava nego što je inicijalno bilo predviđeno za dodjelu. Ovih dana Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja objavilo još jedan poziv za sufinanciranje projekata energetske učinkovitosti i obnovljivih izvora u proizvodnim industrijama u ukupnom iznosu od 266 milijuna kuna i prema svim najavama očekuje se prijava velikog broja projekata koja će premašiti raspoloživa sredstva.

 

Financiranja iz EU proračuna posljednjih godina u velikoj su mjeri usmjerena na zelene tehnologije. Kako se, prema Vašem mišljenju, snašla Hrvatska?

Kada sve individualne aktivnosti pogledamo u cjelini, možemo reći da se zapravo dosta postiglo, no još je mnogo posla pred nama i samo zajednički možemo dalje. Svako propuštanje "vlaka" izvjesno će biti skupo, a sretna je okolnost da svijetlih primjera već ima i da će se sigurno nastaviti događati.

Tranzicija na održivo zeleno gospodarstvo neizbježna je, iziskivat će visoka ulaganja, no ona će svakako biti manja od troškova uklanjanja posljedica nečinjenja i poslovanja na način na koji smo do sada radili.

Naravno da uvijek postoji prostor za poboljšanje, pa tako i u području uporabe financijskih sredstava dostupnih za tzv. zelene projekte. Tvrtke su vlastitim sredstvima već krenule u takve projekte. Za neke od navedenih projekata koristila su se i nacionalna sredstva koja je dodjeljivao Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost. Svakako smatram kako treba uložiti dodatne napore u podizanje kompetencije u vezi s pripremom dokumentacije potrebnom za prijavu projekata za natječaje koji će se u sljedećem razdoblju objavljivati na EU razini. Stoga će HGK pravodobno obavještavati tvrtke o svim novostima, natječajima i otvorenim financiranjima te će organizirati webinare i druge oblike edukacije i informiranja za sve kojima je takva pomoć potrebna.

Europski zeleni plan nije samo naša vizija klimatski neutralne Europe do 2050. nego i naša jedina razvojna strategija. Pred nama je preobrazba neviđenih razmjera. Samo za postizanje trenutačnih ciljeva u području klime i energije do 2030., bit će potrebna dodatna godišnja ulaganja u iznosu od 260 milijardi eura na razini EU-a.

Zeleni plan podrazumijeva velike potrebe za ulaganjima, a mi ih u Hrvatskoj moramo pretvoriti u prilike za razvoj i rast.

 

Ivana Barać