Zbog pandemije zabrana jednokratnih vrećica više nije in

Hrvatska je prošle godine proizvela 26.586 tona plastičnih vrećica, i od toga izvezla 15.755 tona, a uvezla više od 10.200 tona, što čini vrlo mali udio u ukupnoj europskoj količini proizvedene plastike.

Europska unija ne predlaže zabranu laganih plastičnih vrećica od 15 do 50 mikrometara, ali države članice trebaju poduzimati mjere za postizanje održivog smanjenja njihove potrošnje, dok implementacija EU Strategije za plastiku u kružnom gospodarstvu zahtijeva ugradnju reciklata u sve nove proizvode od plastike, ne samo vrećice. Odgovorna potrošnja vrećica više bi nas približila cilju smanjenja, a zabrane jednokratnih vrećica više nikome ne padaju na pamet zbog situacije s pandemijom koronavirusa.

Neki smatraju da bi zabrana plastičnih vrećica za nošenje, o kojoj se već duže govori u javnosti, a uskoro se za to očekuje i nova zakonska regulacija, Hrvatskoj donijela više negativnih posljedica nego željenih rezultata.

"Ponajprije, bez stvarne potrebe ugrozilo bi se oko 800 radnih mjesta, posebno u tvrtkama u manje razvijenim regijama, a zabrana bi predstavljala dodatni udar na ovu granu industrije, povrh zahtjeva EK o smanjenju njihove uporabe. Plastične vrećice imaju brojne prednosti nad onima od drugih materijala, a njihov potencijalan utjecaj na zagađivanje okoliša može se uvelike minimizirati uspostavom sustava kružnoga gospodarstva", kaže Danijel Drčić, vlasnik i direktor tvrtke Optiplast.

Je li alternativa baš uvijek ekološki prihvatljivija?

Sve su češći primjeri diljem svijeta kako brojni gradovi odustaju od zabrana uporabe plastičnih vrećica, a sve zbog prijeko potrebne zaštite građana. Posljednji u nizu je San Francisco, koji tako potiče građane da uporabom jednokratnih vrećica smanje potencijal širenja virusa.

"Plastika nije neprijatelj. Brojne informacije koje se mogu pronaći na internetu često naprosto nisu istinite i nemaju uporište u znanosti. Plastične vrećice su za neke primjene nezamjenljive, primjerice za nošenje svježeg mesa ili voća i povrća, a alternative koje se nude često su ekološki nepovoljnije, opasnije, nehigijenskije i skuplje. Umjesto tankih i laganih vrećica od polietilena visoke ili niske gustoće, sada se nude deblje, teže i skuplje jednokratne papirnate i biorazgradljive plastične vrećice te višekratne plastične torbe od polietilena, polipropilena ili polietilen-tereftalata za čiju se proizvodnju troši više goriva, vode i sirovina, dok bi se prve mogle adekvatno zbrinuti i reciklirati u centrima za gospodarenje otpadom", pojašnjava Maja Rujnić Havstad s Katedre za preradu polimera Fakulteta strojarstva i brodogradnje u Zagrebu.