Tema
Prijeti li slom mirovinskog sustava?Jedna županija već ima više umirovljenika nego radnika
U Sisačko-moslavačkoj županiji već ima više umirovljenika nego zaposlenih, a još je nekoliko županija u kojima je gotovo izjednačen broj radnika i umirovljenika. Ako se gleda omjer zaposlenika i umirovljenika, uz Sisačko-moslovačku županiju najlošije stoji Karlovačka te slavonske županije, pokazuje analiza portala mirovina.hr. Prema Popisu stanovništva iz 2021. pali smo na 3,88 milijuna stanovnika, uz jasan trend odlaska velikog broja mladih u inozemstvo. To se odražava i na omjer radnika i umirovljenika, odnosno sposobnost mirovinskog sustava da iz uplaćenih doprinosa ili investicija proizvede dovoljan broj adekvatnih mirovina. Hrvatska je, primjerice, 1980. godine imala omjer od četiri radnika na jednog umirovljenika. Prema statistici Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, 30. lipnja ove godine taj je omjer iznosio 1,33 radnika na jednog umirovljenika. Država već sad izdvaja velika sredstva za mirovine i mirovinska davanja. Proljetnim rebalansom proračuna za ovu godinu, Vlada je, umjesto predviđene 43,784 milijarde kuna, za mirovine odlučila izdvojiti 45,294 milijarde kuna. U najgoroj je situaciji Sisačko-moslavačka županija, u kojoj je omjer radnika i umirovljenika 0,98 : 1, što znači da umirovljenika ima više. Konkretno, 31. svibnja je bilo 917 umirovljenika više nego radnika, a 30. lipnja ih je bilo 1.052 više, što je jasan pokazatelj da se ovaj negativan trend na Baniji produbljuje, pokazuje analiza portala mirovina.hr. U jako je lošoj situaciji Karlovačkoj županiji, koja je u svibnju i lipnju imala omjer od 1,08 radnika na jednog umirovljenika. Nepovoljan scenarij prijeti Požeško-slavonskoj županiji koja je krajem svibnja imala omjer od 1,08 : 1, odnosno 1.437 radnika više nego umirovljenika. Krajem lipnja taj je omjer pao na 1,07 : 1, odnosno u županiji su u tom trenutku živjela 1.382 radnika više nego umirovljenika. Blizu je i Vukovarsko-srijemska županija s omjerom od 1,09 radnika na jednog umirovljenika. Najpovoljniji omjer u Istri U najpovoljnijem su položaju Istarska županija s omjerom 1,84 radnika na jednog umirovljenika, što je pomak od svibanjskog omjera od 1,77 : 1. Krajem lipnja ondje je živjelo 47.366 zaposlenika više nego umirovljenika. Slijede Međimurska županija s omjerom 1,7 radnika na jednog umirovljenika i Dubrovačko-neretvanska s omjerom 1,67 : 1, što je, također, značajan skok u odnosu na svibanj kad je omjer bio 1,61 : 1. Gledajući gradove, statistika HZMO-a upozorava kako je najnepovoljnija situacija u Velikoj Gorici, koja ima omjer radnika i umirovljenika 1,1 : 1. Slijedi Sisak u kojemu je od kraja svibnja do kraja lipnja zabilježen pad omjera broja zaposlenih i umirovljenih za 0,02 : 1 te Vukovar u kojem je također primjetan blagi pad broja zaposlenih u odnosu na broj umirovljenika. S druge strane, najpovoljnije omjere drže Varaždin s 2,72 radnika na jednog umirovljenika, Čakovec s omjerom 2,43 : 1 te Dubrovnik s omjerom 2,31 : 1, ostvarenima u lipnju, pokazuje analiza portala mirovina.hr.
Tema
Belje već 325 godina razvija domaću poljoprivredu i proizvodnju hrane
Negativni trendovi u sektoru stočarstva postaju zabrinjavajući, posebno je teško stanje u proizvodnji mlijeka. Iz godine u godinu kontinuirano pada broj mliječnih krava, broj farmi, broj kooperanata, količine proizvedenog mlijeka i količine mlijeka koje se isporučuju mljekarskoj industriji. Belje, jedina velika mljekara u Hrvatskoj koja ima vlastite mliječne farme i proizvodnju mlijeka, svijetli je primjer. Povećavaju broj krava, a uz muzne farme imaju i farmu za uzgoj teladi te farmu za uzgoj junica, s kojih osiguravaju životinje za obnovu stada na muznim farmama. Zahvaljujući tim farmama, iz vlastitih izvora osiguravaju 77 posto potreba proizvodnje sirovog mlijeka koje prerađuju u svojim mjekarama. O negativnim statistikama u stočarstvu i izazovima u poslovanju, prouzročenim pandemijom koronavirusa i ratom u Ukrajini, razgovarali smo s Tihomirom Adamom, predsjednikom Uprave Belja plus. Kako su se potresi na globalnim tržištima hrane i sirovina, kao posljedica posljednjih kriza koje su se zaredale u samo nekoliko godina, odrazili na poslovanje Belja plus? Oba ova nemila događaja iznenadila su i svjetsko i domaće gospodarstvo. Bez obzira na to što imamo vrhunske stručnjake i mnogo iskustva u proizvodnjama kojima se bavimo, stalno se prilagođavamo novim uvjetima jer povećanja cijena plina, goriva i ostalih sirovina značajno utječu na sve naše proizvodnje. Mogu reći da su pandemija i rat u Ukrajini u kratkom vremenu donijeli mnogo promjena i neizvjesnosti. Što se tiče Belja, fokusirani smo na operativno poslovanje, kontinuirano pratimo sve događaje i prilagođavamo se svim novonastalim situacijama. Mi smo kompanija s 325 godina tradicije proizvodnje, prošli smo brojna burna razdoblja u svojoj prošlosti, ali smo ostali dosljedni domaćoj proizvodnji i sve te godine opstali. S obzirom na to da posljednjih godina u Hrvatskoj opada proizvodnja mlijeka, a najnovije statistike potvrđuju da se smanjuje količina prikupljenog mlijeka, imate li problema s osiguravanjem dovoljnih količina sirovog mlijeka? Belje je jedina velika mljekara u Hrvatskoj koja ima vlastite mliječne farme i proizvodnju mlijeka. To je važan element našega poslovnog usmjerenja jer smatramo da vlastitim sirovinama dugoročno osiguravamo svoju proizvodnju i smanjujemo utjecaje tržišnih promjena. Činjenica je da je određeni broj proizvođača mlijeka odlučio izaći iz te proizvodnje i zbog toga se smanjuje količina prikupljenog mlijeka. Mi razvijamo proizvodnju, povećavamo broj krava i zajedno sa svojim trenutnim kooperantima osiguravamo dostatne količine mlijeka za potrebe proizvodnje u svojim dvjema mljekarama, u Osijeku i Belom Manastiru. Od proizvodnje mlijeka odustaju manji proizvođači Kao i drugi prerađivači mlijeka, nedavno ste podigli otkupne cijene mlijeka. S obzirom na rast troškova proizvodnje, proizvođači mlijeka upozoravaju na to da su otkupne cijene još uvijek neodržive i da će utjecati na daljnji pad proizvodnje mlijeka. Što se može učiniti da se zaustavi taj negativan trend? Pratimo situaciju na tržištu i potrebe svojih kooperanata, pa smo u proljeće digli otkupne cijene mlijeka za 20 posto, a dodatno povećanje imali smo i u lipnju. Prema informacijama koje imamo s terena, proizvođače najviše opterećuju ulazne cijene sirovina, pa oni koji nemaju dovoljne količine obradivih površina za osiguravanje sirovina iz vlastitih resursa i nemaju diverzificiranu proizvodnju, ne vide budućnost u mliječnom govedarstvu. Imamo dobre primjere iz europskih država u kojima je proizvodnja mlijeka pozicionirana kao strateška proizvodna grana te nam njihova praksa može pomoći da unaprijedimo domaću proizvodnju mlijeka i osiguramo opstanak farmera. Koliko trenutno imate kooperanata? Mnogo je točnije govoriti o trenutnoj količini otkupljenog mlijeka nego o broju kooperanata. U posljednjih godinu dana od proizvodnje najčešće su odustajali manji proizvođači s jednom do pet krava, čije količine nisu značajno utjecale na proizvodnju. Konkretno u lipnju imamo smanjenje proizvodnje mlijeka kod kooperanata za 15 posto, s time da nije samo riječ o manjem broju krava već i o iznimno visokim temperaturama u lipnju koje su utjecale na smanjenu proizvodnju mlijeka općenito. Farma Topolik / Foto: Belje Krave koje muzu roboti hrane se "kompjuterski" Koliko mlijeka osiguravate iz vlastitih izvora? Koliko muznih krava imate na svojoj farmi Topolik nadomak Darde? U sastavu Belja imamo pet, a u Vupiku tri farme muznih krava iz kojih mlijeko dolazi u naše mljekare. Zahvaljujući tim farmama, iz vlastitih izvora osiguravamo 77 posto potreba proizvodnje sirovog mlijeka koje se prerađuje u našim mljekarama, a ostalo mlijeko otkupljujemo od kooperanata. Mi prerađujemo samo hrvatsko mlijeko s domaćih farmi zbog čega naši proizvodi pod brendom Kravica Kraljica nose oznaku '100 posto domaće mlijeko'. Farma Topolik jedna je od najvećih robotiziranih farmi u ovom dijelu Europe ukupnoga kapaciteta 500 grla. Na farmi je instalirano šest robota kojima se mužnja obavlja tri puta dnevno, a cijela je farma opremljena brojnim suvremenim tehnološkim rješenjima (kretanje krava regulirano je sustavom 'pametnih vrata', hranidba se obavlja kompjuterski, a staja je opremljena automatskom kontrolom mikroklimatskih uvjeta). Važno je istaknuti da, uz muzne farme, imamo i farmu za uzgoj teladi te farmu za uzgoj junica s kojih osiguravamo životinje za obnovu stada na muznim farmama. Kravica Kraljica osvojila kupce  Preuzimanjem tvornice mlijeka od tvrtke Meggle Hrvatska očuvali ste proizvodnju mlijeka i mliječnih proizvoda u Osijeku. Od toga je prošlo više od godinu dana, je li potpuno završen proces integracije? Tvornica mliječnih proizvoda u Osijeku integrirana je u sustav Belja u vrlo kratkom razdoblju od nekoliko mjeseci. Rekao bih da je taj proces završen lansiranjem brenda Kravica Kraljica u travnju prošle godine. Jeste li zadovoljni reakcijom tržišta na novi brend? Koliko se u osječkoj mljekari proizvede mlijeka i mliječnih proizvoda, koliki su proizvodni kapaciteti i koliko ima prostora za rast? O uspjehu brenda Kravica Kraljica najbolje govori podatak da je riječ o najbrže rastućem brendu u Hrvatskoj u prošloj godini. Prema istraživanju Gfk Hrvatska, samo šest mjeseci nakon lansiranja, Kravica Kraljica bila je prisutna u svakom petom hrvatskom kućanstvu. Uz to, Kravica Kraljica osvojila je nagradu Effie za izvanredno tržišno komuniciranje u segmentima kreativnosti i strategije, a mlijeko Kravica Kraljica dobilo je i nagradu Odabrale mame. Još jednom bih istaknuo da je riječ o visokokvalitetnim proizvodima koji nastaju samo od domaćeg mlijeka, a uz to vode i brigu o okolišu svojim ekološkim pakiranjem, s čime su posebno zadovoljni mlađi potrošači. Proizvodnju mlijeka i mliječnih proizvoda prilagođavamo zahtjevima tržišta, a tek krajem ove godine imat ćemo cjelogodišnju realizaciju i pravu sliku o opcijama rasta pojedinih segmenata proizvodnje te potpuni uvid u sezonalnost proizvodnje i prodaje. Trenutna proizvodnja i prodaja na razini su naših planova i time smo jako zadovoljni. Foto: Belje Vaš ABC sir, koji izvozite u zemlje regije i na više europskih tržišta, odnedavno je prisutan i na Bliskom istoku. Koliko je taj iskorak zahtjevan s obzirom na specifičnost tog tržišta? ABC sir jedan je od rijetkih domaćih brendova koji se proizvodi više od 40 godina, i to po istoj recepturi. Sastoji se samo od mlijeka, vrhnja i malo morske soli, idealne je konzistencije i mazivosti, a proces proizvodnje čuva njegov mliječni okus i svježinu. Upravo se zbog svoje jednostavnosti pokazao kao izvrstan internacionalni proizvod za različite generacije potrošača na različitim tržištima, pa tako i na Bliskom istoku. Kakvi su planovi Belja plus kad je riječ o širenju na nova tržišta? Gdje vidite najviše prilika za daljnje širenje? ABC sir, Baranjski kulen, suhomesnati proizvodi Crna slavonska i Vina Belje prisutni su na tržištima regije i u zapadnoj Europi. Zbog pandemije koronavirusa te poremećaja u distribuciji i transportu imali smo zastoje u izvozu na prekooceanska tržišta na koja smo se vratili krajem prošle godine. U našim izvoznim planovima za ovu godinu jesu daljnja širenja, i to ponajprije na azijska tržišta.  
Tema
Pelješki most: Najveći infrastrukturni projekt financiran iz EU-ovih fondova
Pelješki most čije je otvaranje zakazano za 26. srpnja, najveći je hrvatski infrastrukturni projekt financiran iz EU-ovih fondova, na tom projektu dugom jedno desetljeće radilo je nekoliko vlada, a očekuje se da će njegove gospodarske koristi biti u najmanju ruku uz bok političkim i općedruštvenim. Most je dio projekta "cestovna povezanost s južnom Dalmacijom". Vlada je u veljači 2017. godine usvojila odluku o financiranju toga projekta koja je vezana za izgradnju Pelješkoga mosta, projektnu dokumentaciju i sufinanciranje sredstvima Europske unije. Ta je odluka bila preduvjet za realizaciju gradnje mosta i pristupnih cesta koji će obilježiti iduće godine.  No i prije toga, još u svibnju 2013. godine, Europska komisija naručila je predstudiju izvodljivosti koja je pokazala kako je Pelješki most najbolje rješenje za povezivanje juga Hrvatske s ostatkom države.  Hrvatske ceste izradile su tada prijavu velikog projekta za projekt Cestovna povezanost s južnom Dalmacijom, da bi Vlada  "Odluku o financiranju projekta Cestovna povezanost s Južnom Dalmacijom" popratila riječima da se time jača prometna povezanost Dalmacije s ostatkom zemlje, što je ujedno i dio Strategije prometnog razvoja Republike Hrvatske za razdoblje od 2014. do 2030. godine.  Radilo se o najvažnijem geostrateškom projektu u Hrvatskoj, projektu od nacionalnog interesa, čijom će se izgradnjom konačno dokinuti teritorijalni diskontinuitet Hrvatske. Projekt koji je uključivao nekoliko faza, od kojih je najvažnija izgradnja Pelješkog mosta, sam po sebi je obiman, a budući da je posao velik i u njemu se vrti velik novac, znalo se da će biti i problema. Ukupna vrijednost projekta procjenjivala se na 420,3 milijuna eura i uključuje izgradnju mosta, pristupnih cesta i obilaznice Stona.  Nakon što je Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture primilo potvrdu iz EU-a da je projekt dobro pripremljen te da je prijava uredna, Europska komisija je donijela Odluku o prihvaćanju sufinanciranja projekta u iznosu od 357 milijuna eura.  Objavom natječaja za odabir izvođača radova na Pelješkom mostu i izgradnju pristupnih cesta označen je početak najvećeg infrastrukturnog projekta u Hrvatskoj financiranog iz fondova Europske unije.  Ne zaboravimo ni da su deseci milijuna kuna potrošeni za otkup zemljišta za gradnju mosta i pristupnih cesta od lokalnog stanovništva.  Foto: VladaRH/Twitter Četiri faze projekta Hrvatske ceste još su 2016. objavile dokument po kojemu su do 2022. godine predviđene četiri faze projekta koje uključuju izgradnju pristupnih cesta mostu, izgradnju samog mosta, zatim dionice ceste na Pelješcu (relacija Zaradeže - Prapratno) te tzv. Stonske obilaznice (relacija Đonta - Doli). Rok izgradnje bio je pet godina za sve faze, dok je ukupna procijenjena vrijednost projekta 420 milijuna eura od čega je EU sufinancirao 330 milijuna eura ili 78,5 posto.  Most je integralne hibridne konstrukcije s 13 raspona, od kojih je pet glavnih (centralnih) raspona duljine 285 metara, šest centralno postavljenih armiranobetonskih pilona visine 33 metra, te dvije trake zajedno sa zaustavnom trakom koja će služiti za održavanja mosta. Most je dug 2.400 metara, a plovidbeni profil ispod mosta usuglašen s ekspertnom skupinom BiH 200 puta 55 metara. Glavni i odgovorni projektant Pelješkog mosta Marjan Pipenbaher  krajem studenoga 2017. godine javno je prezentirao kako je projektantski nastao Pelješki most rekavši: "Ovo je moje životno djelo".  Tri ponude za gradnju, pobjeda Kineza Na natječaju za gradnju mosta pristigle su tri ponude, a Hrvatske ceste u siječnju 2018. objavljuju kako  je za sklapanje ugovora o javnoj nabavi odabrana Zajednice ponuditelja: China Road and Bridge Corporation, CCCC Highway Consultants Co. Ltd., CCCC Second Highway Engineering Co. Ltd. i CCCC Second Harbour Engineering Co. Ltd., s cijenom ponude u iznosu od 2,081 milijarde kuna bez PDV-a,  te rokom dovršetka radova od 36 mjeseci tj. tri godine. Kinezi su posao dobili ispred austrijskog Strabaga i zajednice ponuđača koju su činile jedna talijanska i turska tvrtka.  China Road and Bridge Corporation podružnica je kineske državne tvrtke China Communications Construction Company (CCCC). Njihova primarna djelatnost uključuje izgradnju autocesta, mostova, luka, tunela, sustava odvodnje i drugih civilnih građevina. Tvrtka se bavi i proizvodnjom i prodajom cestovnih strojeva. Politički pritisci iz BiH i žalbe Nakon što je gotovo sve bilo spremno za početak gradnje, počeli su je javljati problemi, a krenulo je sa žalbama na natječaj što uvijek usporava zamišljeni proces. Državna komisija za kontrolu postupaka javne nabave naposljetku odbija žalbe Strabaga te zajednice ponuditelja talijanske tvrtke Astaldija i turske IC Ictas Isaat Sanayija na izbor izvođača radova. Krajem srpnja 2018. Kinezi su uvedeni u posao i službeno su počeli radovi na Pelješkom mostu nakon što je predsjednik Uprave Hrvatskih cesta Josip Škorić u Stonu predstavnicima tvrtke izvođača predao svu dokumentaciju. Predstavnik kineskog izvođača radova Lu Shengwei obećao je da će projekt biti napravljen na vrijeme i kvalitetno, uz angažiranje lokalnih tvrtki kao što uvijek rade u međunarodnim poslovima. Nakon odugovlačenja zbog žalbi na natječaj stiže i nova prijetnja - moguća tužba Bosne i Hercegovine koja nije zadovoljna razvojem situacije. Naime, 2018. godine Halid Genjac, predsjednik Glavnog odbora SDA-a, izjavljuje kako je usvojen zaključak tog tijela, po kojem je "neprihvatljivo graditi Pelješki most na štetu teritorijalnog integriteta i suvereniteta Bosne i Hercegovine". "Prije gradnje mora se ratificirati ugovor o granici BiH i Hrvatske koji je potpisan 1999. godine, pri čemu most ne smije dovoditi u pitanje pravo BiH na pristup otvorenome moru. To nije neškodljivi pristup, nego apsolutna sloboda kretanja i komunikacije", kazao je tada Genjac. U listopadu iste godine član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović navodi kako je "opravdano zauzeo 'tvrđe' stajalište u odnosu na gradnju Pelješkog mosta", ističući kako vjeruje da će takav pristup dati rezultat u konačnoj zaštiti onoga što on smatra državnim interesom BiH. "Dvorske igre" sa zaustavljanjem natječaja tu, međutim, ne staju. Uz ostalo, godinu dana kasnije izbor izvođača radova za pristupne ceste mostu Pelješac ponovo je zaustavljen jer je austrijska tvrtka Strabag podnijela žalbu Državnoj komisiji za kontrolu javne nabave kojom je nastojala osporiti odabir grčke kompanije Avax za izvođača radova dionice ceste Sparagovići - Doli. Austrijancima je bila sporna stručna referenca za jednog građevinskog stručnjaka kojeg je u natječajnoj dokumentaciji navela grčka kompanija.  Strabag se, uz ostalo, svojevremeno žalio i na odabir Avaxa za gradnju dionice Doli - Duboka, a ta je žalba usvojena, nakon čega je odlučeno da taj dio ceste gradi upravo Strabag. Austrijanci su se prije toga žalili i na odabir kineske tvrtke China Bridge and Road Corporation za gradnju Mosta, dok je  Avax Državnoj komisiji najavio žalbu na odabir Strabaga za gradnju dionice Duboka – Sparagovići. Žalbi je bilo mnogo, pa i onih besmislenih, a Državna komisija za kontrolu postupaka javne nabave na kraju ih je sve odbila.  Podizanjem posljednjeg, 165. segmenta čelične rasponske konstrukcije, most je 29. srpnja prošle godine potpuno spojen i proteže se od Komarne na kopnenoj strani, do Brijeste na Pelješcu. Simbolički su postavljanje dovršili premijer Andrej Plenković, ministar prometa Oleg Butković, dubrovačko-neretvatnski župan Nikola Dobroslavić i predsjednik Uprave Hrvatskih cesta Josip Škorić. Most gotov kao i većina pristupnih cesta. Direktor Strabaga Hrvatska Veljko Nižetić za Hinu je rekao da će Strabag sve radove na pristupnim cestama završiti na vrijeme i u skladu s ugovorom.  Ugovorena vrijednost tih radova je 478,3 milijuna kuna bez PDV-a, a rok za dovršenje 13. kolovoza. Ostaje još osam kilometara obilaznice Stona i spoja na državnu cestu D8 koji bi trebao biti gotov do kraja ove godine.
Tema
Nedovoljno djelovanje glede klimatskih promjena gospodarstvu može nanijeti enormnu štetu
Novo Deloitteovo ispitivanje otkriva kako nedovoljno djelovanje glede klimatskih promjena može nanijeti štetu globalnom gospodarstvu u iznosu od 178 bilijuna američkih dolara do 2070. godine. U najnovijem Deloittevu izvješće Globalna točka preokreta navodi se kako bi, u slučaju nedovoljnog djelovanja, klimatske promjene globalnom gospodarstvu mogle nanijeti štetu od 178 bilijuna dolara u sljedećih 50 godina, odnosno smanjiti globalni BDP za 7,6 posto samo u 2070. godini. Ako globalno zatopljenje dosegne 3 °C prema kraju stoljeća, posljedice za ljudske živote mogle bi biti znatne, osobito kad je riječ o najranjivijim skupinama, stoga bi mogle rezultirati smanjenjem produktivnosti i zaposlenja, nedostatkom hrane i vode, lošijim zdravljem i manjom dobrobiti te sveukupno nižim standardom života na globalnoj razini. Deloitteovo izvješće Globalna točka preokreta temelji se na istraživanju koje je proveo Deloitte Economics Institute. Izvješće sadrži analizu 15 zemljopisnih područja u Azijsko-pacifičkoj regiji, Europi te Sjevernoj, Srednjoj i Južnoj Americi, koja je pokazala da ako se globalni vođe zajednički obvežu na sustavan prijelaz na nultu stopu emisija, globalno bi gospodarstvo moglo ostvariti dobit od 43 bilijuna američkih dolara u sljedećih pet desetljeća, što bi se pretočilo u porast od 3,8 posto BDP-a 2070. godine. Suradnja i propisi ključni za preobrazbu Preobrazba gospodarstva u niskougljično zahtijeva sveobuhvatnu koordinaciju i globalnu suradnju svih sektora i na svim zemljopisnim područjima. Vlade će morati blisko surađivati sa sektorom financijskih usluga i tehnološkim sektorom, koji predvode u održivom napretku globalnih politika, većim ulaganjima u sustave čiste energije te uvođenjem nove mješavine zelenih tehnologija u sve sektore. Zajednički prelazak s gospodarstva koje se oslanja na fosilna goriva na gospodarstvo koje ponajprije pokreću obnovljivi izvori energije omogućit će nastanak novih izvora rasta i radnih mjesta. Suradnja i propisi na globalnoj razini ključni su za pokretanje uspješne preobrazbe. "Globalno se gospodarstvo mora razvijati kako bi se uspješno suočilo s izazovima klimatskih promjena", izjavila je Karla Grgić, menadžerica u Deloitteovu odjelu poslovnog savjetovanja. "Ova je analiza pokazala kako niskougljična budućnost nije samo društveni imperativ nego i gospodarski. Već posjedujemo tehnologiju, poslovne modele i politike za istodobnu borbu protiv klimatskih promjena i ostvarenje znatnoga gospodarskog rasta, no potrebna nam je usklađenost vlada, poduzeća i zajednica na globalnoj razini kako bismo ostvarili nultu stopu emisija u budućnosti", kazala je Grgić. "Kako bismo pronašli nova i trajna rješenja za društvene izazove s kojima se suočavamo, moramo uspostaviti nove oblike suradnje i primijeniti višestrani, holistički pristup. U analizi su opisane gospodarske koristi i budući rast za donositelje odluka i ostale aktere kao temelj za prosperitet pojedinca i zajednice", smatra Grgić. Karla Grgić / Foto: Deloitte U izvješću su opisane četiri ključne faze dekarbonizacije na globalnoj razini:1. Javni i privatni sektor ujedinjuju se te zajednički rade na djelotvornim, temeljnim okvirima i politikama za ostvarivu promjenu.2. Poslovni i vladini rukovoditelji poduzimaju znatna ulaganja, potiču strukturne promjene u globalnom gospodarstvu čiji su prioritet sektori s niskim emisijama i ubrzanje prijelaza na nultu stopu emisija.3. Različita se zemljopisna područja približavaju svojoj 'točki preokreta', trenutku kada koristi prijelaza na nultu stopu emisija premašuju troškove te u konačnici ostvaraju regionalni neto pozitivni rast i vrijednost.4. Nakon točke preokreta, društvo će ostvariti zeleniju budućnost u kojoj će međusobno povezani, niskougljični sustavi biti temelj za čisto gospodarstvo koje raste brže nego gospodarstvo s intenzivnim emisijama ugljika. Deloitteova analiza dokazala je kako ne postoje istovrsni putevi prema nultoj stopi emisija. Svaka će regija imati svoj put, ovisno o nizu čimbenika, kao što je struktura upravljačkih tijela i društava, izloženost klimatskim promjenama i sveukupni profil rizika te snage i kapaciteti tržišta. Slično tomu, svaka će regija imati svoju jedinstvenu točku preokreta. Na primjer, očekuje se da će Azijsko-pacifička regija koristi od prijelaza na niskougljično gospodarstvo ostvariti već u 2020-ima, dok će Europa povrat ulaganja ostvariti tek u 2050-ima. Tranzicija će se odvijati različitom brzinom, međutim, ako budu djelovale brzo, sve će regije točku preokreta dostići do 2070. godine te nastaviti ostvarivati koristi dugo nakon toga.
Tema
Poslodavac mora provjeravati odakle radnik radi i živi li u mjestu gdje je prijavljen
Nacrt prijedloga Zakona o radu, koji je u travnju dostavljen socijalnim partnerima, ima 60-ak članaka, a neki od njih odnose se na regulaciju rada na izdvojenome mjestu. Poznato je da će biti dva modela: rad od kuće i rad na daljinu, pri čemu bi drugi model trebao regulirati rad putem informatičke tehnologije, pa će radnik moći sam određivati mjesto rada koje je promjenjivo. Predviđeno je i definiranje rada osoba koje posao obavljaju putem digitalne radne platforme.  Između ostalog, donošenje novog ZOR-a trebalo bi urediti svojevrsne sive zone rada na daljinu jer, primjerice, kada rade na daljinu, neki rade iz drugoga grada, a neki iz druge države, pa se otvara pitanje kako će poslodavac plaćati porez za takve zaposlenike, a u takvim je slučajevima problematična i zaštita na radu. O primjeni prava za rad od kuće razgovarali smo sa zagrebačkim odvjetnicima Danijelom Pribanićem i Dorom Ljevar. "Ako radnik radi iz Hrvatske za hrvatskog poslodavca, poslodavac je taj koji uplaćuje poreze i doprinose za tog radnika. Ovo je pravilo koje postoji neovisno o tome radi li radnik od kuće ili iz prostora poslodavca. Problem nastaje kad radnik ne prijavi boravište ili prebivalište u mjestu u kojem stvarno živi, pa se porezi i doprinosi uplaćuju na račune gradova ili općina u kojima je radnik samo službeno prijavljen. Rad od kuće omogućuje i to da radnik radi iz inozemstva, iz egzotičnih lokacija, a često se to ne prijavljuje pa ispada kao da radnik i dalje radi iz Hrvatske", kaže Pribanić. Ističe da je poslodavac taj koji je odgovoran provjeravati odakle radnik radi i živi li u mjestu koje je prijavio kao boravište ili prebivalište. Danijel Pribanić/Foto:Privredni "Lokacija radnika je relevantna i za plaćanje neoporezive naknade troškova prijevoza na posao i s posla. U praksi se provjeravanje ne provodi, nego poslodavac mora reagirati s vremena na vrijeme tako da radnika pita putuje li uistinu s posla i na posao, odakle se spaja na rad kad radi online od kuće, traži se potpisivanje izjave i tome slično", kaže odvjetnik. Kod rada na daljinu, otvara se i problem zaštite na radu, odnosno zaštite na kućnom radu. Prema aktualnom Zakonu, ne postoje posebna pravila za rad na daljinu, osim za radnike koji samo povremeno rade od kuće. "Za stanove takvih radnika otprije dvije i pol godine nije potrebno provoditi inspekciju radne okoline, ali za sve ostale slučajeve to je i dalje zakonska obveza. U praksi se to rijetko provodi jer su nabava stolaca i stolova te provjera instalacija, razine svjetla i drugih utjecaja u pojedinim stanovima relativno skupi. Čak i kad se inspekcija provede i prostor zadovolji uvjete zaštite na radu, to opet ne znači da će radnik za laptopom raditi dok sjedi za ergonomski podešenim stolom", kaže odvjetnica Dora Ljevar. Tvrtke ne provjeravaju uvjete rada od kuće Tko je odgovaran u slučaju ozljede kod rada od kuće, kako se vrednuje ozljeda i tko plaća bolovanje? "Ako je bolovanje otvoreno zbog ozljede na radu, bolovanje plaća Zavod. Ako je bolovanje otvoreno kao obično bolovanje, prva 42 dana naknadu za bolovanje plaća poslodavac. To pravilo postoji neovisno o tome radi li radnik iz kuće ili iz prostora poslodavca. Radniku se zbog visine naknade plaće isplati da je bolovanje otvoreno zbog ozljede na radu, a ni poslodavac tada ne plaća naknadu. Problem nastaje kad treba utvrditi kako je do ozljede došlo, pa ako je radnik radio u prostoru koji nije provjeren, mala je mogućnost da će poslodavac dokazati kako je sam radnik odgovoran za ozljedu. To utječe i na pitanje plaćanja odštete radniku zbog ozljede na radu. HZZO ima pravo i na regres troškova plaće od poslodavca koji je odgovoran za ozljedu radnika", kaže Ljevar. Dora Ljevar / Foto: Privatni album Tvrtke uglavnom ne provjeravaju uvjete u kojima njihovi zaposlenici rade na daljinu, ali, ističe odvjetnica, iznimka su veliki sustavi koji su se na to odvažili, i to isključivo onda kad je menadžment zreo u odluci da se organizira rad od kuće kao nešto stalno i uobičajeno. "Samo tada se i taj trošak provjere prostorija u kojima radnik radi od kuće te nabava stolova i druge opreme 'isplati'. U praksi se rad od kuće još uvijek doživljava kao nešto izvanredno ili kao neki benefit koji lako može biti ukinut. S porastom cijena energenata za poslovne korisnike nastavlja se tendencija smanjenja kvadrata u zakupu za urede, pa je očito da će se trend rada od kuće nastaviti i u budućnosti", mišljenja je Ljevar. Odvjetnik Pribanić ističe da hrvatski poslodavci svojim zaposlenicima ne osiguravaju opremu potrebnu za rad od kuće. Oprema nije samo laptop, mobitel i plaćanje dijela troškova režija, već, navodi, to obuhvaća i ergonomske stolce i stolove, naslone i svjetiljke, pa bez stvarne želje da se osigura rad od kuće, poslodavci na te troškove ne gledaju kao na nešto nužno. Rad od kuće ne podrazumijeva rad s mora ili s egzotičnih lokacija "Poslodavci koji sve to već omogućuju u poslovnom prostoru, nemaju budžete za nabavu i inspekcije stanova radnika", naglašava Pribanić. Smatra da bi rad na daljinu trebalo ugovoriti i detaljno propisati pravilnikom o radu. "Radnik mora biti svjestan da je dopušten samo rad s radnog mjesta koje je provjereno te da se pod radom od kuće ne podrazumijeva rad s mora ili s putovanja po egzotičnim lokacijama. Radnik mora znati u koje vrijeme mora biti dostupan - takozvani core hours, treba li raditi kao da radi iz ureda ili ima slobodu u određivanju radnog vremena. To je bitno i za ispravno vođenje evidencije rada. Poslodavac treba obuhvatiti stan radnika inspekcijom radnih uvjeta i provoditi mjere zaštite na radu. O tome koliko često i što će se provjeravati, ovisi o procjeni rizika koju izrađuju profesionalne kuće za zaštitu na radu. Poslodavac mora provesti stress test na ozljedu na radu koja se dogodila u stanu radnika, pa eventualno uvesti stalno provjeravanje stanja radnika svaka dva sata, omogućiti radnicima stalne pauze, članarine za fitness ili sve što suštinski rješava pitanje zaštite na radu i rada za poželjnog poslodavca", zaključuje Danijel Pribanić. Pandemija je nepovratno promijenila način rada, a kada se i smirila, rad na daljinu nije postao manje zanimljiv ni zaposlenicima ni poslodavcima. Dapače, postaje sve popularniji, jedan je od načina privlačenja zaposlenika, pa će navedeni problemi biti sve izraženiji.
Tema
Analiza EIZ-a: Zbog lošijih rezultata poslovanja, operateri dižu cijene usluga
Ukupni prihodi od telefonskih usluga u nepokretnoj i pokretnoj mreži u četvrtom tromjesečju 2021. smanjeni su u odnosu na isto razdoblje 2020. a međugodišnje smanjenje prihoda od usluga u nepokretnoj mreži u posljednjem tromjesečju prošle godine iznosilo je 4,7 posto. Pad ukupnih prihoda od telefonskih usluga u pokretnoj mreži u istom je razdoblju bio još veći, iznosio je čak 8,7 posto, pokazuje to novi broj publikacije Sektorske analize Ekonomskog instituta Zagreb u kojoj autorica Ljiljana Božić donosi pregled trendova u telekomunikacijama kao i analizu poslovanja vodećih trgovačkih društava u ovom sektoru. Božić ističe kako su slični trendovi nastavljeni i na početku ove godine. U prvom tromjesečju ukupni prihod od telefonskih usluga u nepokretnoj mreži pao je 2,3  posto u odnosu na zadnje tromjesečje 2021. te je bio 4,6  posto manji u odnosu na prvo tromjesečje 2021. Pad ukupnih prihoda od usluga u pokretnoj mreži u prva tri mjeseca 2022. u odnosu na četvrto tromjesečje 2021. još  je izraženiji – čak 10 posto. Pad prihoda u ovom segmentu na međugodišnjoj razini u prvom tromjesečju ove godine iznosio je 1,3  posto. U obje vrste telekomunikacijskih usluga ponovno je zamjetan pad veleprodajnih prihoda na međugodišnjoj razini. "Veleprodajni su prihodi u nepokretnoj komunikacijskoj mreži u prvom tromjesečju ove godine bili 21,8 posto manji nego u istom razdoblju lani. Pad veleprodajnih prihoda u pokretnoj mreži u  istom razdoblju iznosio je 1,7  posto. Treba  također napomenuti da su maloprodajni prihodi od pružanja usluga u pokretnoj mreži na početku ove godine smanjeni za 12 posto u odnosu na posljednje tromjesečje 2021. Smanjenje prihoda od telefonskih usluga u nepokretnoj mreži posljedica je pada broja priključaka uz istovremeno smanjenje ukupnog odlaznog prometa", ističe se u analizi.   Većinski udio na tržištu telefonskih usluga u nepokretnoj mreži prošle godine držao je HT. Ovaj operator drži udio od 50,5 posto korisnika u segmentu usluga u nepokretnoj mreži. Svi ostali operatori, uključujući i Iskon Internet i Optima Telekom drže preostalih 49,5 posto tržišnog udjela. Podaci za prvo tromjesečje ove godine pokazuju da je u nepokretnoj mreži bilo preneseno ukupno 2.055.704 brojeva. Broj korisnika telefonskih usluga u pokretnoj mreži relativno je stabilan. U 2021. godini u Hrvatskoj je bilo 4.402.213 korisnika telefonskih usluga u pokretnoj mreži. U odnosu na 2020. godinu, broj korisnika usluga u pokretnoj mreži bio je 0,6 posto veći. Taj broj je u prva tri mjeseca 2022. povećan za 0,02  posto te je u prva tri mjeseca ove godine zabilježeno 4.403.111 korisnika.  Foto: HT HT i dalje s najvećim udjelom na tržištu Najveći udio na tržištu u pokretnoj mreži u 2021. godini i dalje je imao HT s 45,5 posto korisnika. Slijedi ga A1 s 35,4 posto. Telemach je u 2021. godini imao 19,2 posto ukupnog broja korisnika usluga u pokretnoj mreži. Podaci HAKOM-a o prenesenim brojevima u pokretnoj mreži u 2021. ukazuju na postojanje interesa korisnika za promjenom pružatelja usluga pokretne telekomunikacije. U četvrtom tromjesečju 2021. godine bilo je ukupno 2.184.911 prenesenih brojeva. To je 12 posto više u odnosu na posljednje tromjesečje  2020. "Kad je riječ o korištenju telekomunikacijskih usluga u Hrvatskoj u prošloj godini i na početku ove godine, podaci ukazuju na smanjenje korištenja nepokretne mreže koje je prisutno već duži niz godina. Nadalje, korištenje pokretne mreže je u fazi stagnacije, dok korištenje interneta u analiziranom razdoblju raste. Podaci o poslovanju poduzeća u djelatnosti telekomunikacija ukazuju na izazove s kojima se ova poduzeća susreću posljednjih godina", stoji u analizi. Njihovi su prihodi već u 2020. pali, a s obzirom na smanjenje broja korisnika i druge negativne trendove, autorica ističe kako je bilo za očekivati da su i prošle godine poslovali lošije.  "Uzevši u obzir promjene u korištenju telekomunikacijskih usluga, smanjenje prihoda od pružanja usluga u pokretnoj i nepokretnoj mreži, ali i lošije rezultate poslovanja, jasno je zašto pružatelji telekomunikacijskih usluga posežu za povećanjem cijena", navodi se u analizi EIZ-a. Foto: Pixabay Hrvatska ima jedan od skupljih pristupa internetu u EU-u Treba napomenuti da su, prema podacima Državnog zavoda za statistiku, cijene mobilnih usluga kao i cijene pristupa internetu već u prošloj godini rasle u odnosu na prethodnu godinu. Taj trend će se, stoji u analizi, očito nastaviti i ove godine. Poskupljenja telekomunikacijskih usluga u Hrvatskoj osobito su zabrinjavajuća kad je u pitanju pristup internetu. Hrvatska je i do sada imala jedan od skupljih pristupa internetu u EU. Već 2019. godine, prema podacima Europske komisije, 7,3 posto kućanstava u Hrvatskoj koja nisu imala pristup internetu izjavilo je da su razlog tome preveliki troškovi. Hrvatska je po tom pokazatelju 2019. godine bila treća zemlja EU-a, iza Portugala i Bugarske. Usporedbe radi, uNizozemskoj samo 0,5 posto kućanstava bez pristupa internetu kao razlog navodi visoke troškove. Promjene cijena pristupa internetu i/ili paketa koji uključuju pristup internetu obično su praćene povećanjem podatkovnog prometa uključenog u tarifu ili povećanjem brzine interneta. Time se potrošačima osigurava veća kvaliteta usluge, odnosno daje im se mogućnost da koriste više usluga bez nadoplate, što je svojevrsna kompenzacija za više cijene. "Međutim, postavlja se pitanje koliko korisnika doista iskoristi dodatni promet jer svi oni koji ne koriste (ili ne trebaju) dodatni promet zapravo plaćaju istu količinu usluge po višim cijenama. Upravo to pružateljima telekomunikacijskih usluga omogućava povećanje prihoda", navodi se u analizi.