FAO: Cijene hrane u studenom blizu najniže razine u dvije i pol godine
Cijene hrane zadržale su se u studenom blizu najniže razine od dvije i pol godine budući da su jeftinije žitarice neutralizirale poskupljenje biljnih ulja, izvijestila je u petak agencija UN-a za hranu i poljoprivredu FAO. FAO-v indeks cijena košarice osnovnih prehrambenih proizvoda iznosio je u studenom u prosjeku 120,4 boda i bio je gotovo nepromijenjen u odnosu na listopad kada se spustio na najnižu razinu u ožujka 2021. godine. U odnosu na prošlogodišnji studeni bio je manji za 10,7 posto. Žitarice su studenom pojeftinile za 3,0 posto u odnosu na listopad, pritisnute oštrim padom cijena kukuruza i pšenice. No, biljna ulja poskupjela su za 3,4 posto u odnosu na listopad, potaknuta skokom cijena palmiog ulja, za više od šest posto zbog pojačane potražnje i sezonski uvjetovane slabije ponude velikih proizvođača. Zamjetno su porasle i cijene mlijeka i mliječnih proizvoda, za 2,2 posto u odnosu na listopad, na valu snažne potražnje za maslacem i obranim mlijekom u prahu u sjeveroistočnoj Aziji i pojačane predblagdanske kupovine u zapadnoj Europi. Poskupio je i šećer, za 1,4 posto, zbog pogoršanih izgleda proizvodnje na Tajlandu i u Indiji. U odnosu na prošlogodišnji mjesec bio je skuplji za 41,1 posto. U zasebnom izvješću o ponudi i potražnji na tržištu žitarica FAO je neznatno povisio procjenu svjetske proizvodnje žitarica u ovoj godini, na 2,893 milijarde metričkih tona, što predstavlja povećanje za 0,9 posto u odnosu na 2022. U osvrtu na novu sezonu koja je počela ovog ljeta agencija bilježi početak sjetve ozime pšenice na sjevernoj hemisferi, uz primjedbu da bi zasijana površina mogla biti manja nego lani zbog nižih cijena. Zalihe bi unatoč tome trebale na kraju sezone idućeg ljeta biti veće nego na početku, za 2,7 posto, izračunali su u FAO-u. Potvrdili su procjenu prema kojoj bi se obujam trgovine žitaricama u sezoni 2023/2024. trebao smanjiti za 1,8 posto.  
Istraživanje: Zbog niske financijske pismenosti kućanstva gube od 1.750 do 4.740 eura
Niska razina financijske pismenosti godišnje može koštati prosječno kućanstvo između 1.750 eura u Španjolskoj do 4.740 eura u SAD-u, izračun je Allianza, čije je istraživanje provedeno u sedam zemalja pokazalo da nisku razinu pismenosti ima više od četvrtine ispitanika. U sklopu istraživanja o financijskoj pismenosti anketirano je više od 1.000 ljudi iz SAD-a, Ujedinjenoga Kraljevstva, Francuske, Španjolske, Italije, Njemačke i Australije, kojima je postavljen niz pitanja radi utvrđivanja njihova znanja o osnovnim financijskim pojmovima, kao što su kamatne stope, inflacija te rizici i povrati ulaganja. "Rezultati istraživanja pokazali su da više od četvrtine ispitanika, odnosno njih 26 posto, ne posjeduje dovoljno znanja i vještina za donošenje razumnih financijskih odluka, što ocjenjujemo kao 'nisku razinu financijske pismenosti'", istaknuli su iz Allianza. Istodobno je 60 posto ispitanika prosječno financijski pismeno, a samo 15 posto iskazuje visoku razinu financijske pismenosti. Niska razina financijske pismenosti godišnje može koštati prosječno kućanstvo između 1.750 eura u Španjolskoj do 4.740 eura u SAD-u, Allianzov je izračun. Kada je riječ o tome koliko bi veće znanje o financijama pridonijelo kućnom proračunu, na temelju financijske imovine prosječnog kućanstva, Allianz je izračunao kako osobe visoke razine financijske pismenosti mogu godišnje očekivati zaradu u rasponu od 1.910 do 5.000 eura. Žene su u prosjeku manje financijski pismene od muškaraca U sklopu istraživanja sudionici su također iznijeli viđenje svoje financijske budućnosti. Sedam od deset ispitanika s različitih tržišta gospodarsku situaciju u svojoj zemlji smatra prilično lošom do veoma lošom, dok znatno manji postotak, 49 posto ispitanika prosječne financijske pismenosti, misli isto o vlastitoj ekonomskoj budućnosti. U usporedbi s njima, otprilike deset posto iznimno financijski pismenih ispitanika veoma pozitivno doživljava vlastitu financijsku situaciju. Na uzorku različitih ispitanih tržišta utvrđeno je da su žene u prosjeku manje financijski pismene od muškaraca - 30 posto žena u odnosu na 20 posto muškaraca, uz iznimku Njemačke kao jedine zemlje u kojoj su žene u prosjeku financijski pismenije od muškaraca. Slična je situacija i među generacijama. Rezultati istraživanja pokazali su da se financijska znanja i vještine poboljšavaju tijekom godina, s time da je postotak pripadnika "baby boom" generacije koji posjeduju visoku razinu financijske pismenosti, 21 posto, veći no što je zajedno kod pripadnika "generacije Z", šest posto, i "milenijalaca", 11 posto. "Niska razina financijske pismenosti može biti štetna, odnosno može vas skupo stajati tijekom duljeg razdoblja ulaganja, primjerice u slučaju štednje za mirovinu. No dobro je to što donošenje pametnih financijskih odluka nije 'nuklearna fizika'. Stjecanjem osnovnog znanja i vještina ljudi mogu svoju financijsku pismenost unaprijediti do prosječne razine i time uštedjeti mnogo više novca", poručio je glavni ekonomist u Allianzu Ludovic Subran u izjavi koja se prenosi u priopćenju. Viša ekonomistica u Allianzu i suautorica studije Patricia Pelayo Romero napomenula je da programi financijskog opismenjavanja uglavnom stavljaju naglasak na poboljšanje matematičke pismenosti, no da se financijska pismenost ne svodi samo na matematiku. "Svako uspješno nastojanje da se poboljša financijska pismenost, osobito ako je usmjereno na žene i mlade ljude, treba započeti jačanjem samopouzdanja", ustvrdila je Pelayo Romero.
Godina dana Pelješkog mosta: Ispunjena očekivanja i ciljevi
Pelješki most otvoren prije točno godinu dana ispunio je ciljeve i očekivanja, pokazuju podaci koji kažu da je do 25. srpnja njime prošlo 2.305.537 vozila, pritisak na granični prijelaz Neum znatno je pao, a Hrvatska je spojena u cjelinu što nema cijene. Pema podacima Hrvatskih cesta, u špici turističke sezone most u prosjeku dnevno prijeđe 13.880 vozila. U dosadašnjem dijelu godine mostom je prošlo 984.596 vozila. Najviše vozila od puštanja u promet bilo je u subotu 30. srpnja prošle godine, 19.029. "Za usporedbu s rekordnom 2019. godinom prije početka epidemije, na brojilima postavljenima kod graničnog prijelaza s Bosnom i Hercegovinom, tijekom ljetnih mjeseci prosječni dnevni promet bio je 11.046 vozila", kažu iz Hrvatskih cesta. Dodaju da je najveće prometno opterećenje vikendima. Tako je, primjerice, u subotu 15. srpnja ove godine mostom prometovalo 15.473 vozila. Bez ijedne nesreće na mostu Na samom Pelješkom mostu nije se dogodila ni jedna prometna nesreća, usprkos velikom broju vozila. Nesreće su se nažalost događale na pristupnim cestama, a najteža prošle godine kada je vozač iz Ujedinjenog Kraljevstva prešao u suprotni trak i njime se kretao dok se nije sudario s kamperom. U toj je nesreći bilo četvoro ozlijeđenih. Iako je dio medija tvrdio kako postoji problem s asfaltom na mostu, iz Hrvatskih cesta tvrde da nije bilo oštećenja, ali da je u neposrednoj blizini mosta bilo manjih oštećenja ograde. Riješen je i početni problem s pješacima i biciklistima koji su se prvih dana nakon puštanja u promet na mostu često fotografirali. To je donekle razumljivo s obzirom da most, osim osnovne, prometne funkcije, predstavlja atrakciju koju su mnogi željni posjetiti. Iz Hrvatskih cesta navode da je nakon prvih dana kada se na mostu događalo zaista svašta, uz pomoć medija i policije jasno dano do znanja da je Pelješki most namijenjen isključivo prometu motornih vozila. Čest motiv na društvenim mrežama Vozači se više ne zaustavljaju na mostu, ali nova građevina i dalje je atraktivna. Reakcije turista vrlo su pozitivne, a slike prelaska Pelješkog mosta ostaju čest motiv na društvenim mrežama. "Oba odmorišta, Komarna i Blaca, vrlo su posjećena te se mnogi zaustavljaju kako bi se fotografirali s mostom u pozadini", kažu iz Hrvatskih cesta. Podaci Hrvatskih cesta pokazuju da je most znatno smanjio pritisak na granične prijelaze Klek i Zaton Doli, na kojima je promet u odnosu na 2019. godinu pao za oko 70 posto. Iz Policijske Uprave Dubrovačko-neretvanske županije dobili smo konkretnije podatke. Kažu da je nakon otvaranja Pelješkog mosta promet preko graničnih prijelaza koji omeđuju neumski koridor (BIH) znatno smanjen. Usporedba ukupnog prometa od 1. srpnja do 26. srpnja ove i prošle godine preko graničnih prijelaza Klek i Zaton Doli, pokazuje smanjenje broja putnika za 64, a vozila za 67 posto. Dnevni prosjek vozila koja prelaze preko graničnih prijelaza varira ovisno o dobu godine, pa se za najvećeg vršnog opterećenja u turističkoj sezoni kreće oko 12.500 putnika i 8.300 vozila dnevno, kažu iz Policijske Uprave Dubrovačko-neretvanske županije. Pelješki most izgrađen je u sklopu projekta "Cestovna povezanost s južnom Dalmacijom" koji obuhvaća izgradnju mosta s pristupnim cestama. Ukupna vrijednost cijelog projekta bila je nešto veća od četiri milijarde kuna, a EU-ova bespovratna sredstva pokrila su 85 posto toga iznosa. Radilo se, podsjećamo, o jednom od najskupljih i najvećih projekata u Hrvatskoj - projektu koji premošćuje Malostonski zaljev između Komarne na kopnu i Brijeste na poluotoku Pelješcu i tako cestovno ostvaruje kontinuitet teritorija Republike Hrvatske prekinut uskim koridorom kojim Bosna i Hercegovina kod Neuma izlazi na more. Natječaj za gradnju mosta raspisan je 2017. godine, a u travnju 2018. posao dobiva kineska tvrtka China Road and Bridge Corporation s ponudom od dvije milijarde kuna i rokom izgradnje od 36 mjeseci. Kinezi su posao odradili vrhunski iako je bilo teških trenutaka tijekom gradnje, ponajprije tijekom svega onoga što se događalo (i) u Hrvatskoj tijekom epidemije covida. Most, najveći i najmarkantnji "zalogaj" cijelog projekta ukupne je duljine 2.404 metara, sa šest glavnih stupova i trinaest raspona od čelika duljine od 72 do 285 metara, dok se visinom od 55 metara udovoljilo zahtjevu Bosne i Hercegovine za osiguranjem nesmetanog prolaska brodova do Neuma. Temelji se na stotinu metara dugačkim čeličnim cijevima promjera dva metra zabijenim u morsko dno. Stručnjaci su izračunali da je lokacija mosta podložna djelovanju jakih vjetrova, te da se nalazi se u zoni znatne seizmičke aktivnosti. Isto tako, Pelješki se most nalazi u osjetljivom ekološkom području Malostonskog zaljeva. Most je namijenjen prometovanju isključivo motornim vozilima, a promet se odvija u oba smjera po dvjema voznim trakama. Nema nogostupa ni biciklističke trake. Usporedno s gradnjom mosta gradile su se i pristupne ceste na nerijetko iznimno nepristupačnom terenu. Sve je bilo gotovo 19. travnja ove godine kada je u promet puštena obilaznica Stona, odnosno dionica Prapratno - Doli, ujedno posljednja faza projekta Cestovna povezanost s južnom Dalmacijom, čime je taj projekt i službeno završen.      
Pilot najbolje plaćeno zanimanje u Hrvatskoj, krojač najgore
U drugom kvartalu 2023. godine prosječna mjesečna neto plaća u Hrvatskoj s uključenim dodacima na plaću iznosila je 1.140 eura, što je četiri posto više nego u prethodnom kvartalu i 16 posto više nego u istom razdoblju 2022. godine, a pritom su u prosjeku najbolje plaćeni piloti s 2.912, a najgore krojači s 598 eura, objavio je servis MojaPlaća. Medijan plaće iznosi 1.030 eura, što znači da je polovica isplaćenih plaća manja, a polovica veća od tog iznosa. U odnosu na prvi kvartal medijalna plaća narasla je za tri posto, a u odnosu na prvi kvartal prošle godine 13 posto, pokazuju podaci servisa MojaPlaća. Najplaćeniji radnici u Hrvatskoj su piloti, čija prosječna mjesečna zarada iznosi 2.912 eura. Slijede direktori s prosjekom od 2.699 eura, te lead developeri s prosjekom od 2.627 eura. I četvrto i peto mjesto zauzima IT sektor - IT arhitekti imaju u prosjeku 2.397 eura mjesečno, a IT manageri 2.365 eura. Osim menadžerskih zanimanja, gdje su plaće 119 posto više od prosječne, najplaćenija zanimanja su i dalje ona iz područja tehnologije i razvoja (66 posto više od prosjeka) i informacijskih tehnologija (plus 37 posto). Najmanje prosječne plaće u Hrvatskoj imaju radnici u pomoćnim zanimanjima (34 posto manje od prosjeka), tekstilni radnici (37 posto manje) te zaposleni u uslužnim djelatnostima (28 posto manje). Krojač, primjerice, u prosjeku mjesečno prima tek 598 eura, šivač 648 eura, zaštitar 701 euro, a cvjećar 707 eura. Plaće u privatnim tvrtkama u stranom vlasništvu šest posto su više od prosjeka, te iznose 1.209 eura. Primanja zaposlenika privatnih tvrtki u pretežno domaćem vlasništvu četiri posto su niža od prosjeka (1.093 eura). Nadalje, prosječne plaće u tvrtkama u državnom vlasništvu se kreću oko 1.067 eura (minus šest posto), a mjesečna zarada radnika zaposlenih u javnoj i lokalnoj samoupravi iznosi 1.007 eura (minus dvanaest posto). U odnosu na drugi kvartal prošle godine plaće su najviše rasle u privatnim tvrtkama u domaćem vlasništvu (19 posto) te u državnim tvrtkama (18 posto). U tvrtkama s manje od 10 zaposlenih prosječna plaća iznosi 1.000 eura (minus 12 posto u odnosu na prosjek), u kompanijama koje broje do 19 zaposlenika plaća je pet posto niža od prosjeka (1.087 eura), dok je najviša prosječna plaća zabilježena u velikim tvrtkama (1.190 eura, odnosno četiri posto više od prosjeka). Plaće najveće u Zagrebu, najmanje na istoku Hrvatske Plaća je i dalje najviša u Gradu Zagrebu, dok su najniže plaće i dalje su na istoku zemlje: u Požeško-slavonskoj (minus 21 posto) te Sisačko-moslavačkoj (minus 15 posto) županiji. Najviša prosječna plaća zabilježena je u Gradu Zagrebu (10 posto iznad prosjeka) te iznosi 1.261 eura (medijan 1.125 eura). Zaposleni sa završenim postdiplomskim studijem ili nekom poslovnom školom (MBA) imaju u prosjeku 46 posto višu plaću od prosječne. Također, osobe s visokom stručnom spremom u prosjeku imaju 15 posto višu plaću od prosječne (1.312 eura) i čak 35 posto višu od radnika sa srednjom stručnom spremom koji u prosjeku imaju 975 eura, ili 14 posto manje od prosjeka. U odnosu na prošlu godinu plaća je najviše rasla zaposlenicima s najnižim primanjima pa je tako plaća zaposlenih sa srednjom stručnom spremom rasla za 17 posto, dok je plaća visokoobrazovanih rasla za 13 posto. Radnici bez iskustva, koji se nalaze na početku karijere, zarađuju 939 eura (14 posto manje od prosjeka), dok oni s godinom do dvije iskustva imaju plaću od 1.016 eura (minus sedam posto. Do primanja koja premašuju prosječnu hrvatsku plaću dolazimo s tri do pet godina radnog iskustva. Najvišu plaću, očekivano, imaju zaposlenici s više od 10 godina iskustva – 1.240 eura, odnosno 13 posto više od prosjeka. U drugom kvartalu 2023. godine muškarci su u prosjeku zarađivali 21 posto više od žena.
Nove generacije okreću se četverodnevnom radnom tjednu
Četverodnevni radni tjedan želja je sve većega broja mladih koji teže uravnoteženju poslovnog i privatnog dijela života, a poslodavci poručuju da nema formalnih prepreka za njegovo uvođenje, dok sindikalci upozoravaju na oprez i izbjegavanje desetosatnoga radnog dana.   U četverodnevnoj organizaciji radnog tjedna zaposleni rade četiri dana po osam sati, a primaju plaću za pet dana. Time se broj radnih sati u tjednu smanjuje s 40 na 32.   Ideja skraćenja radnog tjedna nije tako nova, a pionir je - kao i u mnogim drugim industrijskim rješenjima - bio Henry Ford. On je 1926. godine skratio radni tjedan u svojim tvornicama sa šest na pet dana. Ford je uvidio da radnici, u slučaju da na raspolaganju imaju vikend, tj. dva slobodna dana, žele kupiti auto kako bi mogli nekamo otići. U biti, shvatio je da ljudi trebaju više vremena kako bi stigli potrošiti zarađeni novac, a želio je i prodati što više automobila svojim radnicima.    Iako su mnogi mislili da će takav potez smanjiti produktivnost, dogodilo se suprotno. Radnici su pokazali veću produktivnost i lojalnost nego prije. Fordov potez odjeknuo je Amerikom i potaknuo velik broj štrajkova u kojima su radnici tražili petodnevni radni tjedan.   Osmosatni radni dan i 40-satni radni tjedan od početka 1940-ih postali su standardna praksa u raznim industrijama diljem svijeta.    To će potrajati desetljećima, no zbog napretka tehnologije, a u posljednje vrijeme i pandemije, rada od kuće te odustajanja milenijalca i generacije Z od prekovremenih radnih sati, ideja o daljnjem skraćenju radnoga tjedna počinje dobivati na zamahu. U nekim zemljama i industrijama poslodavce na skraćenje radnog tjedna tjera i nedostatak radnika.   Sindikalci: Težiti ravnoteži privatnog i poslovnog    O četverodnevnom radnom tjednu raspravlja se i u Hrvatskoj. Dosta tvrtki uvelo je rad od kuće, a većinom su u IT sektoru koji dopušta veću fleksibilnost rada nego drugi.   Predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever upozorava na to da četverodnevni radni tjedan ne bi trebao biti organiziran u četiri dana po 10 radnih sati.    "Nakon desetosatnoga radnog dana radnik nema vremena ni za što drugo tog dana", kaže Sever za HINA-u i ističe da bi provedba četverodnevnoga radnog tjedna bila dobra samo kada bi se radno vrijeme skratilo s 40 na 32 sata, no tvrdi da je to u Hrvatskoj teško izvedivo.   "Poslodavci ne bi dobro reagirali jer se i sada žale kada zagovaramo smanjenje radnih sati", kaže on.   Treba težiti ravnoteži privatnog i poslovnog jer odmoran čovjek koji ima vremena za sebe uz svoj posao vjerojatno će odbiti ponude za posao drugih, čak i ako nude povišicu, smatra Sever.   Poslodavci: Formalne zapreke nema   Iz Hrvatske udruge poslodavaca (HUP) poručuju da je uvođenje četverodnevnoga radnog tjedna odavno dopušteno, no da Zakon o radu određuje kako je puno tjedno radno vrijeme 40 sati, a da ga poslodavac može raspodijeliti u četiri, pet ili šest dana.   Želi li poslodavac uvesti četverodnevni radni tjedan, nema prepreka za to, kažu.   "Ako postoji dogovor između radnika i poslodavaca da se radi 35 sati tjedno, ili četiri dana u tjednu, ne vidimo razlog da se takva organizacija rada onemogući zakonskim odredbama; međutim, isto to bi trebalo vrijediti i za dogovor, ako postoji interes obiju strana  da se radi i više radnih sati od 'propisanog'", poručuju iz HUP-a.   Napominju da je pandemija ubrzala digitalizaciju, donijela značajne promjene u organizaciji rada, poput rada na daljinu, ali i većeg razumijevanja ravnoteže između privatnog i poslovnog dijela života.   Razvoj tehnologije donio je platformski rad, dijeljenje poslova ili zaposlenika, povremeni rad ili rad putem vaučera. Sve su to oblici rada koji su realnost i koji se ne bi trebali administrativno ograničavati, kažu iz HUP-a.   "Istodobno, suočavamo se sa značajnim nedostatkom radne snage, ponajprije zbog demografskih procesa. U takvoj situaciji nužno je omogućiti znatno veću fleksibilnost i radnicima i poslodavcima", rekli su.   Zato HUP inzistira na donošenju novih zakonskih rješenja koja će zrcaliti stvarno stanje na tržištu rada.   Budući da je Hrvatska orijentirana na turizam, teško je skratiti radni tjedan i zbog manjka radne snage, kažu poslodavci.   "Sve to, naravno, ne bi trebalo spriječiti poduzeća, koja ostvaruju pomak u produktivnosti te mogu ponuditi fleksibilnije uvjete rada, da smanje broj radnih dana te tako ulože u zadovoljstvo svojih zaposlenika", kažu u HUP-u.   Napominju da se u Hrvatskoj u radno vrijeme uračunava i dnevna stanka, što nije slučaj u većini drugih zemalja u EU, tako da Hrvati zapravo trenutno formalno rade 37,5 sati tjedno.   Prekomjerni rad nije jamstvo bogatstva   Ideja da prekomjernim radom možemo ostvariti bogatstvo nikada nije izravno dokazana. Stvari možemo gledati i na drukčiji način, prenosi CNBC. Nisu svi bogataši bogati isključivo zbog količine rada i vremena koje su uložili.   Nakon pandemije pojavio se pokret masovnih otkaza (The Great Resignation), tihog davanja otkaza (Silent Quitting), a intenzivirano je i uvođenje četverodnevnoga radnog tjedna jer zaposleni, slično kao u Fordovim tvornicama, žele dovoljno vremena za sebe, ne dovodeći u pitanje učinkovitost i produktivnost na poslu.   Osnivačica i upravna direktorica organizacije 4 Day Week Global Charlotte Lockhart kaže za CNBC da upravo to stoji iza pokreta četverodnevnoga radnog tjedna. Kaže da će petodnevni radni tjedan otići u povijest jednako kao i šestodnevni i sedmodnevni.   "U 21. stoljeću vidimo da ljudi ne žele niti će raditi tolike sate kada vide da može i drukčije", rekla je Lockhart za CNBC.   Četverodnevni radni tjedan smatra budućnošću rada zbog kojeg ćemo naposljetku imati i bolje društvo.   Istraživanje 4 Day Week Globala, provedeno na 33 kompanije s četverodnevnim radnim tjednom u SAD-u, Australiji i Irskoj, pokazalo je da su zadovoljstvo i produktivnost porasli za prosječnih 8,4 posto za vrijeme šestomjesečnog istraživanja, a za 37,55 posto u odnosu na prošlogodišnje razdoblje.  
Craft pivari pod pritiskom cijena energenata i sirovina
Suočeni s oštrim rastom cijena sirovina i energenata, dok poskupljenja ne pokazuju znakove posustajanja, hrvatski craft pivari, kao i njihovi kolege u svijetu, rješenja nalaze u novim ulaganjima u proizvodnju. Mali pivari rast cijena energije i sirovina osjećaju na svakodnevnoj bazi. Najveći problem jest to što su energenti veoma integrirani u proizvodnju, od grijanja vode za namakanje sladnih zrna, prekuhavanja sladovine i kontroliranja temperature fermentacije do, naposljetku, pakiranja završnog proizvoda. U Zmajskoj pivovari troškovi proizvodnje tijekom godine drastično su povećani. Poručuju da je teško točno izračunati cijene jer rastu gotovo na mjesečnoj razini. Prema njihovim procjenama, cijena ječmenog slada, koji je osnovna sirovina za proizvodnju, porasla je 50 posto, energenti (struja i plin) 400 posto, staklena ambalaža 50 do 80 posto, papirnata ambalaža 100 do 150 posto, a razni vezani troškovi, poput transporta sirovina i gotovog piva, 100 posto. Suosnivač i suvlasnik pivovare Pulfer Hrvoje Galić kaže da svi crafteri imaju iste probleme zbog poskupljenja u cijelom prerađivačkom i proizvodnom sektoru. "Cijena boce je od početka godine porasla gotovo 100 posto, slično se najavljuje i za limenke, kartonska ambalaža skuplja je više od 60 posto, čepovi 100 posto, etikete također, ugljični dioksid (CO2) 70 posto, a nismo još ni spomenuli sirovine i energente", kaže Galić. Dodaje da je plin u nekim mjesecima bio tri-četiri puta skuplji od uobičajene cijene, struja dva-tri puta, a očekuje i znatan rast cijene vode u 2023. godini. Jedan od većih problema jest mjesečna promjena troškova proizvodnje, koja znatno otežava planiranje i formiranje cijena. "Ovdje ne govorimo o godišnjim stopama rasta troškova, koji bi uobičajeno iznosili od jedan do pet posto, s čime ne bismo imali većih problema. Ovo je abnormalan rast koji je malim nezavisnim pivovarama ogroman teret", ističe Galić. Bitke s cijenama i na drugoj strani Europe U točionici Northern Monk u Engleskoj, vlasništvu craft pivara Russella Bisseta, također vode borbu s cijenama koje iz dana u dan strelovito rastu jer se pivarska industrija posebno oslanja na sastojke koji postaju sve skuplji, piše The Economist. Anketirajući svoje članove, engleska udruga British Beer and Pub otkrila je da će, čak i uz vladine subvencije, očekivana potrošnja pivara za energiju iduće godine biti čak 140 posto veća nego u godini prije pandemije. Pivo se u proizvodnom procesu kuha, što iziskuje znatnu potrošnju plina, a hlađenje tijekom fermentacije i odležavanja zahtijeva znatnu potrošnju struje. Craft pivovare također se koriste tekućim ugljičnim dioksidom, nusproizvodom drugih industrijskih proizvodnih procesa za skladištenje, premještanje i karboniziranje piva. Cijena alkoholnih pića porasla je osjetno manje s obzirom na cjelokupnu inflaciju jer engleski pivari postaju kreativni u dotjerivanju svojih proizvodnih procesa. Nastoje izvući sve što mogu iz svakog zrna hmelja i zamijeniti ugljični dioksid jeftinijim dušikom ili uzgojem vlastita kvasca. Za razliku od engleskih pivovara, Zmajska pivovara ne namjerava prijeći na upotrebu dušika, već će optimizirati primjenu CO2. Glavni "kuhar" Nove runde Marko Filipin kaže da je okretanje uporabi dušika jedna od opcija koju razmatraju, ali pojašnjava da u Hrvatskoj ne postoji toliki problem s CO2 kao na Zapadu. "U Hrvatskoj je to još podnošljivo, iako bismo i mi trebali početi gledati u tom smjeru", rekao je Filipin. Najveći dobavljač ugljičnog dioksida u Engleskoj tvrtka je koja posjeduje tvornice gnojiva, a skokovi u cijeni prirodnog plina potaknuli su tvornice da početkom godine zaustave proizvodnju. Neke su engleske pivovare u kolovozu bile suočene s cijenama ugljičnog dioksida i 30 puta većim nego lani, no sada su se uravnotežile. Cijene žitarica poput ječma i pšenice porasle su proljetos početkom rata u Ukrajini, a kasnije i tijekom ljeta. Od tada su ponovno pale, ali su i dalje više nego prije pandemije. Engleske craft pivovare uvoze hmelj iz Amerike, gdje uzgajivači uzgajaju sorte s aromatičnim okusima poput koštunjavog voća i citrusa. Situacija sa žitaricama za proizvodnju piva nije ni u Hrvatskoj bajna. Galić drži da će cijene slada, hmelja i kvasca iduće godine porasti od 20 do 40 posto. Prognoze i rješenja Pivovara Nova runda slično razmišlja, no Filipin kaže da ne mogu promijeniti recepturu piva unatoč rastu cijena sirovina. "Sljedeće godine pokušat ćemo optimizirati ono što možemo da bismo prilagodili cijenu i smanjili utjecaj povećanja cijena sirovina", kaže Filipin. Suvlasnik Zmajske pivovare Andrej Čapka ocjenjuje da je ova godina bila vrlo izazovna jer je rat u Ukrajini pokrenuo lavinu poskupljenja i poremetio rokove isporuke roba, što je tražilo brze reakcije i promjene u planiranju proizvodnje i nabave. Za iduću godinu prognozira dodatne izazove koje će donijeti prelazak za euro. Primjerice, kaže Čapka, još uvijek nisu doneseni propisi o ambalaži i povratnoj naknadi niti o tome kako će se obračunavati trošarina i sl. Engleski pivari nadali su se što boljem plasmanu njihove reprezentacije na Svjetskom nogometnom prvenstvu što bi, uz uobičajena slavlja krajem godine, pomoglo povećanju potrošnje piva. Kada prihodi padnu nakon praznika, pivari će vjerojatno početi naplaćivati više. U Northern Monku, Bisset planira u siječnju povećati cijene za 11 posto. Oliver Robinson iz Robinson pivovare, tvrtke sa sjedištem u Stockportu, planira podići cijene u ožujku, kao i BrewDog. Hrvatski pivari još se nadaju stabilizaciji i smanjenju troškova, a uz velike proizvođače piva, i male nezavisne pivovare do sada su pokazale priličnu otpornost. "U 2023. u planu su nam nova investiranja koja će osigurati više mogućnosti i u samom razvijanju proizvoda i u izlasku na nova tržišta. Optimizam je tu, no situacija je zaista teška i nezahvalno je prognozirati kako će se stvari odvijati", poručuju iz Pulfera.