Taksisti žele višu kvalitetu usluge te prihvatljive cijene

8. siječnja 2020.

Foto: Pixabay/Ilustracija

Iz perspektive predsjednika Udruženja davatelja taksi-usluga HGK te izvršnog direktora Taxi Cammea, mogu reći kako se 2019. ponajprije naslanja na liberalizaciju tržišta taksi-usluga, i to u vidu otvaranja novih gradova tj. tržišta na kojima, prije stupanja na snagu Zakona o prijevozu u cestovnom prometu u lipnju 2018., nije bilo moguće poslovati. To je pak iznjedrilo neke od problema, poput tromosti pri izdavanju dozvola. Također, tu je i problematika neujednačenosti tržišta jer se zbog određenih dionika koji se ne pridržavaju standarda branše ruši kvaliteta usluga te se iskrivljuje percepcija vozača taksija u javnosti. Jedan od ključnih problema svakako je i prenaplata usluge, odnosno neusklađeno naplaćivanje usluge i domaćim korisnicima i turistima, što se posebno negativno odrazilo u medijskim napisima. Problematika godine na izmaku naučila nas je da trebamo biti ustrajni u svojim ciljevima te vjerujem kako ćemo zajedničkim snagama postići mnogo u mjesecima koji dolaze. Kad je riječ o našim očekivanjima za 2020. godinu, predviđene su izmjene Zakona o prijevozu u cestovnom prometu koji se ne bi trebao drastično mijenjati, ali očekujemo da se ono dobro i kvalitetno što taj zakon donosi proširi te se još više implementira. Kao što sam već naveo, tijekom 2019. godine u medijima su se često provlačile informacije zahvaljujući kojima je taksisektor negativno etiketiran te se u javnosti formirao dojam da njegovi pripadnici svoj posao ne rade kvalitetno. Upravo takvu negativnu konotaciju moguće je izbjeći povećanjem kontrole te postavljanjem zajedničkih parametara unutar branše koji bi se pozitivno odrazili na nju i, u skladu s time, na medijske objave. 

Petar Dragić

Petar Dragić

Smatramo kako taksi-prijevoznici trebaju zauzeti zajednički stav o problematici, poput prometnog opterećenja, educiranosti vozača, prometne kulture, sigurnosti, starosti vozila i prenaplate. Vjerujemo kao ćemo uz pomoć resornog ministarstva, lokalne samouprave te ostalih zainteresiranih dionika zajednički doći do rješenja. Ukratko, želimo biti dio rješenja, a ne problema. Što se tiče izazova, i u 2020. godini to će svakako biti radna snaga, odnosno njen manjak. Stoga, kao i svi pripadnici branše, očekujemo da se u godišnje kvote za zapošljavanje stranaca za kalendarsku godinu 2020. uvrsti taksi-djelatnost, odnosno kvota ‘vozač autotaksi-vozila’. Ovim potezom ne samo da bi se rasteretila branša kao takva već bi se s jedne strane pružila prilika adekvatno educiranim vozačima da osiguraju svoju egzistenciju u Hrvatskoj, dok bi s druge strane krajnji korisnici dobili još kvalitetniju i dostupniju uslugu. Naposljetku mogu reći kako sam uvjeren da taksi-branšu čeka svijetla budućnost. Temelj za nju leži u kvaliteti usluge na višoj razini te prihvatljivim cijenama koje su u isto vrijeme održive. To će s vremenom dovesti do stvaranja navike prijevoza taksijem, koja je još uvijek u povojima. Živimo u vremenu u kojem je na mobilnost stavljen ogroman naglasak, a koja će u budućnosti biti usmjerena na to da se pojedinac odriče vlasništva nad vozilom te se okreće alternativnim načinima prijevoza, od kojih će korištenje taksi-usluga svakako biti jedan od vodećih.

Petar Dragić, predsjednik Udruženja davatelja taksi-usluga Hrvatske gospodarske komore