Svi smo više pod stresom - neki zbog rada, a neki zbog nerada

27. veljače 2021.

Foto: Shutterstock

Pandemija koronavirusa izazvala je velike promjene u načinu poslovanju i natjerala tvrtke i pojedince da se u vrlo kratkom vremenu prilagode "novom normalnom". U takvim oklonostima sposobnost brzog učenja i brze prilagodbe bila je ključna za što bezbolnije prevladavanje šokova. "Što ste prilagodljiviji, to će sustav biti otporniji na stres i dolazeće promjene", kaže u razgovoru za Privredni organizacijska psihologinja i direktorica tvrtke .točkapromjene Jasminka Mužinić Sabol. HR stručnjakinju pitali smo i je li pojavom pandemije koronavirusa eskalirala i epidemija burnouta te kakve će nam promjene donijeti digitalna transformacija.

Pojavom pandemije koronavirusa drastično su se promijenili radni uvjeti. Jesmo li se, prema Vašem mišljenju, dobro snašli i prihvatili promjene?

Ovo vrijeme obilježava velika raznolikost reakcija, a i različitost prilagodbi. Organizacije s kojima ja surađujem – već u prvom valu, dakle u ožujku prošle godine - uspjele su marljivo provesti adaptaciju na nove radne uvjete. I upravo se vide rezultati takvih načina. Oni koji se uspijevaju prilagođavati, čine to brzim, malim konkretnim prilagodbama – radnog mjesta, radnog vremena i načina komunikacije.

Jasminka Mužinić Jasminka Mužinić Sabol / Foto: Privatni album

Traže li se u "novom normalnom" neke nove vrline od zaposlenika? Je li u ovim neizvjesnim vremenima fleksibilnost postala najvažnija osobina?

Da, fleksibilnost. Trebamo razumjeti odakle dolazi fleksibilnost. Čovjek može biti fleksibilan kada ima jasnu radnu ulogu i povjerenje te - osobnu snagu. Organizacija može biti fleksibilna kada ima zdravu unutarnju strukturu i kvalitetnu komunikaciju. Prilagodljivost je najbliži prijevod engleske riječi resilience. Što ste prilagodljiviji - to će sustav biti otporniji na stres i dolazeće promjene.

Mnogi se žale da pri obavljanju radnih zadataka od kuće nemaju radnog vremena, odnosno da nerijetko rade i više od osam sati. Je li pandemija još više izbrisala granicu između privatnog i poslovnog života?

Čini se da jest. Da, pandemija i rad od kuće na jedan način izbrisali su granicu između privatnog i poslovnog života. Istodobno, učinili su različite aspekte i radnog i privatnog mnogo vidljivijima.

Mislim da nam je pandemija upravo pružila mogućnost da sagledamo cijelu sliku, a to je nužni prvi korak k tome da se u njoj i bolje snađemo.
Svi smo dobili priliku (ako već nismo dosad) na drukčiji način cijeniti neometani rad, radno mjesto, svoju radnu okolinu i kolege, a i sam dolazak na posao. Često čujem od ljudi koliko im nedostaje rad 'na poslu'.

S druge strane, uvidjeli smo i prednosti i nedostatke toga da ne putujemo na posao, da možemo s obitelji pojesti ručak, gušt da možemo dočekati djecu na povratku iz škole... i naravno, postali svjesni toga koliko nas naši najbliži mogu izluditi kada im ne možemo posvetiti vrijeme. Kaže jedna moja klijentica: 'Nema ničeg prirodno u tome da roditelji provode cijeli dan u kući s tinejdžerima.'

Je li s pojavom pandemije koronavirusa eskalirala i epidemija burnouta?

Ne bih rekla da je eskalirala epidemija burnouta – to bi bila pretjerano poopćavanje. Tu se baš vide ogromne razlike. Ima ljudi koji su u pandemiji i zbog pandemije (zbog prirode svojih profesija) previše izloženi stresu i rade mnogo više nego inače. Ima i onih koji izgaraju. Isto tako, ima ljudi kojima je stresno to što rade manje i to što si trebaju nalaziti načine da opstanu u poslu te zadrže interes i motiviranost za daljnji rad. Oni će prije patiti od tjeskobe ili potištenosti. Znamo da je stres u protekloj godini bio povišen kod svih - nekima zbog rada, nekima zbog nerada, a gotovo svi su osjećali neki stupanj stresa zbog potresa ili zdravstvene ugroze u svojim obiteljima.

Na koji će način ljudski potencijali doživjeti preobrazbu zbog izazova koje donosi digitalna transformacija?

Rekla bih da je najbolji odgovor: 'Pričekajmo, vidjet ćemo!' Otvoreno je mnogo mogućnosti. I u smislu usvajanja digitalne tehnologije i načina komunikacije i u smjeru preoblikovanja radnih mjesta i načina rada. Vjerujem da nam dolazi vrijeme u kojem će se dogoditi mnogo poslovnih inovacija, potpuno novih radnih praksi (društvene mreže, igre, digitalni kanali, automatizacije...). Veselim se tome. I opet vidim veliku raznolikost – neki će se grčevito držati starih praksi i pravila, drugi će munjevito poletjeti u nove načine. Ne smijemo zaboraviti da su i neke stare prakse (npr. selekcijski sastanak uživo, probni rad ili nagrađivanje povezano s učinkom i potencijalom) potpuno dobre i da ne treba sve staro odbaciti.

 

Ivana Barać