Zakon o radu uskladiti s novom digitalnom ekonomijom

Ove 2019. kraj godine poklapa se s ulaskom u predizborno vrijeme koje tradicionalno obilježavaju brojni ustupci politike na vlasti različitim skupinama u nastojanju da s darovima koje dijeli kao pozitivnim vjetrom u leđa uđe u predizbornu kampanju i na biralištima osigura što veći broj glasova. Prvo ćemo birati tko će u narednim godinama biti predsjednik države, a potom i novi saziv parlamenta, a time i vlade, s time da ćemo u međuvremenu biti zemlja koja predsjeda Vijećem Europske unije. Svima nam je jasno da u takvim okolnostima niti jedna od naših dosadašnjih vlada ne bi, pa neće ni ova aktualna, započinjati bilo kakve ozbiljnije promjene i donositi teške ili hrabre odluke. Premda je upravo to ono što Hrvatskoj i dalje treba, suštinskih promjena u dobro poznatim neuralgičnim područjima poput javnog sektora, pravosuđa ili zdravstva još nismo vidjeli niti ih očekujemo u 2020. Možemo se samo nadati da bi 2021. mogla biti godina kada će neka konkretna i prava reforma konačno biti provedena. No, pitanje je možemo li mi do tada čekati? Dolazi li nova recesija uskoro, teško je reći, ali usporavanje rasta već je vidljivo, uključujući usporavanje na našim važnim izvoznim tržištima.

Nesposobnost politike da na pravi način reagira na prošlu krizu bila je razorna za našu zemlju što se danas vidi i po tome koliko je građana iz nje otišlo u potrazi za boljim životom nekamo drugamo. Tek smo u 2019. opet na razini BDP-a iz 2008. Proračun je zato osjetno veći, a mi uvijek iznova razočarani; iz godine u godinu pratimo kako rashodna strana raste bez volje ijedne vlade da je svede u razumnije i za naše gospodarstvo primjerenije okvire. Što u takvim okolnostima možemo mi poslodavci i HUP kao najveća nezavisna udruga poslodavaca? Prije svega zasukati rukave i nastaviti poboljšavati i transformirati naše tvrtke kako bi uhvatile korak s digitalnom revolucijom te dodatno jačale svoju konkurentnost. Za razliku od države, svi mi koji smo na tržištu nemamo izbora: ili se mijenjamo i prilagođavamo ili nestajemo. Kada to moramo raditi u uvjetima poslovanja kakve ima Hrvatska, to je još teže, ali i još važnije.

Što se države tiče, iako svjesni malih šansi da se išta ozbiljnije promijeni u narednih godinu dana, ni HUP ni poslodavci koje zastupamo ne smiju i neće odustati od zagovaranja onoga što je dobro, ne samo za nas već i za sve građane ove zemlje. Nemamo u svojim rukama alate kakve redovito koriste sindikati javnog sektora da bi zadržali velikim dijelom privilegirani položaj svojih članova i izborili rast plaća koji nema veze s kvalitetom rada ili učinkovitošću ni ustava u cjelini ni pojedinaca koji u njemu rade. Ali možemo i moramo nastaviti svakodnevno upozoravati i upućivati na ono što nije dobro ili nije dovoljno dobro, na ono što se mora transformirati, na dobre primjere drugih i uspješnijih koji potvrđuju da se može kad se zna i hoće, na prilike koje propuštamo, a ne bismo trebali. Bilo bi nekorektno reći da baš nikakvih pomaka nema. Problem je samo to što su promjene preslabe u odnosu na stanje u kojem se nalazimo. Kao socijalni partner nismo zadovoljni razinom socijalnog dijaloga. Duboko vjerujemo da kvalitetnim i konstruktivnim socijalnim dijalogom unutar GSV-a svi zajedno možemo napraviti više, da Vlada na taj način može doći do boljih rješenja i podrške socijalnih partnera za ozbiljnije i kvalitetnije promjene. No, i s takvim „šepajućim“ socijalnim dijalogom i ove smo godine došli do prihvaćanja barem dijela mjera i zakonskih izmjena koje je predlagao HUP, a koje će djelomično olakšati poslovanje. Primjerice, mogućnost neoporezivog plaćanja smještaja i toplih obroka radnika ili troškova stanovanja i vrtića za djecu itekako će iskoristiti poslodavci, osobito u turizmu i ICT industriji. Konačna promjena procedure angažmana stranih radnika važna je i turizmu i građevini, ali i svima drugima koji se bore s nedostatkom radnika. Jedna od važnih stvari koje smo izborili odnosi se na zaustavljanje žurnih izmjena zakonskih rješenja u vezi s reguliranjem prava za odlazak u mirovinu. Poslodavcima je prijetilo novo znatno opterećenje koje je lako moglo poništiti sve dobro napravljeno u prethodnom razdoblju. HUP će i u narednoj godini biti aktivan u traženju pozitivnih promjena koje mogu olakšati poslovanje i otvoriti prostor za snažniji rast tvrtki, a onda i gospodarstva u cjelini.

Dvije teme bit će nam u fokusu: troškovi bolovanja i modernizacija radnog zakonodavstva. Država priznaje da je čak 40 posto bolovanja lažno i neopravdano, ali manje-više ne poduzima ništa da se ta situacija koja stvara ozbiljne troškove i poslodavcima, ali i svim drugim poreznim obveznicima, promijeni. Kad govorimo o Zakonu o radu i drugim regulativama radnog zakonodavstva, krajnje je vrijeme da otvorimo odgovornu i konstruktivnu raspravu na tu temu i uđemo u izmjene koje će ih uskladiti s današnjim svijetom i novom digitalnom ekonomijom. Imamo zakon koji je krut i anakron te otežava poslovanje. I promjene radnog zakonodavstva važne su za ubrzanje digitalne transformacije u kojoj već zaostajemo za najboljima. A kada bismo je ubrzali, dobili bismo jedinstvenu priliku da potrčimo brže i konačno počnemo smanjivati zaostatak, makar za zemljama s kojima smo se nekad mogli uspoređivati, ako ne i onima koje su uvijek bile ispred nas. U svakom slučaju, i potencijala i prilika za rast ima, a poslodavci moraju učiniti što god mogu da ih iskoriste te uvjere prije svega socijalne partnere, ali i druge dionike, da ćemo od stvaranja uvjeta koji će to olakšati i ubrzati svi profitirati.