Rast na krilima izvoza

Bez snažnog rasta izvoza malim zemljama poput Hrvatske nemoguće je dostići razinu konkurentnosti koja bi omogućila uzlet nacionalnoga gospodarstva. Između ostalog, izvoz pozitivno utječe na BDP, povećava devizne rezerve, jača ukupnu konkurentnost zemlje i kompetitivne prednosti usvajanjem novih znanja i tehnologija, a zemlje čije su ekonomije izvozno orijentirane brže se oporavljaju i ne ostaju dugo zarobljene u recesiji. Hrvatski izvoz posljednjih godina rastao je dvoznamenkastim stopama, ali s obzirom na nisku bazu, daleko smo od izvozne sile, štoviše nismo dosegnuli ni europski prosjek. Prema podacima Svjetske banke, u 2017. godini udio hrvatskog robnog izvoza u BDP-bio je samo 25,11 posto, što nas je ostavilo na začelju ljestvice novih članica Europske unije.  Izvoznici se žale da tečajna politika nije stimulativna i da smo takvi neprivlačni stranim ulagačima, ali i da treba poraditi na poreznom rasterećenju. No je li to jedini razlog što uvelike zaostajemo za Slovenijom, Češkom, Slovačkom, Poljskom, Mađarskom i svim drugim tranzicijskim zemljama?

Izvoznici su superiorniji

Statistike Fine pokazuju da je od ukupnog broja poduzetnika u Hrvatskoj 2017. godine tek njih 15,4 posto izvozilo, što je bio najveći broj tvrtki izvoznica do sada. Te tvrtke zapošljavale su 450.659 ljudi ili 51 posto zaposlenih u svim poduzećima u RH te ostvarivale 65,1 posto od ukupnih prihoda u zemlji. Kao što je slučaj i u mnogim drugim zemljama, izvoz u Hrvatskoj vrlo je koncentriran i samo nekoliko velikih kompanija utječe na glavninu ukupnih izvoznih rezultata. HNB-ova analiza objavljena početkom godine, koja je obuhvatila izvozne tvrtke iz prerađivačkog sektora u razdoblju od 2002. do 2014., pokazuje da je tijekom recesije spor oporavak hrvatskog izvoza bio posljedica smanjenja izvoza velikih poduzeća, dok su mala i srednja istodobno povećala svoj izvoz i tako potaknula ukupni oporavak izvoza. Ta je analiza potvrdila i da izvoznici imaju superiornije karakteristike u odnosu na poduzeća koja ne izvoze. Potvrđena je snažna pozitivna korelacija između izvoza i produktivnosti (hrvatske prerađivačke izvozne tvrtke u prosjeku imaju 35 posto veću produktivnost rada od poduzeća iz istog sektora koja posluju samo na domaćem tržištu) te da se prosječna premija produktivnosti s iskustvom poduzeća na izvoznom tržištu obično povećava. Veća produktivnost izvoznike čini konkurentnijim od neizvoznika te im omogućuje da isplaćuju veće plaće, pokazuje analiza HNB-a.

Efekti ulaska u EU

Nakon ulaska Hrvatske u Europsku uniju osjetno se povećao obujam robne razmjene. Stope rasta izvoza pokazale su relativno visoku dinamiku u razdoblju od 2014. do 2017. godine. U tom je razdoblju prosječan godišnji rast iznosio 10 posto. Najviša stopa, od 13,8 posto, ostvarena je u 2017. godini. U prošloj godini rast je znatno usporen na 3,6 posto, ali na takvo su kretanje izvoza, pored djelomičnog iscrpljivanja efekata pristupanja EU, znatno utjecala loša izvozna ostvarenja pojedinih djelatnosti prema trećim zemljama, pokazuje analiza Hrvatske gospodarske komore. Ukupna vrijednost izvoza u 2018. bila je čak 50,8 posto veća nego u 2012. godini, posljednjoj godini prije pristupanja, dok je vrijednost izvoza prema zajedničkom EU tržištu istodobno bila 77,9 posto veća. Tako je izvoz Hrvatske prema članicama EU činio gotovo 90 posto ukupnog povećanja izvoza. To, naravno, nije bilo samo posljedica pristupanja, ali je pristupanje imalo snažan utjecaj na rast izvoza prema EU. Ako se gledaju proizvodi, najveći je rast izvoza u odnosu na razdoblje prije pristupanja Uniji zabilježen kod kategorija farmaceutskih imunoloških proizvoda i lijekova, motornih vozila i njihovih dijelova, električne energije te dijelova za traktore i vozila za prijevoz putnika. Ipak, analize HGK pokazuju da je ukupna vrijednost povećanja navedenih pet grupa proizvoda činila tek oko četvrtine povećanja ukupnog izvoza, iz čega proizlazi da je izvoz u znatnoj mjeri povećan kod većeg broja proizvoda i djelatnosti.

Zaostajemo za svima

Prema izvoznim dometima Hrvatska danas zaostaje za usporedivim zemljama srednje i istočne Europe te je po pokrivenosti robnog uvoza robnim izvozom jedna od najlošijih članica Unije. Gledajući veličinu tržišta, Hrvatskoj je najsličnija Slovačka, koja ima 5,4 milijuna stanovnika. Ukupna vrijednost slovačkog izvoza u prošloj godini iznosila je oko 94 milijarde američkih dolara ili 17.000 dolara po glavi stanovnika, a hrvatskog oko 17 milijardi američkih dolara što je oko 4000 dolara po stanovniku. Zahvaljujući snažnoj industriji, ponajprije automobilskoj (gotovo trećinu izvoza ostvaruje automobilska industrija), Slovačka je postala ekonomska sila. Njen robni izvoz u BDP-u dosegnuo je gotovo 86 posto. Osjetna je razlika u dinamici izvoza i sa svim drugim usporedivim zemljama. Primjerice, slovenski robni izvoz u BDP-u dosegnuo je 65 posto, a češki 67 posto. U usporedbi s Bugarskom, najslabije razvijenom članicom EU, Hrvatska također zaostaje. Gospodarstvo te zemlje više je oslonjeno na izvoz od hrvatskoga, a posebno je dominantan izvoz roba, za razliku od hrvatskoga, čiji je izvoz, uz to što je prenizak, u velikoj mjeri oslonjen na izvoz usluga, ponajprije onih povezanih s turizmom. Zoran Aralica, viši znanstveni suradnik na Ekonomskom institutu Zagreb, razlog zaostajanja Hrvatske za tim zemljama traži u dvama razlozima. “Prvi je razlog sporiji razvoj institucija u usporedbi sa zemljama srednje i istočne Europe. Dominantna policy svijest kod nas još je ona iz devedesetih godina prošlog stoljeća. To znači da je razina rasprave o bitnim stvarima za Hrvatsku (kao što je izvoz) minimalna, a da ne govorimo o kvaliteti programa ili upotrebi mehanizama, monitoringa i evaluacija. Drugi je razlog sporije pristupanje Hrvatske EU u usporedbi sa zemljama srednje Europe koje su joj pristupile 2004. godine. Važno se podsjetiti kako su prije pristupanja EU zemlje poput Češke, Poljske i Mađarske bile potpisale i trgovinske ugovore, koji su povećali mogućnosti tim zemljama da dobiju kvalitetnije investitore, a što je omogućilo brži pristup robama i uslugama iz tih zemalja na tržišta starih članica EU. Na taj su način te zemlje, u usporedbi s Hrvatskom, dobile i kvalitetnije izravne strane ulagače, veći broj multinacionalnih tvrtki i veću razinu izravnih stranih ulaganja u proizvodnom sektoru. To je u konačnici značilo da je učinak pristupanja navedenih zemalja EU na izvoz bio kudikamo veći u usporedbi s našim pristupanjem”, kaže Aralica.

Od Požege... pa sve do Kine

Kad domaće tržište počne kočiti ekspanziju i rast profitabilnosti, tvrtke se okreću stranim tržištima. Internacionalizacija poslovanja tvrtke mukotrpan je i dugotrajan proces, ali dobrobiti su brojne; izvoz smanjuje ovisnost o domaćem tržištu i disperzira rizik, omogućuje tvrtki da se razvija i raste, a samim time u stanju je bolje iskoristiti proizvodne kapacitete. Što je proizvodnja masovnija, smanjuju se troškovi po jedinici, u prvom redu fi ksni troškovi, a što u konačnici rezultira nižom prodajnom
cijenom proizvoda i što, na kraju, tvrtki podiže konkurentnost na tržištu. Snaga izvoza može se vidjeti na primjeru požeške tvrtke Spin Valis, jednog od najvećih hrvatskih izvoznika namještaja, za koju je hrvatsko tržište odavno postalo premalo. “U posljednje tri godine prihod tvrtke iz izravnog izvoza kretao se oko 50 posto u odnosu na ukupne prihode, dok se za cijelu grupaciju taj udio kretao između 54 i 64 posto, a ukupan izvoz kretao se oko 85 posto”, kaže predsjednik Uprave Spin Valisa Zdravko Jelčić. Godišnji prihodi tvrtke rastu upravo onoliko koliko raste izvoz. “Prihod tvrtke u posljednje tri godine raste; 2017. godine u odnosu na 2016. rastao je četiri posto, a u 2018. godine u odnosu na 2017. rast prihoda bio je pet posto. Prihod je u posljednje tri godine rastao ukupno devet posto, a toliko je približno rastao i izvoz”, kaže Jelčić. Svoj kvalitetni namještaj najviše izvoze u Njemačku, na tu zemlju otpada 54 posto ukupnog izvoza, pa u Sloveniju, Austriju, a zanimljivo je da su prošle godine u Kinu plasirali sedam posto ukupnog izvoza.

Mali igrači za velike igre

Hrvatska IT industrija u 2017. godini ostvarila je ukupni prihod od 21,1 milijarde kuna, od čega na izvoz otpada šest milijardi kuna ili 4,8 posto ukupne vrijednosti izvoza hrvatskoga gospodarstva. Od tih šest milijardi kuna , više od 74 posto odnosi se na IT uslužnosoftverska poduzeća, pokazuju podaci HGK.  Prema podacima CISEx-a, udruge softverskih izvoznika, tvrtkama koje prodaju softver izvoz čini 30 posto prihoda. Posebno su zanimljive manje tvrtke iz ovog sektora koje iz godine u godinu ostvaruju dvoznamenkasti rast. No ne može ih se vidjeti u statističkim izvješćima jer su im pojedinačne znamenke male u odnosu na divove u ovoj industriji, ali se njihov rast može iščitati iz nekih drugih izvješća. Tako se na Deloittovoj listi 50 najbrže rastućih tehnoloških tvrtki srednje Europe za 2018. našlo sedam hrvatskih tvrtki; Q Software, Ars Futura, Microblink, Rimac Automobili, Infi num, Telum i Profi co. Osim Rimac Automobila, svi su softveraši. Q Software klijentima diljem svijeta nudi softverska rješenja; neki od njih su poznate svjetske tvrtke: Coca Cola, Lufthansa, Pfi zer, Walmart, Facebook, Audi i Volkswagen. Najveća tržišta su im Velika Britanija i Švicarska, a uz Zagreb imaju urede i u Zürichu, Oslu, Belfastu, New Yorku i Los Angelesu. Infi num, pored Deloittove, uvršten je i na uglednu listu Financial Timesa 1000 najbrže rastućih u Europi (Europe’s Fastest Growing Companies 2018). Ova zagrebačka agencija specijalizirana za razvoj digitalnih proizvoda u samo šest godina narasla je s dvoje na 100 zaposlenika, a trenutno zapošljavaju 200 ljudi u tri ureda, u Zagrebu, Varaždinu i New Yorku.

Osuđeni na izvoz

Jedna od uspješnih tvrtki i po vrijednosti izvoza jedna od najvećih u Hrvatskoj, solinski AD plastic, kao stopostotni izvoznik dijelova za automobilsku industriju osuđen je na izvoz. Prošle godine prihodi ostvareni u matičnom društvu AD plastika porasli su za 13 posto, na 944 milijuna kuna, a ostvarena neto dobit iznosi 87 milijuna kuna i veća je za čak 63 posto u odnosu na 2017. godinu. Na izvoz je osuđena i cijela gejming industrija koja je u Hrvatskoj gotovo marginalizirana, a u globalnim okvirima kontinuirano raste. U svijetu igara malo tko nije čuo za Nanobit, najvećega domaćeg proizvođača mobilnih igara te Gamepires, također uspješnu zagrebačku tvrtku koja razvija mobilne igre. Ova je tvrtka također prošle godine bila uvrštena na Financial Timesovu listu 1000 najbrže rastućih u Europi te je u softverskom segmentu jedna od najjačih po vrijednosti izvoza. Prema podacima iz 2017. godine, u Hrvatskoj se 22 tvrtke bave razvojem računalnih igara i računalnim programiranjem. Kako procjenjuju u HGK, stvarni broj tvrtki koje se ovom djelatnošću bave jest između 25 i 30. Ukupni prihod industrije razvoja računalnih igara u 2017. godini bio je 153 milijuna kuna, što je za oko 50 posto više u odnosu na 2016. kada su prihodi iznosili 102 milijuna kuna. Takvu stopu rasta industrija računalnih igara bilježi više godina u nizu. Udio gejmera je, prema broju tvrtki u IT industriji, mali – jedva iznad 0,5 posto, dok udio razvoja računalnih igara prema ukupnom prihodu doseže jedan posto IT prihoda, a udio u izvozu čini oko 2,8 posto.

Možemo li bolje?

U ljudskoj je prirodi stremiti ka zvijezdama. Nepobjediv je naš gen koji nas vodi naprijed. I kada smo u nečemu najbolji, pitamo se možemo li bolje, pa ako već i nemamo konkurenciju, iznova uvijek želimo pobjediti sebe. Naša mlada država ima još mnogo prostora za ‘bolje’, ‘jače’, ‘više’. Viši znanstveni suradnik na Ekonomskom institutu Zagreb Zoran Aralica smatra da uvođenje partikularnih mjera i politika neće proizvesti promjene u usporedbi sa zemljama u okruženju. Kaže da takvi programi mogu eventualno informirati i/ili pripremiti u manjoj mjeri raspoložive resurse (bilo u poslovnom bilo u znanstvenom sektoru) za nove okolnosti te da je potrebno promijeniti ustroj države koji može dovesti do stvaranja prilike za provedbu aktivne ekonomske politike. “Problem političke ekonomije koji utječe na učinkovitost ekonomske politike dobro je artikuliran kod nas. Radi se o percepciji postojanja ortačkoga kapitalizma usporedno s percepcijom visoke razine klijentizma. To se sve događa u zemlji u kojoj građani tek u manjoj mjeri, 30 posto njih, vjeruju u institucije. I to se godinama ne mijenja. S druge strane, od istih se institucija očekuje da djeluju na osnovne ekonomske varijable u zemlji, poput izvoza. To je teško ostvarivo u ovim okolnostima”, zaključuje Aralica.