Nesigurni otkup i naplata najveći krivci za pad proizvodnje povrća

Prema podacima Državnog Zavoda za statistiku, ukupna proizvodnja povrća u Hrvatskoj u 2018. godini iznosila je 217.949 tona, od čega je proizvodnja za tržište iznosila 184.898 tona. U ukupnim proizvedenim količinama povrća u 2018. godini najveći udio čini kupus s 18,2 posto udjela, a slijede rajčica s 14,2 posto, lubenice 12,9 posto, luk i češnjak s 12,5 posto, paprika 8,3 posto, mrkva 5,3 posto, salata 3,2 posto i dinje dva posto. Proizvodnja paprike u 2018. bila je 18.106 tona, a smanjena je za oko šest posto u odnosu na 2017. Krastavaca su lani proizvedene 6.442 tone, što je 40 posto manje nego 2017., a rajčice je proizvedeno 30.950 tona ili gotovo 25 posto manje negoli 2017. U istom razdoblju, kako je objavio HGK, povećan je uvoz krastavaca i rajčice za više od pet posto, dok je uvoz paprike povećan za gotovo 15 posto.  

Pad je dugogodišnji trend

Predsjednik Zajednice udruga hrvatskih povrćara Hrvoje Gregurić kaže da je pad proizvodnje svježeg povrća dugogodišnji trend, ali je činjenica, nadodaje, da se on nije odrazio na sve kulture jednako. "U slučaju kupusa imamo otprilike samodostatnu proizvodnju, mada je i on pomalo u padu ove godine. Definitivno pada uzgoj rajčice, paprike, brokule, cvjetače, peršina, celera, poriluka. Dijelom je razlog toga nedostatak zaštitnih sredstava, a dijelom nedostatak radne snage. U uzgoju povrća zastupljen je fizički rad, a mi, kako je i poznato, imamo oziljan nedostatak radne snage. Sve skupa bilo bi mnogo lakše i jednostavnije, unatoč ovim problemima, kada bi bila sigurna naplata, cijena i koliko-toliko osiguran plasman. Kada bi sve bilo posloženo, mogli bismo planirati i tako ne bismo mnogo griješili u proizvodnji. Nažalost, kod nas još uvijek nije tako. Umjesto da vodimo računa o sjetvi, sjemenu i načinu obrade, mi se najviše fokusiramo na plasman i naplatu. Znači, obrnuli smo stvari", ističe Gregurić.

Kad je riječ o uzgoju s dodanom vrijednošću, odnosno organskom uzgoju, Gregurić kaže da mi još uvijek nismo na tolikoj tehnološkoj razini da se možemo pozicionirati u organskoj proizvodnji poput Danaca, čija je gotovo cjelokupna poljoprivredna proizvodnja ekološka. Tamo su, naglašava naš sugovornik, i cijene i kupovna moć tolike da se to može itekako isplatiti.

Nešto više ovogodišnje cijene povrća, mišljenja je Gregurić, posljedica su ponude i potražnje."Nitko se nije javio kada je u proljeće otkupna cijena salate bila kunu i pol, a njena cijena na polici 4,99 kuna. Svi moramo shvatiti jednu činjenicu: da su troškovi uzgoja povrća ogromni. Cijena radne snage znatno je porasla, ali nesiguran otkup i nesigurna naplata ipak su najveći krivci za smanjenu proizvodnju povrća. Kada nemate dovoljno proizvoda na tržištu, logično jest da mu cijena raste", kaže Gregurić.

Gregurić obrađuje 13 hektara zemlje u blizini Velike Gorice. Dominantna kultura mu je salata, a uzgaja još peršin, blitvu i špinat. "Sve ostale kulture morao sam napustiti jer nemam dovoljno radne snage. Najviše proizvedenog povrća plasiramo u Spar i Metro. Cijeli je rizik prebačen na proizvođača, a za ovu godinu možemo reći da je jako čudna, vrlo zahtjevna i nepovoljna za proizvodnju povrća", pojašnjava Gregurić.

Nedostatak domaćeg povrća nadomješta se otkupom u regiji

Prema podacima kojima raspolaže slatinska Marinada, jedan od većih otkupljivača i prerađivača povrća i voća, gotovo niti jedna povrtna kultura u Hrvatskoj nije samodostatna. Podaci kojim raspolažu za razdoblje od 2010. do 2017. godine pokazuju da je prosječni stupanj samodostatnosti iznosio 63 posto, uz značajne godišnje oscilacije. Tako je, primjerice, u razdoblju od 2010. do 2017. godine  prosječna samodostatnost rajčice iznosila 40 posto, paprike 64 posto, a krastavaca 65 posto. Iako je proizvodnja povrća u Hrvatskoj imala mali rast ako se usporede 2017. i 2018. godina, on s obzirom na proizvodne potencijale i tržišne potrebe nije ni blizu zadovoljavajućeg. Unatoč svemu, ova tvrtka uspijeva osigurati dostatne količine povrća za preradu, što na domaćem tržištu, a što putem nabave na inozemnom tržištu, i to ponajprije u regiji.

"Navedeno povrće ujedno predstavlja glavne sirovine tvrtke i u svježem i u prerađenom segmentu, stoga možemo reći i da je najproblematičnije. Za primjer možemo uzeti krastavac koji, kao tradicionalno najtraženija zimnica na tržištu, svake godine u Hrvatskoj bilježi rapidni pad kad su u pitanju proizvedene količine, a nedostatak se nadomješta otkupom u regiji. Uspoređujući otkup u proteklih deset godina, u domaćoj kooperaciji tvrtke on se u 2019. godini smanjio za dvije trećine", navodi Hrvoje Radić, direktor prodaje i nabave u Marinadi.

Što se tiče otkupa rajčice, paprike i krastavaca i za preradu i za prodaju konzumnog povrća, u ovoj tvrtki otkrivaju da ove godine sve ide po planu. Surađuju s nekoliko tisuća kooperanata te ugovaraju proizvodnju kako bi se osigurala sirovinska baza potrebna za poslovanje tvrtke, a dio koji nije dostupan na domaćem tržištu ugovara se na području regije.

"Poljoprivredna proizvodnja u Hrvatskoj, pa tako i proizvodnja povrća, posljednjih 25 godina doživljava stagnaciju i nazadovanje. Stanje je u nesuglasju s prirodnim potencijalima Hrvatske i globalnim tehnološkim inovacijama kojima raspolaže suvremena poljoprivreda. Jedan je od ključnih uzroka nastale situacije nepostojanje vertikalne i horizontalne povezanosti, što stvara nemogućnost pristupa tržištu, i time je jedan od najbitnijih uzroka nekonkurentnosti hrvatske poljoprivrede. Poljoprivreda je održiva samo ako je horizontalno i vertikalno integrirana, odnosno održiva je kada postoje nositelji aktivnosti. Neovisno o svojoj veličini i organizacijskom obliku, to su subjekti koji su sposobni organizirati nabavno i prodajno tržište te transfer znanja i tehnologija, a na njih su naslonjeni ostali proizvođači", pojašnjava Hrvoje Radić.

Probleme stvaraju i klimatske promjene

Kako se, prema svemu sudeći, kupusa proizvodi gotovo dostatno za domaće tržište, najzanimljiviji podaci odnose se na rajčicu i papriku. Rajčica se najvećim dijelom proizvodi u mediteranskom dijelu Hrvatske, a prema podacima Državnog zavoda za statistiku, u 2018. godini na površini od 491 hektara proizvedene su 22.642 tone rajčice za tržište s prinosom od 46,1 tone po hektaru, dok je ukupna proizvodnja rajčice iznosila 30.950 tona. Vrijednost proizvodnje rajčice u 2017. iznosila je 223,02 milijuna kuna. Podatke o vrijednosti za 2018. godinu DZS će objaviti sljedeći mjesec. "Proizvodnja rajčice, kao i cijela povrtlarska proizvodnja, pod snažnim je utjecajem agroklimatskih uvjeta. U 2018. godini proizvodnja rajčice je pala iako su površine povećane u odnosu na 2017. godinu za 8,9 posto. U godinama smanjene proizvodnje glavni su problemi s kojima su suočeni proizvođači - hladnoća ili suša, vlaga i razne bolesti koje se javljaju kao posljedica nepovoljnih agroklimatskih uvjeta, a pored toga radi se o jednogodišnjim kulturama i sezonskoj proizvodnji koja je podložna oscilacijama. Po stanovniku, godišnje se konzumira oko 20 kilograma rajčice", ističu u Ministarstvu poljoprivrede.

Paprika se najviše proizvodi u kontinentalnom dijelu zemlje, najviše u Virovitičko-podravskoj županiji. Prema podacima DZS-a, u 2018. godini na površini od 1.024 haktara proizvedeno je 14.338 tona paprike za tržište s prinosom od 14 tona po hektaru, dok je ukupna proizvodnja paprike iznosila 18.106 tona. "Općenito gledajući, na proizvodnju rajčice i paprike utjecao je niz čimbenika, poput klimatskih promjena, nedostatka radne snage, niskih otkupnih cijena te nedostatka skladišnih kapaciteta", pojašnjavaju u Ministarstvu poljoprivrede.

Rajčicu uvozimo iz Nizozemske, papriku iz Srbije 

U 2018. godini uvezeno je rajčice u iznosu od 13.369 tona, što je u odnosu na 2017. godinu povećanje od 4,4 posto. Kad govorimo o izvozu, u 2018. godini iz Hrvatske je izvezeno 5.286 tona rajčice, što je pad u odnosu na 2017. godinu za 30 posto. U 2018. godini najviše rajčice uvezeno je iz Nizozemske u iznosu od 4.752 tona te Italije u iznosu od 3.226 tona. Što se tiče izvoza, lani smo najviše rajčice izvezli u Njemačku, u iznosu od 2.051 tone te Sloveniju 1.576 tona.

U 2018. godini paprike je uvezeno 14.654 tone, što je rast u odnosu na 2017. godinu za 16,80 posto. Najviše paprike u 2018. godine uvezli smo iz Srbije u iznosu od 4.966 tona te Sjeverne Makedonije u iznosu od 2.569 tona. Kod izvoza, bilježi se pad u 2018. godini na 663 tone sa 736 tona u 2017. godini. Najviše paprike izvezli smo u Sloveniju, u iznosu od 499 tona.

Proizvođači nisu povezani, nedostaje hladnjača...

Iako Hrvatska raspolaže odličnim klimatskim, pedološkim i hidrološkim potencijalima za proizvodnju raznolikog voća i povrća, ta proizvodnja nije na odgovarajućoj razini. "Jedan je od glavnih razloga nepovoljan tržišni položaj proizvođača voća i povrća. Hrvatski proizvođači nisu dovoljni povezani i udruženi, a nemaju ni dostatne skladišno-rashladne kapacitete. Manji proizvođači, koji dominiraju proizvodnom strukturom u Hrvatskoj, uglavnom sudjeluju u kratkim lancima vrijednosti koji obično završavaju na lokalnim zelenim ili veleprodajnim tržištima. Povezivanje proizvođača omogućava da veći dio novostvorene dodatne vrijednosti proizvoda ostane proizvođaču umjesto da se putem opskrbnog lanca, preko velikog broja sudionika u procesu distribucije, prelije izvan lokalnoga gospodarstva. S obzirom na to da kapaciteti hladnjača nisu dovoljni i nedovoljno su organizirani da prihvate od proizvođača željenu količinu voća i povrća na čuvanje, voćarska i povrćarska proizvodnja izložena je sezonskim oscilacijama cijena, velike, trenutačne rizičnosti i dugoročno razvojne nesigurnosti. Isto tako, ako su organizacijski i funkcionalno povezane s trgovinom, a ne voćarskom i povrćarskom proizvodnjom na poljoprivrednim gospodarstvima, tada hladnjače postaju servis u službi distribucije i trgovine, a ne željenog infrastrukturnog poticanja proizvodnje. Stoga servis čuvanja u hladnjačama za manje proizvođače treba izgraditi kao njihov vlastiti servis potpore voćarskoj i povrćarskoj proizvodnji te se organizacijski s njima povezati kako bi proizvođači bili u konkurentnom položaju na tržištu. Zato je, u cilju stvaranja nužnih preduvjeta proizvođačima voća i povrća za ovladavanje vlastitim tržišnim položajem, potrebno utvrditi ključna područja intervencije i mjere kojima će se to ostvariti", kažu u Ministarstvu poljoprivrede i ističu da su pripremili Akcijski plan tržišnoga kapaciteta sektora voća i povrća za razdoblje od 2019. do 2023. godine.

Planira se gradnja sedam skladišno-distribucijskih centara

Akcijskim planom predviđeno je pet mjera za ključna područja intervencije: izrada tipske projektne dokumentacije za hladnjače i distributivne centre; izgradnja javne infrastrukture za skladištenje voća i povrća uz korištenje obnovljivih izvora energije; edukacija i potpora proizvođačkim organizacijama u području upravljanja i financija; digitalizacija skladišta, odnosno distributivnih centara i uspostava nacionalnog sustava označavanja voća i povrća te stvaranje prepoznatljive oznake.

"Provedba akcijskog plana pridonijet će unapređenju položaja proizvođača voća i povrća u lancu opskrbe; organiziranju proizvođača u proizvođačke organizacije; poboljšanju prihoda proizvođača voća i povrća, a posebno mikro i malih poljoprivrednih gospodarstava; stabilizaciji tržišta voća i povrća; regionalnomu gospodarskom razvoju i prepoznatljivosti domaćeg voća i povrća na policama trgovačkih centara te na taj način pružiti potrošaču informaciju o porijeklu proizvoda i slobodu izbora kod kupnje. Ovime jača cjelokupni lanac opskrbe jer koncentracija ponude može pridonijeti i drugim dionicima lanca u vidu smanjenja transportnih troškova, ali i troškova koji su izravno povezani sa smanjenjem broja dobavljača", pojašnjavaju iz Ministarstva poljoprivrede.

U tijeku je otvoreni postupak javne nabave za uslugu izrade projektne dokumentacije za izgradnju skladišno-distribucijskog centra i skladišnog centra za voće i povrće. Mrežom hladnjača troškovno bi se optimizirala opskrbno-prodajna logistika voćara i povrćara s OPG-a. Također bi se smanjili opći troškovi pojedinačne izgradnje, standardizirala bi se tehnologija i kvaliteta čuvanja proizvoda te omogućilo skupno strateško istraživanje tržišta i uvođenje prepoznatljive oznake za određenu vrstu voća i povrća. Projektnim zadatkom planirana je izgradnja sedam skladišno-distribucijskih centara za voće i povrće, svaki kapaciteta 5.000 tona, od čega 3.000 tona za voće i 2.000 tona za povrće te 13 skladišnih centara za voće i povrće, pojedinačnoga kapaciteta 3.000 tona.

"Ulaganja u novu infrastrukturu za skladištenje voća i povrća omogućit će poljoprivrednicima da sa svojim proizvodima budu prisutni na tržištu tijekom cijele godine što će pozitivno utjecati na povećanje njihova dohotka", poručuju iz Ministarstva poljoprivrede.

Rješenje za konkurentnost - udruživanje

Uzimajući u obzir strukturu i ekonomsku veličinu poljoprivrednih gospodarstava u Hrvatskoj, u Ministarstvu poljoprivrede zaključili su da je glavni problem održivog i uspješnog poslovanja naših poljoprivrednih gospodarstava u sektoru voća i povrća relativno niska razina tržišne orijentiranosti i konkurentnosti. Jedan od načina postizanja veće razine konkurentnosti na tržištu, u prvom redu primarnih proizvođača, svakako je, smatraju u Ministarstvu, udruživanje u proizvođačke organizacije. „U tom smislu okrupnjavanje proizvođača u sklopu proizvođačkih organizacija radi objedinjavanja proizvodnje i ponude na tržištu predstavlja model kojim proizvođači primarnih poljoprivrednih proizvoda mogu utjecati na pojave uvjetovane tržišnim procesima te na taj način učinkovitije upravljati poslovnim procesima u sklopu vlastitih ili zajedničkih poslovnih subjekata. Udruživanje podrazumijeva dobrovoljno pristupanje udruženju proizvođača i stavljanje dijela ili svih resursa i potencijala pojedinih članova proizvođačke organizacije u svrhu ostvarivanja zajedničkih interesa i višestrukih koristi. Proizvođačke organizacije osnivaju se na inicijativu proizvođača radi objedinjavanja aktivnosti pojedinačnih proizvođača u zajedničke aktivnosti kojima je cilj planiranje proizvodnje i njeno prilagođavanje potražnji, koncentriranju ponude i stavljanju na tržište proizvoda vlastitih članova, optimiziranje troškova proizvodnje i stabiliziranje cijena proizvoda. Koncentriranjem količina i kvalitete proizvoda koje stavljaju na tržište i koje su predmet trgovine s otkupljivačima, proizvođači članovi proizvođačke organizacije jačaju svoju pregovaračku i ukupnu poziciju na tržištu, posljedično osiguravajući održivost, ekonomičnost i kontinuitet proizvodnje", pojašnjavaju iz Ministarstva poljoprivrede.

Uspostava proizvođačkih organizacija uobičajena je praksa u zemljama Europske unije, a iznimno je važna jer se putem njih, u skladu sa zajedničkom poljoprivrednom politikom, isplaćuje većina potpora za sektor voća i povrća.