Prinos pšenice digao procjenu proizvodnje na 950.000 tona

Prinos pšenice u ovogodišnjoj žetvi u Hrvatskoj je, prema svim pokazateljima, bio izuzetno visok i kretao se prosječno čak oko sedam tona po hektaru. Tržišni stručnjaci uvjeravaju da pojedine velike kompanije i proizvođači imaju prosječne urode čak i do devet tona po hektaru, pa i više na svojim najboljim oranicama. Kako je u Hrvatskoj prošle jeseni zasijano 136.000 hektara, nove procjene ukupnog uroda kreću se od 950.000 tona do čak milijun tona, procjena je konzultantske tvrtke Smarter, specijalizirane za poljoprivredno-prehrambenu industriju.

Ovo je znatno veća proizvodnja od prvih procjena Smartera od početka lipnja jer su tadašnji izračuni dobiveni na očekivanom prinosu od 5,5 tona po hektaru, a oni su se, pak, temeljili na ostvarenom prinosu iz 2019. godine.

Nove je podatke Smarter analizirao i u kontekstu kvalitete proizvedene ovogodišnje pšenice, ali i burnih reakcija hrvatskih proizvođača pšenice na ponuđene otkupne cijene. Analize pokazuju kako se, nažalost, od proizvedenih minimalno 950.000 tona, samo 10 posto količina odnosi na prvu i premium klasu pšenice, 20 posto druga je klasa, a na treću klasu otpada najveća količina - čak 40 posto proizvodnje. Sve ostalo – gotovo 30 posto četvrta je klasa, odnosno pšenica koja nije za ljudsku prehranu, nego se rabi kao stočna hrana. 

Ovakva kvalitativna struktura uroda, mjerena udjelom proteina u pšenici, izuzetno je loša jer prerađivači pšenice i proizvođači brašna, odnosno pekarska i konditorska industrija, zbog uporabe sve sofisticiranije tehnologije u proizvodnji, postavljaju sve složenije zahtjeve za kvalitetu sirovine zato što im samo to omogućuje kontinuiranu i nesmetanu proizvodnju visokokvalitetnih proizvoda", kažu u Smarteru.

Foto: Shutterstock

Iako je Hrvatska potrošnja pšenice na razini od 400.000 tona, odnosno oko 550.000 do 600.000 tona su viškovi za izvoz, pekari će morati gotovo 100.000 tona pšenice, tzv. poboljšivača, uvesti po znatno većim i boljim cijenama od onih koje se plaćaju za domaću pšenicu prve klase. Računa se da će prosjek sadržaja proteina u hrvatskoj pšenici iz roda 2020. godine biti 11,7, a izvozna tržišta takvu pšenicu spremna su platiti daleko jeftinije od cijene prve klase.

"To što Hrvatska ima viškove od oko 600.000 tona, koje mora izvesti, a koji istodobno nisu u rangu prve kvalitete, osnovni je uzrok zbog čega je cijena pšenice u Hrvatskoj ove godine nešto ispod prošlogodišnjih cijena. Domaći farmeri ne razumiju da na globalnom tržištu, a poglavito europskom - jer smo kao zemlja uglavnom usmjereni na izvoz u susjednu Italiju, cijenom ne upravlja država ni politika, ali ni otkupljivači, već tržište, burze, odnosno stanje ponude i potražnje“, naglašavaju u Smarteru.

Dio pšenice u silosima čekat će bolju cijenu na globalnom tržištu

Hrvatske količine od milijun tona pšenice u ukupnoj globalnoj bilanci ne mogu značajno utjecati na odnose ponude i potražnje, a onda posljedično ni na cijenu. No, uzevši u obzir porast prinosa u 2020. godini, koji je prosječno rastao 1,5 tona po hektaru, proizvođači će ove godine dobiti, u masi, znatno više prihode od pšenice u odnosu na prošlu godinu.

"Najveći dio velikih kupaca pšenice u Hrvatskoj za prvu i drugu klasu plaća gotovo istu cijenu kao i lani, no ono što ruši prosjek jest pad cijene za treću i četvrtu klasu. Unatoč tomu, očekuje se prosječna cijena po kilogramu pšenice oko 0,94 kune (uključuje sve klase), za razliku od prošlogodišnjih 0,98 kuna po kilogramu, što uz porast prosječnog prinosa omogućuje poljoprivrednicima ostvarenje prihoda po hektaru većeg za 22 posto. Ova godina ujedno pokazuje da je izlaz za povećanje dohodovnosti hrvatskog ratarstva isključivo u porastu proizvodnosti i kvalitete, uz smanjenje troška", zaključak je stručnjaka Smartera.

Postoji i mogućnost da dio pšenice u silosima čeka promjenu cijena na globalnom tržištu, koja se obično, u normalnim godinama, promijenila u siječnju, odnosno veljači sljedeće godine, ali u pravilu u godinama kada je ponuda pšenice bila nešto manja od ovogodišnje i kada žetva kukuruza i jesenjih žitarica nije bila očekivanih volumena te tržište nije moglo kompenzirati nedostatak pšenice jačom ponudom kukuruza.

Kako se ove godine očekuje i dobar urod kukuruza u cijeloj regiji, nije realno špekulirati sa zalihama pšenice jer najveće hrvatsko izvozno tržište već sada kupuje pšenicu za isporuke u 10., 11., i 12. mjesecu.

Pad potrošnje hrane u jugoistočnoj Europi

Nadalje, regija jugoistočne Europe, koja zbog izostanka turizma izazvanoga koronakrizom ima značajan pad potrošnje hrane te posljedično smanjenu potražnju za žitaricama, iskazuje pad potražnje za pšenicom iz naših silosa, zbog čega bi čuvanje pšenice moglo biti rizično, poglavito ako se osnovnoj cijeni pšenice dodaju stvarni troškovi skladištenja do početka sljedeće godine, što znatno podiže cijenu koštanja. Poseban izazov predstavlja uporaba logističkih kapaciteta za skladištenje – silosa, iz kojih će se, s obzirom na očekivani urod kukuruza i soje, pšenica u velikoj mjeri morati isprazniti. 

"Uvijek iznova čudi ponovna reakcija naših farmera na formiranje cijene pšenice, odnosno na uvjete ponude i potražnje koji u najvećoj mjeri upravljaju cijenom. No, kako hrvatski poljoprivrednici i dalje uporno siju pšenicu u mjeri koja daleko nadmašuje domaće potrebe, treba vjerovati da u toj proizvodnji ipak nalaze računicu te da gubici u proizvodnji nisu takvi kakvima ih oni predstavljaju. Pšenica je i dalje jedna od najlakših kultura za obradu i proizvodnju, a njeno tržište u našoj regiji jest relativno stabilno", kažu u Smarteru.

I u ovoj proizvodnji postoji prostor za unapređenje, kažu stručnjaci ove konzultantske kuće, i to promjenom sortimenta i razvojem u smjeru pšenica koje više odgovaraju modernoj mlinskoj, pekarskoj i konditorskoj industriji, kako bi što veće količine pšenice odlazile u vertikalni lanac dodane vrijednosti i tako se podizala ukupna vrijednost poljoprivredne i prehrambene proizvodnje u Hrvatskoj. A upravo uvoz 100.000 tona poboljšivača pokazuje da tržišni prostor postoji.

Foto: Pixabay / Ilustracija

Revitalizacija stočarske proizvodnje

Drugi segment u kojem bi hrvatska poljoprivreda trebala tražiti podizanje dodane vrijednosti svakako je revitalizacija stočarske proizvodnje, čime bi pšenica, kao jedan od segmenata stočne hrane, mogla ostvariti dodanu vrijednost.

Stručnjaci ističu kako je potrebna jasna i detaljna strateška vizija na razini države koja bi ohrabrila proizvođače na značajnije iskorake u ratarskoj proizvodnji. Promjena sortimenta u sjetvi mora jamčiti siguran tržišni plasman dugoročnim partnerstvom s potencijalnim kupcima, odnosno prerađivačima, kako bi obje strane osigurale win-win poziciju.

"Prepuštanje bilo koje poljoprivredne proizvodnje samo utjecaju tržišta na prvi pogled djeluje tržišno, jako liberalno i otvara prostor za stalne priče o nužnosti podizanja konkurentnosti, ali u nedovoljnoj mjeri objašnjava farmerima dugoročne ciljeve i prednosti prihvaćanja određenog smjera proizvodnje. Stoga je i u ratarstvu, iako ga smatramo jednim od segmenata poljoprivrede koji je jedini konkurentan na globalnom tržištu, veliki prostor za unapređenje, primjenu novih znanja i stvaranje veće dodane vrijednosti u poljoprivrednoj proizvodnji", kažu u analizi. 

Kretanje na globalnom tržištu

U određenim dijelovima svijeta, a posebice u nekim od glavnih zemalja globalnih žitnica, vremenski uvjeti nisu omogućili povećanje prinosa te se globalno očekuje, zbog pada ukupne proizvodnje u SAD-u, Kanadi, EU i Rusiji, nešto manja proizvodnja pšenice od prošlogodišnjih rezultata.

Sama Unija bilježi značajan pad proizvodnje, od blizu 10 posto, a na što najveći utjecaj ima zemlja koja je najveći proizvođač pšenice – Francuska (24 posto u EU) te ona u najvećoj mjeri utječe na ukupnu bilancu proizvodnje pšenice u Europskoj uniji.

No, zahvaljujući konkurentnim cijenama i logističkoj poziciji, EU će svoje viškove i dalje uspješno izvoziti na međunarodno tržište. Unatoč smanjenju proizvodnje u SAD-u i Europi te blagom padu proizvodnje u Rusiji, na globalnom se tržištu, zbog rasta proizvodnje u Južnoj Americi i Australiji te stabilnoj proizvodnji u zemljama najvećim proizvođačima pšenice Kini i Indiji, ne očekuju znatniji poremećaji.