U pandemiji je više prekovremenog neplaćenog rada

Svaki deseti zaposlenik kaže da tjedno odradi više od 20 sati besplatnog rada, pokazuje najnovije istraživanje ADP Research Instituta. Od pojave pandemije koronavirusa broj prekovremenih sati udvostručio se - zaposlenici na globalnoj razini sada u prosjeku bilježe 9,2 sata neplaćena prekovremenog rada tjedno, a prije samo godinu dana to je bilo 7,3 sata.

U istraživanju ADP Research Instituta sudjelovalo je 32.000 odraslih radno sposobnih osoba iz 17 zemalja, radi procjene promjena koje je donijela pandemija koronavirusa.

Istraživanje pokazuje da je rast prekovremenih sati najčešće posljedica nadoknade poslova koje su radili kolege koji su izgubili posao u pandemiji ili dodatnog posla koji se trebao obavljati zbog poremećaja uzrokovanih pandemijom, prenosi Forbes.

"Menadžeri trebaju biti odgovorni, trebaju znati koliko njihovi zaposlenici rade", kaže Kevin Rockmann, profesor menadžmenta na poslovnoj školi Sveučilišta George Mason. Neodgovorno je prebaciti na zaposlenika zadatak da nadređenog obavještava o prekovremenim satima. Takve menadžerske prakse, ističe Rockmann, mogu u nepovoljan položaj dovesti "ugrožene" skupine zaposlenika, primjerice one koji nemaju stalni posao. Njima će, jer se ne osjećaju sigurno, biti nelagodno prijaviti prekovremene sate.

Najveći rast prekovremenih neplaćenih sati tijekom pandemije zabilježen je u Sjevernoj Americi - tamo su radnici u prosjeku tjedno imali gotovo devet sati besplatnog prekovremenog, što je 125 posto više u odnosu na prošlu godinu. Međutim, Azijsko-pacifička regija i dalje prednjači u tome - tamo zaposlenik u prosjeku tjedno odradi 10 prekovremenih sati koji mu nisu plaćeni.

Neodrživi trend

Glavna ekonomistica ADP-a Nela Richardson kaže da je ovaj trend tijekom pandemije rezultirao velikim skokom produktivnosti, ali, naglašava, dugoročno je neodrživ.

Dobra vijest je, pokazuje navedeno istraživanje, da se zbog povećanja obujma posla čak 68 posto radnika izjasnilo da je u proteklih godinu dana dobilo povišicu plaće ili bonus.

Moguće je da će oni koji su od toga imali financijsku korist te potencijalne uštede na troškovima zaposlenika koji od pojave pandemije rade na daljinu kočiti povratak na stari način rada, kaže Thomas Malone, profesor na MIT-ovu Sloan Schoolu of Management.

Istraživanje FlexJobs pokazuje da je 38 posto ispitanika procijenilo da su radeći od kuće u godini dana uštedjeli najmanje 5.000 dolara, ali, pokazuje isto istraživanje, neki su morali ulagati u kućni ured.

Malone zaključuje da bi tvrtke u vidu trebale imati navedene uštede kad budu radile planove za povratak u urede. Bilo bi najbolje, predlaže, da poslodavci zaposlenicima ponude izbor žele li raditi u uredu ili od doma.

"Najviše smo razgovarali o lošim stvarima koje je donijela pandemija. Nije se mnogo govorilo o dobrim stvarima, ali mislim da je i to važan dio priče", rekao je Thomas Malone.

Ravnoteža između privatnog i poslovnog

Zanimljivo je da se 86 posto ispitanika ADP Research Instituta izjasnilo da su, unatoč pandemiji, optimistični, a 67 posto ih je reklo da su bili prisiljeni balansirati između privatnog i poslovnog života ponajprije zbog roditeljskih obveza.

Zanimljivo je da se 75 posto ispitanika izjasnilo da su u pandemiji promijenili ili žele promijeniti način života i mjesto u kojem žive, a među njima najviše je bilo pripadnika Z generacije.