Lakše je reći nego učiniti: Ne dodirujte svoje lice!

1. travnja 2020.

Foto: Pixabay

Kad je riječ o širenju bolesti koje se prenose kapljičnim putem, rukovanje se smatra bliskim kontaktom. Stoga se preporučuje da se ljudi što manje rukuju jer se time smanjuje rizik potencijalnog prijenosa bolesti koju uzrokuje koronavirus, ali i drugih bolesti koje se prenose tim putem.

Isto se tako preporučuje da se ne dodiruje lice, prije svega područja oko usta, nosa i očiju. No, to je lakše reći nego učiniti jer ljudi često dodiruju lice a da toga nisu svjesni. Neka su istraživanja pokazala da kontakt kože s kožom rezultira oslobađanjem hormona oksitocina, što može pridonijeti smanjenju stresa i postizanju većeg spokoja.

Studija iz 2015. godine, koja je proučavala ponašanje australskih studenata medicine, pokazala je da se čak ni oni nisu uspjeli othrvati tom porivu, piše BBC, dok se očekivalo da bi upravo studenti medicine trebali biti svjesniji opasnosti u odnosu na ostale. Studija je pokazala da su lice dodirnuli prosječno 23 puta u roku od jednog sata, i to posebno usta, nos i oči.

I dok većina vrsta dodiruje lica u svrhu čišćenja i dotjerivanja ili da bi otjerala razne dosadne štetočine, ljudi i neki primati čine to iz drugih razloga. Psiholog s kalifornijskog sveučilišta Berkeley Dacher Keltner kaže da je ponekad riječ o svojevrsnom mehanizmu smirivanja.

"U nekim drugim situacijama nesvjesno dodirujemo lice - primjerice, kada 'koketiramo' ili 'da bismo oponašali zavjese na pozornici, zatvarajući jedan čin društvene drame i otvarajući sljedeći'", napominje Keltner, dok Martin Grunwald, psiholog s njemačkoga sveučilišta u Leipzigu kaže da je riječ o temeljnom ponašanju naše vrste.

"Dodirivanje lica jest autoregulatorni pokret koji obično ne služi za komunikaciju i često se izvodi podsvjesno. Takvi pokreti igraju ključnu ulogu u svim kognitivnim i emocionalnim procesima i javljaju se kod svih ljudi", pojašnjava profesor Grunwald, autor knjige Homo Haptikus: Zašto ne možemo živjeti bez osjeta dodira, iz 2017. godine.

Grupa američkih i brazilskih znanstvenika 2012. godine proučavala je ponašanje nasumično odabranih osoba u javnim prostorima u brazilskome Florianopolisu i u washingtonskoj podzemnoj željeznici. Ustanovili su da su osobe koje su proučavali, a koje nisu znale da ih promatraju, najprije dodirnule javnu površinu, a potom nos ili usta više od triput u sat vremena.

Stoga je mnogo lakše savjetovati ljudima da češće peru ruke, negoli ih navesti da rjeđe dodiruju lice. 

P.hr/I.G.