Kako utvrditi svoju poreznu rezidentnost i popuniti obrazac Porezne uprave

Porezna uprava pozvala je hrvatske građane koji rade u inozemstvu da kao porezni obveznici dobrovoljno ispune online obrazac na osnovi kojeg će se utvrditi njihova porezna rezidentnost. Ne znači da će protiv onih koji to ne učine biti pokrenut postupak ili da će biti kažnjeni jer Porezna može donositi odluke o tome trebaju li platiti neku razliku poreza na osnovi činjenica koje već ima ili koje će sama pribaviti, pojašnjavaju zagrebački odvjetnici Dora Ljevar i Danijel Pribanić i ističu da prozvani građani trebaju krajnje ozbiljno pristupiti popunjavaju dokumentacije i, ako je potrebno, zatražiti savjet stručnjaka.

Kako se utvrđuje porezna rezidentnost obveznika koji imaju obitelj, a kako samaca, kako se određuje "središte životnih interesa" i na što je važno obratiti pozornost kod ispunjavanja obrazca Porezne uprave, neka su od pitanja na koje su Ljevar i Pribanić dali odgovore u razgovoru za Privredni.hr.

Kako se utvrđuje rezidentnost fizičkih osoba (onih s obitelji i samaca) u porezne svrhe?

Dora Ljevar: Radi se o tome da Porezna uprava ima diskrecijsku ocjenu kada odlučuje je li netko porezni rezident ili ne, pa će se tako netko smatrati poreznim rezidentom, a druga osoba sa sličnim činjenicama i životnim okolnostima neće biti porezni rezident. To najviše ovisi o percepciji koju će imati Porezna uprava, odnosno konkretni porezni službenik, pa tu postoji prostor za dokazivanje.

To smo imali priliku vidjeti kada je Porezna uprava slala obrasce obveznicima paušalnog poreza na dohodak, gdje su se neprofesionalno i bez pravne pomoći i pomoći poreznih stručnjaka građani izjašnjavali o svojim prilikama, često se krivo izražavali ili davali odgovore koji su bili ambivalentni. To je poruka da takav pristup treba izbjegavati i prvo razgovarati s nekim tko je stručan kako bi procijenio postoji li mogućnosti da Porezna uprava utvrdi nečiju poreznu rezidentnost.

Tipičan je primjer za postojanje porezne rezidentnosti u Hrvatskoj kad netko ima obitelj koja živi u Hrvatskoj. Muškarac koji odlazi na rad u inozemstvo, a obitelj, odnosno njegova žena i djeca ostaju u Hrvatskoj, tipičan je primjer osobe poreznog rezidenta koja radi u inozemstvu, a sjedište životnih interesa očito joj je u Hrvatskoj.

U suvremeno doba sve je više samaca, osoba bez obitelji te onih koji žive s partnerima a nisu u braku, koji nemaju djece ili koji imaju kuće za odmor u Hrvatskoj, ali ne nužno u mjestu iz kojeg su potekli. U takvim situacijama mnogo je teže utvrditi je li tko porezni obveznik, što će ovisiti od slučaja do slučaja. Zbog tog razloga na stranicama Porezne uprave postoji obrazac koji služi za odjavu iz sustava Porezne uprave, a na kojem su pitanja na koja svatko tko sumnja da bi mogao biti rezident treba odgovoriti za samog sebe, bez slanja u Poreznu upravu.

Jedno od pitanja koja se mogu naći u obrascu jest imate li broj telefona kod hrvatskog operatora. Vrlo je vjerojatno da osoba neće odmah prilikom odlaska u inozemstvo promijeniti broj telefona, no bilo bi vrlo čudno da već godinu dana živi u inozemstvu, a i dalje se koristi hrvatskim brojem. U obzir se također uzima i članstvo u raznim udrugama, pa se tako može očekivati da će se smatrati da osoba održava vezu s Hrvatskom ako je ovdje član raznih udruga. S druge strane, kada osoba dokazuje da živi, primjerice, u Irskoj, bilo bi dobro da dokaže da je član neke udruge u Irskoj kako bi pokazala da je njezin centar životnih interesa u toj zemlji.

Jedno od pitanja jest i ima li osoba otvorene račune u hrvatskim bankama. Budući da je teško otvoriti račun jednom kada ga se zatvori i da su tekući računi kod nas jeftini za održavanje, jasno je da osobe takve račune ne zatvaraju. Međutim, po tom računu ne bi smjelo biti uplata ni isplata jer bi se to jednako tako moglo smatrati održavanjem veze s Hrvatskom.

Što se tiče imovine, ako osoba ima imovinu u koju se može nastaniti u Hrvatskoj, to može značiti da nikada nije prekinula veze s Hrvatskom, pa se javljaju situacije da osoba ima roditelje koji žive u stanu koji pripada osobi koja je na radu u inozemstvu, ali nemaju prijavljenu adresu. Taj stan je službeno prazan, iako u njemu žive roditelji, što znači da se osoba može vratiti u taj stan i u njemu živjeti.

Pitanja u obrascu trebalo bi sagledati kao cjelinu i zapitati se ima li mjesta povratku u Hrvatsku, pa ako ima, trebalo bi ta pitanja regulirati. Svjesni smo da je riječ o kompleksnoj tematici, zato je izrazito važno još jednom naglasiti da se najbolje savjetovati sa stručnjacima.

Kako se određuje rezidentnost u slučaju kada Hrvatska s nekom državom primjenjuje ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja?

Dora Ljevar: Prema ugovorima koje je Republika Hrvatska sklopila s drugim državama postoji gradacija u načinu utvrđivanja čiji je rezident ta osoba. U praksi to funkcionira tako da svaka država za sebe procjenjuje je li osoba njezin rezident ili ne i zapravo se često događa da je osoba rezident obiju država pa je, primjerice, rezident Austrije zato što tamo radi, a istodobno i rezident Hrvatske jer joj ovdje živi obitelj.

Postoji mehanizam izbjegavanja takvih situacija, međutim, on se vrlo rijetko rabi. Takav mehanizam podrazumijevao bi da se dvije zemlje na neki način sukobe i dokazuju da porezni obveznik nije rezident ove druge zemlje, ali u praksi to je vrlo rijetko i države se ne upuštaju u takve sporove jer se uvijek radi o situacijama koje nisu toliko ni politički aktualne niti relevantne i vrlo je teško dokazati da osoba nije rezident zemlje u kojoj ima imovinu i obitelj. Slučajevi koji jesu relevantni tiču se pomoraca kod kojih je sustav dvostrukog oporezivanja uređen drukčije nego kod drugih radnika.

Dora Ljevar/Foto:Privredni

Kako se prema Pravilniku o provedbi općega poreznog zakona određuje 'središte životnih interesa'?

Dora Ljevar: Kao što sam već napomenula, prilikom određivanja središta životnih interesa u obzir se, između ostalog, uzimaju i obiteljski i društveni odnosi, kulturne i druge aktivnosti pa će biti važno ima li osoba otvorene bankovne račune u Hrvatskoj, hrvatski broj telefona, obitelj koja živi u Hrvatskoj ili pak imovinu.

Zašto se za hrvatske građana koji rade u Njemačkoj i Švedskoj primjenjuju jedna pravila o oporezivanju dohotka, a na one u Austriji druga?

Danijel Pribanić: Postoji više vrsta ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja. Jedno su ugovori koji su sastavljani po principu uračunavanja, a drugo su ugovori sastavljeni po principu isključivanja.

Ugovori koji su sastavljeni prema principu uračunavanja kažu da ako je osoba porezni obveznik u dvije zemlje, ono što je platila u jednoj, odbit će se od onog što treba platiti u drugoj, što je slučaj i s Austrijom. Ako u Austriji nije plaćen porez jer je dohodak prenizak da bi se oporezivao, u Hrvatskoj će se platiti cijeli porez prema hrvatskim pravilima. Ugovori koje Republika Hrvatska ima s Njemačkom i Švedskom temelje se na principu izuzimanja, što znači da ako je osoba u Njemačkoj platila porez na dohodak koji je ostvarila, onda ga u Hrvatskoj ne plaća te se na taj način izbjegava dvostruko oporezivanje. Nema jednakih pravila za sve što, naravno, predstavlja dodatnu komplikaciju za naše građane, ali Hrvatska nije sama u tome.

Što bi se moglo dogoditi ljudima koji se ogluše na poziv Porezne uprave, kakve sankcije mogu očekivati?

Danijel Pribanić: Ne radi se o pozivu koji je upućen u smislu poreznog postupka. Riječ je o apelu Porezne uprave i upute građanima da se obavijeste o svojim pravima i interesima, a ne o tome da bi oni bili u nekom poreznom postupku. Porezna uprava će za one koji su se javili pokrenuti porezni postupak, ispitivati istinitost i opravdanost činjenica te procijeniti treba li njima zaračunati porez ili ne. To će isto napraviti i za one koji se ne jave, a Porezna za njih ima ili će pribaviti podatak da žive u inozemstvu.

U svakom slučaju treba dobro pročitati o čemu se radi i po potrebi potražiti savjet stručnjaka kako bi se utvrdilo stanje i osoba se informirala o svim pravima i interesima.

Zašto je Porezna uprava tek sada započela s naplatom poreza za razdoblje od 2016. godine?

Danijel Pribanić: Porezna uprava uvijek provodi ispitivanja za posljednjih šest godina. Riječ je o tome da se na taj način potiču porezni obveznici da tijekom cijelog poslovanja imaju uredne poslovne knjige i da redovito plaćaju poreze, a zastarni rok u poreznom postupku iznosi šest godina zbog čega je u tom razdoblju potrebno utvrditi poreznu obvezu. Bilo bi nepravedno prema onim poreznim obveznicima koji redovito plaćaju svoje poreze i uredno izvršavaju obveze, da osobi koja ne izvršava uredno svoje obveze naplati porez samo za posljednjih godinu ili dvije, a ne za sve razdoblje za koje bi se to moglo napraviti, što je šest godina.

Kod dvostrukog oporezivanja bilo je posebno to što je Porezna uprava tek sada jasnije dala do znanja poreznim obveznicima da postoji obveza plaćanja poreza. Zato svim građanima savjetujemo da u svakom trenutku provjere svoje obveze i po potrebi potraže savjet stručnjaka.

Što mora učiniti osoba koja radi u inozemstvu, a koja ne želi plaćati porez i u Hrvatskoj?

Danijel Pribanić: Takve osobe ponajprije trebaju prekinuti sve veze s Hrvatskom, odjaviti se na policiji i u Poreznoj upravi. Važno je i ne koristiti se uslugama HZZO-a, hrvatskim brojem telefona ni bankovnim računima u Hrvatskoj te imovinu koju osoba ima u Hrvatskoj dati u najam.

Danijel Pribanić/Foto: Privredni

Imaju li zemlje u okružju slične sustave oporezivanja svojih građana koji rade u inozemstvu?

Danijel Pribanić: Apsolutno. Ne radi se o tome da se oporezuju građani koji rade u inozemstvu, već se oporezuju porezni rezidenti. Hrvatska je zemlja čiji veliki broj građana živi i radi u inozemstvu, pa ima interes oporezivati takve građane, a dobra je okolnost to što Hrvatska s mnogo zemalja ima sklopljen ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja te primici koje naši građani ostvaruju vani ili neće biti oporezovani u Hrvatskoj ili će se naplatiti razlike.

U našem Zakonu o porezu na dohodak postoji mogućnost da Porezna uprava i u slučajevima kada ne postoji ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja uračuna sve poreze koje je osoba platila u inozemstvu u poreznu obvezu koju bi imala u Hrvatskoj te da ne mora duplo plaćati porez.

Očekuje se da će najviše gubitaka imati radnici koji imaju jako male plaće, a rade u zemljama u našem okružju s kojima Hrvatska već ima suradnju u izmjeni i dostavi podataka. Treba vidjeti i kako će Hrvatska dobivati podatke od drugih zemalja, primjerice od Portugala, Španjolske ili Estonije.

Porezni obveznici iz zemalja u koje naši građani tradicionalno odlaze, kao što su Slovenija, Austrija i Njemačka, posebno su u fokusu, zato je iznimno važno da svoje porezne dvojbe riješe što prije.

Rezidentnost se određuje na način da svaka država za sebe propisuje uvjete pod kojima će nekoga smatrati svojim rezidentom. Primjerice, u SAD-u uvjet rezidentnosti je državljanstvo SAD-a, pa će se osoba smatrati njezinim rezidentom ako je ispunjen taj uvjet, neovisno o tome gdje živi. Poznato nam je da kad u bankama ispunjavamo razne obrasce, postavlja se pitanje jesmo li državljani SAD-a, a to je zato što, prema međunarodnom ugovoru sklopljenom između Europske unije i SAD-a, postoji obveza obavještavanja porezne uprave SAD-a o svim transakcijama koje obavljaju njezini državljani, neovisno o tome jesu li oni rezidenti u Hrvatskoj, Njemačkoj, drugim zemljama Europske unije ili nisu.