Magazin
Rast izvoza usluga - molim vas dvije kile pameti
U svim mogućim analizama koje se odnose na izvoz uglavnom se sva pozornost usmjerava na robni izvoz te se njega uvijek pomnije analizira, dok hrvatski izvoz usluga nekako uvijek ostane po strani, pa ga stoga često ekonomisti i nazivaju nevidljivom razmjenom ili nevidljivim izvozom. Usluge izravno čine 23 posto svjetske trgovine, a čine i 45 posto ukupne dodane vrijednosti u svjetskom izvozu, pokazuju to podaci TradeMapa. U ukupnoj strukturi izvoza robe u Hrvatskoj razmjerno je malo izvoza srednjetehnoloških i visokotehnoloških proizvoda, a prema pokazateljima izvoza znanjem intenzivnih usluga Hrvatska je na začelju Europske unije. U Hrvatskoj je u posljednjih deset godina udio izvoza robe u BDP-u porastao za sedam postotnih bodova, dok je udio izvoza usluga porastao za šest postotnih bodova. “Izvoz nam raste primarno stoga što raste izvozna orijentiranost domaćega gospodarstva, što znači da se sve veći dio proizvodnje usmjerava na inozemna tržišta. Razloga za to je mnogo, a neki od najvažnijih su relativno malo domaće tržište te sve veći konkurencijski pritisak na domaćem tržištu. S druge pak strane, inozemna se tržišta sve više liberaliziraju i otvaraju te je im je olakšan pristup”, ističe znanstveni savjetnik na Ekonomskom institutu Zagreb Goran Buturac, koji napominje kako se, nakon ulaska Hrvatske u EU, hrvatski izvoz sve više dinamizira, obuhvaća sve veći raspon proizvoda i većinom je usmjeren upravo na tržište Europske unije, no i dalje pokazuje zaostajanje u tehnološkoj složenosti izvoznih proizvoda. S druge strane, u Hrvatskoj se izvozni prihod od izvoza usluga većinski ostvaruje putovanjima, odnosno u turizmu, zatim slijede usluge prijevoza, no iz godine u godinu raste i izvoz računalnih usluga, usluga oglašavanja i istraživanja tržišta, usluga istraživanja i razvoja, usluga upravljanja i savjetovanja te izvoz tehničkih i poslovnih usluga. Podaci koje prikuplja Hrvatska narodna banka, kad je riječ o prihodima od razmjena usluga s inozemstvom za potrebe sastavljanja platne bilance, govore kako su lani ukupni prihodi od izvoza usluga bili 13,8 milijardi eura. Lani se hrvatskih usluga najviše izvezlo u Njemačku, i to više od 2,5 milijardi eura, zatim slijede Italija i Austrija te se na četvrtome mjestu s više od milijarde eura prihoda smjestila Velika Britanija. Od 2013. do kraja 2017., prema podacima središnje banke, izvoz usluga rastao je s 8,7 na 13,8 milijardi eura. “Tehnološko zaostajanje potvrđuje se i u izvozu usluga gdje je relativno mali udio računalnih i informacijskih usluga. Unatoč tomu, izvoz računalnih i informacijskih usluga je, nakon ulaska Hrvatske u EU, pospješen i shodno tome raste njegov udio u ukupnom izvozu. Primjerice, Hrvatska je u 2014. godini izvezla 401,2 milijuna eura računalnih i informacijskih usluga, a u 2018. godini 780,5 milijuna eura. Konačni je rezultat povećanje udjela u ukupnom izvozu usluga s 3,9 posto na 5,5 posto”, rekao je Buturac navodeći kako je u Hrvatskoj i dalje najveći dio izvoza usluga koncentriran u turizmu i transportu što kumulativno ima oko 80 posto izvoza usluga. Putovanja dominiraju u izvozu usluga Definitivno, s više od 70 posto ostvarenog udjela u izvozu usluga nametnuo se turizam, odnosno segment putovanja, a HNB uredno bilježi kako se s te stavke u izvozu usluga u Hrvatsku slilo više od 9,5 milijardi eura, a više od 2,1 milijarde eura te vanjskotrgovinske razmjene Hrvatske ostvareno je s Njemačkom. Prema podacima o prihodima iz segmenta telekomunikacijske, računalne i informacijske usluge, prihodi koje od razmjene usluga s inozemstvom bilježi HNB jesu 796,6 milijuna eura, a tih usluga najviše je otišlo put Švedske, i to više od 90 milijuna eura, što ne čudi ako se zna da su Šveđani vlasnici Tele2 te većinski vlasnici najveće hrvatske ICT tvrtke i najvećega hrvatskog izvoznika znanja Ericsson Nikole Tesle, vodećega regionalnog isporučitelja komunikacijskih proizvoda i usluga u operatorskom segmentu te isporučitelja inovativnih informacijsko-komunikacijskih rješenja u vezi sa zdravstvenom zaštitom, prometom, državnom upravom, komunalnom djelatnosti i multimedijskom komunikacijom. “Gotovo darvinistički model opstanka u poslovnom svijetu, u kojem brzina učenja i prilagodbe stalnim promjenama predstavljaju ključnu razliku između onih koji nestaju i onih koji vode te pri tome poboljšavaju svijet u kojem živimo”, tako je poziciju Ericsson Nikole Tesle i njegovih 70 poslovanja opisala prva žena kompanije Gordana Kovačević. Potencijal postoji Usluge prijevoza u strukturi izvoza usluga imaju udjel od oko devet posto; samo lani smo od njih uprihodili nešto više od 1,2 milijarde eura, a zemlja koja je tome najviše pridonijela jest Belgija, sa 114 milijuna kuna. Naše građevinske usluge najviše su izvezene u Njemačku gdje je uprihođeno više od 40 milijuna eura, od ukupno 194 milijuna eura. Kad je pak riječ o inozemnoj razmjeni koja se zasniva na osobnim uslugama te uslugama kulture i razonode, u prošloj godini tu je uprihođeno više od 163 milijuna eura, a samo iz Velike Britanije stiglo je 24,6 milijuna eura. Hrvatska ima potencijala biti zemlja poduzetništva, inovacija i digitalnoga gospodarstva, što je nužno kako bi smanjila svoj jaz ekonomskog zaostajanja u europskim i svjetskim relacijama. “Da bismo dodatno osnažili izvoz usluga veće dodane vrijednosti, uz stvaranje povoljnijega investicijskog ambijenta, potrebna su nam veća ulaganja u inovacije, nove tehnologije te istraživanje i razvoj novih proizvoda i usluga”, zaključuje Goran Buturac. Zanimljiv je i podatak, koji često iznosi ministar gospodarstva, poduzetništva i obrta, prema kojem je vrijednost inovativnih ideja i projekata spremnih za investicijski ciklus u Hrvatskoj veća od 5,5 milijardi kuna, a njihova realizacija trebala bi potaknuti i osnažiti izvoz usluga veće dodane vrijednosti. A ne bi naodmet bilo niti da se poveća ulaganja u istraživanje i razvoj s današnjih 0,87 na barem 1,4 posto BDP-a. Europa kaska za drugima U Europi živi sedam posto svjetskog stanovništva, no Europa ostvaruje i 20 posto svjetskog ulaganja u istraživanje i razvoj, objavljuje trećinu svih visokokvalitetnih znanstvenih publikacija te ima vodeći položaj u svijetu u industrijskim sektorima poput farmaceutskih proizvoda, kemikalija, strojarstva i mode. Ulaganje u istraživanje i inovacije ulaganje je u budućnost Europe. Europa je relativno snažna u dodavanju vrijednosti postojećim proizvodima, uslugama i postupcima ili održavanju njihove vrijednosti, što se naziva postupnim inovacijama. Napredak je postignut u pružanju potpore inovacijama putem ključnih razvojnih tehnologija kao što su robotika, fotonika i biotehnologija. Te se tehnologije mogu upotrijebiti i primijeniti u mnogim industrijskim sektorima i ključne su za odgovor na glavne društvene izazove. Međutim, Europa u mnogim područjima ipak zaostaje. Poduzeća iz EU troše manje na inovacije nego njihovi konkurenti: prosjek je tek 1,3 posto BDP-a u odnosu na 1,6 posto u Kini, dva posto u SAD-u, 2,6 posto u Japanu i 3,3 po sto u Južnoj Koreji. Inovacije temeljene na tehnologiji, digitalizacija i veliki svjetski trendovi poput umjetne inteligencije i kružnoga gospodarstva nude nam velike mogućnosti, no istodobno stvaraju nove izazove. Globalna konkurencija raste i dovodi u pitanje vodeći položaj Europe u ključnim industrijskim sektorima, stoga Europa, a samim time i Hrvatska, mora ojačati svoju sposobnost za inovacije kako bi barem držala korak s drugima. U igrama pratimo svijet Računalne i informacijske usluge u strukturi izvoza usluga imale su udjel od samo četiri posto. No, važno je istaknuti, primjerice, računalne igre, najbrže rastući segment IT industrije u svijetu, a takav trend prisutan je i u Hrvatskoj, gdje gotovo sve gaming tvrtke 100-postotno izvoze, no najveći izazov im je to što Hrvatska nema ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja sa SAD-om. Istraživanje hrvatskih kreativnih i kulturnih industrija Ekonomskoga instituta pokazuje da više od 20 hrvatskih tvrtki koje se bave videoigrama gotovo sto posto izvoze, a tržište im je cijeli svijet. “Tvrtke koje se bave proizvodnjom računalnih igara izvoze praktički sve što naprave, a imamo prostora i za širenje u svijetu, pri čemu je jedno od trenutno jačih tržišta za komercijalni uspjeh Kina”, kaže Andrej Levenski iz studija Gamepires, a proizvodi njegove tvrtke u samom su svjetskom vrhu s oko 1,5 milijuna prodanih primjeraka.
Magazin
Vidimo priliku za ulazak Hrvatske na tržište SAD-a
Drvna industrija u Hrvatskoj uspješno se nosi s brojnim izazovima – samo 2019. godine povećani su troškovi za električnu energiju, sirovinu i plaće. Unatoč tome, glavninu prihoda ostvarujemo na inozemnom tržištu. Samo u prvih sedam mjeseci ove godine drvoprerađivači i proizvođači namještaja ostvarili su izvoz od 674 milijuna eura uz pozitivnu bilancu od 205 milijuna eura. Očekujemo da će do kraja 2019. godine on premašiti 1,1 milijardu eura. Do sada smo bili u kontinuiranom rastu po svim pokazateljima, no kraj 2019. donio nam je blago usporavanje. Već sada u proizvodnji osjećamo da stanje na tržištu EU nije kao prije, ponajprije u pritisku na snižavanje cijena proizvoda. Neke tvrtke navode produljene rokove otplate i smanjenje narudžbi tako da nas čeka neizvjestan početak 2020. godine. Stabilnim okvirom za raspodjelu sirovine stvoreni su preduvjeti da se okrenemo razvojnim temama, ulaganjima u nove tehnologije i većoj iskoristivosti sirovine te dizajnu i brendiranju proizvoda, kako bismo se nastavili uspješno nositi s jakom globalnom konkurencijom. U siječnju nam slijede neki od najvećih svjetskih sajmova namještaja i podova, u Njemačkoj i SAD-u, koji tradicionalno diktiraju trendove za nadolazeću godinu, stoga očekujemo da će to biti vrlo precizan „lakmus“ za određivanje razine potražnje i smjera globalnog tržišta namještaja i proizvoda od drva. S obzirom na to da je mnogim tvrtkama Njemačka, čije gospodarstvo sve sporije raste uz najavu recesije, jedan od glavnih izvoznih partnera, traže se nove tržišne niše. Sada vidimo priliku za ulazak male Hrvatske na veliko tržište SAD-a gdje sigurno možemo konkurirati visokokvalitetnim proizvodima. U tom smislu očekujemo i potporu nadležnih institucija, koje ovu industriju trebaju prepoznati kao stratešku gospodarsku granu.
Magazin
Očekujemo da će ulagatelji imati veći interes za investicijske planove
U 2020. očekujemo nastavak ekspanzivnih politika središnjih banaka kao podršku gospodarstvu i tržištu kapitala. Takva politika pogoduje cijenama obveznica i dionicama te dodatno daje poticaj i rizičnijim instrumentima putem kojih ulagatelji traže dodatni prinos na ulaganje. Očekujem nastavak geopolitičkih utjecaja, Brexit, trgovinski rat te u drugom dijelu godine predsjedničke izbore u SAD-u. Svako razdoblje neizvjesnosti uvodit će volatilnost na tržištima. Domaće tržište kapitala jest, i bit će, pod utjecajem proračuna, parlamentarnih izbora i vrlo pozitivnog događaja - ulaska u ERM II, što bi trebalo, uz uvjet zadržavanja stabilnih makroekonomskih pokazatelja, pozitivno utjecati na kreditni rejting, a time i na cijene obveznica. Na strani potražnje ulagatelja za štednjom i ulaganja na tržištu kapitala putem investicijskih fondova očekujemo dodatno pozitivan sentiment, pogotovo u okruženju vrlo niskih kamata. Nastavit će se, a i dodatno proširiti, pružanje investicijskih savjeta građanima prilikom distribucije fondova, što nudi veću sigurnost ulagateljima u to da je odluka o kupnji fondova donesena u skladu s njihovim osobnim investicijskim ciljevima, rizičnošću i financijskim položajem. Polako je vidljiv trend interesa ulagatelja za mješovitim i dioničkim fondovima kao dodatnoj diversifikaciji njihove financijske imovine što pozdravljamo i podržavamo. Slijedeći trendove u EU, očekujemo da će ulagatelji imati povećani interes investicijske planove tj. mjesečna ulaganja u investicijske fondove, pogotovo u specijalne strategije fondova ili košarice fondova koje omogućavaju usklađivanje rizičnosti s protekom vremena ulaganja (tzv. life-cycle strategije). Regulatorni će zahtjevi i dalje rasti te će biti potrebna znatna koncentracija kako bi se svi zahtjevi implementirali na dovoljno učinkovit način. Od glavnih zahtjeva izdvojili bismo ESG (Enviromental Social Govenrnance) zahtjeve na transparentnost ulaganja i procjene izdavatelja u koje ulažemo, kako bi se ulagateljima predočila i komponenta utjecaja na sveukupno održivo poslovanje. Dodatni zahtjevi i testiranja likvidnosti ulaganja imaju izravan utjecaj na atraktivnost pojedinog ulaganja čak i prije same procjene kvalitete izdavatelja dionice ili obveznice. Uvođenjem direktiva AML V i AML VI za sprječavanje pranja novca i financiranja terorizma zajedno s praćenjem fi nancijskih sankcija uvest će se novi zahtjevi na procese započinjanja i praćenja poslovnog odnosa s ulagateljima. Digitalizacija poslovanja nije samo uvođenje mobilnih aplikacija nego revizija cjelokupnih procesa kako bi se implementirali real-time, široka povezivost s prikupljanjem javnih podataka, fleksibilnost usluge, personaliziranost izvještavanja i komunikacije s najširim krugom ulagatelja. O svemu tome, a i šire, neprekidno razmišljamo i radimo na implementacijama. Godina 2019. bila je pod utjecajima snažne korekcije dioničkih tržišta krajem 2018. godine, trgovinskog rata SAD-a i Kine (koji je u više navrata imao uspone i padove kako su pregovori bili uspješniji odnosno manje uspješni), neuspjelih pregovora o izlasku Velike Britanije iz EU, FED-ovih intervencija i okretanja trenda prema ponovnom spuštanju kamatnih stopa i ECB-ove podrške gospodarstvu, a rezultat su bile, iako kroz volatilnosti tijekom godine, rekordne razine dioničkih indeksa u SAD-u i EU (S&P 500 +21 posto, DJ +16 posto, DAX +22 posto, MSCI emerging market +8 posto). Domaće tržište kapitala nije izuzetak i stabilni makroekonomski pokazatelji, ulazak u investicijski rejting te pismo namjere ulaska u ERM II kao službena potvrda i spremnosti RH i odluke o prelasku na euro rezultirali su izvrsnim rezultatima indeksa (CROBEX +14 posto, CROBEXnutr +62 posto). Uvođenje investicijskih savjeta za građane u poslovnicama banaka i kod individualnih savjetnika i investicijskih društava prilikom distribucije investicijskih fondova te razdoblje vrlo niskih kamata utjecali su znatnim interesom za štednju i ulaganja u investicijske fondove, od kojih posebno u obvezničke fondove čija je imovina samo u 2019. godini narasla više od tri milijarde kuna te čine dominantnu klasu imovine sektora s više od 50 posto udjela u UCITS fondovima. Porast ukupne imovine gotovo je 16 posto na 27,2 milijarde kuna, od čega su UCITS fondovi 22,1 milijarda kuna, a AIF i posebni 5,1 milijarda kuna. Godinu su svakako regulatorno obilježili početak primjene MiFID II (Zakon o tržištu kapitala), veliki prelazak novčanih fondova u obvezničke (kratkoročne) strategije te implementacija zahtjeva AML IV i AML V.
Magazin
Nužna je prilagodba na digitalne kanale prodaje
U 2019. godini na rast gospodarstva nepovoljno su djelovali vanjski čimbenici, ponajprije trgovinski sporovi između vodećih svjetskih gospodarstva. Poslovnu je dinamiku podržavala rastuća potrošnja kućanstava i države te investicije. Nesklad između ponude radne snage i rastuće potražnje za radom u turizmu, građevinarstvu i pratećim djelatnostima s izraženim sezonskim obilježjima poticao je rast osobnih primitaka, a time i potrošnju. Rast investicija podržan je korištenjem sredstava iz EU fondova. Kretanja u financijskom sektoru obilježio je rastući pritisak viška likvidnosti na tržišne kamatne stope. Nastavak pada tržišnih kamatnih stopa rezultirao je pojavom negativnih prinosa na ulaganja u dužničke instrumente. Uz nastavak trenda smanjivanja kamatnih stopa banke su poduzećima i potrošačima nudile kredite po vrlo stimulativnim uvjetima. Rast gospodarstva rezultirao je povećim prihodima javnog sektora što je oslabilo političku volju za provedbu reformi usmjerenih na povećanje konkurentnosti gospodarstva. Dostupnost radne snage u razdoblju sezonskog rasta potražnje za radnom snagom postala je ograničavajući čimbenik za iskorištavanje punog potencijala rasta. Europodručje je dominantan vanjskotrgovinski partner domaćega gospodarstva. Nakon usporavanja u 2019., u 2020. godini predviđamo rast inozemne potražnje za robama i uslugama hrvatskih poduzeća. Uz investicije osnažene financiranjem iz europskih fondova i stabilan rast domaće potrošnje, prognoziramo rast BDP-a od 2,5 posto uz nastavak rasta zaposlenosti i realnih plaća u sektoru tržišno razmjenjivih proizvoda i usluga. S druge strane, najavljeni rast plaća u javnom sektoru povećava rashodnu stranu proračuna i usporava proces rasterećenja cijene rada i povećanje konkurentnosti domaćih poduzetnika na zajedničkom tržištu EU. U prvom polugodištu 2020. godine očekujemo značajan pomak u procesu pristupanja Hrvatske Europskoj monetarnoj uniji - ulazak u tečajni mehanizam ERM II i provedbu mjera iz Akcijskog plana za uvođenje eura. Razvoj novih tehnologija i promjene u regulaciji tržišta financijskih usluga ubrzano mijenjaju okružje u kojem posluju kreditne institucije, a za opstanak na sve zahtjevnijem tržištu nužna je prilagodba na digitalne kanale prodaje i komunikacije. Inovacije u modelu poslovanja ciljaju na brži i jednostavniji pristup potencijalnom klijentu te prodaju financijskih usluga uz niže operativne troškove. Uz digitalne izazove u novim poslovnim transakcijama, kreditne institucije troše značajne resurse u sudskim procesima u kojima potrošači traže odštetu zbog uvjeta po kojima su koristili kredite u dalekoj prošlosti. Dodatno, financijski sektor otvara se ulasku novih pružatelja usluga. Time se smanjuje stabilnost prihoda banaka, a povećava zahtjev za unaprjeđenje sigurnosnih procesa. Prilagodba sustava na sigurnosne rizike povećava troškove poslovanja, a uporedo banke kao pružatelje usluga izlaže konkurentima iz nefi nancijskog sektora.
Magazin
Pred nama su prijelomne godine za hrvatsku poljoprivredu
Prijelomne su godine za hrvatsku poljoprivredu. Ukupna vrijednost outputa hrvatske poljoprivredne proizvodnje stalno pada, pa je tako bilo i u 2019. godini. Ujedno, ove je godine počela provedba Zakona o poljoprivrednom zemljištu koji na koncu nije riješio, nego je unio dodatnu nesigurnost kod sadašnjih posjednika, jednako kao što je dodatno zakomplicirao i usporio natječajne procedure te otvorio prostor diskrecijskom odlučivanju, pa čak i sukobu interesa prilikom donošenja odluka o dodjeli zemljišta u zakup. Takav je zakon nužno mijenjati. Kad je riječ o pogledu u 2020., konačno je, u suradnji sa Svjetskom bankom, započela izrada strategije hrvatske poljoprivrede kao iznimno važnog dokumenta za sve sudionike tog lanca u Hrvatskoj. I, dok se strategija još radi, započeli su ključni pregovori o novoj poljoprivrednoj omotnici u okviru nove Financijske perspektive EU za razdoblje 2021. - 2027. Sve su to elementi koji određuju budućnost hrvatske poljoprivrede i iznimno je važno da ih shvatimo ozbiljno. Ponovno možemo od hrvatske poljoprivrede doista napraviti priliku ove države. Imamo sjajan resurs u različitim klimatskim uvjetima, bogatstvo vodom, ali hranu i dalje uvozimo. Štoviše, nalazimo se u apsurdnoj situaciji u kojoj što više ulažemo, manje proizvodimo. Doduše, za razliku od stočarske, ratarska proizvodnja pokazuje veći stupanj konkurentnosti i lagano se oporavlja, primarno zahvaljujući izvozu. Hrvatska u poljoprivredi zapravo nikad nije donijela jasnu strategiju i po njoj se doista ponašala. Stanje u kojem jesmo zapravo je odraz nedostatka strategije. Stoga je iznimno važna činjenica da se konačno izrađuje strategija kako bi se ozbiljno strukturirao sustav u odnosu na ključne ciljeve - podizanje proizvodnje i prinosa, a posljedično i prerađivačke industrije. Naime, strategijom je nužno osvijestiti činjenicu da kad nema prerađivačke industrije, ne postoje ni veliki motivi za razvoj primarne poljoprivredne proizvodnje. Moramo biti iskreni i priznati da primarna poljoprivredna proizvodnja neće zaposliti sve ljude u Slavoniji. Foto: Vlado Čondić Galinčić/HGK Uvijek je industrija, ponajprije prerađivačka, ta koja je bila nositelj zapošljavanja, a to bi nam donijelo i odgovor na demografska pitanja. Stoga je važno da strategija doista bude cjelovita i što je još važnije - da ne ostane papir u ladici. Dokaz nesustavnog pristupa poljoprivredi jest i donošenje Zakona o poljoprivrednom zemljištu. Njime prvi put od stvaranja Republike Hrvatske dosadašnji zakupci poljoprivrednog zemljišta, koji su ispunili sve uvjete iz ugovora, stvorili nova radna mjesta, kupili mehanizaciju, izgradili farme i druge objekte te realizirali sve ostale investicije povezane sa zemljom koja je predmet zakupa, više nemaju prednost niti su izjednačeni s ostalima kod ponovnog natječaja. To predstavlja presedan koji ima višestruke katastrofalne posljedice za opstojnost postojećih poljoprivrednih tvrtki te za budućnost ukupne poljoprivredne proizvodnje u Hrvatskoj i stvara nesigurnost kod investitora te potpuni izostanak motivacije za daljnja ulaganja. Zapravo, proizvođačima ne preostaje ništa drugo nego zaustaviti investicije koje su u tijeku, odustati od budućih te pokrenuti procese reorganizacije i restrukturiranja. Najgori vjerojatniji ishod takvog pristupa bila bi rasprodaja mehanizacije, objekata, prerađivačkih pogona i otpuštanje zaposlenika te posljedično pokretanje cijelog niza stečajnih postupaka, što neminovno znači i gubitak radnih mjesta u ruralnim područjima koja i ovako imaju visoke stope nezaposlenosti. Istodobno, zakonsko određivanje ukupnog maksimuma koji neki subjekt može imati u zakupu, uz to što nije fer i pravedno jer se na taj način cjepka zemljište, omogućuje da o sudbini nekoga poljoprivrednog proizvođača, njegovim ulaganjima i zaposlenima ne odlučuje tržište, već lokalni načelnici, gradonačelnici i lokalna vijeća, od kojih se veliki broj izravno bavi poljoprivredom, što samo po sebi predstavlja značajan sukob interesa.