Pet strukturnih promjena
Globalizacija u tranziciji: budućnost trgovine i lanca vrijednosti, istraživanje koje je proveo McKinsey Global Institute pokazuje da su u posljednjem desetljeću proizvodni lanci vrijednosti manje trgovinski intenzivni. Trgovina Trgovina je ubrzano rasla u gotovo svim globalnim vrijednosnim lancima od 1995. do 2007. godine, ali je potom njen intenzitet u gotovo svim proizvodnim lancima vrijednosti opao. U apsolutnom iznosu trgovina ili robna razmjena dalje rastu, ali udio proizvodnje koji se plasira izvan lokalnog područja pao je s 28,1 posto u 2007. na 22,5 posto u 2017. godini. U razdoblju od 1990. do 2007. godine globalni je obujam trgovine porastao 2,1 puta brže od prosječnoga realnog BDP-a, ali je od 2011. porastao samo 1,1 puta brže od BDP-a. Smanjenje intenziteta trgovine posebno je izraženo u najsloženijim i intenzivno trgovanim lancima vrijednosti. Usluge Druga promjena kroz koju prolaze lanci vrijednosti je ta da, iako podcijenjene, usluge igraju sve uloge u globalnim lancima vrijednosti. U posljednjem je desetljeću trgovina uslugama rasla 60 posto brže od trgovine robom. Neki podsektori, uključujući telekomunikacijske i IT usluge, poslovne usluge i naknade za intelektualno vlasništvo, rastu dva do tri puta brže od ostalih. Cijena rada Treća promjena kroz koje prolaze globalni lanci vrijednosti cijene su rada. Kako su se globalni lanci vrijednosti proširili 1990-ih i početkom 2000-ih, mnoge odluke o tome kamo smjestiti proizvodnju temeljile su se na troškovima rada, osobito u radno intenzivnim sektorima. Ipak, činjenica je da oko 80 posto današnje globalne trgovine robom ne dolazi iz zemlje s niskim plaćama u zemlju s visokim. Okrenutost znanju Četvrta promjena kroz koje prolaze sve je veća okrenutost znanju. Fokus na znanje i bogatstvo nematerijalnim sredstvima pogoduje zemljama s visokokvalificiranom radnom snagom, snažnim inovacijskim i istraživačko-razvojnim sposobnostima te snažnom zaštitom intelektualnog vlasništva. Trend prema lokalnom Peta je promjena u globalnim lancima vrijednosti trend iz 2013. godine u kojem lanci vrijednosti postaju sve manje globalni, a više regionalni odnosno lokalni. Donedavno je važilo pravilo da je trgovina na duge staze dominirala kako su troškovi prijevoza i komunikacija opadali. To je rezultiralo time da su se globalni lanci vrijednosti proširili na Kinu i druge zemlje u razvoju. Udio robne razmjene između zemalja u istoj regiji smanjio se s 51 posto u 2000. na 45 posto u 2012. godini. McKinsey procjenjuje da će tržišta u nastajanju do 2025. godine konzumirati gotovo dvije trećine svjetskih industrijskih proizvoda kao što su automobili, građevinski proizvodi te transportni strojevi. Predviđa se da će do 2030. zemlje u razvoju činiti više od polovice ukupne svjetske potrošnje.
Svijet naprijed vuku ideje, ne lokomotive
Zajednica za intermodalni prijevoz i logistiku se sastoji od tri grupacije koje predstavljaju rukovodeći ljudi iz logističkih tvrtki, a koji na temelju vlastitog iskustva u suradnji s predstavnicima akademske zajednice predlažu državnim organima donošenje poticajnih mjera i propisa radi uspješnog razvoja kombiniranog prometa i logistike u Hrvatskoj. Predlažemo rješenja iz područja operativnog funkcioniranja kombiniranog transporta, tarifske problematike, pravne regulatore, metodologije iskazivanja troškova u području transporta i dr. U narednom razdoblju ne očekujemo velike rezultate jer je tako u svakoj izbornoj godini. Nama je za razvoj potreban aktivni sugovornik s državne razine koji je spreman na promjene, koji prihvaća prijedloge ovakve stručne grupe koja radi u dugoročnom interesu razvoja ukupnoga prometnog sustava. Takvog nećemo imati u dogledno vrijeme. Izazov je Zajednice promovirati ciljeve EK među kojima je ključni cilj da se 30 posto teretnoga cestovnog prijevoza duljeg od 300 kilometara do 2030. godine preusmjeri na druge načine prijevoza, poput intermodalnog prijevoza, a do 2050. godine i više od 50 posto. Kao direktor tvrtke Train Hungary Podružnica Zagreb fokusirat ću se na segment željezničkoga teretnog prometa. S obzirom na geostrateški položaj Hrvatske sektor transporta može i mora više pridonijeti gospodarskom rastu. Osnovni je cilj svake poslovne aktivnosti financijski rezultat, ali nama nije isključiv jer naši ciljevi su dugoročni. Organski rast koji je utemeljen na profesionalnom pristupu te inovativnim tehnološkim rješenjima rezultirao je stabilnim poslovanjem s konstantnim rastom u svim segmentima poslovanja. Ovdje moram napomenuti da se strani investitor od osnivanja suočio s mnogim izazovima i preprekama od kojih je neke, poput birokratskih i administrativnih, bilo lakše nadići, dok su druge, kao što su pokušaji sabotaže, bile teže. U tom nam je razdoblju bilo izuzetno zahtjevno raditi jer smo u jeku „liberalizirane“ utakmice u Hrvatskoj ušli na gostujući teren gdje su sudac i publika na strani domaćina. Uspjeli smo zato što smo došli s ozbiljnim, profesionalnim pristupom, i – što je najvažnije – u dobroj vjeri. Sada je situacija vrlo dobra, THPZ profi lirao se kao pouzdan poslovni partner koji organskim rastom svake godine bilježi rast. Statistički podaci pokazuju rast ukupnoga željezničkog prometa i zdravu konkurenciju u sektoru privatnih željeznica. A ta je konkurencija dobra i za gospodarstvo i za željezničke operatere. Samo onaj tko je snažan i ozbiljan moći će se nositi s tržištem jer vidimo da je ukupni željeznički promet u stalnom porastu. Tržište je slobodno, konkurencija je ta koja diktira budućnost. Klijenti traže dobre cijene za usluge prijevoza, ali istovremeno traže i povjerenje, ozbiljnost, predvidljivost i tradiciju. Kompanije koje uspiju i kumulativno ispuniti ove uvjete ne samo da će preživjeti nego će se uspjeti i razviti. A zajedno s tim razvojem, uspjet će razviti i željezničku industriju u Hrvatskoj, industriju koja ima snažnu tradiciju. Redovito pratimo sve projekte koji se odnose na željezničku infrastrukturu. Investicije u željezničku infrastrukturu planiraju se i rade dugoročno, a iznosi koje Hrvatska ulaže pokazuju da će željeznički promet imati veliki utjecaj u budućnosti. Razvoj prometne infrastrukture, i željezničke i cestovne, ima multiplikativne učinke jer promet u cijelosti ima veliki utjecaj na razvoj sektora gospodarstva s kojima nije tehnološki povezan. Nema razvoja luke bez učinkovitoga željezničkog prijevoza u zaleđu, stoga je potrebna moderna infrastruktura koja će omogućiti rast kontejnerskog prometa, u ovom slučaju na AGCT, a kasnije i na nekom drugom terminalu na Zagrebačkoj obali te u konačnici možda i na otoku Krku. Na kraju, citirat ću Victora Hugoa: “Ono što vodi i vuče svijet nisu lokomotive nego ideje".
Cijene rabljenih nekretnina nastoje pratiti novogradnju
Ako gledamo realizirane cijene stambenih nekretnina, riječ je o povećanju od oko pet posto godišnje. Često se za analizu pogrešno koriste tražene cijene. Istina je da cijene rastu te da je u prvom kvartalu 2019. godine cijena narasla tri posto i to je najviši porast cijena nekretnina od početka krize 2008. godine, ali je rast cijena u drugom kvartalu bio bitno usporen. Cijene u novogradnji rastu po većoj stopi negoli cijene rabljenih nekretnina. Cijene rabljenih nekretnina nastoje pratiti novogradnju, ali se ne ostvaruju želje svih prodavatelja, pa dolazi do usporavanja tržišta. Na cijene nekretnina u Hrvatskoj prije svega utječe povoljna kamatna stopa i stanje gospodarstva u svijetu i Hrvatskoj. Stabilno gospodarstvo potiče potrošnju stanovništva, ali, što je još važnije za kupnju nekretnine, i optimizam građana. Mi kao struka podržavamo nastojanja Vlade RH da se pomogne mladim ljudima pri stjecanju nekretnina i da se zaustavi ili uspori iseljavanje, ali smatramo da subvencije koje potiču daljnje zaduživanje nisu prava mjera. Posebno stoga što se tom mjerom mogu koristiti samo kreditno sposobni. Kategorije stanovništva kojima želimo pomoći uglavnom nisu kreditno sposobne, pa smatramo da mjera ne dotiče one kojima je bila namijenjena. Drugi problem mjere je to što se ona realizira u jednom dijelu godine, pa uslijed povećane potražnje u kraćem razdoblju mjera utječe i na porast cijene, što u trenutku generalnog rasta potražnje svakako nije dobro. Porastom cijene svakako se umanjuje i efekt subvencije u kojem će država plaćati kupcima pola rate kredita prvih pet godina. Nadležno Ministarstvo graditeljstva surađuje sa strukom i poprilično je aktivno u segmentu nekretninskog tržišta, pa se nadamo da će se odlučiti za drukčije mjere koje bi pomogle mladim ljudima ili će navedene mjere bitno poboljšati. Uočili smo i poboljšanja, primjerice, da se potiče subvencioniranje u tzv. siromašnijim županijama ili mogućnost produljenja otplatnog razdoblja za dvije godine za svako novorođeno dijete. Interes stranaca za ulaganje u nekretnine u Hrvatskoj konstantan je od početka 90-ih godina, a posebno se povećao, što je i razumljivo, nakon završetka rata 1995. godine. Na godišnjoj razini stranci kao fizičke osobe kupe između 5.000 i 6.000 nekretnina. U ovaj broj nisu uključeni investitori koji kupuju nekretnine putem trgovačkog društva koje su osnovali u Hrvatskoj. Treba razlikovati strance koji kupuju nekretnine za vlastitu potrebu (tzv. second home) i onih koji investiranjem očekuju povrat ulaganja. Interes je prije svega fokusiran na turističke nekretnine na obali i u Zagrebu, a dijelom i na poslovne nekretnine poput trgovačkih centara i uredskih zgrada. Na tržištu poslovnih prostora, ponajprije uredskih prostora u Zagrebu i okolici, ove je godine došlo do preokreta. Stopa nepopunjenosti pala je na 4 - 4,5 posto, a većina je atraktivnih poslovnih zgrada u Zagrebu popunjena. Zahvaljujući tome, cijene zakupa ureda počele su rasti i tzv. prime rent (zakupnina za najbolje uredske zgrade) porasla je na 15€/m2/ mjesec + PDV i režijski troškovi. U 2020. očekujemo nastavak ovog trenda jer količina ureda koja je u izgradnji neće biti dovoljna da zadovolji potražnju i promijeni ovaj trend. Prilike za investitore već su se pojavile jer se već priprema ili obavlja prodaja nekoliko velikih uredskih projekata u Zagrebu. Ključni problem na tržištu uredskih prostora dostupnost je većih prostora, a ključna je prilika da se krene u razvoj skladišta namijenjenih zakupu na otvorenom tržištu. Skladišnih prostora nedostaje već godinama i zakupnici željno očekuju dodatne kapacitete.
Bez promjene regulative, nema značajnijeg iskoraka
Hrvatska gospodarska komora u Zajednici obnovljivih izvora energije okuplja članice koje su aktivne u području izgradnje projekata koji koriste obnovljive izvore energije, tvrtke koje proizvode energiju iz obnovljivih izvora, proizvođače opreme za obnovljive izvore energije, projektante i druge zainteresirane za ovo područje. U okviru zajednice članice su organizirane u grupacije za biomasu, biogoriva, energiju vjetra, energiju Sunca, energiju malih vodotoka, geotermalnu energiju, toplinsku energiju iz obnovljivih izvora te u grupaciju proizvođača opreme za OIE. Iako svaka grupacija ima svoje specifi čne poglede i interese, ono u čemu su svi složni jest da je nedonošenje potrebnih podzakonskih akata kojima se regulira sektor obnovljive energije značajno usporilo realizaciju niza projekata koje investitori imaju u različitim fazama pripremljenosti pa većina članica smatra da je 2019. godina bila godina stagnacije. Članice posebno naglašavaju da negativan utjecaj izostanka regulative značajno utječe na fi nancijske institucije koje ne ulaze ili teže ulaze u fi nanciranje novih projekata. Također, problemi se očituju i u činjenici da tržište električne energije u Republici Hrvatskoj još nije dovoljno razvijeno za sklapanje poslovnih ugovora o otkupu proizvedene električne energije sa zainteresiranim kupcima po investitorima prihvatljivim cijenama te da mogućnost proizvodnje električne energije za inozemnog kupca u Hrvatskoj do sada nije prepoznata. Dodatno, članicama stvara problem i sporo rješavanje predmeta prema Zakonu o upravnom postupku. Još uvijek nisu realizirani svi projekti (vjetar, bioplin, biomasa) koji su ušli u kvote do kraja 2015. godine pa se tako očekuje njihovo konačno puštanje u rad tijekom 2020. godine. Poslovna očekivanja u promatranom sektoru u 2020. godini obilježava iščekivanje potrebnih zakonskih i podzakonskih akata. Vidljivi optimizam članica gradi se i na očekivanom daljnjem padu cijena pojedinih tehnologija, prvenstveno u području energije Sunca i energije vjetra te na predviđanjima nastavka rasta cijena emisijskih jedinica čime bi se dodatno smanjila konkurentnost konvencionalnih elektrana na fosilna goriva. Članice pozdravljaju ulazak Hrvatske elektroprivrede i drugih velikih elektroenergetskih tvrtki u područje obnovljive energije kroz najavljeno pokretanje pojedinih većih projekata. Nedostatak regulatornog okvira nepovoljan je za tehnologiju bioplinskih postrojenja. Nekoliko projekta ima važeće građevinske dozvole, no to im nije ni izdaleka dovoljno da bi bankama bilo prihvatljivo fi nanciranje. Interesi stranih investitora svedeni su na minimum, a postojeći rješavaju svakodnevne probleme poput izvoza digestata na poljoprivredno zemljište, nabave sirovine i sl. Projekti malih hidroelektrana, uz prethodno navedene probleme vezane uz regulativu iz područja obnovljivih izvora, suočeni su sa značajnim kašnjenjem u donošenju Državnog plana prostornog razvoja čime se u potpunosti onemogućuje bilo kakva izgradnja malih hidroelektrana. S optimizmom se najavljuje brza realizacija dva projekta riješi li se problem regulatornog okvira i pokrenu li se natječaji. Ivo Čović U području geotermalne energije provode se istraživačke aktivnosti na poznatim lokacijama. Proizvodnja električne energije iz geotermalne energije zahtjeva vrlo sofi sticirani pristup kako bi se osigurala isplativost i u hrvatskim okolnostima, još uvijek, za konkurentnost zahtjeva određene poticajne mjere. Velika bi pomoć mogla doći iz fondova Europske unije, koja bi bila usmjerena u istraživanje, odnosno za radove na bušotinama. Osim jedne geotermalne elektrane koja je u pogonu aktivni inženjerski radovi na pripremama novih projekata provode se tijekom 2019. godine i nastavit će se u 2020. godini, ali konkretnija se realizacija ne može očekivati bez dovršenja regulatornog okvira. Veseli činjenica da je u toplinarstvu pokrenut značajan iskorak u korištenju toplinske energije proizvedene iz energije Sunca. Prvi dio projekta realiziran je sredinom 2019. i tijekom rada u ljetnim mjesecima pokazao je rezultate iznad očekivanja. Time jedna od hrvatskih tvrtki koja, između ostaloga, podmiruje potrebe za područnim grijanjem u svojem gradu, najavljuje nastavak rada na projektu i povećanje postojećih kapaciteta. Proizvodnja opreme u Republici Hrvatskoj za korištenje OIE za proizvodnju toplinske energije tijekom 2019. godine raste i za domaće tržište i za izvoz, a proizvođači su optimistični i za nadolazeću 2020. godinu. Ključna prilika za ovaj segment gospodarstva je prelazak na korištenje obnovljivih izvora energije u kotlovnicama koje su u vlasništvu državnih poduzeća. Predstavnici ovog gospodarskog sektora ocjenjuju svoje poslovne aktivnosti u 2019. godini ocjenom između 4 i 5 od 5. Korištenje obnovljive energije u prometu svodi se na ispunjavanje obveza opskrbljivača tekućim naftnim gorivima. Domaća proizvodnja biogoriva potpuno je ugašena uz iznimku jednog postrojenja koje biogorivo proizvodi iz otpadnih ulja isključivo za vlastite potrebe. Novi ciljevi Europske unije postavljaju letvicu vrlo visoko i ne pokrene li se konkretnija aktivnost u tom smjeru, Hrvatska će i dalje biti uvoznik ovog energenta. Razlozi leže u nedovoljno poticajnom regulatornom okviru za razvoj tržišta biogoriva za domaće proizvođače. Sve je češće spominjanje bioplina u prometu pa iako se njegova primjena ne očekuje tijekom 2020. godine, strateška politika mogla bi pokrenuti aktivnosti za njegovom primjenom kasnijih godina. U pripremi je projekt obnove postojećeg postrojenja za proizvodnju biogoriva u vrijednosti cca 5 milijuna eura koji zbog pravne nesigurnosti još uvijek stoji. Iskustva proizvođača u komunikaciji sa kreatorima energetske politike izrazito su negativna što ističu kao jedan od razloga obustave domaće proizvodnje. Ocjena stanja u području biogoriva za 2019. godinu je niskih 2 od 5. Ključne prilike u 2020. godini traže se u najavljenim izmjenama i dopunama Zakona o OIE i visokoučinkovitoj kogeneraciji, izradi podzakonskih akata koji nedostaju i konačnom pokretanju premijskih natječaja, što je izvjesno tek drugom polovinom godine čime bi se ponovo pokrenula priprema izgradnje novih postrojenja. Nakon gotovo četiri godine čekanja na pravni okvir, i dalje je neizvjesno hoće li najavljene izmjene biti donesene i ako da – hoće li biti takve da će omogućiti novi investicijski ciklus u obnovljive izvore energije. Bude li regulativa proaktivna, prilika je da u ozbiljnijem obimu krenu nove investicije u izgradnju vjetroelektrana i drugih postrojenja većih kapaciteta po novom premijskom modelu. Otvaranje novih investicija smanjio bi potrebe za uvozom električne energije uz najmanji utjecaj na okoliš. Izazov za budućnost vjetroelektrana je ponuditi stabilan i pravedan zakonski okvir, koji će priliku dati najboljim lokacijama i najbolje pripremljenim projektima, jer je jedino tako moguće postići energetsku neovisnost na tržišnim osnovama. Od velikih investitora očekuje se izgradnja novih postrojenja poput Sunčanih elektrana i vjetroelektrana. Takav scenarij je izvjestan i bez sustava poticanja zahvaljujući među ostalim i drugim proizvodnim kapacitetima kojima veliki investitori raspolažu. Spomenute nove tehnologije zajedno s aktivnostima u projektu naprednog elektroenergetskog međupovezivanja Hrvatske i Slovenije kojeg je Europska unija stavila na listu projekata od zajedničkog interesa predstavljaju ključne izazove u 2020. godini. Nužno je što prije defi nirati provedbu koja će rezultirati tisućama malih projekata pogodnih za male tvrtke. Realizacija takvih projekata nije izvjesna tijekom 2020. godine, ali se očekuje njihovo pokretanje. Konačna realizacija ovisit će i o novom natječaju koji se očekuje iza 2020. godine u okviru Operativnog programa EU „Kohezija i konkurentnost“.
Nužno je vratiti dignitet i značaj arhitektima
Tendencije kretanja gospodarstva i problemi koji koče djelatnost izravno utječu i na razvoj investicija o kojima ovisimo te na cijeli niz drugih djelatnosti neposredno povezanih s njima. Jedan je od većih izazova i pitanje zanima li naše današnje društvo arhitektonsko stvaralaštvo kao opće dobro na korist građana, kao vrijednost kojom štitimo prostor. Ako je odgovor pozitivan, tada je nužno vratiti dignitet i značaj djelatnosti putem zakonske legislative i ispravno defi nirano autorsko djelo arhitekata - autora projekta. Jedna je od mogućih prilika i uvođenje prijelaznog razdoblja u kojem bi se omogućila istodobna provedba procedure po dosadašnjoj i novoj metodologiji izdavanja akata o gradnji s namjerom stvarne implementacije e-Dozvole u praksi te izbjegavanja realne opasnosti od početnih zagušenja sustava. Članice pozdravljaju digitalizaciju postupaka, no žele da se uvodi postupno, a ne hitnom procedurom. Trenutno stanje tehničke opremljenosti i obučenosti svih dionika (projektanti, javnopravna tijela, upravna tijela gradova i općina koja izdaju dozvole itd.) ne omogućava uspješnu provedbu, a sudionici nisu u dovoljnoj mjeri pripremljeni za promjene. U prijelaznom razdoblju nužno je osigurati adekvatnu opremu, posebno za javnopravna tijela i upravna tijela gradova i općina te provesti dovoljan broj radionica za sve sudionike postupka. Važna je implementacije ciljeva dokumenata ApolitikA i Nacionalnih smjernica za vrsnoću i kulturu građenja, ako današnje društvo zanima arhitektonsko stvaralaštvo kao kulturna vrijednost i kao način na koji sudjelujemo u civilizacijskoj slici svijeta.  
Sve su nam potrebniji strani jezici
Hrvatska ima veliku tradiciju u poduci stranih jezika. Kod nas su se uvijek učili jezici a to se posebno intenziviralo otkad se zemlja otvorila poslovnoj, kulturnoj i inoj suradnji sa zemljama širom svijeta. Da ne spominjemo turizam. Sve veća potražnja za podukom stranih jezika potakla je otvaranje mnogobrojnih privatnih škola koje su preplavile tržište i dobrim dijelom izmakle kontroli.  Pritom mislim na nerealna obećanja koja neke škole daju u pogledu broja sati potrebnih za svladavanje pojedinog stupnja učenja jezika,  sumnjivo niske cijene koje obično kriju dodatne troškove, čudotvorne 'metode' koje navodno daju brze rezultate, te općenito nekvalitetnu uslugu koja se nudi i, nažalost, vrlo često kupuje. Zajednica stranih jezika radi na promoviranju kvalitete u školama stranih jezika i tu doista raspolažemo značajnim resursima, s obzirom na dugu tradiciju i kulturu učenja stranih jezika u Hrvatskoj, na kvalitetu nastavnog kadra kao i na dobar 'sluh' Hrvata za strane jezike.  Potrebno je istaknuti da u Hrvatskoj postoje izuzetno kvalitetne škole, škole koje posluju transparentno, u skladu sa zakonom, koje neprestano ulažu u svoju kvalitetu, u kvalitetu poduke, kontinuirani profesionalni razvoj svojih nastavnika, u razvoj programa kojima prate potrebe struke svojih korisnika, koje imaju dobre rezultate u svom radu, bilo da se radi o prolaznosti na međunarodno priznatim ispitima, bilo da se radi o uspješnoj komunikaciji u nekom poslovnom okruženju, koje brinu i unaprijeđuju kvalitetu prostora u kojem rade, uključuju nova tehnološka rješenja i opremu za učenje. To su  škole koje u svakom trenutku imaju na umu kvalitetne rezultate i sav je njihov rad prožet tom idejom te rade u dobrom partnerskom odnosu sa svojim korisnicima, bez obzira radi li se o djeci, mladeži ili odraslim polaznicima. U takvoj školi manja je fluktuacija i polaznika i nastavnika.  Polaznici se zadržavaju po nekoliko godina i imaju kontinuitet u učenju, a kontinuitet u učenju zapravo jedini daje dobre rezultate. Riječ je o školama koje se podvrgavaju vanjskoj provjeri svog rada, za što su neke i stekle vrijedne akreditacije, bilo da se radi o zasluženom pravu nošenja znaka Hrvatska kvaliteta, bilo da se radi o članstvu u međunarodnoj asocijaciji kvalitetnih škola Eaquals, bilo o članstvu u Zajednici za strane jezike pri HGK. To su institucije, posebice Eaquals kao vrhunski svjetski autoritet u pogledu kvalitete u školama stranih jezika, čiji je Zajednica pridruženi član, a neke su škole već dugogodišnji punopravni članovi, gdje crpimo nova saznanja iz poduke stranih jezika, gdje susrećemo i učimo od vrhunskih svjetskih stručnjaka i dijelimo svoja iskustva, obogaćujemo se kao stručnjaci, stječemo međunarodno iskustvo i ugrađujemo elemente kvalitete u svoje škole. U idućem razdoblju Zajednica namjerava snažnije doprijeti do javnosti s informacijama o kvaliteti tih škola. Željeli bismo podići svijest u javnosti o tome da poduka treba biti pažljivo planirana s izraženim ciljevima tj. ishodima učenja, da broj sati programa po stupnju treba biti realan i jasan prije upisa, da suvremeni programi stupnjevani prema europskoj nomenklaturi iz Zajedničkog europskog okvira za jezike trebaju biti prilagođeni uzrastu i profilu polaznika te da cijena i sve što je u nju uključeno treba biti jasno istaknuta, kako ne bi bilo neugodnih iznenađenja tijekom realizacije programa. Nastavni kadar treba biti kvalificiran i pod nadzorom, nastava treba biti učinkovita, suvremena, treba uvažavati specifične potrebe polaznika programa. Naši građani to zaslužuju. Poznavanje stranih jezika kod hrvatske populacije je nedovoljno. Ako se usporedimo s drugim zemljama u okruženju, kod nas se jedan veliki dio radno aktivnog stanovništva nedovoljno koristi stranim jezicima, te mislim da bi tu država trebala dati svoju potporu, pogotovo za zaposlenike u turističkim i drugim uslužnim sektorima, te financirati učenje jezika za profile koji su nam trenutno prijeko potrebni. Pritom, napominjem, treba na javnom natječaju pažljivo birati škole-izvođače koje mogu objektivnim i mjerljivim sredstvima jamčiti kvalitetu, kako bi i država koja ulaže u obrazovanje pojedinih kadrova imala jamstvo da će rezultat poduke biti ne samo mjerljiv, već i na visokoj razini.   Nadam se da će nam novi Zakon o obrazovanju odraslih, čiji se prijedlog ovih dana tek razmatra, uistinu donijeti novine u smislu izrade još kvalitetnijih programa, kvalitetnijeg izvođenja tih programa te uvođenja vanjskog i objektivnog vrednovanja ishoda učenja kod obrazovanja odraslih (a to vrijedi i za učenje stranih jezika) kao što se to radi i kod srednjoškolskog obrazovanja, gdje državna matura mjeri stečena znanja tj. ishode učenja stečene tijekom četverogodišnjeg obrazovanja. Vjerujemo kako će cijela država na taj način biti na dobitku, jer će za uložena sredstva dobiti kvalitetnije stručnjake. A kvalitetne škole također će opravdano dobiti povjerenje za izvođenje svojih programa. U protekloj godini Zajednica je održala drugu po redu vlastitu konferenciju za nastavnike i menadžere u školama stranih jezika s domaćim i stranim predavačima. Održali smo i nekoliko radionica za naše članove pa je u tom smislu 2019. bila dobra godina, ali smo se borili s nekim administrativnim preprekama za koje se nadamo da su sada iza nas, pa bih proteklu godinu u cijelosti ocijenila ocjenom (3), dobar. U idućoj godini nadamo se većem razumijevanju i prihvaćanju kriterija i akreditacija kvalitete posebice u javnim natječajima a posebno uvođenju vanjskog vrednovanja tako da i kvalitetnim školama svanu bolji dani, pa da iduću godinu uzmognemo ocijeniti ocjenom (4), vrlo dobar.