Kamo s viškom novca u vrijeme rastuće inflacije?

15. lipnja 2022.

U razdoblju visoke inflacije nameće se pitanje u što je najbolje ulagati. Zbog visoke inflacije te kamatnih stopa na štednju novac u bankama gubi vrijednost, dok ulaganja u dionice i kriptovalute mogu donositi pristojne prinose.

Ivana Gažić, predsjednica Uprave Zagrebačke burze, kaže da treba napraviti disperziju, odlučiti što je štednja za budućnost, starost, školovanje djece, slučaj bolesti i slično, koji bi dio iznosa mogao ići u nekretnine, a koji u druge oblike ulaganja. Ističe da treba uzimati savjete ovlaštenih ljudi i gledati različite horizonte ulaganja te da ima mnogo čimbenika na kojima se temelji investicijska odluka.

"Odluka o tome u što će se investirati bazira se na preferenciji rizika samog investitora. Investitor može sam odlučiti da ne želi razmišljati o cijeni dionica ili neke druge vrijednosti. To nije ništa negativno; to je jednostavno pitanje njegova osobnog odabira. Ako ide izvan tih vrlo klasičnih oblika, a to je sada štednja u banci koja ima manji prinos od inflacije − gubi se vrijednost novca koji je u banci. Trebaju se savjetovati s ovlaštenim osobama o tome koji su to omjeri od njihove ukupne mirovine koji bi mogli ići u neke rizičnije klase", kaže Gažić. Podsjeća na situaciju iz 2007. godine, kada su građani prodavali stanove i sav novac ulagali u dionice, što je bilo potpuno krivo.

Ni jedan savjetnik, dodaje, neće predložiti da se sav novac uloži u jedan oblik, odnosno predložit će raznovrsnost ili disperziju ulaganja.

"A naravno, treba uzeti u obzir i prinos jer prinos od jedan ili 0,5 posto na depozit u banci  možda je bio u redu dok nije bilo inflacije, ali sada se kod inflacije od sedam do osam posto sve mijenja", dodaje.

Ako gledamo investicijsku kulturu i broj malih ulagača, kako Hrvatska stoji u usporedbi sa zapadnim zemljama i Amerikom?

Gažić kaže da u odnosu na Ameriku stojimo prilično loše zato što se Amerikanci sami brinu za svoju mirovinu i svaki prosječni umirovljenik u SAD-u ima dionice i jako dobro zna o tehnološkim dionicima, ali i o drugima, dok smo mi još uvijek, kako kaže, narod koji misli da će se za njegovu budućnost i starost pobrinuti država.

Mladi imaju drukčiji odnos prema novcu i štednji

"Kultura ulaganja u Americi, a nešto manje u Europi, mnogo je izraženija nego u Hrvatskoj. Nama u Hrvatskoj nedostaju velike privatizacije. Najveći projekt hrvatske države za financijsku pismenost bila je privatizacija Hrvatskog Telekoma, u kojoj je sudjelovalo 250.000 građana, od kojih oko 120.000 još uvijek ima te dionice. Tada su se ljudi susreli s pojmom dionice, s mogućnostima isplate dividende, nasljeđivanja i slično, a onda se pojavila i mirovinska industrija. Ljudi u Hrvatskoj manje su svjesni da imaju novac u drugom stupu i da se taj novac ulaže u dionice, tako da je posredno hrvatski državljanin koji radi vlasnik nekih dionica", kaže Gažić.

U Hrvatskoj, posebno u posljednje dvije pandemijske godine, depoziti u bankama su porasli, a to je dominantni način investiranja hrvatskoga prosječnoga građanina.

"Oni koji vole razmišljati o drugim stvarima, razmišljaju o dionicama i obveznicama, a ima i dosta ljudi koji investiraju u dionice vani. Imamo i jedan potpuno novi community investitora koji investiraju u startupove zato što vjeruju u priču o rastu, a ne nekim stabilnim prinosima", kaže Gažić podsjećajući i na druge oblike štednje − putem životnih osiguranja, trećega mirovinskog stupa i slično.

Mlađe generacije imaju drukčiji odnos prema novcu, pa i prema štednji i ulaganju, primjećuje prva žena hrvatskog tržišta kapitala. Oni ne kupuju nekretnine niti posjeduju vlastite, a često zarađuju iznadprosječno jer imaju nove vještine i zanimanja.

"Oni žele štedjeti i zaraditi kako bi mogli putovati i uživati u životu, žele ulagati u kompanije koje ne zagađuju okoliš, koje se ponašaju etično prema svom okružju i zaposlenicima, plaćaju poreze, ne ponašaju se hazarderski, i zbog svega toga sve se više kompanija deklarira i izvještava o ESG (environmental, social and governance) kriterijima jer investitore zanima kakve su to kompanije", kaže Ivana Gažić.

Ili štedjeti ili investirati, ovisno o tome kakvi su nečiji ciljevi, jest poželjno. No, nažalost, zbog neadekvatne razine financijske pismenosti mnogi o tome niti ne razmišljaju.

"Prosječni hrvatski građanin nakon završetka škole ne zna što je tekući račun, što je žiro-račun, kako se podnosi porezna prijava, koliki je PDV, može li dobiti kakvu poreznu olakšicu − što mislim da je potpuno krivo. To je dio opće kulture, a tek u užem smislu financijska pismenost", ističe Gažić i navodi da više od 95 posto ljudi koji ulaze na tržište rada uopće ne biraju mirovinski fond u koji će investirati te da čak nisu ni svjesni da imaju neki novac u drugom stupu.

 

Ivana Barać / Franjo Maltar