Kako se tvrtka rađa, a kako umire?

16. srpnja 2019.

U svojoj knjizi Životni ciklusi tvrtke Ichak Adizes, osnivač Adizesova instituta i ugledni američki konzultant makedonskog porijekla, opisuje teoriju životnih ciklusa tvrtki i načela za vođenje promjena te pojašnjava što se događa tijekom rasta, starenja i umiranja

Foto: Pixabay/Ilustracija

1. UDVARANJE

Oduševljenu ideju testira stvarnost

Prvi stadij razvoja neke tvrtke jest onaj u kojem ona još nije ni stvorena nego samo egzistira u glavi svoga idejnog tvorca. U tom je stadiju budući vlasnik ili osnivač tvrtke ushićen, optimističan i pun ambicioznih planova o svojoj tvrtki i njenom pozicioniranju na tržištu. Uvjerava i sebe i druge kako je ideja ostvariva. Taj stadij obilježava i razmišljanje o tome što će se konkretno raditi, gdje i kome plasirati proizvod ili uslugu, kako će se financirati, kako će izgledati taj posao, a jednako tako i tko će ga raditi. Ako ne postoje odgovori i jasni planovi o tome kako realizirati razmišljanja, ideja ne može preživjeti testiranje s realnošću. U tom slučaju, ideja ostaje samo ideja i tvrtka nikada ne nastane.

2. DJETINJSTVO

Prvi nesigurni koraci

Tko preživi test realnosti, kreće u preuzimanje rizika i proživljavanje novog djetinjstva. Tu se tvrtka treba dokazati i proizvod ili uslugu prodati na tržištu. U ovom stadiju svi uključeni u posao rade mnogo i rade sve poslove, orijentirani su isključivo na prodaju i na zadovoljenje potreba klijenata. U tom stadiju veliki je problem financiranje i pokrivanje svih računa. Tvrtka je ranjiva i svaki problem može postati kriza, a tvrtka lako može propasti. Maštanje o idejama iz prethodne faze razvoja tvrtke, nedovoljan rad, slaba potražnja za proizvodom ili uslugom, preveliko širenje proizvoda i nedostatak fokusa na jednu ideju može dovesti tvrtku u preranu smrt. Do jednakog ishoda može doći i ako nema dovoljno prihoda, tok novca ne može se pratiti ili ako osnivač gubi interes i ne ulaže dovoljno energije u opstanak i rast tvrtke.

3. DIVLJE GODINE

Dani energije i kaosa

Stabilizirao se tok novca, klijenti se vraćaju jer su zadovoljni dobivenim i rastu prihodi. Dokazala se opravdanost ideje i počinje širenje. Ubrzani rast u ovom je stadiju razvoja tvrtke usmjeren na rast prodaje, a ne na stvaranje dobiti. Širenje poslovanja često izmakne kontroli. Ode predaleko i preširoko, no tvrtkom ipak i dalje upravlja jedan čovjek što polako počinje prerastati njegove mogućnosti. Loša organizacija posla oko pojedinaca umjesto funkcija može stvarati probleme, jednako kao i nejasne ovlasti i nadležnosti te odgovornosti da određeni dio posla može odvesti u ‘osnivačevu zamku’. Osnivač ima sve u svojim rukama i ako nema jasno razrađeno upravljanje kompanijom i nije organizirao upravu s jasnim odgovornostima i dostupnim informacijama o poslovanju, tvrtka lako može propasti.

4. ADOLESCENCIJA

Novo rađanje kompanije

Kompanija mora nadživjeti svog osnivača i s poduzetničkog upravljanja prijeći na profesionalno upravljanje. Upravo ovu fazu ne prijeđu mnoge, čak ni velike kompanije. Stadij adolescencije mnogi zovu i ponovnim rađanjem tvrtke i zato ona zna biti bolna kao i sam početak poslovanja. Osnivač se bori između potrebe za zapošljavanjem nekih novih profesionalaca kojima treba predati ovlasti i lojalnosti postojećim zaposlenicima. Sukob starosjedioca koji su s osnivačem od samog početka pasli travu i spavali na poslu i novih ljudi, prijetnja su razvoju kompanije. Profesionalni menadžment dolazi na pozicije gdje se rezultati ne vide odmah. Fluktuacija ljudi je česta jer je upravljanje tvrtkom sporije i odluke se ne donose brzo kao u prethodnim fazama. Delegiranje ovlasti i prenošenje odgovornosti glavna je odlika ovog stadija. Nerijetko sami osnivači napuste kompaniju i kapitaliziraju svoj odrađeni posao. S druge strane, i pretjeranom administracijom i uvođenjem nepotrebnih procedura nestaje poduzetnički duh kompanije koji ju je vodio u prethodnim fazama, pa postoji opasnost da ona prerano ostari i ugasi se zbog nekonkurentnosti.

Ichak AdizesIchak Adizes

5. TOP-FORMA

Ravnoteža fleksibilnosti i kontrole

Kompanija dostiže top-formu ako preživi svoje novo rađanje u adolescenciji i uspostavi ravnotežu između fleksibilnosti i kontroliranosti, prihoda i dobiti, kratkoročnih i dugoročnih funkcija te ima jasnu strukturu i vidljivo oblikovane procese rada. Kompanija je organizirana, disciplinirana, no prostora za inovativnost ima i prema potrebama klijenata i njihovim željama oblikuju se proizvodi i usluge. Ostati u ovoj fazi vrhunski je izazov za svaku kompaniji. Najveći je izazov za ovaj stadij pobijediti mišljenje da je kompanija u tom trenutku najbolja i da ulaganje u, primjerice, istraživanje i razvoj ili obrazovanje zaposlenih više nije toliko važno.

6. STABILNOST

Početak opadanja i prvi znaci starenja

Smanjivanje ulaganja u nove proizvode, usluge i ljude koji u kompaniji rade, stadij je stabilnosti u kojima je prema financijskim rezultatima poslovanje bolje nego ikada. Prihodi su veliki, a profit nikada bolji jer su manji troškovi zbog smanjivanja ulaganja iz prethodnog razdoblja. U ovoj fazi kompanija je i dalje jaka, no nema mladenačkog žara. Kontrola postaje važnija od fleksibilnosti i većina zaposlenih zadovoljna je svojom pozicijom na tržištu i u kompaniji. No druga strana medalje je pad inovativnosti i manja kreativnost. Često se priča o uspjesima iz prošlosti, no budućnost je nepoznanica bez jasnog smjera kretanja.

7. ARISTOKRACIJA

Organizacija je u starenju

Prvi znak stagniranja poslovanja opisan je stadijem aristokracije. O stagnaciji poslovanja se ne razgovara jer je svima u kompaniji dobro, posebice ako se uspoređuju s drugima. Kompanija ima mnogonovca, troši se na imidž i reprezentaciju i naizgled kompaniji nikada nije bilo bolje. No, taj život na staroj slavi kratkoga je vijeka. Ubrzo kreće smanjivanje troškova, nema novih ulaganja u tehnologiju niti novih ideja i proizvoda koji jamče konkurentnost na promjenjivom tržištu. Nedostatak inovativnosti nadoknađuje se podizanjem cijena kako bi se zadržala ista razina prihoda. Počinje dezintegracija i degradacija. 

8. OPTUŽIVANJE

Traži se krivac

Svima u kompaniji u stadiju birokracije postaje jasno da kompanija ide krivim smjerom. Prihodi su manji, profit je srezan i postavlja se pitanje tko je za to kriv. Kreće se u lov na vještice i međusobna optuživanja tko je i zašto pogriješio umjesto traženja rješenja kako popraviti stanje i ponovno potaknuti rast. Kompanija zaboravlja na klijente jer se bavi sama sa sobom, a kompetentni i inovativni ljudi odlaze.

9. BIROKRACIJA

Konačna propast

Tvrtka se okreće poslovanju na kratke staze uz maksimalno izbjegavanje rizika koji bi mogli osigurati dugoročnu profitabilnost. Novca je sve manje i ako kompanija ne propadne, prelazi u fazu visoke birokracije kada je atmosfera mirna i uljuljkana. Plaće su male, no radnici misle kako na poslu mogu raditi i manje od onoga za što su plaćeni. Jedina briga uprave je zadovoljiti one koji joj daju sredstva i kontroliraju njeno ponašanje, a klijente ignoriraju. Procesom rada dominiraju procedure, pravila i politike koje guše svaku inovativnost i kreativnost. 

10. SMRT KOMPANIJE

Kraj igre

Kad nestane i politički interes za održavanje kompanije u kojoj se ništa ne kontrolira, klijenata nema, nema novca za pokrivanje troškova i ne isplaćuju se plaće, tvrtka umire. Smrt kompanije može nastupiti i u ranijim fazama njenog razvoja zbog mnogih razloga. No, i sama smrt ne mora biti kraj. Ako sve njene nekretnine, strojevi i sredstva nisu već rasprodani, može uslijediti stečaj kojim će se namiriti dugovi, a ako nešto ostane, moguće je ponovno pokrenuti posao. Ovaj put pametnije, organiziranije i s vizijom u kojoj će se izbjeći sve greške koje su dovele do sadašnjeg stanja.

Krešimir Sočković