Uvozom vina u cisternama ruši se autoritet svima

16. studenoga 2019.

Nije jasno koji je interes vinara koji proizvode vina za zaštićenim porijeklom da se uporedo bave i uvozom vina. U svakom slučaju, da ne bi bilo zloupotrebe, treba napraviti oštru kontrolu jer postoji opasnost za cjelokupan vinski sektor, kaže Marinko Vladić

Foto: Pixabay/Ilustracija

Naš zadružni model funkcionira od 1904.

Poljoprivredna zadruga Vrbnik osnovana je 1904. godine i, zanimljivo je, tijekom svoje duge povijesti uspjela je, kao poslovni model, zadržati zadrugarstvo. Riječ je o posebnom zadružnom modelu u kojem su zadrugari kao privatnici vlasnici vinograda, a nad ostalom imovinom zadruge i nad poslovanjem imaju upravljačka prava. Svih zadrugari članovi su skupštine koja bira tijela upravljanja i nadzorni odbor koji bira upravitelja.

U posljednje tri godine Zadruga je uložila ukupno 17 milijuna kuna u opremu, novi pogon te u modernizaciju proizvodnje. Upravitelj Zadruge Marinko Vladić kaže da su ulaganja bila nužna kako bi proširili kapacitet i imali proizvodnju u potpuno kontroliranim uvjetima. S Vladićem smo razgovarali o stanju na tržištu, poslovanju PZ-a Vrbnik, ali i o nagradama na nedavno održanoj Sabatini.

Koje ste sve nagrade dobili na Sabatini? Kakav je bio urod ove godine?

Dobili smo veliko zlato za Žlahtinu 2019., srebro za pjenušac i za Žlahtinu 2018. Ova je godina bila izuzetna. Prinos je, doduše, bio znatno manji nego prošle godine, kada je bio izuzetno velik, ali smo ove godine kvalitetom iznimno zadovoljni. Velike zasluge ovogodišnjoj kvaliteti vina pripadaju i novoj opremi i novim uvjetima proizvodnje.

Koliko ste uložili u novi pogon?

U posljednje tri godine investirali smo oko 17 milijuna kuna u novi podrum površine 1.600 metara četvornih, koji je termoizoliran. Prostor je potpuno klimatiziran, a nabavljena je i nova oprema. Imamo oko 90 bačava koje mogu primiti od 5.000 do 10.000 litara vina. Fermentacija je kontrolirana, kvasci su selektirani… Sve u svemu, imamo vrhunske uvjete za proizvodnju i odležavanje vina. Tome svakako ide u prilog i veliko zlato za ovogodišnju Žlahtinu. Ove godine stvarno imamo prekrasno vino.

nullFoto: Marinko Vladić

Na koji način ste osigurali sredstva za investiciju?

Išli smo u kreditno zaduženje i prijavili smo se na Vinsku omotnicu. Doduše, još uvijek nismo dobili sredstva iz nje jer je to sve nekako sporo i komplicirano. Očekujemo da ćemo dobiti povrat oko polovine sredstava. Hrvatski vinari ozbiljni su proizvođači, pa bi dobivanje sredstava iz Vinske omotnice trebalo pojednostavniti.

Koliko PZ Vrbnik ima zadrugara i kako to funkcionira?

Imamo 124 zadrugara. Zadruga funkcionira jako dobro. Svi vinogradi su privatni, dok je podrum zajednički. Nad njim putem skupštine PZ-a Vrbnik naši zadrugari imaju upravljačka prava. Na skupštini biraju predsjednika skupštine, upravitelja, nadzorni odbor. Dakle, ključne odluke se donose na skupštini. Mi u stvari funkcioniramo tako da platimo državi poreze i ostala davanja, platimo dobavljače, podmirimo troškove poslovanja uključujući i radnike, a ostatak isplatimo zadrugarima na ime cijene grožđa. Dakle, nama zadrugari grožđe ne prodaju nego predaju. Dobiju otprilike 10 kuna po kilogramu grožđa. Sve ovisi o poslovanju zadruge, tako da za sada dobivaju oko 10 kuna.

Koliki vam je udjel izvoza?

Za sada nam je izvoz oko 10 posto. Nismo baš prezadovoljni i morat ćemo bolje poraditi kako bismo taj udjel podignuli. Naše tržište je takvo kakvo je. Malo je i nije baš potpuno sređeno. Izvlači nas turizam i turistička sezona.

U kojem dijelu vinarski sektor, odnosno tržište, nije sređeno?

Nije dobro da vinarije koje imaju proizvodnju vina sa zaštićenim zemljopisnim porijeklom istovremeno uvoze vina te ga pune u istom podrumu gdje pune i vina sa zaštićenim zemljopisnim porijeklom. U takvim okolnostima postoji mogućnost da ta vina koja su uvezena završe pomiješana s vinima sa zaštićenim zemljopisnim porijeklom. Nije mi jasno koji je interes vinara koji proizvode vina za zaštićenim porijeklom da se uporedo bave i uvozom vina. U svakom slučaju, da ne bi bilo zloupotrebe, u takvim slučajevima treba napraviti oštru kontrolu jer postoji opasnost za cjelokupan vinski sektor. Kada netko uvozi vino u cisternama u neko vinorodno područje, on ruši autoritet sebi i svima onima koji u tom području proizvode vino. Kad je riječ o naplati potraživanja, u tom se dijelu tržište poprilično sredilo. Nemamo više onakvih problema kakvih smo imali prije.

Jeste li zadovoljni plasmanom pjenušca?

Imamo dvije vrste pjenušca. Jedan odležava i fermentira u podrumu, a drugi pod morem. Zadovoljni smo i kvalitetom i plasmanom. Nisu to velike količine, ali nam pjenušac donosi i dobar imidž, a zahvaljujući njemu nešto i uprihodimo. Naš glavni proizvod je Zlatna vrbnička žlahtina i on nam osigurava održivo poslovanje i egzistenciju. Sve drugo su dodatni proizvodi koji donose prihod. Uz pjenušac i Zlatnu vrbničku žlahtinu, imamo i Žlahtinu grand crnu koja odležava u hrastovim bačvama. Imamo i tri vrste crvenih vina od naših autohtonih sorti, ali žlahtina nam je 99 posto prometa. Nemamo mi baš desetke vrsta vina, a mislim da to nije ni potrebno - ni najpoznatija svjetska vinogorja ih nemaju. 

Jozo Vrdoljak