Japanci ludi za lososom, hrvatski uzgajivači tune na granici rentabilnosti

Skok izvoza u siječnju i veljači mnogima daje optimizam za gospodarski rast temeljen na izvozu, posebice ako se izvoz tune 'poklopi' sa isporukom broda. I ove će se, kao i ostalih godina, tuna isporučivati odnosno izvoziti krajem prosinca i početkom siječnja, a ove bi sezone hrvatski uzgajivači trebali izvesti oko 3300 tona, odnosno vrijednost od približno 35 milijuna eura izvoza.

Ribarstvo je među vodećim izvoznim hrvatskim sektorima te dugo bilježi pozitivnu vanjskotrgovinsku bilancu; u 2017. izvoz je iznosio 144 milijuna eura, tj. 10 posto ukupnog izvoza poljoprivredno-prehrambenih proizvoda, uz suficit od 46 milijuna eura. Naši ribari izlovljavaju prosječno nešto iznad 70.000 tona ribe godišnje, uglavnom srdele, prema podatcima iz 2016. 54.000 tone. Uzgoj ribe je iznad 13.000 tona, od čega je tune oko 3.000 tona, a izvozi se u pretežno Japan. Tuna je u top pet hrvatskih izvoznih proizvoda. U 2016. godini izvezeno je oko 280 milijuna kuna tune.

Jadranska tuna

Jadranska je sorta tune specifična jer je naš uzgojni ciklus dulji od godine i pol, a kod ostalih traje dva do tri mjeseca. Među istom vrstom, konkurencija nam je eventualno meksička plavoperajna, iako je slabije kvalitete (i manje pogodna za, primjerice, dalekoistočna jela), ali im ograničenja više idu na ruku nego nama.

U Hrvatskoj se uzgojem plavoperajne tune bave četiri uzgajivača, a sama riba lovi se kada je teška otprilike deset kilograma. „Naša je tuna nekontaminirana i to nam je velika prednost. Kada se u svibnju i lipnju tuna mrijesti u Mediteranu, veći primjerci iz Jadrana priključuju se jatima, a na Jadranu se tada može loviti jedino spolno nezrela tuna – lakši primjerci koje uzgajivači tada uzgajaju na farmama u kavezima. Kako su nam kvote male, ne isplati se dopremati tunu iz Mediterana“, kaže predsjednik Grupacije uzgajivača tune unutar Udruženja marikulture HGK Kristijan Zanki.

Najveći su domaći uzgajivači postirska Sardina, koja uzgaja i bijelu ribu te se bavi preradom ribe i plodova mora. Zatim prvi uzgajivač Kali tuna (trenutno u japanskom vlasništvu) te dvije tvrtke koje su dijelom i vlasnički povezane – Jadran tuna i Pelagos net. Uzgajališta su na otocima te vezuju na sebe i plivaričare (flota od približno 150) koji tunogojilištima plasiraju sitnu plavu ribu za prehranu tuna.

Kvote snizile cijene

Kali tuna pomalo s tunom ulazi u hrvatske i europske ugostiteljske objekte. Klaudio Vidov iz Kali tune osvrće se na plasman naše robe u Japanu: „Dio smo tune smrznuli na minus 60 stupnjeva pa ona dulje ostaje kvalitetna, ali je svejedno teško ući i pozicionirati se tamo s obzirom na konkurenciju yellow tune, značajno jeftinije od plavoperajne. Donedavno je bilo jako zastupljeno crno tržište, no tome se stalo na kraj pa očekujemo bolje rezultate. Što se naših potrošača tiče, problem je njihovo nerazlikovanje vrsta tune, ali s rastom popularnosti sushi-restorana, tome se pomalo mijenja“, objašnjava.

Više je mjera koja ograničavaju ulov tune, a jedna od njih je kvota. Određivanje kvote određuju znanstvenici ICCAT-a (International Commission for the Conservation of Atlantic Tunas, tj. Međunarodna komisija za zaštitu atlantskih tuna) i uglavnom je zasnovana na oporavku stokova tune te stupnjem ugroženosti sitne plave ribe kojom se tuna hrani. Ulovna kvota jadranske plavoperajne tune 2009. godine iznosila je 640 tona, da bi već sljedeće godine drastično pala na 393 tone. Oporavljati se počela 2013. godine kada je iznosila 393 tone i nastavila rasti svake godine za otprilike 15 posto. Ove je godine određena ulovna kvota od 778 tona i rast će do 2020. godine. Hrvatska je kvota oko pet posto kvote uzgajivača tune u Europskoj uniji.

Prema Zankijevim riječima, pad cijene tune u Japanu (koji je započeo 2014. kao posljedica rasta kvota) uzrokuje da hrvatski uzgajivači posluju na granici rentabilnosti – blizu su granice proizvodnih troškova. Dok je kvota bila 12.000 tona, Japanci su nedostatak nadomještali lososom. Sada je kvota 36.000 tona, cijena pada, a većina tune iz Australije, meksičkih uzgajališta i Mediterana završi u Japanu.

Kilogram za 10 eura

„U razgovoru s japanskim partnerima, procjena je da bi se cijena tune mogla dijelom oporaviti oko Olimpijade koja će se održati u Tokiju 2020. godine. Japanci sada pokušavaju cjenovno povoljnijom tunom osvojiti mlađu generaciju i potaknuti na konzumaciju tune umjesto lososa. Procjenjuje se da će za puno postignuće trebati nekoliko godina. Vjerojatno cijena više neće nikada biti tolika kako je bila nekada, ali će biti dovoljna da možemo poslovati sa profitom. Posao je dobar jer je posrijedi izvoz i zapošljava se plivaričarska flota, no nisu to više visoko isplativi poslovi kako su nekada bili. Cijena se kretala oko 13 eura za kilogram, a sada je oko 10 eura“, objašnjava Zanki, inače direktor ribolova u postirskoj Sardini koja je diversificirala djelatnost pa se uspješno nosi s tim problemima.

Kada čitate da se tuna teška 200 kilograma proda za više od milijun eura, znajte da poznati lanci sushija i sashimi restorana licitiraju tunu iz marketinških i promotivnih razloga, posebice na tokijskoj ribarnici Tsukiji, gdje se proda tisuće tona tune dnevno po prosječnoj cijeni 3000 jena (oko 180 kuna) za kilogram, a naši uzgajivači imaju veleprodajnu cijenu oko 1300 jena (oko 80 kuna).

Vidov se slaže sa Zankijem da je ovaj posao za uzgajivače tune već došao do granice isplativosti, pogotovo jer će se u naredne tri godine povećavati kvota za oko 15 do 20 posto godišnje. O poziciji tvrtke Kali tuna u ovom trenutku mu je teško govoriti jer su ulovne kvote tune određene za Hrvatsku, ali još nisu podijeljene unutar hrvatskih uzgajivača i nije određena kvota za sportski ribolov. Prije je iznosila 11 tona i zanemariva je u odnosu na uzgoj tvrtki koje se bave ovim poslom. „U Kali tuni imamo velike uzgojne kapacitete do 4 900 tona, tako da nam nije problem to što se kvota povećava. Imamo uzgajališta na četiri lokacije i vjerujemo da ćemo dobiti uvećanje za oko 15 posto – razmjerno ukupnom povećanju“, kaže Vidov.

Koncesije dodatna prepreka

Potpredsjednik Vlade i ministar poljoprivrede Tomislav Tolušić smatra da je naš osnovni interes produljenje sezone: „Kod nas ribolovna sezona traje mjesec dana – dakle tri tjedna prekratko za provođenje ekonomskih ciljeva iskorištavanja, uz očuvanje bioraznolikosti“, ističe govoreći o našem očuvanom ribljemu fondu i, upravo zato, mogućnosti da ponovno povećamo kvote. „To pokazuje i da su naši pregovori s ICCAT-om dali rezultate; najbolji smo u odgovornom gospodarenju morskim resursima i možemo biti ponosni što je nakon 12 godina primjene Plana oporavka donesen novi paket mjera kojim se priznaje oporavak stoka kao siguran temelj za dugoročnu stabilnost ribolova i uzgoja plavopernajne tune“, kaže ministar Tolušić.

Operativnim programom za pomorstvo i ribarstvo Hrvatska ima gotovo 350 milijuna eura na raspolaganju za morski i slatkovodni ulov i uzgoj, preradu i trženje proizvoda ribarstva i akvakulture, a i za organizacije proizvođača i lokalne akcijske grupe u ribarstvu. Usporedbe radi, krajem 2016. stanje ugovorenih projekata bilo je svega 153 milijuna kuna, a isplaćeno 96,9 milijuna kuna. Putem 31 natječaja u 16 mjera odobrena su 1.552 projekta ukupne vrijednosti veće od milijardu kuna, a isplaćeno je 400 milijuna kuna. „Našim ribarima omogućavamo izravan priljev novca, čime im nadoknađujemo prestanak ribolovne aktivnosti, ali i potičemo uzgoj, proizvodnju i preradu ribljih proizvoda“, kazao je Tolušić.

Koncesija je i dalje jedan od većih problema uzgajivača tune. Niz je dozvola i suglasnosti koje trebaju ishoditi investitori. Od odluke o bavljenju uzgojem do dobivanja dozvole prođe godinu i pol do dvije; dok uzgojite tunu još toliko. Ukupno, prođu četiri godine do prve zarade, a dotad se samo troši pa uzgajivači smatraju da bi trebalo pripremiti sve za lokacijsku dozvolu i onda dati na natječaj pa dodijeliti onome tko ponudi više.

Važnije odluke ICCAT-a

Međunarodna komisija za zaštitu atlantskih tuna – ICCAT – osnovana 1966. godine u Brazilu, zadužena je za upravljanje stokovima tuna i tunama sličnih vrsta: plavoperajne tune, tunja dugokrilca, žutoperajne tune, velikooke tune, iglana, igluna i palamide. ICCAT Komisija tijekom godišnjeg sastanka raspravlja o brojnim pitanjima u vezi s upravljanjem stokovima iz svoje nadležnosti, a i o prikupljanju podataka te mjerama praćenja, kontrole i nadzora. Jedan od rezultata njena rada jest i određivanje kvota.

• Ove je godine u Dubrovniku (na 21. posebnom sastanku Komisije od 12. do 19. studenoga) odlučeno da će hrvatska godišnja kvota za izlov tune u 2019. porasti sa sadašnjih 780 na 870 tona te da će u 2020. premašiti 900 tona.
• Dosadašnja iznimka u pogledu minimalne veličine plavoperajne tune od osam kilograma, koja se lovi u Jadranu za potrebe uzgoja, dopunjena je novom odredbom koja omogućava sedam posto tolerancije za manju ribu, što znači da, u odnosu na ukupnu količinu ulovljenu za potrebe uzgoja, do sedam posto ribe smije biti manje od osam kilograma, ali nikako manje od 6.4 kilograma.
• Kao najvažniji dio svakako treba izdvojiti produljenje ribolovne sezone za plivaričare tunolovce u Jadranu, i to do 15. srpnja za potrebe uzgoja. Ova će iznimka omogućiti sigurno iskorištavanje rastuće kvote i smanjiti potencijalno negativan utjecaj loših vremenskih uvjeta na uspjeh sezone.
• Uz to, omogućeno je i daljnje povećanje kapaciteta flote za 20 posto tijekom narednoga dvogodišnjeg razdoblja od 2019. do 2020. godine.