Rješenje problema manjka radnika nije u strancima, već u dizanju plaća

Veljko Ostojić, direktor Hrvatske udruge turizma, u razgovoru za Privredni upozorava na loše investicijsko ozračje u Hrvatskoj te na veliki problem hrvatskog turizma – nedostatak radne snage. S jednim od najupućenijih turističkih djelatnika u Hrvatskoj razgovarali smo, između ostalog, o konkurentnosti hotelskog sektora, nadolazećoj turističkoj sezoni, o tome kako će se otvaranje austrijskog tržišta od 1. srpnja i odlazak dijela radnika odraziti na poslovanje hotelskih kuća te o najnovijoj situaciji s koronavirusom.

Koji je razlog za to da nema više ulaganja u hotelski sektor? Imate li podatke o vrijednosti najvažnijih investicija?

Investicije općenito, pa tako i one u turizmu, prate ekonomsko ozračje u državi. Ako ozračje nije dobro, investicija ima manje. Prema procjeni koju je objavio HGK, u turizmu imamo više od tri milijardi eura vrijednih potencijalnih ulaganja koja se ne realiziraju zbog loše investicijske klime. Nekoliko je ključnih problema: imamo visoko porezno opterećenje i namete na poslovanje, a uz to i trome i komplicirane birokratske procese te neriješene vlasničke odnose na zemljištima i nekretninama. U Hrvatskoj naprosto prolazi previše vremena od faze kupnje zemljišta do realizacije investicije zbog svih birokratsko-pravnih prepreka, i to odbija investitore. Dodatno, neadekvatno poslovno okruženje onemogućava fleksibilnu reakciju na sve izraženiji problem manjka radne snage. Visoki nameti smanjuju potencijal za nužni rast plaća koji jedini može zaustaviti odlaženje ljudi za poslom u okolne zemlje.

Što je, uz manjak investicija, posljedica toga lošeg ozračja?

Najbolja ilustracija investicijskog ozračja u turizmu izostanak je većih greenfield investicija u hotele u Hrvatskoj. Najveći dio investicija koje imamo u posljednjih 25 godina u Hrvatskoj su browfield ulaganja u postojeće objekte.

Zašto je u Hrvatskoj toliki nerazmjer u strukturi smještajnih jedinica između hotelskog i takozvanoga privatnog smještaja? Je li istina da je udio hotelskog smještaja pao ispod 15 posto?

Smještaj u nekretninama za kratkoročni turistički najam trenutno čini više od 65 posto ukupne ponude, a hotelski smještaj 14,8 posto ukupne komercijalne ponude smještajnih kapaciteta. Takvu suboptimalnu strukturu smještaja s visokim udjelom nekretnina za kratkoročni turistički najam u cijeloj Europi ima još jedino Crna Gora. Unatoč malom udjelu, u hotelskom se smještaju stvara čak 40 posto ukupne dodane vrijednosti u turizmu. Taj podatak možda najbolje pokazuje koliko gubimo zbog neoptimalne strukture smještaja ili pak, s druge strane, koliki je potencijal rasta dodane vrijednosti turizma u slučaju poticanja gradnje više hotelskog smještaja. Rješenje za aktiviranje tog potencijala jest stvaranje povoljnijeg okvira za investiranje i poslovanje u turizmu.

Koliko će smanjena stopa PDV-a pozitivno utjecati na turistički sektor? Jesmo li po razini oporezivanja na razini konkurencije?

Svako smanjivanje poreznih i drugih opterećenja sektora pozdravljamo, no smanjenje međustope PDV-a na dio turističkih usluga doživljavamo kao 'vatrogasnu' mjeru koja je donijela određene učinke ponajprije sektoru restoraterstva. Mi smo prošle godine imali situaciju da je stopa rentabilnosti - odnosa dobiti razdoblja i ukupne imovine - u najvećim turističkim kompanijama u jednoj godini smanjena više od deset posto, na 7,9 posto. To je neodrživa pozicija na srednji, a naročito na dugi rok.

No, po stopi PDV-a na turizam i dalje smo iznad prosjeka konkurencije na Mediteranu gdje većina zemlja ima stopu od deset posto. Prošle godine nekoliko je zemalja dodatno spuštalo PDV upravo kako bi povećalo konkurentnost svoje turističke ponude, i mi to moramo pratiti. Nadamo se da će u Vladi nastaviti poboljšavati uvjete poslovanja u turizmu kako bismo se barem približili prosjeku naše konkurencije.

Bez podizanja kvalitete Hrvatska ne može biti konkurentna

Je li hrvatski turizam konkurentan? 

Bez investicija i podizanja kvalitete Hrvatska ne može biti konkurentna. Mi nismo u poziciji da mediteranskim zemljama konkuriramo volumenima i niskim cijenama. To bi bila katastrofa za naš turizam, ali i za cijelo gospodarstvo s obzirom na to da turizam stvara 20-ak posto BDP-a. Budući da je vrijeme visokog rasta turističkog prometa iza nas, rezultati prošle godine jasno su nam pokazali u kojem smjeru trebamo ići. Najtraženiji su oni objekti u koje se investiralo, čak i unatoč većim cijenama. Najveće probleme imali su zastarjeli objekti u koje se neko vrijeme nije ulagalo. Znači, trebamo privući investicije i usmjeriti ih u povećanje kvalitete ukupne ponude, u svim segmentima.

Unatoč visokom poreznom opterećenju, postojeće hotelske kuće u Hrvatskoj i dalje investiraju, kako to tumačite?

Tako je, unatoč najvećem poreznom opterećenju na Mediteranu, hrvatske hotelske kompanije ulažu znatno više od prosjeka na Mediteranu. Stopa investicija u domaćim hotelskim kompanijama izmjerena kao postotak bruto dodane vrijednosti iznosi visokih 56,4 posto (podaci za 2017.), što je gotovo četiri puta više no u Grčkoj i Italiji te gotovo dvostruko više nego u Francuskoj. Hotelske kuće investiraju jer je to jedini način da zadrže tržišnu konkurentnost. No, i to ima granice jer se to, u sadašnjim okvirima, snažno negativno održava na profitabilnost i rentabilnost.

Je li hrvatski turizam ranjiv i je li ranjiviji nego u drugim mediteranskim zemljama?

Hrvatski turizam je, s aktualnom strukturom ponude, ranjiv i teško održiv. Usporedba strukture turističke ponude na Mediteranu pokazuje zastarjelu strukturu ponude u Hrvatskoj, s malim udjelom hotela u turističkim posteljama. Kako je konkretnim brojkama nedavno pokazao ekonomski analitičar Velimir Šonje, upravo je mali udio hotela u ukupnoj ponudi smještaja glavni razlog relativno niske dodane vrijednosti koja se stvara u hrvatskom turizmu. S tom tezom slaže se kompletna turistička stručna javnost.

Veljko Ostojić/Foto: HUT

Kako riješiti problem radne snage - i kratkoročno i dugoročno?

Kratkoročno rješenje za problem radne snage je, vrlo jednostavno, uvoz stranih radnika. No, dugoročno rješenje problema nije u kvotama i stranim radnicima, već u povećanju plaća domaćoj postojećoj radnoj snazi. Moramo stvoriti uvjete u kojima se domaći radnici koji su proteklih godina otišli raditi u inozemstvo vraćaju u Hrvatsku. Hrvatska udruga turizma dostavila je 2018. godine resornim ministarstvima dokument u kojem dijagnosticiramo problematiku radne snage u turizmu, analiziramo postojeće stanje i dajemo prijedlog rješenja. To je platforma na kojoj želimo razgovarati i nadamo se da ćemo otvoriti taj dijalog. Osnovna teza jest da se uvjeti poslovanja moraju mijenjati nabolje te se time može stvoriti prostor za značajnije dizanje plaća.

Slijedi pojačan odljev radnika 

Možete li kazati kakve će posljedice imati otvaranje austrijskog tržišta za naše radnike od 1. srpnja ove godine?

Zbog otvaranja austrijskog tržišta ova će godina biti još izazovnija te će zasigurno pogoršati ionako lošu situaciju s turističkim radnicima. Domaći hotelijeri, iako svjesni da moraju dizati plaće, neće moći u tako kratkom roku biti konkurentni Austrijancima koji radnicima, pored 1.500 eura neto konobarske plaće, daju onda još i 13. plaću, plaćeni smještaj i prehranu te još kojekakve povlastice. A kako oni mogu, a mi ne možemo? Upravo zbog poslovnog okvira koji zbog visokih troškova poslovanja nama smanjuje dio kolača koji možemo podijeliti sa zaposlenicima. 

Mogu li hoteli ostati bez radnika zbog te činjenica?

Definitivno možemo očekivati pojačani odljev radne snage iz Hrvatske, pogotovo iz sjevernih regija. Zbog toga su hotelske kuće vrlo rano i intenzivno krenule s pripremama za sljedeću sezonu. S obzirom na trendove, vrlo je vjerojatno da će se u budućnosti radna snaga za turizam akvirirati iz sve šireg bazena, ponajprije s tržišta koja imaju manje razine plaća od Hrvatske. Pitanje nedostatka radne snage aktualno je u cijeloj Europi, i ne samo u turističkom sektoru, a tako će biti i ubuduće.

Koliko Hrvatska danas ostvaruje dodanu vrijednost po zaposlenom u hotelskom turizmu? Jesmo li na razini konkurencije?

Hrvatska ostvaruje dodanu vrijednost po zaposlenom u turizmu od oko 35 tisuća eura, a najkonkurentnije turističke zemlje poput Italije, Francuske i Španjolske ostvaruju 50 tisuća po zaposlenom. Taj skok u produktivnosti od 40-ak posto u Hrvatskoj je moguće ostvariti u relativno kratkom roku od jednog desetljeća, no preduvjet je znatno povećati atraktivnost investiranja u turizam, posebno u hotelske kapacitete visoke kvalitete, što je cilj kojem bi se trebala podrediti kompletna turistička strategija za iduće razdoblje.

Izazovna nadolazeća sezona

Možete li procijeniti ovogodišnju sezonu?

Još je prerano iznositi prognoze. S obzirom na sve zaoštreniju konkurenciju na Mediteranu, ponavljanje rezultata od prošle godine bilo bi dobro, a sve iznad toga odlično. Moramo shvatiti da je turizam industrija koja je na globalnom tržištu i da na trendove, koji na kraju određuju uspjeh ili neuspjeh neke zemlje, u pravilu ne možemo utjecati. Možemo im se samo prilagoditi i ostati konkurentni. U suprotnom, gubimo utakmicu.

Kakve su posljedice najnovije situacije s koronavirusom na dolazak gostiju s Dalekog istoka? Može li to značajnije utjecati na poslovanje hotela i na hrvatski turizam?

Iako je primijećen manji intenzitet turističkog prometa iz Kine, što će se osjetiti sigurno i u znatnom dijelu predsezone, vjerujemo da će se situacija s virusom stabilizirati. Nažalost, aktualna događanja u Europi stavljaju veliki upitnik na turistička kretanja i gospodarstvo u cjelini, tako da trebamo pratiti situaciju s oprezom. Preostaje nam da se pripremimo što je bolje moguće za sve scenarije i da vjerujemo u smirivanje situacije.