Iz Čateksa uskoro stiže kombinezon koji štiti i od virusa

Hrvatskoj tekstilnoj industriji nisu cvjetale ruže ni prije pandemije koronavirusa, no zatvorenost tržišta uzrokovala je nove probleme s kojima se moraju nositi. Oni najizdržljiviji među njima i u trenutačnoj situaciji pokazuju svoju žilavost i sposobnost hvatanja ukoštac s problemima koje je donijela pandemija. Čakovečki Čateks, koji obilježva 145 godina postojanja, još je od kraja siječnja počeo pratiti razvoj situacije širenja virusa u svijetu, prije svega u Europi jer su bili svjesni da je samo pitanje vremena kada će se doći i Hrvatsku, te su tada započeli s pripremama.

"Dosta sirovina u proizvodnji koristimo od proizvođača iz Italije, pa smo i od njih dobivali informacije iz prve ruke o svim stvarima koje se tamo događaju te o mjerama koje ih pogađaju. Shodno tome, mi smo, i prije donošenja mjera na razini države, oformili krizni stožer koji je bio zadužen za donošenje izvanrednih odluka s ciljem implementiranja svih vidova zaštite radi održavanja proizvodnje. Ponosni smo što danas imamo implementirane najviše standarde zaštite", kaže direktor Čateksa Davor Sabolić navodeći kako su dezinfekcijska sredstva nabavili mnogo prije te ih instalirali na ulaze u pogon.

Davor Sabolić/Foto:Čateks

Prilagodili su i rad u smjenama tako da se ne preklapaju, uz pola sata odmaka kako se ne bi susretali zaposlenici koji dolaze i oni koji odlaze s posla. Strogo su zabranili bilo kakvo okupljanje više od petoro ljudi, pogotovo za vrijeme pauze, dok su u Konfekciji razmjestili strojeve kako bi se napravio potreban razmak od dva metra između radnica.

"Što se proizvodnje tiče, nismo imali prenamjenu jer su naši programi proizvodnje svestrani; jedino nam je proglašenjem pandemije stao vojni program koji de facto do danas nije odradio ništa, a čini nam više od 25 posto godišnjeg prometa, dok je medicinski program tijekom travnja snažno porastao zbog sve veće potražnje za zaštitnom medicinskom opremom na inozemnom tržištu", kaže Sabolić, koji ističe i kako im se nijedno nadležno ministarstvo još nije pozitivno očitovalo u vezi s uključenjem hrvatske tekstilne industrije u opremanje javnog sektora.

"Uime Udruženja tekstilne i odjevne industrije HGK pisali smo Vladi RH već dva puta s molbom da se, na sličan način kao što je to u drugom paketu mjera definirano za prehrambenu/poljoprivrednu industriju, pomogne i tekstilnoj industriji. Do sada još odgovora nismo dobili, ali ne posustajemo i borit ćemo se i dalje za našu proizvodnju. Problem je to što pojedine institucije, odnosno ministarstva ne znaju razlikovati prave proizvođače od fiktivnih, pa u eter dolaze tvrtke koje se nikad nisu bavile zaštitnim programom, a još manje medicinskim, koji je inače vrlo zahtjevan glede certifikacije jer se  neispitani i necertificirani proizvodi ne mogu plasirati u zdravstveni sustav - to je vrlo opasno i čak kontraproduktivno", kaže Sabolić. Navodi i kako njihova tvrtka, primjerice, ima program materijala za izradu zaštitnih navlaka za madrace.

Ispitivanje zaštitnog programa /Foto:Čateks

Riječ je o proizvodu koji mora imati certifikat da je vodonepropusan, antibakterijski, antidekubitalni obrađeni, u nekim slučajevima negoriv, periv na 90° C, a u posljednje vrijeme u suradnji sa stranim partnerima razvili su i novu obradu tzv. antibed bugs, koja štiti od stjenica koje su postale prošle godine iznimno veliki problem.

"Trenutno smo u postupku certifikacije zaštitnoga kombinezona koji će zadovoljiti norme EN14126 i EN13034, a radi se o kombinezonu koji štiti i od virusa i od bakterija te od ostalih kemijskih čestica, a spada u najvišu klasu 3 zaštite takvog tipa. Bit ćemo jedini proizvođač u regiji koji je sposoban proizvesti takav proizvod. Nama je jasno da je potražnja na tržištu za tim vrlo velika, međutim, ne možemo, samo radi zarade, prodavati proizvod koji nije ispitan. Tu se onda javlja i problem s našim javnim naručiteljima koji su na dnevnoj bazi obasipani raznim ponudama i teško se snalaze u svemu tome, a na tržištu, nažalost, ima i onih kojima je interes samo zaraditi u ovoj situaciji bez obzira na moguće probleme", otkriva nam Sabolić.

Foto: Čateks

Za razliku od drvnog sektora koji već ima puna skladišta neprodane robe, tvrtke poput Čateksa ne rade "na skladište", već samo po narudžbi. Tako njihov zaštitni program raste eksponencijalno i tu nemaju nikakvih problema, osim organizacijskih i logističkih, poput pravodobne dobave sirovina iz EU-a te isporuke u zemlje članice.

Što se tiče ostalih tekstilnih tvrtki na tržištu, Sabolić ističe kako u Hrvatskoj ne postoje veći proizvođači koji bi imali veliku proizvodnju sa skladištenjem jer većina njih radi lohn-proizvodnju za inozemne partnere. Te tvrtke imaju sada dosta problema jer su im narudžbe otkazane zbog zatvaranja trgovina diljem Europe, a to je onemogućilo plasman robe na tržište.

"Tvrtke koje imaju lohn-proizvodnju najviše trpe jer njih prve otkazuju, a one same nemaju neke ozbiljnije alternative da prenamijene proizvodnju u kratkom roku. Problem je to što proizvodnja za modnu industriju i proizvodnja radno-zaštitnog programa nisu iste, stoga tu treba i dosta ulaganja, ali i specijalnog znanja i vještina da se u određenom roku proizvodnja promijeni. U Hrvatskoj imamo dosta razvijenu industriju u radno-zaštitnom programu, ali to su uglavnom male tvrtke od 10 do 30-ak zaposlenih i one su vrlo fleksibilne u pitanju prenamjene, dok velike tvrtke, nažalost, to ne mogu", napominje Sabolić ističući kako je drugi paket mjera konačno donio veliko rasterećenje. Od mjera tekstilci svakako pozdravljaju pomoć za očuvanje radnih mjesta, ali i pomoć za oslobađanje likvidnosti poslovanja jer u tekstilu je problem likvidnosti postojao i prije pandemije.

Ekonomija pati zbog onih koji se ne pridržavaju mjera

Na pitanje kako će svijet izgledati nakon pandemije te kakva će biti recesija koja neminovno slijedi, Sabolić ističe kako će sve to ovisiti o duljini i intenzitetu mjera ograničavanja poslovanja i kretanja koje je donio Stožer civilne zaštite.

„Danas moramo biti objektivni i gledati stvari iz svih perspektiva jer niti će država moći unedogled pomagati realni sektor niti će realni sektor moći unedogled poslovati u današnjim uvjetima. Smatram da moramo napraviti iskorak, a to znači početi micati sve mjere ograničenja rada - ljudima moramo omogućiti rad uz, naravno, pridržavanje svih mjera zaštite, i to što prije. Ako imamo određena žarišta širenja virusa, tamo i dalje treba lokalizirati strože mjere, a ostale regije postupno oslobađati i dopustiti im da rade. Možda će zvučati radikalno, ali oni ljudi koji do sada nisu shvatili što je to socijalno distanciranje, oni koji su u rizičnim skupinama, a ne pridržavaju se mjera društvenog udaljavanja ili samoizolacije, oni ne razumiju da zbog njih cijela ekonomija pati, a mislim da zbog takvih ne moramo uništiti cijelo gospodarstvo jer, u tom slučaju, svih četiri milijuna stanovnika bit će u rizičnoj skupini", kaže Sabolić navodeći kako je ovih mjesec dana blokade bilo dostatno da ljudi nauče živjeti s koronom i prilagode se takvim mjerama opreza.  

"Ograničavanje kretanja između gradova i općina potpuno je promašena mjera, što dokazuje i broj izdanih propusnica te ne razumijem zašto to odmah nisu uklonili. Ovako se stvorio samo dodatni trošak i nepotrebna nervoza kod ljudi. Primjera radi, nama više od 80 posto zaposlenika ima prebivalište izvan Čakovca, a to znači da smo za više od 200 ljudi morali raditi propusnice, i to više puta zbog izmjena i načina izdavanja. Ljudi su bili jako ogorčeni na sve to i stvorila se nepotrebna panika, nervoza, a učinak je bio - nula", kaže Sabolić koji smatra da je mjera zabrane kretanja svima otvorila oči glede katastrofalnoga teritorijalnog uređenja zemlje, no ako će ona konačno pokrenuti inicijativu za teritorijalnim preustrojem zemlje, onda će ovi tjedni zabrane kretanja biti mala cijena za taj cilj.