Investicijski fondovi kao glavni instrumenti štednje

18. studenoga 2020.

Hrvoje Krstulović/ Foto: ZB Invest

Pandemija koronavirusa izazvala je jedan od najvećih poremećaja u gospodarstvima diljem svijeta, od ranih zatvaranja gospodarstava početkom 2020. godine pa do aktualnih epidemioloških mjera za preventivno ponašanje koje utječe na smanjenje potrošnje. Predsjednik Uprave ZB Investa i predsjednik Udruženja investicijskih fondova HGK Hrvoje Krstulović ističe kako su tržišta snažno osjetila udarac i naglo pala, što je dovelo do poremećaja likvidnosti i na dioničkim i na obvezničkim tržištima. Hrvatska, napominje, u tome nije bila izuzetak.

Koordinacijom HNB-a, HANFA-e i sudionika tržišta kapitala te pravodobnom i pravilno izvedenom intervencijom HNB-a tijekom ožujka stabilizirano je tržište obveznica RH. To je stabiliziralo i povjerenje ulagatelja u tržište te su umanjili odnosno prestali s otkupljivanjem udjela iz fondova.

Koliko je važno hladne glave postupati u situaciji kakvu je izazvala pandemija?  

Imovina investicijskih fondova tijekom ožujka i travnja znatno je smanjena, ali uglavnom zbog izlazaka ulagatelja, a ne toliko zbog pada vrijednosti. Danas, sedam mjeseci kasnije, govorimo o povratku cijena udjela fondova na razine od početka godine.

Upravo navedeni primjer upućuje na potrebu dugoročnog razmišljanja prilikom štednje na tržištu kapitala. Uz mjesečne uplate, bez paničnog postupanja prilikom korekcija na tržištima te kako se približava ciljani datum štednje, postupno prebacivati imovinu u niže rizične tj. manje volatilne fondove. Izuzetno je pozitivan podatak da je većina građana koji su kupili udjele u investicijskim fondovima, gotovo 95 posto njih, nakon primanja investicijskog savjeta, i tijekom najvećeg pada početkom godine ostala i dalje ulagati. Zaključujemo da su ulagatelji s više razumijevanja i s pravilnijim iznosom svoje imovine odlučili ulagati na tržište kapitala te samim time poremećaj na tržištima nije bio ni iznenađujući niti je imao prevelik utjecaj na ukupnu imovinu.

stol računalo telefon izračun alat ulaganje Foto: Pixabay

Jesu li investicijski fondovi prepoznati među građanima tj. koliko građana ulaže u investicijske fondove?

Više od 230.000 građana sudjeluje u štednji i ulaganju u investicijskim fondovima u RH. Izuzetno nam je drago da se taj broj povećava iz godine u godinu. Dodatno primjećujemo po ponašanju ulagatelja da se pravilnije koriste investicijskim fondom za maksimiziranje povrata u relaciji s rizikom. Građani uplaćuju u više fondova, čime postižu dodatnu diverzifikaciju, npr. u obveznički fond i dionički fond. Uplaćuju smisleniji postotak imovine u investicijske fondove tj. ne ulažu 100 posto financijske imovine u jedan fond, nego disperziraju u više proizvoda kao što su klasični depozit, životno osiguranje, mirovinska štednja i investicijski fondovi. Time dolazimo i do osnovnog načina uporabe investicijskog fonda u portfelju građana. On je komplementarni proizvod ostalim oblicima, poput već spomenutih, kalsičnog depozita, životnog osiguranja, mirovinske štednje. Svaki od navedenih proizvoda ima svoje prednosti i ograničenja. Investicijski fond za svakog je ulagatelja vrlo likvidan tj. sredstva uložena u njega dostupna su u roku od jednog do najviše sedam dana, i to uglavnom bez dodatnog troška, ako govorimo o barem malo dužem ulaganju (npr. šest mjeseci i više). Investicijski fond vrlo se lako može zamijeniti za drugi, odnosnu drugu strategiju kako bi se odgovorilo na neka makro kretanja ili osobne potrebe. Ne postoji dobna granica ili dužina ulaganja koju je potrebno dočekati kako bi se došlo do sredstava. Sve informacije o ulaganjima putem periodičkog izvješćivanja dostupne su ulagateljima. Dodatne usluge razvili su ili ih razvijaju upravitelji fondovima kako bi se ulagateljima olakšalo ulaganje i njegovo praćenje, primjerice e-mail-poruke o promjeni vrijednosti fonda i sl.

Mogu li investicijski fondovi biti alternativa klasičnoj štednji u banci?

U EU je investicijski fond jedan od glavnih instrumenata dugoročne štednje građana te od 40 do čak 80 posto odraslih zaposlenih građana štedi u investicijskim fondovima za mirovinu. Izlaganje tržištu kapitala dano u okruženju nultih kamata preduvjet je kapitalizacije ušteđenog iznosa, no svako izlaganje volatilnim tržištima nosi rizike od kojih nije potrebno bježati, nego je potrebno upravljati i pratiti. Budući da u slučaju investicijskih fondova tim rizicima većim dijelom upravljaju profesionalni fond-menadžeri, a dodatno, uz izvješćivanje i ad-hoc poruke, i sam ulagatelj bez samostalnog angažmana može pratiti ulaganje, proizvod je vrlo atraktivan za široki krug građana.

Zašto odabrati ulaganje u investicijski fond?

Svaki građanin, koji ikako može, morao bi štedjeti, i za ciljani događaj u budućnosti npr. školovanje, putovanja ili mirovinu, i za nepredvidive događaje koji zahtijevaju novčani angažman. Prilikom štednje, ako se želi ostvariti što povoljniji povrat uz prihvatljivi rizik, jedan dio sredstava morao bi se odvajati i na tržište kapitala. Ako sam štediša ne poznaje tržište kapitala i nema vremena redovito pratiti kretanja i informacije s tržišta, investicijski fond idealan je proizvod.

Hrvoje Krstulović / Foto: ZB Invest Hrvoje Krstulović / Foto: ZB Invest

Tko sve može ulagati u investicijske fondove, je li potrebno raspolagati velikim iznosom?

Investicijski fondovi, a pri tome u prvom redu mislim na UCITS tj. otvoreni investicijski fond s javnom ponudom, zamišljeni su na EU i regulatornoj razini za štednju građana na tržištu kapitala. Na razumljiv način, u popratnoj dokumentaciji, prospektu, pravilima i dokumentu s ključnim podacima za ulagatelja, opisano je u što će fond ulagati, koliko će ulagati u pojedinu vrstu instrumenata, regiju ili sektor, koji su rizici i koja je njihova maksimalna očekivana razina, vrlo detaljno navedeni su troškovi te koja su prava samog ulagatelja u fond, od prava na izvješćivanje i dobivanje informacija do načina na koji se kupuju/prodaju fondovi te odgovornosti svih uključenih strana tijekom ulaganja (štednje) u investicijskim fondovima. Sama regulativa u prvom je redu napravljena radi zaštite ulagatelja i ograničavanja prevelikog rizika prilikom ulaganja investicijskog fonda, ali i organizacije društva za upravljanje fondovima. Jedna je od velikih prednosti ulaganja tj. štednje u investicijskim fondovima to što možete štedjeti već od 100 kuna mjesečno, što je pristupačan iznos za najširi krug ulagatelja. Primjerice, kada bi neki ulagatelj s 25 godina počeo ulagati, recimo, 500 kuna mjesečno u fondove, za 10 godina, odnosno s 35 godina starosti, očekivano bi imao iznos od 60 do 75 tisuća kuna, što je već dovoljno za polog kod stambenog kredita. Naravno, veliki broj građana ulaže i veće iznose izravno, kako bi ostvarili povrate na tržištu kapitala upravljajući prijenosima iz fonda u fond, ovisno o trenutnoj situaciji na tržištu, no takav pristup zahtijeva veći osobni angažman.

Koji su troškovi za ulagatelje?

Troškovi su bitna komponenta u svakom aspektu života, pa tako i kod štednje u investicijskim fondovima. Kako je regulativa usmjerena na zaštitu građana štediša tj. ulagatelja, postoje znatni zahtjevi za transparentnost budućih i prošlih troškova. Naime, prije svakog ulaganja ulagatelju su dostupni detaljno opisani očekivani troškovi fonda. Govorimo o ulaznim naknadama, naknadi za upravljanje, naknadi depozitaru, ostalim troškovima kao što su platni promet, brokerske usluge, naknade revizorima, upraviteljima indeksa te izlaznoj naknadi ili, u konačnici, naknadi za uspjeh. Ovako nabrojeno djeluje komplicirano, no sve je vrlo jednostavno i transparentno objavljeno u dokumentu s ključnim podacima za ulagatelje. Napomenuo bih da svi fondovi u Europi imaju takav dokument s identičnim sadržajem i informacije u njemu potpuno su usporedive. Dodatno, na kraju godine, svaki ulagatelj dobiva informaciju o stvarnim troškovima te ima potpunu informaciju o svojoj imovini u investicijskom fondu.

Kakav je porezni tretman takvih investicija?

Kada govorimo o građanima i poreznom aspektu ulaganja u fondove, onda govorimo o porezu na kapitalnu dobit. Trenutno je stopa poreza 12 posto plus prirez, dok od 1. siječnja 2021. očekujemo smanjenje stope na 10 posto plus prirez. U izračun osnovice za obračun poreza na kapitalnu dobit ulaze sve transakcije prodaje udjela, a koji su kupljeni unutar prethodne dvije godine, u predmetnoj godini. Sve se zarade i gubici iz takvih transakcija  zbrajaju i neto rezultat je porezna osnovica. Napominjem da udjeli kupljeni prije više od dvije godine prilikom prodaje nisu predmet oporezivanja, kao što ni zamjena udjela iz jednog fonda u drugi, bez obzira na period od kupnje, nije predmet oporezivanja. Iako svaki porez nije stimulativan za samu uslugu, smatramo da je porezno opterećenje kapitalnih dobitaka implementirano u Hrvatskoj jedno od stimulativnijih u EU jer oporezuje špekulativno kratkoročno trgovanje, dok svaki oblik štednje ili dugoročnog ulaganja nagrađuje oslobađanjem od naplate poreza.

 

 

 

P.hr/I.Grgić