Inovacije vs. razvoj društva

20. prosinca 2018.

Foto: Shutterstock

Povijesno gledajući, tehnološki je napredak prirodno stanje stvari. Tehnologija se razvijala paralelno s ljudima. U napretku je bilo revolucionarnih i evolucijskih promjena. Međutim, najčešće nastanku revolucionarnih otkrića prethodi mnoštvo svjesnih ili nesvjesnih, organiziranih (eksperimenata) ili neorganiziranih „pokušaja i pogrešaka“. Uz to, da bi otkriće (inovacija) imalo revolucionarni utjecaj na čovjeka i društvo u cjelini, potrebno je odgovarajuće okružje, kao društvena, ekonomska i politička struktura.

Ne postoji jedinstveni model kojim bi se objasnio nastanak inovacija, tehnologije i tehnološki razvoj. Objašnjenje je razumljivije i cjelovitije ako se izvori i poticaji nastanku i razvoju tehnologije potraže ne samo u tehničko-tehnološkoj, nego i u religijskoj, kulturnoj, društvenoj, tradicijskoj, vojnoj, klimatskoj i političkoj dimenziji. Izučavajući povijest, često je teško reći zašto je tehnologija krenula u ovom, a ne u onom smjeru. I danas je, kao i prije, gotovo nemoguće predvidjeti putanju tehnološke revolucije. Svim je tehnološkim revolucijama zajedničko uvijek bilo da su one mijenjale živote pojedinca, strukturu tvrtki, države i odnose u svijetu. Svaka tehnološka struktura stvarala je svoju društvenu i političku strukturu i mijenjala odnos moći. Stvarala je civilizacije koje su nastajale i nestajale, a s njima i najveći dio njihovih tehnologija.
Tehnologija izaziva ovisnost. Materijalni napredak stvara probleme koje je moguće riješiti jedino daljnjim napredovanjem, ili se tako barem čini. I opet, vrag je ovdje u razmjeru: dobar prasak može biti koristan, ali još veći prasak može dokrajčiti svijet (piše Wrigth, R. u Kratkoj povijesti napretka).

Među prvim je ljudskim inovacijama vjerojatno bila ručna sjekira (i vjerojatno je najdulje bila u uporabi, čak više od milijun godina), zatim neki drvenih i koštanih alata. Možda je najrevolucionarnije otkriće bilo sporazumijevanje među ljudima govorom. Northrop Frye napisao je da je „ljudska riječ snaga koja naš kaos dovodi u red“. Govor je, kao takva snaga, omogućio razvoj složenijih ljudskih organizacija, oruđa i oružja. Organizirano ponašanje većih skupina ljudi omogućilo je pravljenje složenije i bolje odjeće, izgradnju sigurnijih skloništa, što je prvim ljudima dalo mogućnost pomicanja iz toplijih u hladnije predjele Zemlje, a time i njeno osvajanje.

Uz govor je najznačajnija inovacija u ljudskoj komunikaciji nastanak pisma. Ono je omogućilo čuvanje i akumulaciju znanja i iskustva, s obzirom na to da je usmeno prenošenje novim naraštajima često rezultiralo iskrivljivanjem sadržaja. Vjerojatno mnoge kasnije inovacije i tehnologije ne bi ni nastale da nije bilo pisma.

Današnja tehnološka i komunikacijska revolucija unosi korjenite promjene u razmjenu informacija, radikalno mijenjajući kulturu. Proces promjena u tehnologiji i društvu sve je brži. Primjerice, od kamene sjekire, opsidijana, životinjske kože, oružja i koštanih te drvenih alata, divlje i ukroćene vatre, sjemenki, pripitomljenih životinja, kanala za navodnjavanje, opeka, kuća, sela, keramike i gradova, do metala, kotača i eksploziva, trebalo je proći oko 2,5 milijuna godina; od prvog, pak, željeza do atomske bombe samo tri tisuće godina. Sve te tehnološke promjene mijenjale su društvenu kulturu, a tako mijenjana kultura poticala je na to da proces tehnoloških promjena postaji sve brži. Nekada čovjek za svoga života ne bi doživio niti primijetio nikakvu promjenu. Svijet u kojem se čovjek rodio bio je isti kad je i umirao. Danas, suvremeni čovjek u svom životnom vijeku doživi nekoliko tehnoloških i kulturnih promjena. Nove generacije, po svemu sudeći, doživjet će ih još više nego li današnji čovjek.

Evolucija je kod čovjeka razvila sposobnost inoviranja proizvoda, oruđa i oružja kojima izgrađuje uvjete za bolji život. Čovjekova specijalizacija je mozak. Prepoznajući sve više korisnost prirode i načine njena iskorištavanja stvarao je sve bolje uvjete za život. Promjena materijalnih uvjeta života utječe na promjenu kulture. S obzirom na to da kulture postaju sve složenije, a tehnologije sve moćnije, to može povećati njihovu ranjivost ali i agresivnost. Čovječanstvo može upasti u „zamku napretka“.

Drugi korak u revoluciji zapisa i širenja znanja jest inoviranje tiskarskog stroja koji je povećao broj primjeraka pisane riječi. Tako akumulirano i sistematizirano znanje i dostignuća brojnih prethodnih generacija bila su poslužena na tanjuru novima – tisućama ljudi željnima znanja. Imajući informacije i saznanja o inovacijama u prošlim vremenima, nisu trebali trošiti vrijeme na otkrivanje već otkrivenog, već samo nastaviti dalje od točke gdje su prethodni naraštaji stali, poboljšavati i inovirati nove tehnologije.

U doba kada ljudi počinju prepoznavati snagu i moć znanja, ne prepuštaju izume, inovacije i stvaranje novih tehnologija slučaju, nego znanju pristupaju sistematski i organizirano. Takav je pristup stvorio znanost; slobodno možemo reći da je najveće znanstveno otkriće 17. stoljeća – znanost sama.

Slijede tehnički i tehnološki napredak koji su se počeli eksponencijalno ubrzavati. Tehnologije su postojale sve učinkovitije, a osobina je razvoja znanosti i tehnološkog napretka da stvaraju sve složenije i moćnije proizvode, uređaje i sustave.

Današnja tehnološka revolucija koja se najviše ogleda u automatizaciji i robotizaciji stvaranja proizvoda i usluga, mnogo više zamjenjuje radnike u postojećim djelatnostima koje automatizira, nego što otvara radna mjesta u novim djelatnostima.

Tehnološka revolucija u informatici, globalnim komunikacijama i logistici, dala je novi snažan impuls procesu globalizacije. Informacije o tome gotovo su savršene. Globalna je ekonomija sve razvijenija, njeni pozitivni učinci jesu bolje korištenje resursa u skladu s „komparativnim prednostima“, povećanje tržišta i ukupne svjetske proizvodnje, ekonomija obujma i smanjivanje troškova proizvodnje te povećanje novostvorene vrijednosti, odnosno svjetskoga (globalnog) dohotka. Negativni učinci jesu neravnomjerna raspodjela stvorenoga, globalnog dohotka, različiti standardi zaštite okoliša i različita socijalna zaštita. Proizvodnja, dohodak i profiti sve se više stvaraju globalno i pripadaju nekolicini na štetu većine. Nema globalnih institucija koje bi ravnomjernije raspoređivale globalni dohodak. To stvara velike nejednakosti među zemljama i unutar samih zemalja.

Cijeli tekst možete pročitati u tiskanom izdanju Privrednog.

Ljubo Jurčić