Inovacije vs. razvoj društva

28. siječnja 2019.

Foto: Shutterstock

Povijesno gledajući, tehnološki je napredak prirodno stanje stvari. Tehnologija se razvijala paralelno s ljudima. U napretku je bilo revolucionarnih i evolucijskih promjena. Međutim, najčešće nastanku revolucionarnih otkrića prethodi mnoštvo svjesnih ili nesvjesnih, organiziranih (eksperimenata) ili neorganiziranih „pokušaja i pogrešaka“. Uz to, da bi otkriće (inovacija) imalo revolucionarni utjecaj na čovjeka i društvo u cjelini, potrebno je odgovarajuće okružje, kao društvena, ekonomska i politička struktura.

Ne postoji jedinstveni model kojim bi se objasnio nastanak inovacija, tehnologije i tehnološki razvoj. Objašnjenje je razumljivije i cjelovitije ako se izvori i poticaji nastanku i razvoju tehnologije potraže ne samo u tehničko-tehnološkoj, nego i u religijskoj, kulturnoj, društvenoj, tradicijskoj, vojnoj, klimatskoj i političkoj dimenziji. Izučavajući povijest, često je teško reći zašto je tehnologija krenula u ovom, a ne u onom smjeru. I danas je, kao i prije, gotovo nemoguće predvidjeti putanju tehnološke revolucije. Svim je tehnološkim revolucijama zajedničko uvijek bilo da su one mijenjale živote pojedinca, strukturu tvrtki, države i odnose u svijetu. Svaka tehnološka struktura stvarala je svoju društvenu i političku strukturu i mijenjala odnos moći. Stvarala je civilizacije koje su nastajale i nestajale, a s njima i najveći dio njihovih tehnologija.
Tehnologija izaziva ovisnost. Materijalni napredak stvara probleme koje je moguće riješiti jedino daljnjim napredovanjem, ili se tako barem čini. I opet, vrag je ovdje u razmjeru: dobar prasak može biti koristan, ali još veći prasak može dokrajčiti svijet (piše Wrigth, R. u Kratkoj povijesti napretka).

Među prvim je ljudskim inovacijama vjerojatno bila ručna sjekira (i vjerojatno je najdulje bila u uporabi, čak više od milijun godina), zatim neki drvenih i koštanih alata. Možda je najrevolucionarnije otkriće bilo sporazumijevanje među ljudima govorom. Northrop Frye napisao je da je „ljudska riječ snaga koja naš kaos dovodi u red“. Govor je, kao takva snaga, omogućio razvoj složenijih ljudskih organizacija, oruđa i oružja. Organizirano ponašanje većih skupina ljudi omogućilo je pravljenje složenije i bolje odjeće, izgradnju sigurnijih skloništa, što je prvim ljudima dalo mogućnost pomicanja iz toplijih u hladnije predjele Zemlje, a time i njeno osvajanje.

Uz govor je najznačajnija inovacija u ljudskoj komunikaciji nastanak pisma. Ono je omogućilo čuvanje i akumulaciju znanja i iskustva, s obzirom na to da je usmeno prenošenje novim naraštajima često rezultiralo iskrivljivanjem sadržaja. Vjerojatno mnoge kasnije inovacije i tehnologije ne bi ni nastale da nije bilo pisma.

MOZAK JE LJUDSKA SPECIJALIZACIJA

Današnja tehnološka i komunikacijska revolucija unosi korjenite promjene u razmjenu informacija, radikalno mijenjajući kulturu. Proces promjena u tehnologiji i društvu sve je brži. Primjerice, od kamene sjekire, opsidijana, životinjske kože, oružja i koštanih te drvenih alata, divlje i ukroćene vatre, sjemenki, pripitomljenih životinja, kanala za navodnjavanje, opeka, kuća, sela, keramike i gradova, do metala, kotača i eksploziva, trebalo je proći oko 2,5 milijuna godina; od prvog, pak, željeza do atomske bombe samo tri tisuće godina. Sve te tehnološke promjene mijenjale su društvenu kulturu, a tako mijenjana kultura poticala je na to da proces tehnoloških promjena postaji sve brži. Nekada čovjek za svoga života ne bi doživio niti primijetio nikakvu promjenu. Svijet u kojem se čovjek rodio bio je isti kad je i umirao. Danas, suvremeni čovjek u svom životnom vijeku doživi nekoliko tehnoloških i kulturnih promjena. Nove generacije, po svemu sudeći, doživjet će ih još više nego li današnji čovjek.

Evolucija je kod čovjeka razvila sposobnost inoviranja proizvoda, oruđa i oružja kojima izgrađuje uvjete za bolji život. Čovjekova specijalizacija je mozak. Prepoznajući sve više korisnost prirode i načine njena iskorištavanja stvarao je sve bolje uvjete za život. Promjena materijalnih uvjeta života utječe na promjenu kulture. S obzirom na to da kulture postaju sve složenije, a tehnologije sve moćnije, to može povećati njihovu ranjivost ali i agresivnost. Čovječanstvo može upasti u „zamku napretka“.

Drugi korak u revoluciji zapisa i širenja znanja jest inoviranje tiskarskog stroja koji je povećao broj primjeraka pisane riječi. Tako akumulirano i sistematizirano znanje i dostignuća brojnih prethodnih generacija bila su poslužena na tanjuru novima – tisućama ljudi željnima znanja. Imajući informacije i saznanja o inovacijama u prošlim vremenima, nisu trebali trošiti vrijeme na otkrivanje već otkrivenog, već samo nastaviti dalje od točke gdje su prethodni naraštaji stali, poboljšavati i inovirati nove tehnologije.

U doba kada ljudi počinju prepoznavati snagu i moć znanja, ne prepuštaju izume, inovacije i stvaranje novih tehnologija slučaju, nego znanju pristupaju sistematski i organizirano. Takav je pristup stvorio znanost; slobodno možemo reći da je najveće znanstveno otkriće 17. stoljeća – znanost sama.

Slijede tehnički i tehnološki napredak koji su se počeli eksponencijalno ubrzavati. Tehnologije su postojale sve učinkovitije, a osobina je razvoja znanosti i tehnološkog napretka da stvaraju sve složenije i moćnije proizvode, uređaje i sustave.

Današnja tehnološka revolucija koja se najviše ogleda u automatizaciji i robotizaciji stvaranja proizvoda i usluga, mnogo više zamjenjuje radnike u postojećim djelatnostima koje automatizira, nego što otvara radna mjesta u novim djelatnostima.

Tehnološka revolucija u informatici, globalnim komunikacijama i logistici, dala je novi snažan impuls procesu globalizacije. Informacije o tome gotovo su savršene. Globalna je ekonomija sve razvijenija, njeni pozitivni učinci jesu bolje korištenje resursa u skladu s „komparativnim prednostima“, povećanje tržišta i ukupne svjetske proizvodnje, ekonomija obujma i smanjivanje troškova proizvodnje te povećanje novostvorene vrijednosti, odnosno svjetskoga (globalnog) dohotka.

Najveća revolucija bila je otkriće verbalne komunikacije među ljudima. Govor je, kao takva snaga, omogućio razvoj složenijih ljudskih organizacija, oruđa i oružja.

Druga najznačajnija inovacija je nastanak pisma. Ono je omogućilo čuvanje i akumulaciju znanja i iskustva jer je do tada usmeno prenošenje novim naraštajima često rezultiralo iskrivljivanjem sadržaja.

Zadnje veliko otkriće koje nas je dovelo do svijeta kakvog poznajemo je izum tiskarskog stroja koji je povećao broj primjeraka pisane riječi i dao preduvjet za razvoj znanosti.  

 

TEHNOLOGIJA MIJENJA ODNOSE

Negativni učinci jesu neravnomjerna raspodjela stvorenoga, globalnog dohotka, različiti standardi zaštite okoliša i različita socijalna zaštita. Proizvodnja, dohodak i profiti sve se više stvaraju globalno i pripadaju nekolicini na štetu većine. Nema globalnih institucija koje bi ravnomjernije raspoređivale globalni dohodak. To stvara velike nejednakosti među zemljama i unutar samih zemalja.

Uz brojne povoljne, tehnološki napredak ima i nepovoljne učinke. Kada je pračovjek počeo upotrebljavati oružje da bi lakše ulovio životinju, vjerojatno se njime koristio i u sukobima sa svojom vrstom. Ratovanje je oduvijek bilo najveći poticaj inovacijama. Učinkovitim oružjem čuvali su se vlastiti životni i razvojni resursi, a mogli su se osvojiti i tuđi. Suvremene tehnologije, osobito komunikacijske, povećavaju fizičko otuđenje. Mijenjaju se odnosi među ljudima, u obitelji, u društvu i mijenja se društvena struktura. Veliko je pitanje jesu li te promjene više pozitivne ili negativne. Za održivost razvoja bitna je usklađenost razvoja društvene i ekonomske strukture. Složeni sustavi upravljanja i kontrolinga pretvaraju čovjeka u sitni kotačić tog sustava u kojem sve manje ljudi komuniciraju licem u lice. Pitanje je jesu li sve te promjene usklađene, mogu li se uskladiti i u kojim rokovima.

Trebamo imati na umu da su tijekom povijesti nastajale i razvijale se uspješne civilizacije temeljene na tehnološkom napretku. Nijedna od njih (osim možda kineske) nije preživjela. Analiza čimbenika njihova nastanka i uzroka nestanka mogla bi dobro poslužiti u razvoju i održivosti naše civilizacije. Najveći izazovi koji stoje pred današnjim društvom, a koje nameću tehnologije nove generacije, društveni su odnosi. Naime, tehnologije nove generacije puno brže i šire uvode automatizaciju i robotizaciju u proizvodnju „starih“ sektora, što smanjuje potrebu za radnicima koji su, ujedno, i najbrojniji potrošači. Ostanu li oni u značajnom broju bez posla i plaća, postavlja se pitanje: tko će kupovati robu koju će proizvoditi roboti? Ako vlasnici kapitala (automatizirane i robotizirane proizvodnje) organiziraju optimalno količinu proizvodnje u skladu s potražnjom, opet ostaje pitanje – od čega će živjeti radnici koji se zbog primjene nove tehnologije ne mogu zaposliti? To postaje prvoklasno političko pitanje, o novom društvenom sustavu te o odnosu kapitala, čovjeka (radnika) i države u tom sustavu. U njegovoj osnovi stoji raspodjela nacionalnog dohotka koji se stvara u drukčijem odnosu, dok postojeći ekonomsko- politički sustav ne daje odgovor na nj. Nameće se potreba izgradnje novoga političko-ekonomskog sustava. Nova ekonomska struktura zahtijeva i novu društveno-političku strukturu i drukčiji način vođenja ekonomskih socijalnih politika. Uvijek i sada, najmoćniji su dio društveno-političke strukture dobitnici postojećeg sustava. Vlasnik novih tehnologija i dalje je najvećim dijelom kapital. Prema sadašnjem sustavu, prinos kapitala pripada njemu. Hoće li se kapital te svoje pozicije mirno odreći, pokazat će budućnost. Nade u mirniju promjenu sustava daje činjenica da će u budućem tehnološkom sustavu talent imati veći značaj od kapitala.

Kod ovakvih promjena u „kratkom roku“, tijekom povijesti nekoliko bi generacija bilo žrtvovano, dok se ne bi uravnotežila potražnja i ponuda rada. Ostaje pitanje – koliko smo naučili da bismo mogli ovaj „kratki rok“ minimizirati? Zemlje koje shvate promjene koje donosi nova tehnološka revolucija, i u skladu s njom usklade politiku, organizaciju države, obrazovanje, infrastrukturu i sl., uspjet će u tome da društveni troškovi budu manji, razdoblje prilagodbe kraće, a udar na položaj radnika i životni standard ljudi blaži. One zemlje koje to ne uspiju imat će značajnih negativnih posljedica suvremenoga tehnološkog napretka.

Ljubo Jurčić