Prijedlog ovršnog zakona je korak unatrag za sigurnost

3. prosinca 2019.

Foto: Pixabay

Hrvatska udruga poslodavaca upozorila je da će usvajanje Konačnog prijedloga ovršnog zakona, u postojećem obliku, proizvesti multiplikativne negativne učinke za pravosudni sustav i gospodarstvo Hrvatske. Novi postupak trajat će najmanje šest mjeseci, a u tom razdoblju teku zatezne kamate te cjelokupan proces utječe na likvidnost vjerovnika i poskupljuje ovrhu. To znači pola milijuna novih predmeta na sudovima. Danas imamo oko 15.000 neriješenih predmeta, a slijedom novog zakona broj neriješenih predmeta popet će se na 500.000

"Koncept da se ovrhe na temelju vjerodostojne isprave vrate u nadležnost i rad sudova kao što je to bilo ranije, uz, i dalje značajno angažiranje javnih bilježnika, HUP ne smatra dobrim rješenjem - naprotiv, korakom unatrag za poslovnu sigurnost, stabilno i uravnoteženo kolanje dobara u gospodarstvu te primarno ugrožavanje i sada već značajno preopterećenih sudova", istaknuo je glavni direktor Hrvatske udruge poslodavaca Davor Majetić.

Stoga, prema mišljenju HUP-a, Nacrt konačnog prijedloga ovršnog zakona ne nudi ni brži, ni jednostavniji, a niti jeftiniji sustav ovršnih postupaka na temelju vjerodostojne isprave, već će rezultirati višestrukim produljenjem vremena potrebnog za ishođenje pravomoćnog rješenja o ovrsi (primjerice, umjesto dosadašnjih okvirnih 30 dana, bit će potrebno najmanje šest mjeseci, i to uz pretpostavku neosporavanja tražbine i uredne dostave), preopterećenošću sudova (znatno je veći broj trenutno nadležnih javnobilježničkih ureda u odnosu na broj sudova koji će biti stvarno nadležni za provođenje ovršnih postupaka), kompliciranijim postupkom (uslijed nepotrebne “dvostruke kontrole” dopuštenosti i osnovanosti prijedloga za ovrhu te dvostrukog prava na osporavanje tražbine u korist ovršenika), poskupljenjem ovršnog postupka (usporavanje i produljenje trajanja samog postupka neminovno dovodi do poskupljenja postupka uslijed duljeg tijeka zateznih kamata koje terete ovršenika).

"Novi Ovršni zakon pada na teret dužnika koji nema mogućnost procjene troškova postupka te nema mogućnost zaustaviti postupak. Ovrha se treba naplatiti, ali se treba čuvati pozicija ovršenika i njegovo dostojanstvo. U dosadašnjem postupku, s obzirom na vrijeme trajanja, troškovi su bili minimalni. Novi postupak trajat će najmanje šest mjeseci, a u tom razdoblju cijelo vrijeme teku zatezne kamate. Imamo stoga dva učinka; vrijeme ide i dug raste, a vjerovnik se ne naplaćuje. Cjelokupan proces utječe na likvidnost vjerovnika i poskupljuje ovrhu. To znači pola milijuna novih predmeta na sudovima. Sad imamo oko 15.000 neriješenih predmeta, a slijedom novog zakona broj neriješenih predmeta popet će se na 500.000“, istaknuo je Ante Župić, partner u odvjetničkom društvu Župić i partneri.

aukcija, čekić i knjiga
Naime, za 700.000 ovršnih postupaka na temelju vjerodostojne isprave koliko ih se prema javno dostupnim podacima u Republici Hrvatskoj godišnje pokrene), ako glavnica, primjerice, iznosi 200 kuna, iznos duga bi se za razdoblje od šest mjeseci (koliko bi minimalno bilo potrebo za ishođenje pravomoćnog rješenja o ovrsi umjesto dosadašnjih 30 dana) povećao za pet milijuna kuna na ime kamata samo za to razdoblje.
Nadalje, samo u 2019. godini uz svoje uobičajene zadaće, općinski sudovi zaprimili su više od 30.000 postupaka stečaja potrošača koji za sada ne mogu biti riješeni zbog već postojeće preopterećenosti sudova, kao i tisuće novih pravno vrlo složenih predmeta tzv. švicaraca, čiji bi ukupan broj novih predmeta tzv. švicaraca mogao iznositi nekoliko desetaka tisuća, a po nekim procjenama i stotinjak tisuća predmeta. U takvim okolnostima vraćanje u nadležnost sudova ovrhe na temelju vjerodostojne isprave faktično će blokirati rad sudova na svim drugim postojećim aktivnim predmetima kojih je već sada ionako  previše na sudovima.

Iz HUP-a su istaknuli kako sudovi nisu niti logistički, ni tehnološki, a također ni kadrovski pripremljeni za ovakvu “reformu”. Nema se saznanja jesu li uopće započete aktivnosti na izradi digitalne platforme na kojoj bi takav sustav ovrhe funkcionirao. Ako su i započete, na takvom je sustavu potrebno raditi godinama da se prilagodi zahtjevima i potrebama zakonskog modela te testira njegova funkcionalnost.
„Morat ćemo se transferirati s naplate s računa na naplate pokretnina čime se ne štiti dužnik. Dodjeljivanje javnih bilježnika slučajnim odabirom, bez prava izbora vjerovnika, može prolongirati cjelokupan proces jer postoje uredi kojima to nije osnovna djelatnost. Godišnje imamo 700.000 novih ovršnih predmeta i moramo ubrzati postupak. Sudovi nisu spremni odraditi toliki broj predmeta, a to znači da će broj od 200.000 građana koji su danas blokirani jednostavno biti veći jer se produljuje postupak“, istaknula je direktorica Eos Matrix Barbara Cerinski.

Mišljenje je HUP-a kako za ovaj problem nije rješenje niti često spominjana digitalizacija. Naime, netom uvedena digitalizacija vrlo jednostavnih aktivnosti na trgovačkim sudovima pokazuje brojne probleme zbog prebrze implementacije te svjedočimo nestabilnim sustavima u kojima “pada” unošenje dokumenta, pa postupak traje satima duže u odnosu na dosadašnje postupanje te dodatnom radu sudskih službenika na ispisivanju dokumenta koji su do sada stizali u pisanoj formi. Također, smatramo kako niti građani nisu u dovoljnoj mjeri digitalno educirani da bi ovakav koncept mogao zaživjeti. Podaci o digitalnoj pismenosti i korištenju platforme e-građanin su poražavajući.

Kad je riječ o novom postupku ovrhe na temelju vjerodostojne isprave kako je predviđen Prijedlogom zakona, jasno je da sustav - u kojem javni bilježnik, nakon što ocijeni da je prijedlog za ovrhu potpun, dopušten i osnovan, donosi zaključak kojim poziva ovršenika da u roku od 15 dana ispuni obvezu ovrhovoditelju ili da se u tom roku očituje osporava li i u kojem dijelu ovrhovoditeljevu tražbinu - nimalo ne pridonosi ni efikasnosti niti brzini postupka jer vjerovnik u pravilu pokušava pozivom/opomenom naplatiti svoju tražbinu od dužnika prije pokretanja samog postupka (često i više puta) te bi se novim sustavom samo dodatno odugovlačio postupak što nije u interesu ni ovrhovoditelja, koji čeka namirenje, ni ovršenika imajući u vidu tijek zateznih kamata.

Ujedno, podnošenje prijedloga za ovrhu nadležnom sudu potpuno je nepotrebno i nelogično te dodatno produljuje postupak jer se Prijedlogom predviđa da će prvi korak prema ovršeniku ili eventualno ovrhovoditelju i dalje poduzimati javni bilježnici slanjem zaključaka s pozivom na ispunjenje/osporavanje tražbine, odnosno dopunu prijedloga za ovrhu, a nisu definirani rokovi za postupanje suda u povodu odluka javnog bilježnika.

P.hr/I.Grgić