Hrvatska po kvaliteti upravljanja bliža Kavkazu nego srednjoj Europi

13. veljače 2020.

Foto: Pixabay

Nalazi najnovijeg EBRD-ov Izvješća o tranziciji 2019. - 2020., koje se bavi pitanjima boljeg upravljanja radi postizanja boljih ekonomskih rezultata, prilično su zabrinjavajući jer upućuju na to da je Hrvatska po kvaliteti upravljanja bliža prosjecima jugoistočne Europe, pa čak i istočne Europe i Kavkaza, negoli prosjeku regije kojoj pripada – srednje Europe i Baltika. 

Hrvatska je u sklopu svoje skupine na posljednjem mjestu po gotovo svim pokazateljima. Od Hrvatske je samo Mađarska lošija u ekološkom pristupu te Mađarska i Litva u otpornosti. Po konkurentnosti Hrvatska ima najnižu ocjenu od svih kategorija i svih država u regiji. Po kvaliteti upravljanja Hrvatska je 14. među svim EBRD državama i poprilično zaostaje za vodećom Estonijom.

"Ako ne bude političke volje za konačnim rješavanjem problema netransparentnoga javnog sektora i nekompetentne javne uprave iz kojih neminovno proizlaze klijentelizam, nepotizam i korupcija, Hrvatska će se i dalje nalaziti među zemljama u kojima vladaju nezadovoljstvo, apatija i iseljavanje stanovništva u države s boljim upravljanjem i boljim ekonomskim rezultatima“, ističe Katarina Ott iz zagrebačkog Instituta za javne financije u osvrtu na najnovije Izvješće EBRD-a.

U dijelu u kojem procjenjuje stanje pojedinačnih država, EBRD za Hrvatsku ističe pozitivan trend ekonomskog razvoja, povratak investicijskog rejtinga i planiranje pristupanja eurozoni, no navodi i prioritete kojima bi se u 2020. morala posvetiti.

Posebno se ističe unaprjeđenje reformi usmjerenih na pripreme za pristupanje europskoj monetarnoj i bankovnoj uniji. Iako su se makroekonomski pokazatelji popravili, Vlada mora ubrzati i ključne strukturne reforme te se posebice usredotočiti na poboljšanje upravljanja javnim sektorom.

Isto tako, važno je raditi na uvođenju mjera za trajno i održivo suočavanje s akutnim nestašicama kvalificiranih radnika. U svom osvrtu Katarina Ott ističe kako se određeni sektori, posebice turizam, već duže vrijeme suočavaju s nedostatkom kvalificiranih radnika, te da povećane kvote za zapošljavanje stranih radnika mogu kratkoročno riješiti taj problem, no nužna su dugotrajna rješenja, uključujući i daljnja smanjenja rigidnosti tržišta rada. 

"Reforme poslovnog okruženja i dalje moraju biti prioritet. Unatoč određenim poboljšanjima, birokratski su postupci i dalje prepreka uspješnom poslovanju. Dodatno, poduzeća u državnom vlasništvu i dalje dominiraju u određenim sektorima te je prijeko potrebna njihova privatizacija, uključujući i njihove izlaske na burzu, čime će se privući investitori i povećati konkurentnost gospodarstva", kaže Ott navodeći, između ostaloga, kako se preporuke Hrvatskoj iz godine u godinu iz raznih izvora manje-više ponavljaju, pozitivni pomaci su spori, u nekim segmentima ih čak ni nema.

Zaostajanje u upravljanju vodi i nižim investicijama

Kvaliteta upravljanja u EBRD državama početkom 1990-ih bitno je zaostajala za onom u državama usporedivih razina dohotka po stanovniku. Zahvaljujući tranziciji, a kod nekih država i prilagodbama EU, u prvim se godinama tranzicije značajno poboljšavala, no s vremenom se taj napredak usporavao. Stoga one i danas uglavnom značajno zaostaju za razvijenim državama u kvaliteti upravljanja, premda su zaostajanje u dohotku ipak uspjele dobrim dijelom smanjiti. Pritom su najveća poboljšanja postigle u kvaliteti regulacije gospodarstva, no znatno manje u kontroli korupcije, vladavini zakona i efikasnosti vlada. 

Zaostajanje u upravljanju itekako je značajno jer vodi nižim investicijama i neefikasnoj alokaciji resursa, na temelju osobnih veza („ti meni, ja tebi“), umjesto na temelju tržišnih zakonitosti. Budući da suvremene ekonomije postaju sve ovisnije o inovacijama i poduzetništvu, loše upravljanje postaje sve većom preprekom postizanju razina dohodaka razvijenih država. Hrvatskoj bi, primjerice, za konvergenciju s prosječnim dohotkom po stanovniku G-7 država – uz pretpostavku prosječnih stopa rasta iz razdoblja 2010. - 2018. i uz bitno poboljšanje upravljanja – trebalo gotovo 40 godina, no uz te iste stope, a bez poboljšanja upravljanja, moglo bi joj trebati čak i više od 120 godina.

Izvješće upućuje i na to da bi u EBRD državama i manje sustizanje razlika u upravljanju utjecalo na znatno veće sustizanje razine ekonomskog rasta. Na taj bi način poboljšanja u upravljanju povećala dohotke stanovništva i zadovoljstvo kvalitetom života te smanjila poticaje za emigriranje. No, učinak poboljšanja upravljanja na kvalitetu života i odluke o emigriranju znatno je veći od učinaka koji bi se mogli objasniti samo podizanjem dohotka stanovništva. Drugim riječima, stanovništvo koje je zadovoljnije institucijama i u budućnosti očekuje bolje društvene i ekonomske ishode radije će ostati u svojim državama i manje teži emigriranju.

P.hr/I.G.