Gospodarski rast - na putu prema gore

Nakon šest uzastopnih recesijskih godina, Hrvatska od 2015. godine bilježi pozitivnu tendenciju rasta gospodarstva, odnosno njegov oporavak. Na razini EU oporavak nakon globalne ekonomske krize dogodio se mnogo brže u najrazvijenijim članicama Europske unije, posebice kod Švedske i Njemačke, koje su već godinu dana nakon krize ostvarivale vrlo izražene stope rasta.

Konkurentnost i nacionalni rast

Gospodarstva EU10 zemalja, odnosno zemalja središnje i istočne Europe s kojima se Hrvatska često uspoređuje, imala su bržu dinamiku rasta. Naime, gospodarski pad nije bio toliko oštar, a oporavak je bio brži i kraći nego u slučaju Hrvatske. Najbrža dinamika realnog rasta hrvatskoga gospodarstva zabilježena je 2016. godine (+3,5 posto), kada je rast bio iznad stope rasta EU, koja je tada dosegnula 1,9 posto. Te godine zamjetan rast bio je vidljiv kod svih članica EU10, dok je jedino Češka imala zamjetan pad stope rasta u odnosu na prethodnu godinu. Kada se promatra ono što je najviše utjecalo na ostvarivanje solidne stope rasta Hrvatske u 2016., potrebno je istaknuti rast inozemne potražnje, odnosno izvoza roba i usluga, koja je povećana 6,7 posto. Dodatno, zabilježeno je ubrzavanje rasta domaće
potražnje, posebice osobne potrošnje. Godina 2016. obilježena je najvećom stopom rasta industrijske proizvodnje (+5,0 posto) u posljednjih 10-ak godina. Djelatnosti koje su najvećim dijelom generirale ubrzanje stope rasta, ali i rasta proizvodnje, obuhvaćale su trgovinu na malo i veliko, prijevoz i ugostiteljstvo te prerađivačku industriju. Ostvarenim dinamičnijim rastom u 2016. utjecalo se na smanjenje razlika u razvijenosti Hrvatske i EU. Naime, rastom koji je bio veći od rasta cijele Unije, Hrvatska se počela približavati prosjeku razvijenosti EU. Hrvatska je 2016. godine bila na 59 posto razvijenosti u odnosu na prosjek EU, a u kontekstu EU10 članica, sve zemlje srednje i istočne Europe rasle su bržom dinamikom, dok se jedino gospodarstva Hrvatske i Slovenije nisu vratila na razinu iz pretkrizne 2008. godine. Tako je Hrvatska bila 14,9 posto ispod prosječne razvijenosti članica EU10, dok je njihova razlika pretkrizne 2008. godine iznosila samo 2,5 posto. Usporavanje dinamike kretanja bruto domaćeg proizvoda u 2017. godini iznosilo je na godišnjoj razini 2,9 posto. Tijekom cijele te godine nama usporedive države središnje i istočne Europe bilježile su više stope rasta u odnosu na Hrvatsku. Najveći doprinos pozitivnom kretanju rasta gospodarstva imao je rast izvoza roba i usluga.

Ostvaren je i daljnji rast domaće te inozemne potražnje, s tendencijom bržeg rasta domaće potražnje nego inozemne. Također je u 2017. godini, prvi put od 2002. godine, ostvaren proračunski sufi cit te izlazak Hrvatske iz procedure prekomjernoga proračunskog manjka uz nastavak smanjenja udjela javnog duga u BDP-u. Prošlogodišnja dinamika rasta hrvatske ekonomije iznosila je 2,6 posto na godišnjoj razini. Komponente BDP-a koje su imale najsnažniji utjecaj na rast ponajprije su daljnji nastavak rasta osobne potrošnje, odnosno rast domaće potražnje koji je bio ubrzan zahvaljujući nastavku nominalnog i realnog rasta prosječnih neto plaća te pozitivnim kretanjima na tržištu rada. Vrijednost osobne potrošnje povećana je na godišnjoj razini u 2018. godini za 3,7 posto. Realna vrijednost robnog izvoza u prošloj godini povećana je za minornih 0,3 posto, što je i bila jedna od najznačajnijih stavaka koje su utjecale na usporavanje rasta hrvatskog BDP-a. Važno je naglasiti kako se Hrvatska približava prosjeku Europske unije, no ipak najsporijom dinamikom u odnosu na članice EU10. Članice EU10 imale su posljednjih nekoliko godina znatno izraženiju i progresivniju realnu stopu rasta (iznad tri posto naviše), dok su izraženu ekspanziju rasta u prošloj godini ostvarile Poljska (5,1 posto), Slovačka (4,5 posto) te Mađarska (4,9 posto). Uzrok jednom od potencijalnih problema zašto Hrvatska toliko zaostaje za susjednim usporedivim zemljama možemo pronaći u konkurentnosti, koja se može pojasniti putem indeksa konkurentnosti koji prati Svjetski ekonomski forum. U posljednjih pet godina Hrvatska stoji najlošije od svih zemalja EU10. Područja u kojima su zabilježeni najlošiji rezultati odnose se na područja Efi kasnosti tržišta rada, Inovativnost i Institucije. Jedan od mogućih potencijalnih uzroka sporijoj dinamici rasta ekonomije nalazi se u produktivnosti, čija se razina kreće na oko 70 posto prosječne produktivnosti EU28. Stoga se može konstatirati da zemlje koje ostvaruju veće stope produktivnosti, učinkovitije i mnogo efi kasnije iskorištavaju svoje resurse za proizvodnju, a time utječu i na rast BDP-a. One zemlje EU10 koje ostvaruju više stope produktivnosti negoli Hrvatska ostvarile su i više stope rasta gospodarstva u posljednjim godinama (Poljska, Češka, Litva, Slovenija, Slovačka, Estonija). Cijelu problematiku ostvarivanja viših stopa rasta ekonomije, odnosno utjecaja na poboljšanje životnog standarda i same kvalitete građana, možemo promatrati i na regionalnoj razini.

Gospodarska razvijenost na regionalnoj razini

Velike diskrepancije vidljive su u gospodarskoj razvijenosti među svim hrvatskim županijama. Izražene razlike posljedica su geografskog položaja, klimatskih uvjeta, tradicije, ali i utjecaja regionalnih ekonomskih politika. Kako bi se takve razlike što više smanjile, nakon ulaska u članstvo EU, Hrvatskoj stoji raspolaganju Europski fond za regionalni razvoj iz kojeg slabije razvijene regije mogu aplicirati za dobivanje bespovratnih sredstava. Jedan od pokazatelja strukture gospodarstva pojedine županije jest i bruto dodana vrijednost, koja predstavlja BDP umanjen za razliku poreza i subvencija isplaćenih pojedinim djelatnostima te pomoću koje možemo spoznati u kojoj mjeri i na kojem području prevladava neka djelatnost. Na razini cijele RH najzastupljenija djelatnost po BDV-u jest prerađivačka industrija, koja čini ukupno 14,9 posto, a slijedi trgovina na veliko i malo. Spuštajući se na lokalnu razinu, gledajući podjelu i klasifi kaciju regija prema statističkoj nomenklaturi NUTS II, Hrvatska broji dvije NUTS II regije - Kontinentalnu i Jadransku. Na razini cijele Kontinentalne Hrvatske, prema posljednjim dostupnim regionalnim podacima, najzastupljenija djelatnost bila je prerađivačka industrija (17,6 posto), dok je u Jadranskoj Hrvatskoj najzastupljenija djelatnost bilo Poslovanje nekretninama (14,1 posto). Gotovo u svim kontinentalnim županijama najveći udio u BDV-u čini prerađivačka industrija, a posebice se ističu županije sjeverne Hrvatske, Međimurska, Varaždinska te Krapinsko- zagorska, u kojima prerađivačka industrija čini više od 35 posto BDV-a. Kretanje nominalnog BDP-a po županijama (ne postoje statistike DZS-a o realnim kretanjima na regionalnoj razini) također nam vrlo slikovito predočava potencijalne slabosti, ali i snage županija. Čak 62 posto ukupnog BDP-a Hrvatske čine pet gospodarski najrazvijenijih županija. Grad Zagreb daleko je najrazvijeniji, čak 75 posto razvijeniji od prosjeka cijele Hrvatske. Najnerazvijenije su četiri slavonske županije: Vukovarsko-srijemska, Požeško-slavonska, Brodsko-posavska te Virovitičko-podravska. Razvijenost hrvatskih županija može se promatrati i unutar Europske unije, odnosno uspoređujući se s ostalim regijama. Među NUTS II regijama EU, bazirano na BDP-u per capita po PPS-u, Kontinentalna Hrvatska se, prema posljednjim dostupnim podacima (2016.), nalazila na 61 posto prosječne razvijenosti EU, dok se Jadranska Hrvatska nalazila na 57 posto prosječne razvijenosti EU. Ovaj podatak govori nam kako se hrvatske regije nalaze među 15 posto najlošije rangiranih NUTS II regija EU. Što se tiče hrvatskih županija (koje spadaju u NUTS 3 statističke regije) u odnosu na prosjek razvijenosti EU, valja reći kako se jedino Grad Zagreb nalazi na sedam posto višoj razvijenosti od prosjeka EU. Čak četiri slavonske županije, od ukupno njih pet, predstavljaju najlošije rangirane NUTS 3 regije EU, odnosno ubrajaju se u 2,5 posto najnerazvijenijih regija EU.