Ekonomski analitičari iznijeli prognoze za 2020.

Nagradu Privrednog vjesnika "Gorazd Nikić" za ekonomskog analitičara godine dobio je Velimir Šonje, direktor Arhivanalitike, koji je poručio da ekonomisti ne smiju podcijeniti svoju društvenu ulogu te da trebaju biti oni koji konstantno "rovare" po podacima nastojeći vidjeti imaju li njihove teorije i zaključci smisla u danim okolnostima. Upravo jedan od takvih ekonomista, kaže Šonje, bio je i profesor na Ekonomskom fakultetu i znanstveni savjetnik na Institutu za javne financije Anto Bajo, koji je iznenada preminuo početkom ovog tjedna.

Na panel-raspravi o gospodarskim pitanjima u nadolazećoj godini, uz laureata Šonju, sudjelovali su ekonomski stručnjaci Željko Lovrinčević, znanstveni savjetnik u zagrebačkome Ekonomskom institutu i Ljubo Jurčić sa zagrebačkoga Ekonomskog fakulteta. Šonje kaže da se ne boji ponavljanja krizne 2008. godine. "Cijena barela nafte tada je bila iznad 120 dolara i kamate su bile visoke. Sada je cijena nafte stabilna, a kamate su na nuli. Ako dođe do škripanja gospodarstva iduće godine, to će biti usporavanje, a ne pad. Naš izazov je produktivnost i stvaranje nove dodane vrijednosti, u svim gospodarskim granama tu imamo prostora za napredak", mišljenja je Šonje. 

"Javni sektor nam je velik i skup u odnosu na ono što daje, i to treba mijenjati. Dio hrvatskih poduzetnika u njemu je pronašao najboljega klijenta i to ih je odvratilo od izvoza i inovacija. To također treba mijenjati jer samo tako učinit ćemo državu funkcionalnom i stabilnom", poručio je Šonje potičući struku na stalno istraživanje i preispitivanje podataka te da ne robuje ideologiji i ekonomskim dogmama.

Nedostatak radne snage - najveći izazov

Lovrinčević je prognozirao pozitivnu ekonomsku godinu, bez velikih izazova. "Unatoč Brexitu i nekim nepovoljnim globalnim kretanjima, za sljedeću godinu imamo povoljna očekivanja, bez nepredviđenih udara. Uz najavljenu promjenu plaća u javnom sektoru, rast BDP-a trebao bi iznositi oko tri posto", kazao je Lovrinčević dodavši da će Hrvatska predsjedati Unijom, što će nam donijeti dodatnu vidljivost.

"Dobro je da nema nekih posebnih izazova koji bi mogli omesti naše gospodarstvo. U pojedinim područjima otvaraju se prilike, posebice u energetici i redefiniranju novih investicijskih ciljeva novom energetskom i strategijom klimatskih promjena. Industrijska politika Hrvatske trebala bi imati te dvije strategije kao svoje okosnice. Izazov će predstavljati i proces digitalizacije gospodarstva koji više nije odabir već generička društvena potreba. No, ponajveći izazov predstavljat će tržište rada i nedostatak radne snage pojačan liberalizacijom tržišta rada u susjedstvu", upozorava Lovrinčević.

"Mi stvaramo stabilnost, ali na dnu Europe"

U usporedbi sa Šonjinim i Lovrinčevićevim, izlaganje Ljube Jurčić bilo je mnogo kritičnije. "Ne vidim da se išta mijenja u ekonomskoj politici u posljednjih 15 godina, osim da Hrvatska tone", kaže ekonomski analitičar i dodaje: "Mi rastemo kada se uspoređujemo sami sa sobom, no svi oko nas rastu brže. Dolazimo na dno Europske unije i dok mi dosežemo razine prije krize, drugi bilježe 30-postotni rast. Da je to slučaj i kod nas, imali bismo 20 milijardi kuna više u proračunu. Kada ne bi bilo Vlade, naš rast bio bi 2,4 posto, a ako je dobra turistička godina, to bi bilo tri posto. Taj rast od tri posto u Hrvatskoj manje je od jedan posto rasta u Europi jer je riječ o različitim polaznim pozicijama. Mi stvaramo stabilnost, ali na dnu Europe. Ja takvu stabilnost ne želim! Ne stvaramo nova radna mjesta i kada govorimo da nećemo stvarati dugove svojoj djeci, pitanje je hoćemo li stvoriti radna mjesta za našu djecu - što će ona raditi?! Jednako tako, rasterećenje gospodarstva jest dobro, no samo ako taj novac od rasterećenja ode u nove investicije", upozorava Jurčić.