Četiri su razloga zašto svaka tvrtka treba imati otvorenu kulturu sukoba, smatraju stručnjakinje s bečkog poslovnog sveučilišta WU Executive Academy Astrid Kleinhanns-Rollé i Helga Pattart-Drexler, koje su pronašle način da raspravljaju na otvoren i pristupačan način. Jedan od razloga je što se nove ideje ne mogu pojaviti ako ne postoji otvoreno okruženje u kojem je svima dopušteno govoriti ono što misle. Otvorena kultura komuniciranja zauzima visoko mjesto na listi želja modernih poduzeća. Međutim, stare navike ponekad teško umiru. Neformalna verbalna komunikacija (grapevine) i potajno planiranje (podvale) još uvijek su uobičajena pojava u mnogim tvrtkama, a kada su u pitanju sastanci, stvari se često ne nazivaju pravim imenom zbog straha od uznemiravanja ljudi ili izazivanja rasprave. Otvoreni sukobi u kojima stvari mogu postati intenzivne? Možda su postojali – i možda još uvijek postoje - tu i tamo između tiranina gladnih moći. Ali što se tiče svakodnevne komunikacije u korporativnom okruženju, oni se najčešće smatraju tabuom. Astrid Kleinhanns-Rollé Prema studiji KPMG-a sukobi i rasprave zauzimaju između 10 i 15 posto našeg radnog vremena. Stručna skupina za poslovno posredovanje Austrijske gospodarske komore  smatra kako sukobi iziskuju troškove u iznosu od otprilike 650 eura po zaposleniku na godišnjoj razini. Osim toga, oni oduzimaju jako puno vremena, smanjuju produktivnost i negativno utječu na timski duh. "Problem u ovom kontekstu nije u tome što postoje sukobi već što što ih se aktivno ne prepoznaje i nosi s njima. Na poslovnim sastancima ljudi često izbjegavaju izravno govoriti o nečemu. Mnogi se boje sukoba i shvaćaju ih previše osobno kada se dogode. To je ključna pogreška", kaže Helga Pattart-Drexler, voditeljica odjela Executive Education na WU Executive Academy. Trebamo li raspravljati? Da, svakako – ali na ispravan način Helga Pattart-Drexler i njoj nadređena direktorica Astrid Kleinhanns-Rollé prihvatile su otvorenu kulturu sukoba. "Obje smo impulzivne i prilično izravne. Tako da se doista događa da imamo jako intenzivne, emocionalne rasprave i da iskre frcaju na sve strane", govori ona uz smijeh. Imajući to na umu, njih dvije pronašle su način međusobnog raspravljanja na otvoren i pristupačan način. Veliki prasak dovodi do stvaranja nečeg novog Zajedno su identificirale četiri uvjerljiva razloga zašto i kada ima potpunog smisla raspravljati i pustiti da frcaju iskre: Prvih nekoliko puta kada su ušle u sukob osjećale su se nesigurno. "Onda smo razgovarale o tome koliko nam je drago što možemo biti izravne jedna prema drugoj. Sada svjesno koristimo prednosti naših rasprava zato što upravo u procesu raspravljanja dobivamo nove perspektive", kaže Helga Pattart-Drexler. Helga Pattart-Drexler  Astrid Kleinhanns-Rollé također je uvjerena u vrijednosti otvorene kulture sukoba: "Nove ideje ne mogu se pojaviti ako ne postoji otvoreno okruženje u kojem je svima dopušteno govoriti ono što misle." Pravi način razmišljanja je ono bez čega se ne može u konstruktivnoj raspravi: Važno je ne shvaćati osobno ono što ljudi govore i zauzimati se za uzrok rasprave i njezin rezultat.” Kad se emocije oslobađaju, osjećamo olakšanje Mnogi ljudi obično misle kako je raspravljanje sinonim za komunikaciju koja se odvija na bolan, omalovažavajući način. "Mi to ne radimo. Nastojimo uvijek poštivati jedna drugu i odnosimo se jedna prema drugoj kao ravnopravnima, ali pokazujući emocije", kaže Helga Pattart-Drexler. "Kada stvari postanu pomalo intenzivne, naši kolege ubrzo ne znaju što bi učinili. Onda nas pokušaju smiriti", nastavlja ona, dodajući kako se tijekom otvorenog sukoba oslobađa mnogo nakupljene negativne energije jer, pojašnjava, izgovaranje onoga što si držao u sebi daje ti osjećaj olakšanja. No, osobno emocionalno olakšanje ne smije postati samo sebi cilj – bijesni rukovoditelji i histerični zaposlenici rijetko su inovativni. "Svrha bilo koje rasprave je pomoći otkriti uzrok iste; u konačnici uvijek mora postojati neki oblik konsenzusa, čak i ako je jedina zajednička osnova koju otkrijete kako se slažete da se ne slažete", objašnjava Astrid Kleinhanns-Rollé. Ljudi mogu biti ono što zaista jesu U okruženju u kojem se od ljudi očekuje profesionalno ponašanja često se tabuom smatra reći zašto je netko ljut, a kamoli izraziti svoj bijes. U ovom kontekstu, od rukovoditelja se traži da budu otvorenog uma i osiguraju zaposlenicima zaštićeni prostor za veću otvorenost: "Jednom prilikom Astrid mi je rekla: ako te nešto muči, izbaci to iz sebe. To mi je pomoglo izraziti moj gnjev na otvoren i strastven način", prepričava Helga Pattart-Drexler. "Otvorenost ne može postojati ako rukovoditelji ne stvore atmosferu povjerenja", kaže Astrid Kleinhanns-Rollé, dodajući kako je zahtjev za novom otvorenosti u toksičnom okruženju punom straha, koje nije vođeno dobrim primjerom, osuđen na neuspjeh od samoga početka. Biti u mogućnosti da budeš svoj na radnom mjestu sa svim svojim emocijama i ne morati se pretvarati da ti nešto predstavlja ogromnu vrijednost puno je važnije nego uvijek zadržati svoju mirnoću", objašnjava Helga Pattart-Drexler, gledajući stvari iz perspektive zaposlenika. Rasprava potiče uzajamno povjerenje Degradirajuće rasprave mogu uništiti odnos. Ali konstruktivne odnosno otvorene i iskrene rasprave mogu poticati gradnju odnosa, pod uvjetom da se otvorite i dopustite si biti ranjivi. To, zauzvrat, zahtijeva od vas da shvatite sljedeće: "U jednom trenutku nas dvije smo shvatile da ne raspravljamo zato što smo ljute jedna na drugu. Možemo reći jedna drugoj: Jednostavno je grozno što me ne razumiješ, a da se druga osoba ne osjeća uvrijeđenom", kaže Helga Pattart-Drexler. Ono što je ključno u ovom kontekstu je naučiti razlikovati osobno od onog što se temelji na činjenicama. "Usput, ovaj pristup funkcionira jako dobro i kod djece. Činjenica da svaka osoba ima drugačije mišljenje ne znači da te on ili ona želi uvrijediti. Bitno je uvijek koristiti riječi koje druga osoba može prihvatiti", objašnjava Helga Pattart Drexler, dodajući kako usvajanje ovakvog stava i zajedničko smijanje oko rasprave kasnije produbljuju međuljudski odnos – i uzajamno povjerenje. "Mogu se 100 posto osloniti na Astrid kao i ona na mene", kaže Helga Pattart-Drexler. Upravo zato što će ponekad frcati.

U objavi koja će zasigurno razveseliti ljubitelje čokolade koji paze na unos šećera, Nestle je priopćio kako je našao novi način zaslađivanja čokolade korištenjem pulpe i zrna kakaovca. Švicarski prehrambeni div izvijestio je kako je patentirao novu metodu kojom se čokolada proizvodi isključivo od kakaovca, bez dodavanja rafiniranog šećera. Metoda uključuje sušenje i usitnjavanje bijele pulpe kakakovca u voćni šećer, koji se onda koristi za proizvodnju čokolade, „uz potpuno očuvanje okusa, teksture i kvalitete”. Nestle je priopćio kako je to recept za 70-postotnu tamnu čokoladu te kako planiraju predstaviti prvi proizvod u Japanu krajem godine kroz svoju specijaliziranu trgovinu KitKat Chocolatory. Daljnji proizvodi bit će predstavljeni u drugim zemljama iduće godine kroz druge brandove. Pulpa, koja okružuje zrno kakaovca, je meka, slatka i bijela, te do sada nije bila korištena za prirodno zaslađivanje čokolade, priopćio je Nestle.  

Obiteljski smještaj jedna je od najznačajnijih smještajnih kategorija u hrvatskom turizmu. Njegov udjel u ukupnim smještajnim kapacitetima kod nas iznosi oko 57 posto, dok je u nekim destinacijama taj udjel i znatno veći. Primjerice, u Splitsko-dalmatinskoj županiji odnosi se na oko 70 posto ukupnih smještajnih kapaciteta. Podizanje kvalitete Prema prošlogodišnjim podacima, Hrvatska je imala oko 630.000 ležajeva u privatnom smještaju, a poslom privatnih iznajmljivača bavilo se profesionalno ili kao dodatnom djelatnošću oko 90.000 obitelji. Većina apartmana u obiteljskom smještaju u Hrvatskoj ima tri zvjezdice, a popunjeni su bili u prosjeku 95 dana (26 posto). Apartmani s četiri zvjezdice bili su nešto uspješniji i iznajmljeni u prosjeku 120 dana (33 posto), dok je kod više od 70.000 ležajeva u obiteljskom smještaju koji su kategorizirani s dvije zvjezdice popunjenost bila prosječnih 73 dana u prošloj godini (20 posto). Da bi potaknula podizanje kvalitete u ovoj kategoriji smještaja, država je pokrenula proces njegove rekategorizacije. HBOR za iznajmljivače ima posebnu kreditnu liniju s povoljnim kamatnim stopama kako bi se olakšalo investiranje u podizanje kvalitete. Iako još imamo mnogo posla, svjedoci smo da kvaliteta, a pogotovo novih smještajnih kapaciteta u obiteljskom smještaju znatno raste posljednjih godina. Odavno je napuštena praksa da obitelj spava u dnevnom boravku, a spavaće sobe iznajmljuje gostima. Teško da se danas više može vidjeti i popularni natpis ‘zimmer frei’ na kolodvorima i uz prometnice. Iznajmljivači su kanal prodaje i promocije pronašli na digitalnim platformama od kojih su najkorištenije Booking.com, Airbnba i Trivago. Usporedbe s drugima Gotovo je nemoguće realno usporediti broj postelja u Hrvatskoj s njihovim brojem registriranim u privatnom smještaju drugih zemalja. U drugim je zemljama mnogo više neregistriranih smještajnih objekata, velike su razlike u zakonodavnoj regulativi i načinu poslovanja, čak i u raznim dijelovima iste zemlje. Neke, inače usporedive zemlje uopće nemaju mogućnost kategorizacije privatnog smještaja ili su jako komplicirani uvjeti i način poslovanja, dok niti jedna zemlja nema mogućnost paušalnog plaćanja poreza i boravišne pristojbe. Primjerice, u Turskoj, koja je turistički značajan igrač na tržištu, samo je oko 50.000 ležajeva u privatnom smještaju, a takva je ponuda u ovoj zemlji na granici sive zone. Nije tajna da je i u razvijenim zapadnim zemljama u porastu usluga dnevnog ili višednevnog iznajmljivanja stanova. Taj je trend posebice izražen u Italiji. Analiza nema mnogo, no u Portugalu su iznajmljivači na nacionalnoj razini naručili i izradili poseban softver koji prati i sinkronizira kalendare svih oglašenih objekata na najvažnijim svjetskim portalima, vodi njihov monitoring te ažurira podatke u skladu s internetskim promjenama. Rezultati su pokazali da u Portugalu obiteljski smještaj čini oko 40 posto ukupnih smještajnih kapaciteta, dok u samom Lisabonu čini udio od 50 posto i u rapidnom je porastu. Europsko udruženje obiteljskog smještaja (EHHA) u svojoj analizi smještajnih kapaciteta Europske unije ističe da EU ima oko 20 milijuna kreveta u obiteljskome smještaju, dvostruko više negoli u hotelskim kapacitetima. Iznimno su kvalitetne analize najvećih svjetskih portala, koje pokazuju trendove gostiju, a prema kojima su apartmani u posljednje dvije godine najtraženiji oblik smještaja. Trend potražnje Ovo veliko i za sada nezaustavljivo povećanje broja ležajeva u obiteljskome smještaju teče u skladu sa svim svjetskim trendovima. Međutim, s obzirom na sve promjene koje se u današnjem svijetu događaju ubrzano, svim zemljama se postavlja isto pitanje: koliko će ovaj trend potražnje za obiteljskim smještajem trajati i koliko je održiv na duge staze? Predsjednica Zajednice obiteljskog turizma HGK Marina Nimac Kalcina kaže kako je odgovor na to pitanje za Hrvatsku od mnogo veće važnosti nego za ostale zemlje zbog najvećeg udjela turizma u BDPu Hrvatske. Kako je činjenica da je prihod koji država i lokalne zajednice imaju od turizma koncentriran uz obalu, postavlja se i dodatno pitanje: koliki je udio turizma u BDP-u tih dijelova? „Da nema obiteljskog smještaja, ne samo da lokalne zajednice tih područja ne bi imale prihoda nego ne bi imale prihoda ni od restorana, barova, organizatora izleta, raznih agencija... Svi oni posluju zahvaljujući gostima iz obiteljskog smještaja. Paralelno uz to, stanovnici ne bi imali ne samo osnovnog prihoda za život nego bi izgubili i nadu i poduzetničku motivaciju koju s turizmom imaju, te bi se i broj stanovnika tih područja smanjivao. Marina Nimac Kalcina "Možda čak i više nego u Slavoniji“, mišljenja je Nimac Kalcina. Upravo zbog tog razloga, kako kaže, Hrvatska treba posebnu pažnju posvećivati obiteljskome turizmu kao nosivoj konstrukciji cijeloga poslovnog i životnog sustava, i to sve do trenutka dok se u nekoj drugoj proizvodnoj grani situacija znatno ne poboljša. Što se tiče konkurencije u drugim zemljama, s obzirom na položaj i status koji je Hrvatska postigla u posljednjih nekoliko godina, Nimac Kalcina ne vjeruje da ima mjesta za strah od smanjenog broja dolazaka turista, ali postoji bojazan od nepopunjenosti kapaciteta jer broj ležajeva raste brže od broja dolazaka. Kaže da straha od konkurencije nema, no to ne znači da ju ne treba promatrati i boriti se da u kvaliteti budemo bolji od njih. „S izuzetno niskim cijenama ne možemo se natjecati, ali ako postignemo visoku kvalitetu ponude svih smještajnih kapaciteta uz mnoštvo sadržaja, sve popraćeno realnim cijenama, neovisno o drugim zemljama, stvorit će se brend Hrvatske kao poželjne destinacije, destinacije koja ulazi u kategoriju ‘must visit’“, pojašnjava Nimac Kalcina. Nezaustavljiv rast Broj apartmana u Hrvatskoj iz godine u godinu raste. U posljednjih šest godina broj iznajmljivača gotovo se udvostručio. „Kako je počeo rasti broj apartmana, neprestano se spominje krah i pucanje balona, svake godine se zaključi da je ovo posljednja uspješna godina nakon koje slijedi veliki pad. Statistike ne idu u prilog tim predviđanjima, apartmani se i dalje otvaraju, vlasnici su i dalje zadovoljni, gosti još više“, kaže Anamarija Cicarelli, osnivačica Savjetovališta za vlasnike apartmana Interligo. Ipak, neke se stvari mijenjaju. Prije je bilo dovoljno otvoriti apartman, prijaviti se na dva portala ili naći dobru turističku agenciju. Danas je to malo složeniji posao. „Nije više dovoljno otvoriti apartman i iznajmljivati ga. Važno je kako ste ga dizajnirali, kojeg ste fotografa uzeli, koliko je kvalitetna vaša prezentacija, i to ne samo gdje nego i kako ste se oglasili. Važno je imate li status superhosta, jeste li ‘prioritetni partner’, imate li exellence i slične statuse i oznake. Važno je kako upravljate svojim profilom, koristite li promocije, kakvu web-stranicu imate, što radite na društvenim mrežama, kako stojite na Googleovim kartama i još mnogo toga“, pojašnjava Cicarelli dodajući da je svake godine sve važnija komunikacija s gostima, posebno onaj dio povezan s njihovim komentarima na vodećim svjetskim servisima za iznajmljivanje smještaja. Anamarija Cicarelli Zakon ponude i potražnje Kada ponudu privatnog smještaja u Hrvatskoj uspoređujemo s privatnim smještajem drugih zemalja, dođe se do zaključka da u tom dijelu baš i nema značajnih razlika. Kvaliteta je u pravilu praćena adekvatnom cijenom. Potražnja utječe na ponudu, a tako i na cijenu. U velikim gradovima kao što su Rim, Pariz, Barcelona, Beč itd. standardno su više cijene, jednako kao što je to i u hrvatskim gradovima za vrijeme sezone. Teško je usporediti Zadar i Pariz jer je u Parizu cijele godine sezona, a u Zadru tek nekoliko mjeseci, ali u to vrijeme, u srpnju i kolovozu, nema razlika u cijeni i kvaliteti smještaja ovih dvaju gradova. Obiteljski je smještaj svjetski trend, novi je način kako poboljšati kućni budžet, kako održavati vikendicu, mnogima je to i konkretan posao, nerijetko vrlo unosan. Cijene su u Hrvatskoj također usklađene sa svjetskim trendovima. Ovise o lokaciji, lokaciji i lokaciji, a tek potom o uređenju i marketingu. Nećete naći u strogom centru Rima dizajnerski apartman visoke kategorije po niskim cijenama, kao što nećete tako nešto naći ni u Splitu, Zadru, Zagrebu... To je moguće jedino u hrvatskim gradovima izvan sezone. Međutim, moguće je i u Parizu, Rimu… U tim gradovima još uvijek ćete, ako ste vještiji u korištenju interneta, pronaći pristojan i povoljan smještaj, poput onoga koji ćete naći i u širem centru Splita, u sezoni. Što se tiče gradova, bilo hrvatskih ili inozemnih, tu imamo veliki porast privatnog smještaja. On je, u pravilu, u centru gradova većinom visoke kategorije, dok je u širem centru niže kvalitete, ali i niže cijene. U manjim turističkim mjestima uz more situacija je nešto drukčija. U Dalmaciji, duž obale, u starijim kućama nalaze se uglavnom apartmani niske kvalitete koji ne postižu visoke cijene, bez obzira na lokaciju. Jug Italije muči isti problem. I u jednom i u drugom slučaju radi se o vlasnicima starije životne dobi, koji teško da će promijeniti način poslovanja na koji su naučili - oni još uvijek prodaju samo sunce i more. Novije kuće za odmor, pogotovo ako su prvi red uz more, uglavnom su iznimno visoke kategorije, s bazenima, jacuzzijima i sličnim sadržajima te postižu visoke cijene bez obzira nalaze li se na dalmatinskoj, grčkoj, talijanskoj, portugalskoj ili bilo kojoj drugoj obali. Konkurentne su čak i kuće za odmor u unutrašnjosti. „Iz kojeg god kuta gledamo, kvaliteta i cijena uvijek idu zajedno. Osim ako niste naišli na neku akciju, tajnu lokalaca, teško ćete bilo gdje, u našim konkurentnim zemljama, naći mnogo nižu cijenu za mnogo višu kvalitetu. S obzirom na to da imamo još uvijek nešto što svi drugi nemaju, a to je duh Mediterana kakav je nekad bio, u svakom smislu još smo uvijek visokokonkurentni. To pokazuju istraživanja, ocjene na Booking.comu, svrstavanje u svjetskih top 10 plaža, otoka, destinacija i slično. Što je najvažnije, to nam pokazuju gosti koji dolaze svake godine u sve većem broju, bez obzira na sve primjedbe i slabosti koje sami ističemo“, kaže Cicarelli.

Usmena preporuka zadovoljnih korisnika jedna je od najboljih pokazatelja uspješnosti poslovanja, no  moderno umreženo društvo sve više teži digitalnoj interakciji i svojevrsnoj online dostupnosti što postaje ključna konkurentska prednost pojedinog brenda. Kako odabrati kvalitetan tretmane ljepote, tko koristi najbolje kozmetičke brandove, koji su to novi trendovi u beauty svijetu  – samo su neka od pitanja na koja tvrtka  DermaMed, najveći anti-age centar za oblikovanje tijela u Dalmaciji, spremno odgovara. "Prvi dojam iznimno je važan, a naša poslovna web stranica mnogima je upravo to – prvo upoznavanje s DermaMedom. Nova stranica bit će optimizirana za rad na različitim uređajima i omogućit će nam kvalitetniju interakciju s klijentima. Uz više informacija i niz dodatnih funkcija prilagođenih krajnjem korisniku, vjerujem da će pozitivno doprinijeti našoj konkurentnosti" smatra osnivačica centra Anđela Prolić.    Anđela Protić Kako bi poboljšala dostupnost informacija trenutnim i budućim korisnicima usluga, obratili su se za pomoć Hrvatskoj agenciji za malo gospodarstvo, inovacije i investicije. Novo osmišljeni koncept web stranice, koja se trenutačno izrađuje,  trebao bi olakšati dostupnost informacija o problemima kože, mršavljenju, zdravoj prehrani te mogućnostima tretiranja kože lica i tijela, a sufinanciran je u sklopu programa HAMAG-BICRO-a WWW vaučeri za MSP-ove s gotovo 60 tisuća kuna. Korisnici će na jednom mjestu imati sve dostupne informacije o DermaMedu. Također će moći poslati i direktni upit liječniku te dobiti odgovore u najkraćem mogućem roku. Inače tvrtka DermaMed nudi inovativan spoj estetske medicine, medicinske kozmetologije i kineziologije te pruža cjeloviti pristup, od dijagnostike do plana tretmana prilagođenog potrebama pojedinog klijenta.. „Klijenti često traže određeni tretman koji ne mora nužno biti najbolji za njih. Mi ih detaljno upoznajemo sa svim opcijama, mogućnostima i očekivanim rezultatom. Uvijek su uključeni u cijeli proces prije i tijekom tretmana, a naša stručna pomoć i savjet su tu kako bismo postigli rezultat koji klijenti očekuju“ smatra Anđela Prolić, navodeći kako sve veći broj žena izvan Dalmacije dolazi u ovaj centar počastiti se tretmanom uljepšavanja. Uz nekirurški „facelifting“ lica i vrata, klijentice se najčešće odlučuju na mezoterapiju, mikrodermoabraziju te blefaroplastiku kapaka bez noža, kao i za lasersko uklanjanje dlačica te uklanjanje celulita. Iako su preko 90 posto njihovih klijenata žene, udio muškaraca koji posjećuju DermaMed svakim je danom sve veći. Oni se najčešće odlučuju za mezoterapiju jačanja kose, uklanjanje masnih naslaga i smanjenje opsega trbuha, ali i na zatezanje podbratka, laserske tretmane uklanjanja dlačica na leđima te podizanje kapaka bez operacije. Svi tretmani potpuno su bezbolni i bez potrebe za oporavkom pa  klijenti dolaze i u pauzi za vrijeme posla. "Pratim svjetske trendove u estetskoj medicini i kozmetici, ulažem u vlastitu edukaciju i edukaciju djelatnika te otvoreno prihvaćam nove ideje što rezultira inovativnim metodama rada. Uspješan poduzetnik uvijek uči, ide naprijed i kontinuirano nadmašuje očekivanja. Osobno zadovoljstvo, zadovoljstvo osoba koje me okružuju i klijenata za mene su jedino pravo mjerilo uspjeha", kaže na kraju Anđela Protić.

U organizaciji časopisa Zaposlena između četiri žene koje su svojim radom pridonijele poboljšanju vlastite struke, a samim time i afirmirale žene u poslovnom okruženju, Nina Išek Međugorac izabrana je za Ženu godine 2019. Nina Išek Međugorac, jedna od prvih magistrica na području odnosa javnošću u Hrvatskoj, trenutno na čelu korporativnih komunikacija Hrvatskog telekoma. Tvrtka pod njenom palicom  i zajedno s Institutom za razvoj i inovativnost mladih već četvrtu godinu zaredom provodi donacijski program pod nazivom "Generacija Now", a koliko je projekt uistinu vrijedan svjedoči i prošlogodišnja osvojena prestižna nagrada na konferenciji Native Advertising DAYS u Berlinu. Ove je godine, u suradnji s Hrabrim telefonom i Djecom medija, predstavila je kampanju "Igrajmo na sigurno" koja kao svojevrsni vodič o gamingu ukazuje na važnost pravovremene edukacije roditelja, potiče razumijevanje o toj temi te stvara preduvjete za sigurno i pametno igranje igrica. "Znanje je za mene najisplativija investicija. S kvalitetnim obrazovanjem svi imaju jednaku priliku, bilo da su žene ili muškarci, stari ili mladi, bogati ili siromašni. I zbog toga je ova godina za nas bila važna i velika. Preko 2000 djece u sklopu donacijskog programa Hrvatskog Telekoma nije učilo za dobru ocjenu već su kritički promišljali svijet u kojem žive te naučili kako uz pomoć tehnologije stvoriti prilike da oni, njihova obitelj te prijatelji budu zadovoljniji, a njihov život kvalitetniji. Ova nagrada dodatna je potvrda cijelom korporativnom svijetu da kompanije s višom svrhom mogu značajno doprinijeti u stvaranju boljeg društva. Presudno je da mi u odnosima s javnošću čujemo i osjetimo potrebe zajednice te usmjerimo organizacije u kojima radimo na odgovorno ponašanje u društvu", izjavila je Nina Išek Međugorac nakon proglašenja. Uz nju, u užem su izboru za Ženu godine redom bile iznimne i uspješne žene; diplomirana ekonomistica, Jasenka Auguštan-Pentek, gradonačelnica grada Zlatara, zatim Ivana Paradžiković, voditeljica i urednica istraživačke emisije „Provjereno“ i magistrica medicine, Ana Barić. Časopis Zaposlena ovaj izbor održava već 24. puta, predstavljajući žene koje su svojim radom posebno obilježile proteklu godinu, promovirale ženska prava kroz vlastitu profesiju te nastojale utrti put svojim mlađim kolegicama. Jedan od ciljeva ovog projekta je poboljšati medijski tretman žena te otkloniti stereotipne uloge koje im se često nepravedno dodjeljuju. Svaka od nominiranih žena zasigurno će nastaviti svojim iznimnim djelovanjem i postignućima u karijeri utjecati na mnoge žene i ohrabrivati ih da se odvaže raditi ono što žele, što ih ispunjava i za što su kompetentne. "Odnosi s javnošću često se u javnosti percipiraju kao dominantno ženska profesija, no dospjeti na direktorsku poziciju jedne moćne tvrtke kao što je Hrvatski telekom, a koja se bavi ipak dominantno „muškim biznisom", svakako je veliki uspjeh. No, ono što Ninu Išek Međugorac dodatno izdvaja jest činjenica da, taj svoj poslovni uspjeh i postignuća, te moć i utjecaj koji sa sobom nosi pozicija na kojoj se nalazi, koristi za širu dobrobit, vrijednim društvenim angažmanom, odnosno usmjeravanjem dijela napora i sredstava svoje kompanije u projekte koji pridonose boljitku zajednice i društva u cjelini", izjavila je Ana Gruden, glavna urednica časopisa Zaposlena i organizatorica izbora za Ženu godine.