e-Privredni

A+ A A-

Domaće tržište dronova tek treba poletjeti do neba

Pojava i primjena bespilotnih letjelica, popularno zvanih dronovi, široj javnosti je poznata tek unatrag nekoliko godina kada su se dogodile različite incidentne situacije kao što su bliski susreti dronova s putničkim avionima nedaleko od nekih američkih ili europskih zračnih luka. Ili pak, incidenti na nogometnim stadionima kao i nedavni opasni pad bespilotne letjelice na poznatom skijalištu. Svi su oni, srećom, završili bez žrtava, a šira javnost je preko crnih kronika saznavala kako bespilotne letjelice postoje i u civilnom svijetu. Odnedavno, barem kada je o Hrvatskoj riječ, bespilotne letjelice se koriste i u pojedinim gospodarskim granama, a napose u poljoprivredi o čemu smo već pisali u Privrednom vjesniku.

Inače, prva upotreba bespilotnih letjelica bila je rezervirana isključivo za vojne potrebe. Prema nekim podacima, američka vojska ih je koristila još u vrijeme vijetnamskog rata za izviđanje terena. A u tom segmentu korištenja bespilotnih letjelica nekada je dominirala i Hrvatska. Naime, prva upotreba dronova u Hrvatskoj vojsci zabilježena je još u kolovozu 1991. godine kada je skupina pametnih ljudi iz Slavonskog Broda konstruirala i primijenila bespilotne letjelice za izviđanje neprijateljskih položaja. Upotreba dronova trajala je tijekom cijeloga Domovinskog rata, a na neki je način kulminirala u pripremi akcije Oluja. Nažalost, posljednjih desetak godina Hrvatska je zanemarila tu djelatnost i u vojnom segmentu, a vrsni stručnjaci s dugim iskustvom i velikim znanjem svoju su sreću potražili izvan vojnog sektora. U ovom kratkom povijesnom nabrajanju nekih činjenica o bespilotnim letjelicama zanimljivo je istaknuti kako je prvi koncept bespilotnog leta, davne 1915. godine, objavio upravo Nikola Tesla.

Atraktivna i prihodovna djelatnost

Danas je situacija s bespilotnim letjelicama takva da se to tržište smatra jednim od najbrže rastućih na svijetu. Prema europskim procjenama, vrijednost industrije koja se odnosi na bespilotne letjelice u Europskoj uniji bi do 2025. godine trebala porasti na 15 milijardi eura godišnje, a do 2050. bi zapošljavala više od 150.000 ljudi. Naravno, dodatnu priliku u tome vidi i avioindustrija, kao i brojni mali i srednji poduzetnici koji će proizvoditi kako bespilotne letjelice, tako i pripadajuće dijelove i opremu. Budući da se radi o atraktivnoj, ali i prihodovnoj djelatnosti, zanimanje za bespilotne letjelice sve je veće i u Hrvatskoj, te je tim povodom krajem ožujka u Zagrebu održana prva konferencija o bespilotnim letjelicama – Dronefest.

“Za hrvatske uvjete okupio se zaista velik broj ljudi koji su sudjelovali na izlaganjima i radionicama. Što se tiče bespilotnih letjelica, slobodno se može reći kako se u svijetu, ali i u Hrvatskoj posljednju godinu bilježi ogroman, kako ja kažem – logaritamski rast. Doduše, u Hrvatskoj se bespilotne letjelice koriste još od Domovinskog rata, ali sada je zanimanje znatno poraslo i u civilnom sektoru”, objašnjava Milivoj Hucaljuk za Privredni vjesnik.

Inače, Hucaljuka se smatra svojevrsnim hrvatskim doajenom bespilotnih letjelica jer je aktivno sudjelovao u njihovu stvaranju za potrebe Hrvatske vojske još od 1991. godine, kada su letjelice nastale zbog potreba na bojištu. Hucaljuk, koji živi u Slavonskom Brodu, danas se bavi konstruiranjem i izradom sustava bespilotnih letjelica. Pri tome se neke komponente kupuju na tržištu, ali se zbog specifičnih potreba dorađuju i integriraju u jedinstveni sustav sukladno potrebama. Jedini u Hrvatskoj ima hibrid letjelicu Fenix, koji je prvi put javno prikazana prije mjesec dana na poljoprivrednim površinama Belja. Inače, Fenix je izvorno napravljen za MUP i bio je projektiran za nadzor granice.

Čak 2000 dronova u Hrvatskoj?

Koliko je danas bespilotnih letjelica u svijetu, nitko ne može precizno reći. Navodno ih samo na području SAD-a ima oko 50.000, dok Europa, isto tako navodno, prednjači po broju operatora kojih ima oko 2000. Broj operatora se intenzivno povećava i u Hrvatskoj gdje ih je u siječnju ove godine bilo 94, a sada ih je više od 130. “Prema nekim procjenama, jer ni približno točnih podataka nema, u Hrvatskoj je trenutno nešto više od 2000 različitih varijanti bespilotnih letjelica, od onih koje su svojevrsne igračke pa sve do onih koje se mogu koristiti za ozbiljnije zadaće”, kaže Hucaljuk.

Iako dronovi mogu dati najveći učinak u konkretnim privrednim djelatnostima kao što su precizna poljoprivreda ili geodezija, za sada se najviše koriste na području videoprodukcije i snimanja određenih događaja. Međutim, mogućnosti korisne upotrebe bespilotnih letjelica su ogromne. Mogu pomoći u potragama i spašavanju, u nadzoru prometa i ljudi, kao i nadzoru granica i različitih objekata, u dostavi paketa, robe, prve pomoći i slično. Naročito mogu biti korisne u nadziranju požarišta, a kod nas su upotrebljavane i za velikih poplava u Posavini prije dvije godine.

Brzo i sigurno prikupljanje informacija

“Danas volim reći kako se bavim prikupljanjem informacija iz zraka, o tome što se događa na terenu, požarištu ili u prometnom kolapsu, dok sam u ratu pribavljao informacije o tome što se događa na bojištu. Poljoprivreda je samo nastavak tih prikupljanja informacija iz zraka i to na način da se ujedinjuju geodetske zadaće s matematikom i poljoprivredom”, objašnjava Milivoj Hucaljuk podsjećajući kako su besposadni sustavi najprije zaživjeli za vojne potrebe gdje je bilo potrebno zaštititi čovjeka. Danas je činjenica kako tehnologija napreduje i cijene su pale. Gotovo svakodnevno se pojavljuju noviteti. To je tržište koje je doslovno eksplodiralo, a to je zorno pokazao i prvi Dronefest u Hrvatskoj.

Hucaljuk kaže kako su točne procjene o brzom rastu tog tržišta u svijetu jer besposadni sustavi su budućnost kako u zraku, tako i pod vodom i na kopnu. Tehnologija toliko napreduje da čovjeka nema potrebe izlagati nekim opterećenjima kako iz ekonomskih razloga, tako i zbog mogućnosti neposredne ugroze čovjeka.

O budućem razvoju sustava bespilotnih letjelica u Hrvatskoj Hucaljuk navodi kako su stvorene neke pretpostavke, no sve ipak ovisi o našoj organiziranosti. “Zakonodavac je dao svoju potporu jer smo dobili pravilnik prema kojem možemo raditi i koji je u skladu sa zakonima. Osobito kada je riječ o letenju u zraku, što je do sada bio najveći problem. Prepreke se postupno otklanjaju i prihvaća se činjenica da je to budućnost. Druga je stvar koliko ćemo imati pameti i sluha da to primijenimo. Naime, tužna je činjenica da smo u vrijeme rata bili lider regije u primjeni i razvoju bespilotnih letjelica, a sada to nismo”, zaključuje Milivoj Hucaljuk, koji je i jedan od inicijatora održavanja osnivačke skupštine Hrvatske udruge korisnika i operatora bespilotnih sustava. 

Cijene i dostupnost Za ozbiljan dron bar 1000 eura

Budući da naziv bespilotna letjelica, ili jednostavnije – dron, obuhvaća zaista široku lepezu, takva je i njihova nabavna cijena. Iako se čak i na portalima koji se bave kupnjom i prodajom mogu pronaći oglasi gdje se nude dronovi po cijeni već od nekoliko stotina kuna, ozbiljnija bespilotna letjelica upotrebne vrijednosti ne može se naći ispod 1000 eura. Oni najkvalitetniji koji se primjenjuju u ozbiljnim poslovima dostižu vrijednost i od nekoliko desetaka tisuća eura.

Hrvatska pravila Ne više od 500 metara od rukovatelja

Kako se moglo čuti na Dronefestu, Hrvatska je među 56. od 204 države svijeta koje imaju neki pravilnik ili propis druge vrste o sustavu bespilotnih letjelica. Glavni regulator je Hrvatska agencija za civilno zrakoplovstvo koja izdaje odobrenja za te letove ako su ispunjeni uvjeti koji su u Hrvatskoj propisani u Pravilniku o sustavu bespilotnih zrakoplova (od prošle godine) čiji je krovni Zakon o zračnom prometu.

Sustav bespilotnih letjelica regulira i Pravilnik o letenju zrakoplova, dok na EU razini postoje dvije provedbene uredbe iz 2012. i 2014., a temeljem inicijativa i rasta tog segmenta radi se na novoj regulativi koja bi trebala biti donesena do kraja ove godine i koja će na razini EU-a definirati pravila za korištenje dronova u privatne i komercijalne svrhe.

Inače, bespilotne letjelice mogu težiti do 150 kilograma. One koje imaju manje od pet kilograma označavaju se naljepnicama, a oni iznad te težine negorivom pločicom s podacima i adresom operatora, kao i upozorenjem da se trebaju pridržavati pravila letenja kojim neće ugrožavati sigurnost, javni red i mir niti dovesti u pitanje živote ljudi i životinja. Pravila letenja za bespilotne letjelice propisuju let na 30 metara od krovova kuća te na 150 metara iznad većih skupina ljudi, a ne smiju se udaljiti više od 500 metara od rukovatelja. Također, ne smiju letjeti na manje od tri kilometra od aerodroma.

Svetozar Sarkanjac

Hitovi: 1583

Kod inovacija nije sramota ne uspjeti, nego je sramota ništa ne raditi

Na ovogodišnjem Ron Brown Forumu održanom u Dubrovniku, u organizaciji Hrvatske gospodarske komore i Veleposlanstva SAD-a u Hrvatskoj, okupilo se oko 180 sudionika. Glavna tema ovogodišnjeg Ron Brown Foruma CIRAZ 2016: Harnessing Innovation to Drive Economic Growth – The Ron Brown Legacy bila je osnivanje Centra za industrijski razvoj Hrvatske koji ima za cilj unaprijediti suradnju znanstvenog sektora i gospodarstva.

Potpredsjednik HGK Želimir Kramarić istaknuo je kako je taj centar ključno mjesto povezivanja. “Centar za industrijski razvoj (CIRAZ) je osnovao HGK u suradnji s Ministarstvom gospodarstva i HAZU-om. Njegova svrha je poticanje gospodarskog razvoja kroz konkretno povezivanje gospodarstva i znanosti, kroz inovacije, istraživanje i razvoj. Projektu CIRAZ cilj je biti učinkovitim alatom za promociju inovativne i pametne specijalizacije”, istaknuo je Kramarić. CIRAZ će unapređivati i buduću suradnju Hrvatske i SAD-a kroz Ron Brown U.S.-Croatian Innovation Council, odnosno kroz savjet za razmjenu najboljih svjetskih praksi na području inovacija.

CIRAZ - važan element sustava

Premijer Tihomir Orešković istaknuo je kako su prioriteti Vlade fiskalna konsolidacija, poboljšanje kreditnog rejtinga te privlačenje investicija. “EU u novoj perspektivi prepoznaje inovacije kao ključni element rasta i razvoja. Inovacije pokreću moderan svijet. Hrvatska mora pronaći način kako će se uključiti u njega. Po ulaganjima u inovacije Hrvatska dosta zaostaje za europskim prosjekom. Za to postoji niz razloga, među kojima je glavni nedostatak investicija. Posao Vlade je postaviti temelje za dugoročni gospodarski rast i razvoj društva”, kazao je Orešković dodavši da su američki gospodarstvenici zainteresirani za ulaganja u inovacije te kako bi bilo dobro da takva ulaganja predvodi privatni sektor. Podsjetivši kako Hrvatska ima dugu tradiciju inovacija, premijer je ponovio kako ona daleko zaostaje za EU prosjekom s manje od sedam inovacija na milijun stanovnika, dok je u Uniji više od 100 patenata na milijun stanovnika. U Hrvatskoj postoji niz odličnih inovatora, ali te inovacije nemaju tržišni uspjeh, ocijenio je Orešković naglasivši kako će ubuduće važan element sustava biti upravo CIRAZ te Strategija pametne specijalizacije.

Potencijal u inovacijama

Predsjednik HGK Luka Burilović smatra da Hrvatska ima potencijala ako govorimo o istraživanju i razvoju u privatnom sektoru te da hrvatske tvrtke svojim primjerom pokazuju da su inovativne, konkurentne i izvozno orijentirane. “Ulaganje u razvoj i inovacije je ulaganje u budućnost. To je nešto što mi u Hrvatskoj, nažalost, moramo još učiti. Kod inovacija nije sramota ne uspjeti nego je sramota ništa ne pokušavati. Inovacijski potencijal se do sada temeljio na inicijativama talentiranih pojedinaca. Pojedinci neće u potpunosti uspjeti ako im javni sektor i znanstvene institucije ne pruže potpunu podršku”, kazao je Burilović. Prema njegovim riječima SAD i Hrvatska grade prijateljske i poslovne odnose koji stvaraju platformu za razvoj i rast koji se temelji i na inovacijama. “U stvaranju novih oblika jačanja gospodarskih odnosa između SAD-a i Hrvatske CIRAZ bi trebao biti jedan od ključnih zamašnjaka i temelj za bolju buduću suradnju, onakvu kakvu nam je u naslijeđe ostavio ministar Ron Brown. Osim toga, iz EU-a stižu i preporuke i mogućnost potpora da se razvoj malog i srednjeg poduzetništva temelji na inovacijama i razvoju”, rekao je Burilović napominjući kako se na uloženih 0,1 posto BDP-a u istraživanje i razvoj za sedam godina BDP poveća za 1,2 posto. Veleposlanica SAD-a Julieta Valls Noyes najavila je osnivanje hrvatsko-američkog inovacijskog vijeća koje bi imalo za cilj unapređenje hrvatskih i američkih gospodarskih odnosa.

Mogućnost suradnje i poveznice

Izvršni direktor za Europu i Euroaziju Uprave za međunarodnu trgovinu U.S. Department of Commerce Seward L. Jones istaknuo je kako je ponosan što nastavlja tragom ministra Rona Browna. “Hrvatska je kroz povi jest imala za čovječanstvo niz značajnih inovacija i siguran sam da one, u poslovnom smislu, ponovno mogu procvjetati”, naglasio je on. “Naše dvije zemlje mogu produbljivati poslovne odnose na makro ali i na mikro razini. Sve vrste inovacija moraju biti podržane i za to postoji infrastruktura. Imamo privatne i javne centre koji mogu naći načina za rast gospodarstva na temelju inovacija. Pri tome je ključno da Vlada podupire napredak u inovacijskom smislu te štiti intelektualna prava”, istaknuo je Jones prema čijem se mišljenju u Hrvatskoj mora poboljšati poslovno ozračje, što znači da mora biti otvorenija i transparentnija za ulagače.

“Hrvatska vlada mora poticati inovacije i zajedno s poslovnom zajednicom raditi na tome. SAD je spreman pomoći i poboljšati okvir za lakše investiranje. Naše dvije zemlje imaju veliku mogućnost suradnje te veliku zajedničku perspektivu. Mi potičemo američke kompanije da investiraju u Hrvatsku. Ove godine možemo tu suradnju podignuti na puno veću razinu. Imamo prostor suradnje u digitalnoj ekonomiji, energetici, vojnoj industriji, na području sigurnosti, u turizmu... Jedinstveno digitalno tržište u EU i SAD-u će pomoći razvoju inovacija te ih podići na višu razinu. Pored toga TTIP sporazum na kojem se radi jako je važan za male i srednje tvrtke. U Hrvatskoj ima niz malih i srednjih tvrtki koje rastu i koje žele plasirati svoje proizvode na veliko tržište kakvo je tržište SAD-a i svi ih trebamo u tome poduprijeti”, rekao je on.

Akademik Nenad Vekarić iz HAZU-a ocijenio je kako Hrvatska ima previše radno-intenzivne proizvodnje koja je slabo plaćena te da se bez inovacija nećemo moći nositi s proizvodnjom iz azijskih zemalja. “Nije realno očekivati da će velike globalne kompanije u Hrvatskoj otvoriti istraživačke centre, ponajprije zbog nedostatka istraživača specijaliziranih za pojedino znanstveno tehnološko područje, jer smo mala zemlja. No, realno je očekivati da se Strategijom pametne specijalizacije mogu pronaći niše u kojima će Hrvatska stvoriti dodanu vrijednost i biti globalno prepoznata, a CIRAZ je korak prema tom cilju. Preokret može donijeti samo viskokvalificirana radna snaga i sprega gospodarstva i znanosti”, istaknuo je Vekarić napomenuvši kako je su prema mišljenju HAZU-a ulagački prioriteti u Hrvatskoj: mladi, gospodarstvo, EU i obrazovanje. To je, dodao je, razlog zašto HAZU posljednjih godina surađuje s HGK-om.

Rast konkurentnosti

Na panelu Poticaj rastu konkurentnosti gospodarstva raspravljalo se o tome kako hrvatsko gospodarstvo može postati globalno konkurentno. Tomislav Radoš, potpredsjednik HGK, istaknuo je kako je CIRAZ usklađen sa strategijama EU-a koje u jednom svom važnom dijelu stavljaju težište na inovacije i razvoj, dok je Hrvatska donijela važne dokumente u tom smjeru. “Lakši dio posla je donositi strategije, ali pravi problemi nastaju pri njihovoj provedbi i implementaciji. Zato je važno dobiti povratnu informaciju od gospodarstva kako bismo strategije mogli provoditi i implementirati. Ambicija nam je da CIRAZ postane ključno tijelo hrvatskog institucionalnog okvira za provedbu industrijske inovacije, posebice Strategije pametne specijalizacije u sklopu industrijskog razvoja. Uloga mu je pružiti podršku industrijskom razvoju, jačanju konkurentnosti, jačanju znanja i vještina poslovnog sektora, internacionalizaciji, promociji i brendiranju hrvatskog gospodarstva te uspostavi učinkovitog nacionalnog inovacijskog sustava. CIRAZ će u suradnji sa Svjetskom bankom raditi analizu pozicije hrvatskog proizvoda u globalnom lancu opskrbe te nakon toga provoditi aktivnosti da se pozicija poboljša”, pojasnio je Radoš. Ministar gospodarstva Tomislav Panenić kazao je kako je Hrvatskoj za povećanje konkurentnosti gospodarstva iz EU fondova do 2020. na raspolaganju i 664 milijuna eura, a hoće li oni biti povučeni, ovisit će o spremnosti za povezivanje vertikale znanosti s poduzetništvom te nastojanjima Vlade da ukloni barijere investitorima. Prema mišljenju Vlatke Bilas s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, domaća produktivnost je puno konkretniji pojam negoli nacionalna konkurentnost i nju je mnogo važnije mjeriti.

Alen Premužak, predsjednik Uprave Dalekovoda, ukazao je na problem hrvatskih radnika koji ne vole ići na gradilišta koja su udaljenija od njihovog mjesta stanovanja. “Da bi dobili posao na inozemnom tržištu, morate biti barem malo povoljniji od drugih, a mi to jedino možemo postići znanjem naših radnika”, smatra Premužak.

Predsjednik Uprave AD Plastika Marinko Došen istaknuo je važnost ulaganja u razvoj i inovacije te rekao kako je to upravo ono što njegovu tvrtku čini konkurentnom. Došen je ukazao na problem infrastrukturnih troškova te nejednakih uvjeta poslovanja u zemljama gdje ovaj proizvođač autodijelova ima tvornice. “U Hrvatskoj zbog tih infrastrukturnih troškova postoji veliki prostor za poboljšanje. Uložili smo oko 60 milijuna eura u razvoj, inovacije i investicije unazad tri godine i to je razlog zašto smo konkurentni”, pojasnio je Došen. 

Inovacije i male ekonomije Posao nije dovršen kad se napravi inovacija

Uloga inovacija u razvoju malih ekonomija bila je tema drugog panela na kojem se raspravljalo o tome u kojoj mjeri inovacije mogu pridonijeti rastu konkurentnosti malih ekonomija kao što je Hrvatska. Ministar znanosti, obrazovanja i sporta Predrag Šustar najavio je skoru reformu strukovnog obrazovanja u Hrvatskoj kojom će se jače povezati gospodarski sektor i voditi računa o edukaciji. Šustar je kazao kako odlazak mladih iz Hrvatske sam po sebi nije dobar i da bi još gore bilo da većina njih nakon stečenih poslovnih iskustava ostane izvan Hrvatske. Šustar je istaknuo da treba srušiti mit o državi koja se brine o svemu te da je ključ u suradnji svih dionika. Stephen Taylor, predstavnik Znanstvenog parka AREA iz okolice Trsta, ocijenio je kako inspiracija potiče kreativnost, dok kreativnost potiče stvaranje novih ideja. “Nove ideje vode do inovacija. Inovacija je jedini dugoročni poticaj ekonomskom razvoju. Posao nije dovršen kad se napravi inovacija, nego kada pronađete kupca za nju odnosno kada ona nađe svoju primjenu. Nužno je stoga oformiti pravu ekipu u kojoj će biti i inovatori i komercijalisti koji će raditi timski. Morate se ekipirati”, upozorava Taylor. Ravnatelj Institita Ruđer Bošković Tome Antičić ukazao je da je kod nas problem to što je više od 90 posto doktoranda, koji su inače u svijetu nositelji inovacija, zaposleno na sveučilištu ili u institutima, a ne u gospodarstvu, dok je u svijetu obrnuto. Slobodan Rajić iz zagrebačke tvrtke Telecor, rekavši da se već 40 godina bavi inovacijama, je zatražio da se porez na prihod od inovacija i patenata smanji te da se ne izjednačava kao prihod od drugih djelatnosti. “To bi pomoglo inovatorima, kao i promjena koncepta natječaja za inovacije”, kaže Rajić izdvojivši pozitivan primjer HGK koji je napravio niz stvari kao poticaj inovatorima.

Jozo Vrdoljak

Hitovi: 1725

U gospodarstvu se ne smijemo ne slagati

Graditeljstvo u Hrvatskoj u dubokoj je krizi koja traje još od 2007. godine. Djelatnost je koja je među najpogođenijima krizom u gospodarskoj strukturi zemlje, a zbog značaja koji je imala znatno utječe i na sporost gospodarskog oporavka, rečeno je na Gospodarskim razgovorima, prvoj konferenciji u nizu u organizaciji Hrvatske gospodarske komore i Privrednog vjesnika kojom se pridonosi promjeni poslovne klime u Hrvatskoj.

Obujam građevinskih radova smanjen je za oko 43 posto, a broj radnika u graditeljstvu od siječnja 2009. do kraja 2014. smanjio za oko 35.000 u pravnim osobama i za oko 19.000 kod obrtnika.

Za građevinarstvo je izuzetno važno stvaranje ekonomske politike koja potiče izlazak iz krize, istaknuo je predsjednik Hrvatske gospodarske komore Luka Burilović. “Iako je apsurdno da imamo 280.000 nezaposlenih u nekim gospodarskim sektorima, pa i u ovome, a tražimo radnike u inozemstvu. Građevinare kao i mnoge druge poduzetnike muči i odugovlačenje sudskih postupaka koji su prosječno dulji od 780 dana, a ako spor završi na visokom sudu to je još 100 dana duže. Mali građevinari za to vrijeme mogu završiti u stečaju i samo rijetko koji veliki igrač na tržištu može preživjeti takvo stanje”, naglasio je Burilović upozorivši kako hrvatskim građevinarima nedostaje 3000 radnika te oni traže dozvole za njihov uvoz.

Neusklađenost obrazovnog sustava

“Za takvo stanje kriva je i neusklađenost obrazovnog sustava te je to razlog zašto krećemo s projektom dualnog obrazovanja kojim bismo omogućili da se u tvrtkama osposobljavaju srednjoškolci za ono što tvrtke trebaju. U politici se možemo neslagati, no u gospodarstvu moramo biti jedinstveni. U HGK nas zanima samo jedna politika - gospodarska politika”, zaključio je Burilović.

Marko Jurčić, savjetnik Predsjednice Republike za gospodarstvo, ističe kako nema velikih razlika među gospodarskim sektorima kad je riječ o problemima koji ih muče. “Na kraju uvijek dođemo na slične probleme - pravosuđe, poreze, javna nabava ili kvote. Građevinski sektor ovisi o ostalim sektorima. Možda je najveći problem upravo u tome što su domaći građevinari većinom usredotočeni na domaće tržište”, ističe Jurčić. Dodao je kako zabrinjava i činjenica da je 70 posto podataka iz zemljišnih knjiga još iz doba Austro-Ugarske. A s pet posto izmjera napravljenih zadnjih godina trebat će nam još puno da sve sredimo. Moramo razmišljati i o procjenama Europske komisije da će do 2019. iz Hrvatske odseliti oko 200.000 ljudi. “Većinom će otići mladi i dobro obrazovani koji su baza za razvoj Hrvatske. Sve to je posljedica manjkavih informacija i viška populizma u zadnjih dvadesetak godina. Trebali smo poticati održiva radna mjesta i projekte koji donose povrat te financirati izvoz”, zaključio je Jurčić.

Dobro obrazovanje ne mora biti skupo, istaknula je Mirjana Čagalj, potpredsjednca HGK za graditeljstvo. “Nedostatak radne snage je posljedica zastarjelih koncepata obrazovanja. Dualno obrazovanje sa 80 posto prakse i 20 posto teorije je rješenje toga problema”, smatra Mirjana Čagalj. Istaknula je i problem javne nabave u kojem je glavni kriterij najniža cijena. “Posljedica toga je da gotovo uvijek netko bude prevaren ili posao ne bude obavljen. To se može riješiti izmjenama zakona, a većem udjelu hrvatskih proizvoda u njima može pomoći naš online katalog hrvatskih proizvoda koji je na usluzi onima koji raspisuju natječaje”, dodala je Mirjana Čagalj.

Radnici odbijaju poslove

Dragutin Kamenski, vlasnik zagrebačkog Kamgrada, kazao je kako su pokušali tražiti radnike na zavodima za zapošljavanje u Zagrebu i okolici. “Ono do čega smo došli jest to da mnogi koji su tamo prijavljeni rade na crno, a zavod nema načina da to riješi. Radnici odbijaju poslove jer se bave nečim drugime, a prijavljeni su samo radi zakonskih obveza. Krenimo sustavno donositi mjere s jasnim izvršiteljima i rokovima kako bi se to riješilo. Dozvolimo uvoz radne snage, poput Slovenije gdje - ako za pet dana ne možete naći radnika - možete ga uvesti iz inozemstva”, naglasio je Kamenski.

Mirko Habijanec, predsjednik Uprave Radnik iz Križevaca, naveo je njemački primjer po kojemu 10 do 15 posto radnika može biti iz inozemstva. “Veći je naglasak na tome da svi radnici moraju imati određenu razinu plaća i doprinosa što vrijedi za domaće i strane radnike. Na taj način dobivena je i lojalna konkurencija, a osigurana je i kultura rada”, kaže Habijanec.

Darko Pappo, član Uprave DIV-a, ističe primjer uvođenja vlastitog projekta edukacije. “Mi u brodogradnji radimo projektno, projekti se dugo pripremaju i traju, što je slično građevinarima. Interno obrazujemo vlastite radnike i prekvalificiravamo ih. Uskoro kreće i naše DIV učilište koje će biti certificirana ustanova koja će osigurati da imamo radnike koji znaju raditi, a ne samo da posjeduju certifikat koji su mogli dobiti u nekim ustanovama bez stvarnog stjecanja praktičnih znanja”, ističe Pappo

Gdje su javni radovi?

Joško Mikulić, predsjednik Uprave Viadukta, smatra kako politika kojoj je jedini cilj smanjiti javni dug neće biti dobra za gospodarstvo. “U vrijeme velikih kriza kreće se u velike radove. Sve zemlje u EU koje su našle način kako pokrenuti gospodarstvo kroz pokretanje nekih vrsta javnih radova najbrže su iz njih izašle. Pitanje je treba li nam graditeljstvo. Ako nam ne treba, dogodit će nam se ono što i drugim zemljama - stranci će doći i raditi kod nas”, upozorio je Mikulić.

Ivan Paladina, predsjednik Uprave Instituta građevinarstva Hrvatske, smatra kako nam kvote zapravo nisu bitne. “Ako imamo 50.000 do 70.000 zaposlenih u ovoj branši, treba ih iskoristiti. Našoj tvrtki su prioritet strana tržišta i inozemni poslovi. No apsurdno je kako malo naše tvrtke rade vani u usporedbi s prethodnim godinama. Mi nemamo razvojnu ili izvoznu banku koja bi nam bila podrška i upravo stoga smo prisiljeni umjesto rada na dalekom tržištu tražiti poslove nešto bliže”, upozorio je Paladina. 

Krešimir Sočković

Hitovi: 892

Je li bolje da sve ostane unutar obitelji?

Kakva je budućnost obiteljskih tvrtki u Hrvatskoj i prepoznaju li njihovi vlasnici važnost na stavka poslovanja takvih tvrtki nakon što sami odu u mirovinu, bila je glavna tema prošlotjedne 7. konferencije o budućnosti obiteljskih tvrtki u organizaciji časopisa Lider. Već 20 godina Europska unija se aktivno bavi problematikom transfera obiteljskih tvrtki. Tako u EU oko 30 posto takvih tvrtki uspije preživjeti tranziciju s jedne na drugu generaciju. Isto tako, u cijelom EU oko 450.000 malih i srednjih poduzeća koja zapošljavaju oko dva milijuna radnika, godišnje prolazi proces prijenosa poslovanja - tzv. biznis transfer. Procjene govore kako vlasnici oko 150.000 tvrtki tom procesu ne pristupaju na dobar način, čime dovode u pitanje i poslove oko 600.000 zaposlenika.

Iako ne postoje statistički podaci o tome koliko je zapravo registrirano obiteljskih tvrtki u Hrvatskoj, ipak je poznato kako je 16.590 poduzeća u vlasništvu generacije 55+ godina, te svi oni moraju proći taj biznis transfer ili prijenos vlasništva, rekla je Mirela Alpeza, direktorica Centra za politiku razvoja malih i srednjih poduzeća i poduzetništva (CEPOR). Pritom je najveći udio takvih tvrtki, u vlasništvu 55+ generacije, u Istarskoj i Karlovačkoj županiji. Te tvrtke ukupno zapošljavaju 179.000 zaposlenika.

Tri kritične faze

Govoreći o osnivanju obiteljske tvrtke, Mirela Alpeza je istaknula kako postoje tri kritične faze razvitka takvih tvrtki, a to je osnivanje poduzeća, njegov rast te prijenos vlasništva. Nažalost, u našoj zemlji se vrlo malo govori o tome kako se događa taj proces koji nije kratkotrajan ni jednostavan. Komentirajući rezultate istraživanja 

Business Transfer Barometar Hrvatske, Mirela Alpeza je naglasila kako je to istraživanje provedeno prošle godine na uzorku od 200 malih i srednjih tvrtki čiji su vlasnici upravo generacija 55+. Istraživanje je napravljeno telefonskom anketom i online upitnikom, a kao referentno istraživanje koristilo se slično istraživanje iz Finske. Tijekom istraživanja, na upit o tome na koji su način došli do vlasništva nad tvrtkom, 92 posto ispitanika je odgovorilo kako su sami osnovali tvrtku, pet posto tvrtku je kupilo, dva posto je tvrtku naslijedilo, a preostalih jedan posto ispitanika do svoje je tvrtke došlo na neke druge načine.

Treba istaknuti kako je značajan broj tvrtki koji posluje u Hrvatskoj nastao baš devedesetih godina i za nekoliko godina će njihovi vlasnici doći u godine kada će morati odlučiti na koga će prenijeti vlasništvo tvrtke.

Od ukupnog broja ispitanika u spomenutom istraživanju, 38 posto je odgovorilo kako su njihove tvrtke obiteljskog tipa.

“Prvi proces biznis transfera dogodit će se za nekoliko godina i upravo će neke od tih tvrtki i dalje imati obiteljski predznak. Naime, 61 posto ispitanika je odgovorilo kako će netko iz njihove obitelji nastaviti tvrtkino poslovanje, dok je njih 19 posto odgovorilo kako će novi vlasnik postati netko od sadašnjih zaposlenika”, rekla je Mirela Alpeza. Dodala je kako je 82 posto ispitanika reklo kako novi vlasnik mora biti osoba od povjerenja, voljna učiti te da mora imati adekvatno obrazovanje. Na upit što će raditi vlasnik kada se povuče s upravljačke pozicije, 44 posto ih je odgovorilo kako će se povući iz svakodnevnog poslovanja, ali i dalje ostati u tvrtki kao savjetnik. Mirela Alpeza je rekla kako je u Hrvatskoj 5300 poduzeća s oko 57.000 zaposlenih koji predstavljaju rizičnu skupinu u procesu transfera vlasništva.

Posao iz nužde

O budućnosti privatnih tvrtki u Hrvatskoj govorio je i Darko Horvat, ministar poduzetništva i obrta, koji je istaknuo kako se poduzetnički pothvat mora dogoditi iz prilike, a ne iz nužde, no nažalost, danas se još uvijek obrti i tvrtke otvaraju iz potrebe samozapošljavanja. “Većina hrvatskih trgovačkih društava, pogotovo start-upova te obrta još uvijek se događaju iz nužde. Velika trgovačka društva se raspadaju, ljudi ostaju bez posla i moraju otvarati svoje tvrtke. Kroz državni proračun i Poduzetnički impuls koji provodi Ministarstvo poduzetništva i obrta pokušat će se malim poslodavcima pružiti druga prilika za posao”, rekao je Horvat. No, dodao je kako mnoge mlade tvrtke propadaju i prije nego što zapravo krenu sa svojim biznisom. Kako bi se omogućilo normalno poslovanje tvrtke, potrebno je poslodavcima omogućiti određene pogodnosti. Tako posebice obiteljske tvrtke s vremenom trebaju zaposliti profesionalni menadžment kako bi se te male tvrtke transformirale u veća poduzeća.

“Novi, ali i stari poslodavci moraju znati da u poduzetništvu nema početka ni kraja. Uvijek postoje određeni problemi s kojima se suočavaju vlasnici tvrtki. Znati se snaći u današnje doba u hrvatskom poduzetništvu zaista je umijeće”, istaknuo je Horvat. Dodao je kako zato segment malog i srednjeg poduzetništva treba doći u središte interesa, a državne institucije moraju postati pravi servis poduzetnicima. Horvat je najavio i skorašnju Vladinu objavu Smjernica ekonomske i fiskalne politike pri čemu je jedan od temeljnih ciljeva smanjenje nezaposlenosti ispod 14 posto i veći utjecaj malog i srednjeg poduzetništva, čak i kroz vlastite investicije.

Usporedbe s EU-om

O ulozi obiteljskih poduzeća u svijetu na konferenciji o obiteljskim tvrtkama govorio je Zoran Zemlić, direktor za usluge financijskog savjetovanja KPMG, koji je predstavio rezultate istraživanja pod nazivom Europski barometar obiteljskih poduzeća 2015. To je istraživanje provedeno na 1401 tvrtki u 25 europskih zemalja. Zemlić je rekao kako obiteljske tvrtke čine dvije trećine svih poduzeća u svijetu. Od ukupnog broja ispitanika, 75 posto njih ima pozitivan pogled na budućnost, dok je broj optimista u našoj zemlji nešto manji - tu 62 posto vlasnika tvrtki misli kako kako će budućnost za njihove tvrtke biti dobra.

Kad je riječ o problemima s kojima se suočavaju vlasnici obiteljskih tvrtki u Hrvatskoj, kao jedan od najvećih problema nameću se pad profitabilnosti i rast troškova poslovanja, a na trećem mjestu “liste problema” je povećana konkurencija. Za razliku od hrvatskih, europski kolege smatraju kako im je najveći problem upravo ta povećana konkurencija, jer se svake godine otvaraju nove tvrtke. Hrvatski poslodavci kažu kako bi smanjenje poreznih stopa pridonijelo porastu poslovanja tvrtki. I dok vlasnicima tvrtki u EU nije toliko važno da vlasništvo prenesu na nekoga iz obitelji, hrvatskim poduzetnicima to je važno. No, i jedni i drugi se slažu da menadžeri moraju biti ljudi “izvana”, a ne članovi obitelji jer, prema njihovu mišljenju, takvi profesionalci donose stručnost i znanje. Jedno je svakako zajedničko i EU i hrvatskim poduzetnicima: i domaći i strani vlasnici obiteljskih tvrtki boje se gubitka financijske samostalnosti nakon što ispuste kormilo tvrtke iz svojih ruku. 

Sanja Plješa

Hitovi: 1588

Privredni vjesnik d.o.o. Kačićeva 9 Zagreb