e-Privredni

A+ A A-

Kako do održivog razvoja otoka?

Hrvatski otoci su drugo po veličini otočje Sredozemlja. Zauzimaju oko 5,8 posto površine hrvatskog kopna ili 3259 četvornih kilometara, dok 71 posto ukupne morske obale otpada na obale otoka. Na otocima se nalaze tri nacionalna parka i dva parka prirode. Hrvatska ima 1244 otoka, otočića, hridi i grebena od kojih je njih 78 većih, a 48 stalno naseljenih. Zajedno s poluotokom Pelješcem Hrvatska, po zadnjem popisu stanovništva iz 2011. godine, ima ukupno 132.756 otočana.

Ministarstvo regionalnoga razvoja i fondova Europske unije trenutačno radi na izradi novog zakona o otocima čiji je sadržaj usmjeren prema provođenju održivog razvoja otoka sukladno stajalištima Rezolucije Europskog parlamenta o posebnoj situaciji otoka, kao i prema konceptu pametnih otoka. Rok za izradu zakona je četvrti kvartal ove godine.

Svjesni činjenice ogromnog potencijala hrvatskih otoka u raznim sferama, potrebe njihovog daljnjeg razvoja, ali i novonastalih trendova u EU koji je također prepoznao značaj otočnih prostora za ukupni razvoj svojih država članica, Ministarstvo regionalnoga razvoja i fondova EU-a, kako su nam rekli, analiziralo je učinke provedbe postojećeg Zakona o otocima, a dobiveni rezultati upućuju na nužnost izrade i donošenja novog zakonskog okvira i razvojne politike za hrvatske otoke kao i njegove prilagodbe novim okolnostima. Na to, ističu, upućuje i Rezolucija Europskog parlamenta o posebnoj situaciji otoka donesena u veljači 2016. godine. Stoga novi zakon o otocima treba slijediti stajališta Rezolucije te tako ostvariti potrebnu sinergiju sa zakonodavstvom EU-a i lakši pristup europskim strukturnim i investicijskim fondovima.

“Glavni razlog izrade i donošenja novog zakona je jačanje i uvođenje novih i suvremenih mehanizama te rješenja za poticanje politike otočnog razvoja u skladu s općim ciljevima razvojne i gospodarske politike Republike Hrvatske i odgovarajućim politikama na razini EU-a. To podrazumijeva usklađivanje, modernizaciju i veću koherentnost politike otočnog razvoja s ostalim nacionalnim politikama i zakonodavnim okvirom kako Hrvatske tako i EU-a, ali i veće i jače uključivanje svih dionika te politike, posebice onih na lokalnoj razini pri donošenju i predlaganju politika usmjerenih na mjere poticanja razvoja otoka”, naglašavaju u Upravi za otoke tog ministarstva.

Ključne smjernice

Kroz dosadašnji rad na izradi novog zakona o otocima nametnulo se nekoliko ključnih smjernica. Ključan je članak 174. Ugovora o EU-u i Ugovora o funkcioniranju EU-a gdje su prepoznate trajne prirodne i geografske poteškoće karakteristične za otoke. Važna činjenica je i to što je u veljači prošle godine donesena Rezolucija Europskog parlamenta o posebnoj situaciji otoka koja naglašava važnost upotrebe svih sinergija između europskih strukturnih i investicijskih fondova i drugih instrumenata Unije kako bi se nadoknadili nedostaci otoka i ojačao njihov gospodarski rast, otvaranje radnih mjesta i održivi razvoj. To je svakako novi pristup strateškom planiranju razvoja otoka tako da je za novu financijsku perspektivu od 2021. do 2027. godine nužno izraditi sedmogodišnji strateški plan, odnosno operativni program koji se isključivo odnosi na otoke.

Još je jedna važna činjenica rezultirala nužnošću reguliranja statusa otoka. Naime, u ožujku ove godine donesena je i potpisana Deklaracija o pametnim otocima. Koncept pametnih otoka uključuje postizanje pametnih, uključivih i uspješnih otočnih zajednica za inovativnu i održivu Europu. Koncept pametnih otoka obuhvaća ublažavanje i prilagodbu na klimatske promjene, primjenu pametnih tehnologija, korištenje obnovljivih izvora energije i najveću moguću energetsku učinkovitost. On također obuhvaća i uvođenje održive otočne mobilnosti, uključujući i onu električnu, smanjenje nestašice vode primjenom nekonvencionalnih i pametnih načina upravljanja vodnim resursima, potom teritorij bez otpada uvođenjem kružnog gospodarstva, očuvanje prepoznatljivog otočnog prirodnog i kulturnog kapitala, iskorištavanje prirodnih i tradicionalnih karakteristika i posebnosti otoka za stvaranje novih i inovativnih radnih mjesta, jačanje socijalne uključenosti, obrazovanja i potpore građanima te poticanje cjelogodišnjeg, održivog i odgovornog turizma.

Korektivni otočni faktor

Zakon o otocima će imati i novi pristup definiranju razvijenosti ili nerazvijenosti otoka. Tako se predviđa uvođenje specifičnog korektivnog otočnog faktora za naseljene otoke koji su u nadležnosti gradova i općina na otocima, kao i gradova i općina na kopnu koji su zakinuti pri provedbi regionalne politike jer se njihova razvijenost veže uz razvijenost grada ili općine kojoj pripadaju.

Prema važećem Zakonu o otocima, otoci su na osnovi demografskog stanja i gospodarske razvijenosti razvrstani u dvije skupine - prvu u kojoj su nedovoljno razvijeni i nerazvijeni mali, povremeno nastanjeni i nenastanjeni otoci, i drugu - s otocima koji nisu razvrstani u prvu skupinu i poluotokom Pelješcem.

Prijedlog Ekonomskog instituta, Zagreb ide za tim da naglašava dvodimenzionalnu otočnu ljestvicu. Naglašava, dakle, društvenu i ekonomsku dimenziju koja bi otoke svrstavala prema njihovoj razvijenosti u više specifičnih otočnih skupina, najmanje u četiri, a izgledno i u više skupina. Namjera je i da se zakonom definira više modela razvrstavanja otoka. Prema broju stanovnika i površini otoci bi bili razvrstavani kao mali, srednji i veliki otoci, dok bi prema udaljenosti od kopna bili razvrstani kao pučinski, kanalski i priobalni. Otoci bi se još razvrstavali prema stupnju razvijenosti, a predviđeno je i osnivanje regionalnog savjeta za otoke radi poticanja otočnog razvoja na regionalnoj razini te uspostave koordinativne uloge svih razina upravljanja.

Otočna iskaznica kao javna isprava koristila bi se za ostvarivanje prava na povlašteni prijevoz u pomorskom prometu, a kako su nam rekli u Upravi za otoke, novim zakonom se namjerava i proširiti njena upotreba.

Uskladiti se s EU direktivama

Denis Barić, predsjednik Otočnog sabora i član Radne skupine za izradu zakona o otocima, smatra kako je ostatak ove godine vrlo važno razdoblje za otočane i razvoj otoka jer se osim zakona o otocima izrađuju ili su u nekoj proceduri i zakoni o pomorskom dobru i morskim lukama te o regionalnom razvoju. Barić tvrdi da brojka od oko 130.000 stanovnika na otocima nije u potpunosti točna, nego se prema njegovoj procjeni radi o brojci malo većoj od 80.000. Razlika u broju je nastala stoga što je dio građana Hrvatske prijavljen da živi na otocima zbog imovine ili nekih drugih povlastica kao što je brodska karta.

“Mi se nadamo da će naš zakon o otocima biti usklađen s Rezolucijom Europskog parlamenta koja na prihvatljiv način govori o situaciji na otocima. Tamo su unesene i najvažnije stavke iz odluke donesene 2006. godine, a koja se odnosi na ruralna područja u koja spadaju i otoci. Kako je to doneseno prije ulaska Hrvatske u EU, a ulaskom se Hrvatska mora uskladiti sa svim Unijinim direktivama, s pravom očekujemo da će Hrvatska uskladiti svoje zakonodavstvo, i to ne samo u zakonu o otocima nego i u Zakonu o regionalnom razvoju gdje se spominje indeksacija razvijenosti. Ta indeksacija se ne odnosi samo na otoke nego i na ruralna područja”, pojašnjava Barić.

Barić ističe i kako se u Hrvatskoj malo zna o tome da gospodarstvenici na polovini europskih otoka imaju nultu stopu PDV-a, a druga polovina nisku stopu. “Zato i tražimo da se ta direktiva EU-a implementira u naše zakonodavstvo. Konkretno, očekujemo manju stopu PDV-a i potpuno drugačiju poreznu politiku prema otočnim gospodarstvenicima, a što bi se trebalo dobiti kategorizacijom otoka. Tvrdimo da svi otoci ne mogu spadati u kategoriju visoke razvijenosti, pogotovo ne manji otoci koji imaju sjedište lokalne uprave na kopnu. Radit će se, dakle, nova indeksacija i kategorizacija otoka što bi svakako trebali osjetiti poslodavci koji bi trebali dobiti razne porezne i druge olakšice”, ističe Barić napominjući kako su otočni gospodarstvenici dijelom izgubili neke povlastice ulaskom Hrvatske u EU.

Barić kaže da će Otočni sabor tražiti implementaciju europskog zakonodavstva, što će značiti određene olakšice za gospodarstvenike. “U Rezoluciji jasno piše da se gospodarstvenici trebaju porezno rasteretiti. Tražit ćemo da se gospodarstvenicima koji su prinuđeni koristiti vodu iz vodonosaca izjednače uvjeti s gospodarstvenicima na kopnu koji imaju subvencioniranu cijenu vode tako da više ne plaćaju vodu po ekonomskoj cijeni. Otočni sabor će tražiti i da se gospodarstvenicima subvencionira cijena prijevoza. Naime, oni imaju subvencioniran prijevoz samo na jednoj liniji, a što je s onima koji koriste više linija ili koji nemaju vlastiti vozni park? Fizičke osobe imaju povlaštene karte na svim linijama, a gospodarstvenici imaju samo na svojoj liniji. Mardešić je tvrtka koja nema vlastiti vozni park te praktički ima višu cijenu prijevoza nego što vrijedi kamion njihovih proizvoda”, ističe Barić.

Samoodrživost otoka

U ime udruge Buđenje-Pokret otoka, predstavnica u Radnoj skupini je Andrea Baraba, inače pročelnica za razvitak otoka i zaštitu okoliša u Gradu Zadru. “Zakonom treba omogućiti da se indeksacija otoka prilagodi stvarnom stupnju razvoja pojedinog otoka. A ovisno o stupnju razvoja, potrebno je prilagoditi niz mjera za jači razvoj i poticanje standarda otočnog stanovništva. Dugoročno je potrebno osigurati opskrbu pitkom vodom, prihvatljiv prijevoz otočnog stanovništva te kvalitetno i održivo gospodarenje otpadom. Kad je riječ o stanovništvu, nužno je poticati rast i razvoj poduzetništva. Tu mislim na niz mjera poput subvencioniranja kamata na poduzetničke kredite. S obzirom na to da je član Radne skupine i predstavnik Ministarstva financija, bilo bi dobro osigurati i određene porezne olakšice za otočane sukladno indeksu razvijenosti. U svakom slučaju otoke treba tretirati kao posebna područja o kojima se posebno skrbi. Uvođenje širokopojasnog interneta sigurno je jedna od mjera osiguravanja normalnog rada i funkcioniranja. Rad i rast investicija i poduzetništva na otocima ne može se osigurati bez ljudi. Nama je cilj da otok bude samoodrživ i da ljudi na otoku mogu živjeti i raditi bez velike ovisnosti o kopnu”, smatra Andrea Baraba.

Mislav Bezmalinović, predsjednik Uprave Sardine, tvrtke koja je ove godine proslavila 110 godina rada, kaže da poslovanje na otoku ima svoje mane ali i prednosti. “Prednost Sardine je konkretno u tome što nigdje ne bismo imali tako obučene radnike koji o moru i poslovima vezanim uz more znaju baš sve. Zato nismo ni razmišljali o preseljenju na neku lokaciju na kopnu, iako nam se nudila. Nedostatak poslovanja na otoku je svakako promet i odsječenost od kopna. Iako smo na Braču, ne osjećamo taj problem jer smo jako dobro povezani sa Splitom”, kaže Bezmalinović. 

Sredstva EU-a za razvoj otoka Za veću dostupnost 80 milijuna eura 

Razvoj otoka u 2017. godini moguće je sufinancirati sredstvima fondova EU-a kroz Operativni program Konkurentnost i kohezija 2014.-2020., i to kroz specifični cilj Povećanje dostupnosti naseljenih otoka za njihove stanovnike. Predviđena je alokacija od 80 milijuna eura s ciljem postupnog osiguranja otocima održive i moderne usluge prijevoza tijekom cijele godine bez obzira na turizam, što će poboljšati dostupnost zapošljavanja, obrazovanja i drugih usluga otočnim zajednicama. Na taj način, kako su rekli u Upravi za otoke, povećat će se dostupnost otoka za njihove stanovnike s ciljem integracije hrvatskih otoka u širu prometnu mrežu i svladavanja ključne prepreke za lokalni gospodarski rast.

Opskrba vodom Subvencioniranje cijena 

U svrhu izjednačavanja uvjeta i kvalitete života na otocima s razvijenim područjima, Uprava za otoke subvencionira cijenu vode na otocima tako da kućanstva čiji članovi imaju prebivalište na otoku a opskrbljuju se vodom vodonoscem ili cestovnim vozilom, plaćaju vodu do 20 metara kubičnih mjesečno ili ukupno do 150 kubičnih metara ukupne godišnje potrošnje po kućanstvu po cijeni koja je jednaka prosječnoj cijeni isporuke vode u matičnoj obalno-otočnoj županiji. Iz državnog proračuna sufinancira se razlika ukupne cijene vode koji iznos se ponajprije odnosi na cijenu prijevoza vode brodom vodonoscem ili cestovnim vozilom. Na taj način nastoji se smanjiti troškove vodoopskrbe otočnom stanovništvu i ujednačiti ih s cijenama vodoopskrbe kućanstava na kopnu koji su priključeni na javne vodoopskrbne sustave. Sredstva se odobravaju otočnim komunalnim poduzećima u svrhu provođenja te mjere. Ministarstvo turizma u 2017. godini, kroz Program Konkurentnost turističkog gospodarstva, daje bespovratna sredstva za hotele na otocima bez vodovoda, za što je osigurano 100.000 kuna.

Jozo Vrdoljak

Hitovi: 72

20 godina akcije Kupujmo hrvatsko

Projekt Kupujmo hrvatsko započeo je još 1997. godine kao ideja da se prepoznaju, označe i izdvoje kvalitetni hrvatski proizvodi te im se od tada dodjeljuju znakovi Hrvatska kvaliteta i Izvorno hrvatsko, a do danas je ovaj projekt dobio razmjere sveobuhvatne nacionalne akcije s velikim gospodarskim i društvenim značajem.

Hrvatska gospodarska komora 20 godina nastoji kontinuirano promovirati sve tvrtke, obrte, zadruge, udruge, obiteljska poljoprivredna gospodarstva i pojedince koji svojim radom, znanjem i kreativnošću pridonose razvoju gospodarstva, kaže direktorica Sektora trgovine HGK Ema Culi. “Na ovaj način želimo dati na važnosti odabranim izlagačima čiji se proizvodi i usluge na domaćem tržištu odlikuju vrhunskom kvalitetom kao rezultatom hrvatske tradicije, razvojno-istraživačkog rada, inovacije i invencije”, dodaje Ema Culi.

Od početka ove godine održana su u okviru te akcije događanja u svibnju u Splitu i u lipnju u Puli. U Zagrebu se 20 godina ovog projekta obilježava dvodnevnom akcijom 21. i 22. rujna, dok će završna svečanost biti 13. listopada u Vinkovcima.

Prilika za pronalaženje kupaca

U studenome će se pak održati još jedna dodatna akcija - Hrvatski proizvod za hrvatski turizam - kojom Hrvatska gospodarska komora usmjerava domaće proizvođače da u suradnji s turističkim tvrtkama odnosno davateljima usluga u toj djelatnosti iskoriste priliku za plasman svojih proizvoda u tom sektoru hrvatskog gospodarstva.

“Akcija je značajna i usmjerena je na podizanje svijesti za važnost očuvanja hrvatskog nacionalnog identiteta, očuvanje radnih mjesta i otvaranje novih. U akciju uključujemo i mlade, kako bi i oni najmlađi naučili koliko je važno očuvati domaće gospodarstvo, ali uključujemo i gospodarstvenike i njihove nove i kreativne ideje. S obzirom na to kako je teško pronaći put do tržišta, ovo je prigoda da svi hrvatski proizvođači kvalitetnih hrvatskih proizvoda dobiju priliku pronaći kupce”, pojašnjava Ema Culi.

Najvažniji rezultat ovih 20 godina akcije Kupujmo hrvatsko je činjenica kako je oko 88 posto građana spremno izdvojiti koju kunu više za kupnju hrvatskih proizvoda, 97 posto ih je čulo za akciju Kupujmo hrvatsko, 93 posto podržava akciju, a 91 posto njih podržava kupnju hrvatskih proizvoda. 

Kupujmo hrvatsko 21. i 22. rujna na Trgu bana Josipa Jelačića Pokažite Zagrebu što nudite

U Zagrebu će 21. i 22. rujna od 9 do 19 sati hrvatske tvrtke na Trgu bana Josipa Jelačića moći izlagati svoje proizvode. HGK će i ove, kao i ranijih godina, svojim članicama omogućiti besplatno sudjelovanje u akciji Kupujmo hrvatsko, dok je kotizacija od 500 kuna predviđena za izlagače koji nisu članovi HGK (obrti, OPG-ovi, udruge, zadruge i domaće radinosti). Komora će u sklopu ovoga događanja svakom izlagaču osigurati izlagačko mjesto, priključak za struju, natpisnu plohu, promicanje izlagača prije, za vrijeme i nakon održavanja akcije, oglašavanje putem weba Kupujmo hrvatsko te profila i akcije na Facebooku. Informacije o akciji mogu se dobiti u HGK-Komori Zagreb, od Irene Fresl Rendulić, na telefon 01/4606 816 i na e-mail Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite. . Tvrtke se mogu prijaviti obrascem u pratećim dokumentima na stranici http://www.hgk.hr/documents/prijavni-obrazac-zagreb-20175968e5c65df7b.docx. Akciji će se pridružiti i ključni predstavnici djelatnosti trgovine kao potencijalni distributeri te tvrtke iz financijskog sektora i drugi ključni sudionici.

Krešimir Sočković

Hitovi: 289

Kulen “zatočen” na hrvatskom tržištu

Koliko je puta u Hrvatskoj potrebno lupiti glavom u zid kako bi se shvatio dugoročni značaj i vrijednost neke proizvodnje, možda najbolje svjedoči primjer proizvodnje kulena. Iako se radi o prehrambenom proizvodu vrlo visoke kvalitete u rangu mesnih prerađevina i proizvodu koji se ubraja u sam vrh onih koji nose veliku dodanu vrijednost, njegovi proizvođači još uvijek muku muče s nabavom potrebne kvalitetne sirovine i postizanjem odgovarajuće cijene na tržištu.

Nema kulena od mesa iz marketa

“Sve kemijsko-fizikalne analize su pokazale da kada se kulen pravi od mesa iz marketa koje je s različtiih uvoznih područja, nema kvalitetu kao kulen koji se pravi od svinja domaćeg pasminskog sastava i koja je hranjena na tradicionalan način. Pri tome svinja mora težiti 150 i više kilograma i biti stara barem godinu dana. Tek je to ta sirovina, uz određene dodatke, od koje se može dobiti vrhunski proizvod”, kaže Ernest Nad, voditelj Odjela za poljoprivredu HGK-Županijske komore Osijek.

Te je tvrdnje potvrdila znanost. Stručnjaci s osječkog Poljoprivrednog fakulteta su nakon višegodišnjih istraživanja i provedenih pokusa došli do pokazatelja prema kojima hrvatska teška svinja za proizvodnju kulena mora težiti najmanje 150 kilograma, te da treba slijediti trolinijski pasminski sastav landrace-yorkshire-duroc. Uz primjenu mjera kontrole i suvremene tehnologije temeljene na tradicionalnoj recepturi i proizvodnji, dobivaju se dobri proizvodni rezultati. Uz to, proteklih je godina puno toga odrađeno na zaštiti zemljopisnoga podrijetla slavonskog i baranjskog kulena. Sve to zajedno daje jamstvo vrhunske i provjerene kvalitete proizvoda koji se može uspješno plasirati i na inozemnim tržištima.

“Unatoč tome, u Hrvatskoj se već desetak godina proizvodi gotovo ista količina kulena, oko 500 tona godišnje, a izvozi se jedva do tri posto. No i taj podatak o izvozu je tek pretpostavka jer nadležne statističke službe uopće ne poznaju kategoriju ‘kulen’, nego tek ‘ostale mesne prerađevine’”, dodaje Nad. Od tih 500 tona, samo je Belje u boljim godinama proizvodilo oko 400 tona, a ostalih stotinjak tona manji i mali proizvođači, uglavnom s područja Slavonije i Baranje.

Zašto Talijani i Španjolci znaju?

Nužno je stimulirati proizvođače teških svinja kako bi se proizvodnja u ruralnim područjima vratila na razine od prije 2006. godine do kada su postojali takvi poticaji. Potrebno je pronaći model sustavnog ugovaranja takve proizvodnje koja će zadovoljiti potrebe kulenara, a time se može postići zadovoljstvo i proizvođača i prerađivača. Za tako nešto nije potrebno “otkrivati toplu vodu” jer takvi primjeri već postoje u zemljama članicama EU-a. Čak 80 posto svinjogojske proizvodnje u Italiji je proizvodnja teških svinja jer oni svinje prodaju kroz proizvode, dok je konzumacija svježeg svinjskog mesa manje zastupljena.

Proizvodnja teških svinja jest skuplja, ali se kroz proizvodnju kvalitetnih prerađevina taj ulog višestruko vrati. Cijela Europa poznaje talijanske mesne proizvode koji su cijenjeni i imaju veliko tržište. Parma kao prepoznatljivo središte ove talijanske prehrambene industrije je grad s manje od 200.000 stanovnika, ali na samo stotinu kilometara udaljenosti ima Milano u čijem okružju živi četiri milijuna stanovnika, dakle, kao cijela Hrvatske. Znači, već je to dovoljno veliko tržište za visokokvalitetne prehrambene proizvode, a da ne spominjemo kako su to proizvodi zastupljeni i poznati na čitavom europskom tržištu. U čemu onda leži prepreka da se tako nešto ne započne i u Hrvatskoj, pitali smo Gorana Kušeca, profesora s osječkog Poljoprivrednog fakulteta.

“Naši veliki proizvođači prisiljeni su uvoziti teške svinje jer tu potrebnu sirovinu za kulen ne mogu nabaviti na domaćem tržištu. Istovremeno, svinjogojci propadaju. S jedne strane nisu ekonomski motivirani uzgajati teške svinje, a s druge brojni trgovački centri imaju u ponudi jeftino uvozno konzumno meso. U takvom ekonomskom raskoraku domaći svinjogojci ispadaju gubitnici”, ističe dr. Kušec.

Ekipa znanstvenika s osječkog Poljoprivrednog fakulteta zadnjih je godina nizom projekata mnogo učinila na tehnološkoj razini uzgoja svinja i proizvodnji visokokvalitetnih prehrambenih proizvoda. U jedan od projekta koji se vodi putem Hrvatske zaklade za znanost, upravo na inicijativu dr. Kušeca, uključeni su i stručnjaci s Ekonomskog fakulteta kako bi dali svoj znanstveni doprinos u segmentu brendiranja takvih proizvoda.

Naime, kulen je solidno brendiran i prepoznatljiv na hrvatskom tržištu, no još je prilično neprepoznatljiv na europskom. No hrvatsko tržište je malo za plasman tako kvalitetnog proizvoda i potrebno je uložiti još mnogo truda kako bi se kulen u tom smislu približio prepoznatljivosti i cjenovnim kategorijama sličnih proizvoda iz Italije ili Španjolske. Konkretno, slavonski kulen na zagrebačkom tržištu (koje je skuplje od osječkog ili slavonskog) dostiže cijenu od oko 200 kuna za kilogram ili tek 220 kuna za kulen od mesa crnih svinja. Za kvalitetu koju nudi, to su preniske cijene. Međutim, kulen je “zatočen” na malom i u platnom smislu prilično slabom hrvatskom tržištu i tu nema previše prostora za rast. Dosta toga se može naučiti iz tuđih primjera dobre prakse. U Španjolskoj se vrhunski pršut prodaje za 150 eura po kilogramu. Dobar poznavatelj ili znatiželjni turist srednje platne moći izdvojit će 15 eura i kušati 100 grama takvog vrhunskog pršuta u kakvom solidnom restoranu. Naravno, ako mu ga tko ponudi i jasno obrazloži takvu cijenu. 

Slađan Novosel, nagrađivani kulenar i poljoprivrednik Hrvatska je postala uvoznik smeća 

Svinjogojstvo je u Hrvatskoj uništeno, a Hrvatska je postala uvoznik smeća i to je osnovni problem. Svoje potrebe za mesom kao temeljnom sirovinom za proizvodnju kulena i ostalih mesnih prerađevina podmirujemo iz vlastitog uzgoja svinja i potrebnih ratarskih kultura. Imamo potpuno zaokruženi proizvodni ciklus od polja od stola. To je bio jedini način da uopće uđemo u posao proizvodnje kulena. Mi smo najprije bili svinjogojci, pa smo tek onda postali kulenari. Većina proizvođača kulena s poteškoćom dolazi do kvalitetne sirovine, a ljudi se i teško odlučuju za takvu proizvodnju jer ta djelatnost nije dovoljno vrednovana u Hrvatskoj, niti je ta grana djelatnosti u Hrvatskoj prepoznata kao kvalitetna i dohodovna, objašnjava Slađan Novosel, nagrađivani kulenar i poljoprivrednik iz Gata.

Svetozar Sarkanjac

Hitovi: 286

20 godina akcije Kupujmo Hrvatsko - Pokažite Zagrebu što nudite

Hrvatska gospodarska komora poziva tvrtke, obrtnike i obiteljska poljoprivredna gospodarstva, udruge, zadruge i domaće radinosti da sudjelovanjem u akciji Kupujmo hrvatsko u Zagrebu uveličaju svečanu proslavu 20. rođendana te akcije. Projekt Kupujmo hrvatsko započeo je još 1997. godine kao ideja da se prepoznaju, označe i izdvoje kvalitetni hrvatski proizvodi te im se od tada dodjeljuju znakovi Hrvatska kvaliteta i Izvorno hrvatsko, a do danas je ovaj projekt dobio razmjere sveobuhvatne nacionalne akcije s velikim gospodarskim i društvenim značenjem. Hrvatska gospodarska komora 20 godina nastoji kontinuirano promovirati sve tvrtke, obrte, zadruge, udruge, obiteljska poljoprivredna gospodarstva te pojedince koji svojim radom, znanjem i kreativnošću pridonose razvoju gospodarstva, čime želi dati na važnosti odabranim izlagačima čiji se proizvodi i usluge na domaćem tržištu odlikuju vrhunskom kvalitetom kao rezultatom hrvatske tradicije, razvojno-istraživačkog rada, inovacije i invencije.

Ovogodišnja akcija u Zagrebu trajat će dva dana, čime se želi istaknuti birane izlagače.

Važnost kupnje hrvatskih proizvoda

Akciji će se pridružiti i ključni predstavnici djelatnosti trgovine kao potencijalni distributeri te tvrtke iz financijskog sektora i drugi ključni sudionici. Cilj je educirati i osvijestiti širu javnost o važnosti kupovanja hrvatskih proizvoda kao pokretača otvaranja novih radnih mjesta i očuvanja postojećih uz povećanje konkurentnosti hrvatskoga gospodarstva.

U Zagrebu će 21. i 22. rujna od 9 do 19 sati hrvatske tvrtke na Trgu bana Josipa Jelačića imati priliku izlagati svoje proizvode.

Komora će i ove, kao i prethodnih godina, svojim članicama omogućiti besplatno sudjelovanje u akciji Kupujmo hrvatsko, dok je kotizacija u iznosu od 500 kuna predviđena za sve izlagače koji nisu članice HGK (obrti, OPG-ovi, udruge, zadruge i domaće radinosti). Komora će u sklopu ovoga događanja svakom izlagaču osigurati izlagačko mjesto, priključak za struju, natpisnu plohu, promicanje izlagača prije, za vrijeme i nakon održavanja akcije, oglašavanje putem weba Kupujmo hrvatsko i profila te akcije na Facebooku.

Informacije o akciji možete dobiti u HGK-Komori Zagreb, od Irene Fresl Rendulić, na telefon 01/460-6816 i na e-mail Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite. .

Tvrtke se mogu prijaviti obrascem u pratećim dokumentima na stranici http://www.hgk.hr/documents/prijavni-obrazac-zagreb-20175968e5c65df7b.docx. 

KS/PV

 

Hitovi: 371

Privredni vjesnik d.o.o. Kačićeva 9 Zagreb