e-Privredni

A+ A A-

Veća briga o otpadu

Uredba o gospodarenju komunalnim otpadom koja je donesena u svibnju krenula je u primjenu 1. studenoga. Ona podrobnije opisuje javne usluge postupanja s miješanim komunalnim i biorazgradivim komunalnim otpadom. Također, Uredbom se reguliraju i povezane usluge koje se odnose na odvojeno skupljanje otpada, korištenje reciklažnog i mobilnog reciklažnog dvorišta te odvoz glomaznog otpada. Za korisnike to konkretno znači da se miješani komunalni otpad prazni minimalno svakih 14 dana, biorazgradivi komunalni otpad najmanje svakih sedam dana, odvoz glomaznog otpada u cijeni usluge najmanje jednom godišnje, mogućnost korištenja reciklažnog dvorišta te mogućnosti korištenja mobilnog reciklažnog dvorišta najmanje jednom u tri mjeseca tamo gdje nema standardnog reciklažnog dvorišta, odnosno jednom u četiri mjeseca tamo gdje je dostupno.

“Uredba za Hrvatsku predstavlja ozbiljan izazov. Od nas se očekuje ispunjenje ciljeva koje smo ispregovarali s Europskom unijom, a možemo ih ispuniti samo snažnim zaokretom vezanim za gospodarenje komunalnim otpadom, na tragu kojeg je ispisan sadržaj Uredbe o gospodarenju komunalnim otpadom”, smatra predsjednik Udruženja komunalnog gospodarstva Hrvatske gospodarske komore i voditelj Grupacije održavanja čistoće Tomislav Ćurko.

Važno je naglasiti kako se precizno određuju i obveze gradova, općina, davatelja javnih usluga, korisnika te Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost. Tako je na tragu Zakona i Uredbe određena obveza gradovima i općinama da u roku od tri mjeseca od primjene Uredbe donesu odluku o načinu pružanja usluga s miješanim komunalnim i biorazgradivim komunalnim otpadom (do 31. siječnja 2018.). Nakon donošenja te odluke, davatelji javne usluge imaju mjesec dana da se im obrate sa zahtjevima za suglasnost na nove cjenike s obzirom na to da Uredba određuje kako se cijena javnih usluga mora utvrditi. U roku od godine dana (do 1. studenoga 2018.) davatelji javnih usluga moraju korisnicima osigurati dokaz o ispunjavanju javne usluge, a pred njima je opsežan zadatak organizacije pružanja tih usluga sukladno standardima Uredbe koji podrazumijevaju ustroj odgovarajućih evidencija o korisnicima, isporuke izjava korisnicima koje će imati snagu ugovora i osiguranje dokaza o obavljanju usluge.

Poticajne naknade i visoke kazne

“S obzirom na tako snažan zaokret, nužna je aktivna uloga svih dionika jer su zapriječene visoke kazne za nepostupanje, kako za gradove i općine, tako i za davatelje javnih usluga. Napominjemo da je kazna za prekršaje propisana u visini od 100.000 do 300.000 kuna. Nadalje, naglašavamo kako je Uredbom propisan i izračun poticajne naknade koja dodatno treba stimulirati gradove i općine da ostvare ciljane količine smanjenja miješanog komunalnog otpada, što sa sobom nosi povećanu selekciju otpada. Poticajna naknada vrlo lako može postati penalna za slučaj neprimjenjivanja mjera usmjerenih prema cilju - smanjenju količine miješanog komunalnog otpada”, upozorava Ćurko dodajući kako će visoko nametnuti standardi najvjerojatnije donijeti i korekciju u cijeni, pri čemu će ta promjena ovisiti o postojećem standardu usluga u nekom gradu ili općini.

“Naravno da je korekcija cijena na više uvijek nepopularna i teška, kako za davatelje usluga, tako i za gradonačelnike i načelnike koji je moraju odobriti, a posebice za sve ugroženiji standard korisnika. Uredbom je određeno da se cijena sastoji od cijene minimalne javne usluge, dijela cijene s obzirom na količinu predanog otpada i ugovorne kazne. Cijena minimalne usluge će osigurati funkcioniranje sustava i kao takva predstavlja većinu troškova koji osiguravaju funkcioniranje sustava. Dio cijene s obzirom na količinu će se obračunavati prema volumenu spremnika ili kili predanog otpada na odvoz, a ugovorena kazna će predstavljati onu vrijednost koja je potrebna da bi se podmirili troškovi davatelju javne usluge potrebni za sanaciju pogrešnog ponašanja korisnika poput predaje otpada preko volumena spremnika ili predaje otpada u neodgovarajućem spremniku”, istaknuo je on.

Goran Gregurek, direktor Komunalnog poduzeća Križevci, ocjenjuje kako Uredba o gospodarenju otpadom ne predstavlja dobar podzakonski akt koji će Hrvatskoj pomoći u rješavanju pitanja gospodarenja otpadom. “Naprotiv, Uredba predstavlja dodatnu prepreku provedbi Plana gospodarenja otpadom”, smatra on.

U dopisu koji je poslao saborskim klubovima i, među ostalim, Vladi, ističe kako Uredbom nitko nije zadovoljan, a ponajprije građani, kojima će poskupjeti usluga (generalna procjena oko 30 posto). Nezadovoljna su i komunalna poduzeća, koja će morati provoditi propis koji je na terenu neprovediv (ovoga časa nitko od komunalaca ne zna kako Uredbu provesti na način da bude usklađena sa svim drugim propisima). Osim toga, njena provedba tražit će od komunalnih poduzeća i jedinica lokalne samouprave značajna financijska ulaganja koja, u velikoj mjeri, nisu uopće potrebna. Nije zadovoljna ni država, tvrdi Gregurek, jer neće uspjeti provesti Plan gospodarenja otpadom u zadanim rokovima, kao ni gradovi i općine koji će plaćati penale zbog neprovedbe tog plana. “S pravom se stoga pitam: kome takva uredba onda treba? Plan gospodarenja otpadom postavljen je veoma ambiciozno, ali bez obzira na to, većina nas komunalaca spremna je uhvatiti se ukoštac s tim izazovima. No provedbu na terenu treba ostaviti komunalnim poduzećima koja se time neposredno bave. Uredba, baš kao i Zakon o održivom gospodarenju otpadom, stvari postavlja kao da do sada ništa nije postojalo, pa se njome sada pokušava propisivati sve iz početka. Propisuje se sve i svašta, što je apsolutno nepotrebno. Zbog toga imamo mnogo propisa, a u stvarnosti se malo napravilo”, naglašava Gregurek.

Korak natrag

Svaki propis koji se donosi, pa tako i Uredba, dodaje on, trebala bi imati razrađena (barem) dva poglavlja. “Prvo poglavlje se obično naziva ‘zatečeno stanje’, a drugo ‘posljedice’ koje će primjena propisa proizvesti. Ne činovničke, već stvarne! Ova uredba to nema, a činjenica je da će posljedice biti suprotne ciljevima koji su kroz Plan gospodarenja otpadom postavljeni. Trošit će se energija, vrijeme i novac na stvari koje uopće nisu ključne, a ni potrebne. U nekim dijelovima čak idemo korak natrag kada je riječ o komunalnim društvima, odnosno gradovima koji su najviše napravili u gospodarenju otpadom. Na kraju, zašto bi bilo ispravno samo jedno rješenje?! U Europi gotovo svaka država ima neki svoj, više ili manje različit sustav gospodarenja otpadom, a na lokalnoj razini još postoje zasebna rješenja. Bogatstvo različitosti na djelu! A to bi tek trebala biti prednost Hrvatske”, naglašava Gregurek dodajući kako su najnaprednije zemlje u Europi, kad je riječ o gospodarenju otpadom, zemlje najdiscipliniranijih ljudi. U njima se sustav gradi već desetljećima, pa je i svijest njihovih građana u tom pogledu na visokoj razini. “Oni određuju standarde, ali i njihova je platna moć veća. Mi kroz Plan gospodarenja otpadom, Zakon o održivom gospodarenju otpadom i Uredbu o gospodarenju otpadom sami sebi postavljamo, u nekim odredbama, i više standarde nego što ih te zemlje imaju. Drugim riječima, Uredbom o gospodarenju komunalnim otpadom želi se uvesti sustav kakav ne postoji nigdje u Europi”, ističe Gregurek.

Kako se rokovi za provedbu Uredbe brzo primiču, tako on želi na vrijeme upozoriti na negativne posljedice koje će proizaći iz njene provedbe. “U svakom slučaju, Uredbu treba, kao takvu, staviti izvan snage te hitno načiniti njene izmjene i dopune”, ističe on.

Marko Brnčić, direktor tvrtke S.T.P., kaže kako se Uredbom u starom dobro prokušanom vatrogasnom stilu želi na brzinu, bez strategije, plana i konzultiranja struke dovesti preko noći u red ono što je godinama zapuštano i zapostavljano. “Odmah je jasno tko će profitirati, a jasno je i tko će taj pucanj u prazno ponovno financirati. Najgore je to što je povjerenje građana do sada izigrano puno puta i što su na svoje oči vidjeli da je sav njihov trud do sada završavao u istom kamionu”, ističe Brnčić.

Uredba će, nastavlja Brnčić, donijeti opći kaos, jer dosad u Zagrebu pojedine kuće nisu dobile ni običnu crnu kantu, a kamoli one u bojama. “U Dalmaciji, na žalost, često nema mjesta ni za tu jednu, radi koncepcije prostora. Svaka jedinica lokalne samouprave ima odriješene ruke da formira koloritno izdanje u svom stilu, pa ista boja posude u svakom gradu ili mjestu ne jamči istu sirovinu!? Turisti prednjače po broju upitnika iznad glave kad se nađu pred šarenim cirkusom u koji bi oni ‘kakti’ trebali odložiti ono što su skupili, a često nijedna boja ne odgovara EU standardima. Pa tako Murter u plavu kantu odlaže komunalni otpad, Rijeka to radi u zeleni otpadnik, dok Zagreb kombinira i zelene i crne, a naravno, tu su još ljubičaste, narančaste i nebesko plave...”, pojašnjava Brnčić stanje.

Kružna ekonomija i u gospodarenju otpadom

Zakon o javnoj nabavi, dodaje, idealan je za nesmetan razvoj i bujanje korupcije na štetu građana. “Jer, kako drugačije objasniti jednogodišnju nabavu najjeftinijeg škarta, koji sljedeće godine ponovno traži isto ulaganje. Posude se raspadaju, pucaju, poklopci i kotači otpadaju, a raspisnici natječaja zadovoljno trljaju ruke jer obrazac tendera od prošle godine već imaju pripremljen i spreman za ovu i svaku sljedeću, budžet je ponovno probijen, a oni ponovno dobri gospodari. Čarobna win-win situacija...”, smatra on. Zanimljiv je fenomen ignoriranja dobrih i pouzdanih rješenja, koja produciraju problem, a koji je nastao upravo iz rješenja. “Ako nema problema, nema ni osnove za ‘opravdano’ rješavanje posljedica, a onda je to ekonomski neisplativo. Nerijetko se tako na sustave koji rade i koje ljudi vole ugrađuju lokoti, brave, ID kontrole, čipovi i kartice onemogućavajući tako i onima koji imaju sve te gadgete da odlože otpad na propisan način. Jer, uređaj su možda zaboravili u drugim hlačama, a vrećica je u ruci. Potom se ona ostavlja pored spremnika, susjedi to slijede i u roku od tri minute eto novog divljeg odlagališta oko spremnika koji je do jučer radio savršeno! Danas u Hrvatskoj postoje jednostavni, učinkoviti, prokušani i jeftini sustavi sa 10-godišnjim jamstvom. To su sustavi koji rade na opće oduševljenje građana! No čini se da je tu i problem”, ističe Brnčić.

Saša Avirović, voditelj Sektora operative u Gradskom komunalnom poduzeću Čakom, kaže kako je dobro što je Uredbom osmišljena provedba cjelovitog sustava gospodarenja komunalnim otpadom u Hrvatskoj, a na razini visoke usklađenosti s Europom. “Opredijelili smo se za ostvarenje kružne ekonomije i kroz domenu gospodarenja otpadom. Dobili smo način izračuna cijene komunalne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada”, pojašnjava on. “Cijena za količinu predanog miješanog komunalnog otpada će se naplaćivati ili po masi predanog otpada ili po volumenu spremnika i broju pražnjenja, a gotovo svugdje će biti ovo drugo. Ovakav način obračuna bi trebao motivirati korisnike da pojačano, što je moguće više, izdvajaju korisne sekundarne sirovine, dakle, papir, staklo, plastiku, metale, među ostalim i tetrapak te biorazgradivi komunalni otpad. Cijena minimalne javne usluge bi trebala osigurati financijsku održivost sustava gospodarenja otpadom što je također dobro jer osigurava sigurnost sustava. Uredba je definirala koji troškovi zbrojeno čine cijenu minimalne javne usluge i ti se troškovi imaju raspodijeliti na sve korisnike usluge. Dobro je to što će stvarnu količinu proizvedenog otpada korisnici plaćati po načelu ‘onečišćivač plaća’ jer to je na kraju krajeva pravedno, a to će se odraziti kroz cijenu javne usluge za količinu predanog miješanog komunalnog otpada. Dobro je to što će se ponašanja protivna Uredbi i odlukama JLS-a o načinu pružanja javnih usluga kažnjavati”, smatra Avirović.

Nedostatak infrastrukture

Loše je, pak, što za postignuće tako visokog standarda usluge ne postoji infrastruktura. “Pritom podrazumijevam da nemamo posude za biorazgradivi i reciklabilni otpad, vozila, kompostane, sortirnice. Loše je to što se javno ne iznosi informacija da sustav postupanja s reciklabilnim otpadom - sortiranje i kompostiranje također ima svoje troškove koje moramo nekako naplatiti. Loše je zapravo to što tako visoki standard usluge postupanja s miješanim komunalnim i biorazgradivim komunalnim otpadom stoji više, što će se u sredinama koje će odgovorno pristupiti ovoj problematici odraziti poskupljenjem cijene prema krajnjim korisnicima. U svemu tome, iznimno je loše upravo to što će se ovime dodatno opteretiti već iscrpljen standard građana, ovoga puta u funkciji korisnika ovih javnih usluga”, naglašava on dodajući kako je siguran da je situacija na terenu vrlo ozbiljna. “To znači da je težak zadatak pred jedinicama lokalne samouprave da provedu Uredbu. Proračunima kronično nedostaju financijska sredstva, a Uredba iziskuje velika ulaganja. Za kraj, upoznat sam s jasnim namjerama Ministarstva zaštite okoliša i energetike te Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost da značajnim sredstvima koje će povući iz europskih fondova potaknu usklađenje s Uredbom u smislu sufinanciranja nabave potrebne opreme i infrastrukture u cjelini. Koliko mi je poznato, navedena tijela u punom zamahu rade na priprema za objavu javnih poziva. Bez tih javnih poziva, JLS i komunalna društva teško da će moći sami odraditi svoj dio obveza iz Uredbe”, zaključuje Avirović. 

Boris Odorčić

Privredni vjesnik d.o.o. Kačićeva 9 Zagreb