e-Privredni

A+ A A-

Ne tako slatki problemi konditora

Još od ulaska Hrvatske u Svjetsku trgovinsku organizaciju naše je tržište bilo otvoreno za strance, a ulaskom u Europsku uniju velikim svjetskim korporacijama još je lakše doći na njega. Zbog izlaska Hrvatske iz Cefte izvoz keksa i vafla na koje je uvedena carina od 15 posto u prvih pet mjeseci ove godine pala je za 10 posto, no za 18 posto je porastao izvoz čokolade za koju carine nema. U istom razdoblju na domaće tržište došlo je 37 posto više čokolade i 30 posto više keksa i vafla iz država članica EU-a.

Ipak, unatoč problemima s kojima se hrvatska konditorska industrija suočava natječući se s velikim globalnim igračima i pregovarajući s trgovcima, najveći domaći proizvođači Kraš, Zvečevo, Kandit, Koestlin i Podravka još drže glavu iznad vode, tvrde konditori. No, svjesni su da situacija neće biti laka pa očekuju veću podršku države i zakonodavca. Jednako tako smatraju da bi prehrambena industrija trebala imati svoj poseban segment u Strategiji razvoja industrije, a za bolju budućnost svog poslovanja očekuju i reformu obrazovanja koja bi trebala povećati broj sati praktične nastave te osigurati da učenici nakon školovanja budu spremni za tržište. Upravo tim temama bavio se okrugli stol Slastice i konditori održan proteklog tjedna u Hrvatskoj udruzi poslodavaca, a u organizaciji Poslovnog dnevnika u okviru projekta Snaga hrvatske hrane.

Perspektiva ipak postoji

Hrvatski konditori su u prošloj godini proizveli 53.000 tone raznovrsnih slatkiša, od čega je polovina ili, preciznije, 26.300 tona izvezeno. Izvozom svojih proizvoda na tržište Europe, preko oceana i na Bliski istok konditori su uprihodili 118 milijuna američkih dolara. Loša je stvar to što se ukupna proizvodnja slatkiša prepolovila od 1989. godine, dok je u istom razdoblju potrošnja udvostručena, a uvoz povećan za šest puta.

Ono što je dobro jest to da u zadnje tri godine proizvodnja, unatoč gospodarskoj krizi ostaje na istoj razini, ističe Vanja Kaluđer, stručni suradnik u Sektoru za poljoprivredu, prehrambenu industriju i šumarstvo Hrvatske gospodarske komore. “Krizne godine donijele su i pad potrošnje, pa je prema podacima Državnog zavoda za statistiku u 2010. i 2011. potrošnja pala za 10 do 15 posto, a prema podacima prodavatelja u prošloj godini nastavljen je pad od osam do 10 posto”, ističe Kaluđer. U ukupnom hrvatskom izvozu prehrambene industrije udio izvoza čokolade i drugih proizvoda s kakaom je 3,8 posto, a kruha, peciva, kolača i ostalih pekarskih proizvoda 3,3 posto. U prošloj smo godini izvezli 11.000 tona čokolade vrijedne 57 milijuna dolara, te 17.000 tone peciva, kolača i ostalih pekarskih proizvoda vrijednih 50,2 milijuna dolara.

“Zahvaljujući elastičnosti provedenoj u konditorskoj industriji, usprkos svemu, mi imamo perspektivu”, ističe član Uprave Kraša Mijo Batinić. “I konditori na istoku Slavonije su opstali s manjom proizvodnjom, ali imaju perspektivu razvoja i jačanje udjela na tržištu, a i mi u tvornicama u Zagrebu proizvodimo sve tri grupe proizvoda te i dalje radimo na svojim proizvodima kombiniranjem ulaganja i prodorom na strana tržišta osiguravamo financijsku stabilnost”, ističe Batinić.

Okrenutost izvozu

Od hrvatskog tržišta se ne može živjeti, ističe predsjednik Uprave Zvečeva Marin Pucar. “I ostatak hrvatskog gospodarstva je na aparatima, pa ni hrvatski konditori nisu bolji ni lošiji. Zadnjih godina smo prenosili proizvodnju u susjedne zemlje, a u isto vrijeme pokušavamo proći težak put kako bismo osigurali suradnju s velikim maloprodajnim lancima kao što je Tesco. No nikako ne smijemo zaboraviti na Bliski istok na čijem se tržištu trgovina konsolidira. Tamo smo već dugo prisutni i poznati i, primjerice, već 35 godina poslujemo s partnerima iz Jordana. Na tržištu EU-a karte su podijeljene, pa sada čine veliki pritisak i na naše tržište”, ocjenjuje Pucar.

Politika nam ne ide na ruku i šanse na tržištu imamo samo zbog toga što postoji način da si sami pomognemo, naglašava direktor Kondina Stipan Bilić. “Bilo bi dobro kad bi premijer i resorni ministri sjeli za stol i poslušali predstavnike konditorske industrije, posebice stoga što je proizvodnja iz devedesetih pala s više od 120.000 tona na manje od 60.000 tona. Ni carinska zaštita ne bi nam pomogla jer su nam uvjeti poslovanja u Hrvatskoj toliko teži nego strancima da im nemamo šanse biti konkurentni. No moramo biti svjesni da su konditori porsche hrvatske industrije, moderni, luksuzni i napredni. Jednako tako treba razmisliti o tome da se polovina vrijednosti izvoza od 120 milijuna dolara uvozi, a krivi tečaj koji ne pogoduje proizvođačima sigurno poskupljuje proizvod. Jednako tako moramo biti svjesni da istih proizvoda trgovci u godini uvezu za 250 milijuna dolara i na njima dobro zarade”, kaže Bilić.

Inovativnošću do kupca

Ne smije se zaboraviti da konditori značajno angažiraju i primarni sektor uz uslužne djelatnosti, kaže Milka Kosanović iz Hrvatske udruge poslodavaca. “Najveći dio sirovina za ovaj sektor mogao bi dolaziti od hrvatskih proizvođača šećera, mlijeka u prahu, maslaca, i kada bismo to pretvorili u radnu snagu, između 5000 i 6000 ljudi bi radilo za konditore. Istovremeno svatko tko radi u ovom sektoru svjestan je koliko je važna inovativnost jer ove proizvode nije lako prodati”, naglašava Milka Kosanović. Multinacionalke imaju financijske snage za velika ulaganja u tržište i to vidimo i u nas, ističeDunja Milošić Odobašić iz Podravke. “Nastojimo biti inovativni i skratiti put do novih proizvoda kako bismo pogodili ukus hrvatskog proizvođača. Iako nemamo sredstava kao velike kompanije, donosimo novo i tako se borimo protiv agresivne konkurencije”, kaže Dunja Milošić Odobašić.

Veliki problem slastičarima predstavlja različita stopa poreza na dodanu vrijednost za sladoled ili kolač koji se jede u slastičarnici ili izvan nje, upozorava Ruža Grgurev, upraviteljica zadruge PESLA koju čini 350 hrvatskih pekara i slastičara okupljenih još od 1938. godine kako bi smanjili troškove nabave sirovina na tržištu. “Kuglica sladoleda koja se pojede u slastičarnici ima ugostiteljsko-uslužni PDV od 13, a onaj koji će se pojesti na ulici od 25 posto. Kazne za pogrešno izdani račun su velike, a nitko ne može reći da stavljanje kuglice u kornet nije usluga” kaže Ruža Grgurev. Upozorila je kako njena zadruga kupuje 120 tona robe koju distribuira članicama. Rade sa 500 artikala od čega su dobar dio čokoladni proizvodi za pekare i slastičare. “To kupujemo uglavnom od talijanskih proizvođača i tek par artikala kupujemo od Kraša. Vjerujem da prostor za suradnju na obostranu korist tu svakako postoji”, kaže Ruža Grgurev.

Slastičari upozoravaju kako administracija nema sluha prema njima, sve zemlje okruženja imaju niže porezne stope, slastice iz strojeva su donedavna morale imati sastav na sebi, a inspektori na terenu su često procjenitelji važnosti pojedinih zakona. Inspekcije ne daju preventivne mjere, nemaju ulogu educiranja nego samo sankcioniranja. Isto tako školski programi nemaju dovoljno prakse te škole ne stvaraju gotove radnike. 

(Krešimir Sočković / PV) 22.9.2014.

Hitovi: 3899

Privredni vjesnik d.o.o. Kačićeva 9 Zagreb