e-Privredni

A+ A A-

Sve više proizvođača proizvodi ekološki

Ekološki uzgoj hrane zabranjuje korištenje većine mineralnih gnojiva i gotovo svih pesticida. Umjetna se gnojiva u ekološkoj proizvodnji zamjenjuju organskima, korov se uklanja mehaničkim putem, a zaraženo bilje i voćke potrebno je redovito uklanjati. No, rezultat takve proizvodnje je organski uzgojena hrana koja je neusporedivo boljeg i prirodnijeg okusa.

Istodobno, ovim načinom proizvodnje jača prirodna otpornost biljaka što je ujedno i prevencija protiv štetočina i bolesti. Ekološki uzgoj na polja unosi i još nešto - biološku zaštitu kroz održavanje više biljnih i životinjskih vrsta zajedno koje smanjuju pojavu nametnika na biljkama.

Zabranjen GMO

U ekološkoj proizvodnji mnogo je proizvoda koji se smiju upotrebljavati bez straha od onečišćenja. Riječ je o ekološkim proizvodima kojima je temelj aromatično bilje, propolis, ulja i sapuni te slični proizvodi koji služe kao preventiva ili lijek za zaražene biljke. Rotacija plodoreda na poljima također pridonosi smanjenju korova, a u ovoj proizvodnji je u potpunosti zabranjena upotreba genetski promijenjenih organizama te proizvoda koji imaju takvu sirovinu.

Kako kažu sami eko proizvođači, jabuka na svojoj kori sadrži dvadesetak štetnih tvari, čak i nakon pranja, a neorganski uzgoj životinja uključuje preventivno i svakodnevno davanje životinjama antibiotika, hormona i antiparazita. Konzumiranjem takvih proizvoda dio toga završi i u nama. S druge strane svježi ekološki uzgojeni proizvodi imaju 50 posto više vitamina, minerala, enzima i ostalih mikronutrijenata u sebi.

Prema podacima Instituta za istraživanja u ekološkoj poljoprivredi (Das Forschungsinstitut für biologischen Landbau, FiBL) te IFOAM-a (International Federation of Organic Agriculture Movements) 43,7 milijardi hektara ili 0,99 posto poljoprivrednog zemljišta u svijetu je pod ekološkom poljoprivredom. Vrijednost tržišta ekoloških proizvoda procjenjuje se na 80 milijardi američkih dolara, a lider u potrošnji ekološki proizvedenih proizvoda je tržište Sjedinjenih Američkih Država sa 36 milijardi dolara. Prema istim izvorima, vrijednost europskog tržišta kreće se na razini od oko 20 milijardi eura, a vodeća tržišta su Njemačka sa 7,5 milijardi, te Francuska sa 4,4 milijarde eura. Hrvatsko tržište ekoloških proizvoda procjenjuje se na 100 milijuna eura.

Potkraj prošle godine pod ekološkim uzgojem u Hrvatskoj je bilo nešto manje od pet posto svih poljoprivrednih površina, odnosno 75.882 hektara, od 1,53 milijuna hektara. U odnosu na prethodnih pet godina taj broj je više nego utrostručen. Najveći dio površine pod ekološkim uzgojem otpada na oranice - 36.841 hektar, slijede pašnjaci sa 27.652 hektara dok je pod eko voćkama 5638 hektara.

Kontrola obvezna

Svi oni koji se žele baviti ekološkom proizvodnjom i te proizvode staviti na tržište kao ekološke, moraju biti upisani u Upisnik subjekata u ekološkoj proizvodnji, a proizvodnja mora biti pod stručnom kontrolom. Stručna kontrola je obvezna najmanje jednom godišnje, a provode je kontrolna tijela koja je ovlastilo Ministarstvo poljoprivrede. Nakon što kontrolno tijelo odradi prvu kontrolu i dade pozitivno mišljenje u zapisniku, zahtjev se predaje Agenciji za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju. Agencija na osnovi dobivene dokumentacije izdaje rješenje o upisu u Upisnik subjekata u ekološkoj proizvodnji. Takvo rješenje je potkraj prošle godine imalo 3061 obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo, tvrtka i obrt. Od 2003. godine kada je u Upisniku bilo upisano 130 proizvođača, njihov broj je do 2010. povećan osam puta, a sada je taj broj veći čak 24 puta. Kad je riječ o zakonskom okviru za ekološki uzgoj, ekološka proizvodnja hrane u Hrvatskoj je regulirana Zakonom o poljoprivredi i Pravilnikom o ekološkoj poljoprivrednoj proizvodnji. Osim toga, preuzeti su i neki propisi Europske unije koji se odnose na ekološku proizvodnju. Riječ je o Uredbi Vijeća o ekološkoj proizvodnji i označavanju ekoloških proizvoda, Uredbi Komisije o podrobnim pravilima za provedbu Uredbe Vijeća o ekološkoj proizvodnji i označavanju ekoloških proizvoda kojom se obuhvaća i stručna kontrola, te Uredba o detaljnim pravilima za provedbu Uredbe Vijeća s obzirom na režime za uvoz ekoloških proizvoda iz trećih zemalja.

Ekološki proizvodi obvezno moraju imati znak ekološkog proizvoda EU-a. Ako se navode pojmovi “bio”, “eko” ili “organski” na proizvodima, a nisu označeni tim znakom, potrošači o takvim proizvodima trebaju obavijestii Ministarstvo poljoprivrede - Sektor inspekcija u poljoprivredi jer se u tim slučajevima radi o obmani potrošača.

Dodatne potpore

Ekološki proizvođači imaju prava i na dodatne potpore. Osnovni uvjet za ostvarivanje potpore za ekološku poljoprivrednu proizvodnju je upis u Upisnik subjekata u ekološkoj proizvodnji koji vodi Agencija za plaćanja, a poljoprivredno zemljište na kojem se obavlja ekološka proiz­vodnja mora biti registrirano u ARKOD sustavu i uključeno u sustav kontrole.

Za ekološku proizvodnju nema propisanog minimuma po površini za poticane količine, već se mora zadovoljiti uvjet minimalne površine poljoprivredne parcele unutar iste skupine usjeva (0,05 hektara), uz uvjet da je veličina poljoprivredne površine poljoprivrednog gospodarstva minimalno 0,5 hektara, upisane u Upisnik i ARKOD sustav. Korisnici koji podnose zahtjev za ekološki uzgoj na trajnim travnjacima od ove godine moraju imati minimalno 0,5 uvjetnih grla po hektaru koja se uzgajaju sukladno propisima za ekološku poljoprivrednu proizvodnju.

Potpora za ekološki uzgoj može se ostvariti kroz dvije podmjere iz Programa ruralnog razvoja - 11.1 Plaćanja za prijelaz na ekološke poljoprivredne prakse i metode i 11.2 Plaćanja za održavanje ekoloških poljoprivrednih praksi i metoda. Mjera 11.1 može iznositi od 310 eura po hektaru za trajne travnjake do 868 eura po hektaru trajnih nasada. Plaćanja u mjeri 11.2 iznose po hektaru od 258 eura za trajne travnjake do 723 eura za višegodišnje kulture. 

Velika opasnost od kontaminacije

Tri su ključna problema u proizvodnji ekološke hrane, kaže Marko Sever iz Eko Severa. “Jedan je da se još uvijek na istoj farmi mogu proizvoditi ekološki i konvencionalni poljoprivredni proizvodi, te postoji velik rizik od kontaminacije i pogreške. Drugi je vezan uz CAP (poticaje), gdje se poticaji daju po hektaru, a ne proizvedenom proizvodu, pri čemu je vidljivo da je jako puno proizvođača u ekološkoj poljoprivredi samo zbog poticaja, a proizvoda na tržištu nema. Treći veliku problem u Hrvatskoj je PDV na hranu koji je kod nas 25 posto, dok ga sve zemlje u okruženju i većina EU zemalja ima na razini nižoj od 10 posto”, zaključuje Sever.

Europska unija Više od 11 milijuna hektara eko certificiranog područja 

U EU je lani bilo više od 11 milijuna hektara eko certificiranog područja (ili pod konverzijom). Organska proizvodnja hrane činila je 6,2 posto sveukupne poljoprivrede. U pet godina područje organske poljoprivrede naraslo je za nešto manje od dva milijuna hektara. U istom razdoblju rastao je i broj poljoprivrednika koji su registrirali svoje površine za eko proizvodnju. Potkraj 2015. u EU je bilo registrirano njih 271.500, što je u godini dana povećanje od čak 5,4 posto. Najagilniji u prelasku na eko proizvodnju su Austrijanci. Čak petina ukupnog poljoprivrednog područja ili više od 552.000 hektara, posvećeno je organskom uzgoju. Šveđani pod eko nasadima imaju 17 posto svojeg poljoprivrednog zemljišta, a Estonci 16. Češka ima pod eko nasadima 478.000 hektara ili 14 posto poljoprivrednog zemljišta. Više od 10 posto eko nasada imaju i Talijani i Latvijci.

Jedan od glavnih izazova - opasnost od gubitka povjerenja potrošača 

Jasminka Dukić, viša stručna suradnica u Sektoru za poljoprivredu, prehrambenu industriju i šumarstvo Hrvatske gospodarske komore ističe kako su najveća prednost ekološke proizvodnje u nas prirodni resursi (tlo, voda, zrak), povoljni klimatski uvjeti, trend zdravog življenja, razvoj ekološki prihvatljivog ruralnog turizma, otvaranje novih tržišta, mogućnost financiranja iz EU fondova za ruralni razvoj kroz mjere agro-okolišnih potpora, organiziran i osmišljen nastup ekoloških proizvođača na tržištu, što svakako predstavlja potencijal za rast i daljnje unapređenje ekološke proizvodnje u Hrvatskoj. “Treba imati na umu kako je ekološka proizvodnja postala vrlo specijalizirani poljoprivredni sustav u kojem su potrebni posebno stručno obrazovanje, znanje i tehnologije. S druge strane, kao glavni nedostatak svakako se može istaknuti nedovoljna informiranost potrošača o ekološkim proizvodima, a opasnost od gubitka povjerenja potrošača jedan je od glavnih izazova u sektoru ekološke proizvodnje”, zaključuje Jasminka Dukić.

Privredni vjesnik d.o.o. Kačićeva 9 Zagreb