e-Privredni

A+ A A-

Projekti za EU financiranje i graditeljstvo

 

Europska unija nedavno je Hrvatskoj odobrila 11 projekata iz instrumenata za povezivanje Europe (CEF) iz područja prometa koje će EU sufinancirati sa 306,9 milijuna eura od ukupno 456 milijuna eura, koliko je Hrvatskoj na raspolaganju iz ove omotnice. Ukupna vrijednost hrvatskog udjela u ovim projektima, od kojih se mnogi realiziraju na razini više država, iznosi 492,7 milijuna eura. Projekti se odnose na niz ulaganja u željezničku infrastrukturu, poboljšanje upravljanja u zračnom prometu, ugradnju inteligentnih transportnih sustava u željezničkom i cestovnom prometu, unapređenje infrastrukture u Luci Rijeka, gradnju mosta Svilaj preko Save pa i na implementaciju informacijskih usluga koja pridonosi učinkovitoj navigaciji na unutarnjim vodenim putevima. Važno je također napomenuti da, iako je infrastrukturni projekt, Pelješki most nije u okviru CEF-a. Naime, on ne povezuje dvije države, već teritorij unutar jedne države te će se financirati sredstvima regionalnog razvoja. Hrvatska realizacijom i uključivanjem u ovih 11 projekata može postati važno intermodalno čvorište koje će povezivati Europu sa svijetom i to će rezultirati nizom pozitivnih učinaka, od otvaranja radnih mjesta, preko stvaranja infrastrukturalnih uvjeta za daljnje privlačenje investicija, do rasta gospodarstva.

Uz to, Hrvatskoj su odobrena četiri građevinska projekta u kojima ukupna vrijednost hrvatskog udjela iznosi 457,2 milijuna eura. Pritom sufinanciranje EU-a u tom iznosu sudjeluje sa 278,3 milijuna eura. Po iznosu EU sufinanciranja među njima je uvjerljivo najveći projekt gradnje dvokolosiječne željezničke pruge Križevci-Koprivnica-granica s Mađarskom (241,3 milijuna eura), dok je na drugom mjestu projekt tzv. Zagrebačke obale u Luci Rijeka, za koji je odobreno ukupno 26,8 milijuna eura nepovratnih europskih sredstava. Tu je i projekt gradnje 600-metarskog mosta između Hrvatske i BiH na koridoru Rajna-Dunav, ukupne vrijednosti 25,26 milijuna eura. Uz to financirat će se i rekonstrukcija obale Bršica na terminalu Raša u Istri, gdje ukupni hrvatski dio iznosi sedam milijuna eura, a sufinanciranje Europske unije je 3,1 milijun eura.

Rast narudžbi

Potpredsjednica Hrvatske gospodarske komore za graditeljstvo, promet i veze Mirjana Čagalj ističe da bi sve navedeno trebalo radovati hrvatske građevinare. No, stanje na terenu ipak ne daje preveliki razlog za optimizam. “U pogledu stanja i trendova na proizvodnoj i prihodovnoj strani, hrvatsko graditeljstvo je posljednjih godina gotovo prepolovljeno i ima jednu od najviših stopa nezaposlenosti u nas, a pri tome se susreće i s problemom odljeva kvalitetne radne snage. Stanje na domaćem građevinskom tržištu rada karakterizira i najniža stopa aktivnosti i zaposlenosti u EU”, kaže ona.

S obzirom na to da je graditeljstvo tek u oporavku, napominje, nužno je da Vlada odobri dodatne kvote za uvoz stranih radnika. Jer, u protivnom država treba biti svjesna da naša građevinska poduzeća neće dobiti ove poslove, a time ni prateća industrija, što je u konačnici vrlo loše za hrvatsko gospodarstvo.

Potpredsjednica HGK iznosi podatke prema kojima je vrijednost narudžbi u 2015. iznosila 13,89 milijardi kuna. Povećanje za više od 3,43 milijarde kuna, kolika je vrijednost tih građevinskih projekata, predstavljalo bi (uz postojeći trend rasta) oko 17,5 milijardi kuna, što znači da bi to bio porast narudžbi od otprilike 23 posto.

Ukupni prihod u graditeljstvu bio bi tada, s ovim projektima, oko 44 do 45 milijardi kuna, dakle otprilike devet do 10 posto viši. Udio u BDP-u bi sa sadašnjih 4,4 posto skočio na otprilike 5,3 posto udjela u BDP-u, dakle povećanje za nekih 15 do 16 posto.

A broj zaposlenih u graditeljstvu, procjenjuje, mogao bi skočiti na otprilike 80.000 do 81.000 zaposlenih, sa sadašnjih 67.000, što znači rast od 13.000 do 14.000, odnosno od oko 17 do 18 posto.

U svakoj priči postoji ali....

Privredni vjesnik donosi najvažnije detalje analize sadašnjeg stanja gospodarstva s osvrtom na stanje u graditeljstvu kroz usporedbu statističkih pokazatelja na području radne politike, objavljenim u publikaciji u kojoj HGK razmatra trenutno stanje i potrebe graditeljskih poduzeća, uz jasan pogled na mjesto u ukupnom gospodarstvu kao i ulozi kvota u mijenjaju stanja na građevinskom tržištu rada/usluga te korisnosti novih mjera koje su donesene za boljitak građevinskih tvrtki.

Ocjenjujući da je zbog odsustva investicija najveći teret recesije u Hrvatskoj podnio sektor graditeljstva, Mirjana Čagalj naglašava da je upravo sada hrvatsko graditeljstvo na svojevrsnoj prekretnici jer se otvara potencijal za pametni i održivi rast graditeljstva koji je temeljen na njenim nekadašnjim prednostima i potencijalima. “Naime, u našoj državi godinama se provlači mit o graditeljstvu kao grani gospodarstva koja je neuništiva, temeljeći se na poslovnim uspjesima u davnim 70-im prošlog stoljeća i na nekoliko uspješnih godina prije gospodarske krize, od 2005. do 2008. godine. Stvarnost graditeljstva sada je bitno drukčija, vrlo otrežnjavajuća, jednim dijelom čak i bolna, ako nikom drugome, onda onima koji životno ovise o njemu, ali i stručnoj javnosti”, kaže ona.

U hrvatskome graditeljstvu kriza je nastupila nešto kasnije nego u drugim djelatnostima, sredinom 2009. godine. Jer, građevinari su u trenutku izbijanja krize još završavali radove ugovorene u prethodnom razdoblju. Od tada pa sve do 2014. godine graditeljstvo doživljava pad ukupnog prihoda, udjela u BDP-u, pad aktivnosti i produktivnosti, pad vrijednosti radova, smanjenje broja zaposlenih... Po pitanju stanja i trendova na proizvodnoj i prihodovnoj strani hrvatsko graditeljstvo je u spomenutom razdoblju gotovo prepolovljeno.

Odljev kvalitetnih radnika

Kada se govori o trenutnom stanju hrvatskog graditeljstva, može se govoriti o osciliranju građevinske aktivnosti kroz posljednjih nekoliko kvartala, s obzirom na činjenicu da se tek relativno nedavno zaustavio drastičan ekonomski, kvantitativni i kvalitativni pad sektora koji je prethodno trajao više od 70 mjeseci uzastopce. Stoga, ne čudi činjenica da je građevinska aktivnost otprilike ostala na razini 2014., budući da se posljednje dvije godine nije dogodio nikakav bitan razvojni niti investicijski zamah. “Nesporno je da su se financijska sredstva iz europskih fondova koristila u nedovoljnoj mjeri, a dinamiziranje investicijske aktivnosti i korištenje sredstava iz EU fondova nužan su preduvjet za održivi rast svakog europskog, pa tako i hrvatskog graditeljstva. Uz to, vrlo često infrastrukturni radovi rade se pretežno do i poslije turističke sezone, a graditeljstvo ujedno ima problema s odljevom kvalitetnih radnika pa se čini kako uskoro neće niti biti u stanju izvoditi ni takvu vrstu projekata”, napominje Mirjana Čagalj.

Koliki je bio drastičan pad u sektoru graditeljstva u posljednjih sedam godina najbolje dočarava pokazatelj zaposlenosti. Primjerice, odnos ukupnog broja zaposlenih u pravnim osobama koji je pretkrizne 2008. iznosio 1.222.652, dok ih je 2015. bilo 1.103.000, samo je 9,79 posto manji. U usporedbi s time, u prosincu 2008. graditeljstvo je imalo više od 100.000 zaposlenih, točnije 101.120 zaposlenih, dok je krajem prosinca 2015. bilo njih tek 66.938, što čini pad od 33,8 posto.

Taj statistički pokazatelj se u posljednjih godinu dana donekle poboljšao pa se u odnosu na prosinac 2014. broj ukupno zaposlenih u pravnim osobama u 2015. povećao za 0,69 posto, dok je ukupni broj zaposlenih u graditeljstvu pao za “samo” 0,55 posto. Ovu statističku činjenicu potkrepljuju podaci iz prosinca 2013., kada je ukupni broj zaposlenih pao za 0,16 posto, a ukupni broj zaposlenih u graditeljstvu za značajnih 5,11 posto (70.540 krajem prosinca 2013.). Slični trend gubitka radnih mjesta proživio je sektor obrta i slobodnih profesija.

Hrvatski paradoks

Stanje na domaćem tržištu rada karakterizira najniža stopa aktivnosti i zaposlenosti u EU, jedna od najviših stopa nezaposlenosti uopće i nezaposlenosti mladih, ubrzano iseljavanje mladih i obrazovanih te činjenica da smo jedno od najstarijih društava u EU. “Graditeljstvo se tako susreće s problemom odljeva kvalitetne radne snage pa je, prema procjeni, nakon ukidanja zabrane zapošljavanja samo u Njemačku otišlo nekoliko tisuća građevinskih radnika”, napominje ona.

Podsjeća da predstavnici sektora graditeljstva, resornih ministarstava, HGK, HOK-a, HUP-a, sindikata, HZZ-a, već dulje vrijeme ukazuju na hrvatski paradoks koji je jedan od velikih problema graditeljstva, ali i još nekih gospodarskih grana. “Taj paradoks sastoji se u tome da postoji nedostatak radne snage i pored velikog broja nezaposlenih na burzi rada. Činjenica je da su u Hrvatskoj u trenutku pisanja ovog rada ukupno 220.663 nezaposlene osobe, a istovremeno postoji problem nedostatka radnika u nekoliko glavnih kategorija. Problem leži u neskladu onoga što tržište rada nudi i onoga što traži. Ovo je razlog tome što broj traženih dozvola za uvoz radnika višestruko nadmašuje broj radnika određen kvotom i to pretežno u nekoliko gospodarskih grana - uglavnom je riječ o zanimanjima iz sektora graditeljstva, prometa, turizma i brodogradnje”, ističe Mirjana Čagalj.

Vlada je ove godine išla s povećanom godišnjom kvotom za zapošljavanje stranaca, ali ne u obujmu koji su tražila poduzeća. Ovo je razumljivo s obzirom na to da je godinu dana prije toga za neke struke nije niti bilo - primjerice, kvota za zapošljavanje stranaca za građevinske poslove u 2015. bila je nula (0). Nedavno donesene građevinske kvote razgrabljene su u roku od dva dana. “Primjedba mnogih građevinskih poduzeća je da rješavanje nije bilo pravedno jer se nije vodilo računa o veličini i potrebama pojedinog poduzeća. Kriterij je bio tko se prvi prijavio. Oni koji su na vrijeme imali informaciju, javili su se prvi, pa su tako neka od većih poduzeća ostala zakinuta, odnosno ili nisu dobili niti jednog ili su pak dobili nerazmjerno malo stranih radnika u odnosu na svoju veličinu i iskazane potrebe”, ističe ona.

Školski sustav

U svakom slučaju, s jedne strane, treba poduprijeti potrebe i prijedloge gospodarstvenika za uvoz radne snage, a s druge, mora se voditi računa o zaštiti svog tržišta rada. Zbog toga postoje najave Ministarstva rada i mirovinskog sustava kako će se otvoriti prostor za otvorene razgovore o novim modelima angažiranja stranih radnika. U suštini, nije cilj uvoziti strane radnike - želja je zapošljavati domaću radnu snagu, s kojima je lakše raditi zbog više razloga, poglavito jezika, dodaje ona.

Problem je također u školskom sustavu, ali i općenito u nacionalnoj radnoj politici. Dakle, riječ je o nacionalnom problemu koji nije vezan samo za sektor graditeljstva, stoga se može rješavati samo akcijom na nacionalnoj razini. Prvi uvjet je da vlast prepozna suštinu problema, dok je drugi postojanje političke volje da se taj problem kvalitetno riješi.

Prvi nacionalni cilj, nastavlja Mirjana Čagalj, mora biti povećanje zaposlenosti, a početni korak izrada je sveobuhvatne nacionalne strategije razvoja i upotrebe ljudskih potencijala. S kratkoročnim mjerama - poput povećanja uvoznih kvota, izrade novog modela zapošljavanja stranaca, izmjena zakona o strancima, strožeg nadzora rada stranaca na crno - treba se krenuti odmah jer će one premostiti razdoblje dok se ne uspostavi pravo tržište rada u Hrvatskoj, a potom krenuti sa srednjoročnim mjerama poput uvođenja dualnog obrazovanja. U razdoblju koje uslijedi Hrvatska treba što prije ući u proces restrukturiranja gospodarstva i unapređenja njegove konkurentnosti, na način da u obrazovni sustav uvede više fleksibilnosti i slobode u cilju bržeg prilagođavanja. 

Boris Odorčić

Privredni vjesnik d.o.o. Kačićeva 9 Zagreb