e-Privredni

A+ A A-

Donedavni prioriteti vinara pali u drugi plan

 

Ovogodišnja berba grožđa svakako nije išla na ruku hrvatskim vinarima jer su kasni proljetni mraz i dugotrajna suša gotovo u čitavoj Hrvatskoj, kao i tuča u nekim vinogorjima, rezultirali količinski znatno lošijom berbom, a u nekim vinogradima nije ni bilo uroda. To će rezultirati time da će u narednoj turističkoj sezoni nedostajati nekih vina.

Nekoliko zadnjih po količini lošijih berbi grožđa, praćenih rastom turizma i odličnim turističkim rezultatima, u drugi plan je stavilo neke donedavne prioritete u vinarskom sektoru - izlazak na inozemno tržište i bolje pozicioniranje hrvatskih vina u svijetu. Dakako, sve je to trebalo biti popraćeno brendiranjem Hrvatske kao vinske zemlje. No zbog ulaska novih vlasnika u velike vinarije koje su donedavno bile u velikim problemima i nisu imale posebne ambicije, raspletanja situacije s Agrokorom i stalnog rasta kvalitete manjih i srednjih proizvođača vina, može se očekivati da će ti ciljevi opet izbiti u prvi plan. Naravno, to bi trebalo pratiti nekoliko boljih i izdašnijih berbi. U svakom slučaju, na ruku vinarima ide rast turističkih pokazatelja i podizanje kvalitete u turizmu.

Stupanj samodostatnosti proizvodnje grožđa u Hrvatskoj je oko 95 posto što je svakako značajan podatak. Pred hrvatskim vinarima je očito neko novo i zahtjevno razdoblje.

Raste broj vinara

Prema podacima koje je obradila Financijska agencija te promatraju li se rezultati poslovanja poduzetnika u djelatnosti proizvodnje vina od 2012. do 2016. godine, može se zaključiti da broj vinara raste. Lani je za trećinu bio veći u odnosu na 2012. godinu, dok se broj zaposlenih u tom razdoblju smanjio za 225, sa 1509 na 1284. Osnovni razlog toga je smanjenje broja zaposlenih u Dalmacijavinu nad kojim je 2012. godine otvoren stečaj, što je rezultiralo smanjenjem broja zaposlenih sa 231 na 31. Podsjetimo, ovo su podaci Fine, a Dalmacijavino je preuzela tvrtka Oštrc koja ima velike planove u narednom razdoblju uključujući i povećanje broja zaposlenih.

Ukupan prihod je, pak, lani bio veći u odnosu na 2012. godinu i to za 26,5 posto. U 2013. i 2014. godini prihod je rastao, a 2015. godine ostvaren je manji prihod u odnosu na 2014. godinu, za oko 110 milijuna kuna što je pad oko 15 posto, a onda je 2016. godine porastao za više od 111,6 milijuna kuna što je rast od 18 posto. Osim 2014. godine kada su vinari ostvarili dobit oko 42,6 milijuna kuna, u preostale četiri godine poslovali su s neto gubitkom. Najveći konsolidirani gubitak, prema Fininim podacima, ostvaren je 2012. godine od 77,6 milijuna kuna, a najmanji u 2016. godini u iznosu od 3,6 milijuna kuna, što je smanjenje od 95 posto.

No ti rezultati ne odražavaju pravu sliku stanja. Na njih se najviše odrazilo poslovanje nekoliko poduzetnika, među kojima su Dalmacijavino koje je 2012. godine ostvarilo gubitak razdoblja od 23,8 milijuna kuna, 2013. od 27,2 milijuna kuna, a 2015. od 23,4 milijuna kuna te dva srednje velika poduzetnika, Imota koja je 2012. godine ostvarila gubitak razdoblja u iznosu od 21,8 milijuna kuna te Istravino gdje je u 2012. godini ostvaren gubitak razdoblja u iznosu od 21,7 milijuna kuna. Imota je, napomenimo, ove godine potpuno prestala poslovati.

U tom istom razdoblju poduzetnici koji se bave uzgojem grožđa oscilirali su u broju i također su smanjili broj zaposlenih, za 16 posto, a ukupne prihode za 26 posto. Ovaj je skup poduzetnika, prema podacima i analizi Fine, od 2013. do 2015. poslovao s gubitkom s time da je najveći gubitak ostvaren 2013. godine i iznosio je 18,1 milijun kuna, dok je najveća konsolidirana dobit ostvarena 2012. godine, 14,8 milijuna kuna, dok je 2016. iznosila nešto više od 0,7 milijuna kuna.

Ako promatramo njihov izvoz, može se zaključiti da se on smanjio sa 55,3 na 12,9 milijuna kuna ili za 77 posto. Uvoz je porastao sa 0,85 na 9,5 milijuna kuna što je rast od 77 posto. Nasuprot tome, proizvođači vina su povećali izvoz za 9,4 posto i smanjili uvoz za 72,6 posto tako da je trgovinski saldo bio pozitivan i u 2016. godini iznosio 12,3 milijuna kuna.

Loša berba, grožđe kvalitetno

Prema podacima koje je nedavno, analizirajući ovogodišnju berbu, iznijela Višnja Šimunović iz Savjetodavne službe, ove godine je ona, kad je riječ o količinama, osjetno manja nego prošle godine koja je isto tako bila lošija po urodu. “Kad je riječ o vinu i njegovoj kvaliteti, to ćemo još vidjeti, jer to ne ovisi samo o kvaliteti grožđa nego i o radu vinara. Dakle, urod je između 30 i 50 posto lošiji nego prošle godine. Na to je utjecao kasni proljetni mraz, a u nekoliko navrata i tuča u pojedinim vinogradima. Naravno, tu je i velika suša tijekom čitavog ljeta. Ipak, može se reći da je kvaliteta grožđa na izuzetnoj razini”, ocijenila je Višnja Šimunović.

Predsjednik udruge Graševina Croatica Vlado Krauthaker procjenjuje da je u Kutjevačkom vinogorju urod podbacio za otprilike četvrtinu. “Još nismo prikupili neke podatke, ali urod je manji nego prosječnih godina. Grožđe je, s druge strane, bilo jako zdravo i kvalitetno. Berba je bila ranija nego obično, a očekujemo da će vina ove godine biti vrhunske kvalitete”, kaže Krauthaker. Vlasnik Erdutskih vinograda Josip Pavić kaže da je urod u edrutskom vinogorju bio pet do sedam posto lošiji, ali je kvaliteta izuzetna. Na području Iloka, prema riječima Zlatka Bošnjaka, suvlasnika vinarije Trs, ova godina je bila i po količini i po kvaliteti odlična.

Silvijo Šimon, rukovoditelj Odjela za vinogradarstvo u Hrvatskom centru za poljoprivredu, hranu i selo, istaknuo je da je utjecaj klimatskih promjena na vinogradarstvo i vinarstvo vidljiv, što je ove godine utjecalo na smanjeni urod vinograda u Europskoj uniji za oko 20 posto. Na tržištu će, dakle, biti manje vina iz europskih vinograda.

Šimon je rekao da je Hrvatska relativno mala, ima udio od oko 0,4 posto kad je riječ o svjetskoj proizvodnji vina. “Proizvedemo oko 50 milijuna litara vina godišnje. To se ne čini tako puno, ali Hrvatska je ipak vinska zemlja. Hrvatska svojom proizvodnjom podmiruje oko 82 do 85 posto svojih potreba za vinom. Znači, kod nas se konzumira više vina nego što se proizvede. Službeno prijavljene zalihe vina su otprilike na razini jednogodišnje proizvodnje. Unatoč tome, na našem tržištu nedostaje domaćih vina, a nedostatak se nadoknađuje uvozom koji je olakšan pristupom Hrvatske u EU. No time je na EU tržište olakšan i plasman naših vina. Bilo koji hrvatski vinar može svoje vino prodati u EU iako, donekle, imamo problema s visokom cijenom naših vina i malim količinama”, kaže Šimon.

Šimon važnim smatra i to što je u Hrvatskoj na popisu od 15 najrasprostranjenijih sorti vinove loze čak osam njih autohtono. Hrvatska, znači, ima veliki potencijal ali je problem usitnjenost parcela.

U iščekivanju zakona o vinu

S obzirom na niz problema koji opterećuju domaći vinski sektor, vinari s nestrpljenjem očekuju donošenje zakona o vinu, no na protekloj Sabatini pomoćnik ministra poljoprivrede Krešimir Ivančić je kazao kako se njegovo donošenje očekuje u trećem kvartalu 2018. godine.

Ivančić je tom prigodom napomenuo kako je problem loše iskoristivosti sredstava iz Vinske omotnice, oko 11 posto, detektiran. “Mi ga pokušavamo riješiti na sličan način kao što smo rješavali Program ruralnog razvoja. Ono što otežava situaciju su financijska pravila. Neka rješenja smo našli, a jedno od njih je da se natječaji objavljuju ranije. Iz Vinske omotnice godišnje je na raspolaganju otprilike oko 10 milijuna eura. Predviđene su tri mjere, a natječaji se za svaku mjeru mogu objavljivati skupa ili pojedinačno. Sredstva se mogu dobiti za opremanje, izgradnju, restrukturiranje vinograda i za promociju. Uspjeh je izostao na svim poljima, ali sam siguran da će se situacija poboljšati”, istaknuo je Ivančić.

Predsjednik udruge Vina Dalmacije Ivica Kovačević, inače direktor tvrtke Jako vino, smatra da su razlozi što se taj zakon ne donosi već pet godina, otkako je započela inicijativa, nelogični i neprihvatljivi. “Mi se moramo uskladiti sa zakonodavstvom u EU. Naravno da se taj zakon uopće ne mora donijeti, ali ako se želi naglasiti važnost vinarskog sektora, onda ga se treba donijeti. Razlog zašto taj zakon još nije donesen vjerojatno leži u činjenici što bi njegovim donošenjem bili ukinuti pojedini monopoli na našem tržištu. Država bi dobila na teret neke institucije koje sada žive na teret vinogradara i vinara. Zašto viški vinar mora slati svoje vino u Zagreb da bi dobio dozvolu za puštanje u promet? To mogu napraviti i lokalni laboratoriji koji dobiju ovlasti i koji se mogu kvalitetom i cijenom boriti na tržištu”, smatra Kovačević.

Što se tiče izlaska na inozemno tržište, Kovačević ističe da se veći pomak može napraviti zajedničkim nastupom. “Rezultati koje imamo u inozemstvu najviše su posljedica individualnih inicijativa pojedinih vinara. Imamo i određene rezultate od zajedničkih nastupa, ali nema ih dovoljno. Možda je naš problem to što su naša vina prilično skupa. Zato neki od naših vinara nastupaju na takvim tržištima i tamo pokušavaju tražiti takve kupce. To, međutim, stvara problem nedovoljne prepoznatosti jer je to uzak krug potrošača. Rješenje svakako treba biti kombinacija velikih proizvođača koji imaju cjenovno prihvatljiva vina i koji se pozicioniraju prema širem sloju potrošača te, s druge strane, manjih proizvođača koji imaju skuplja vina, ali se pozicioniraju nečim što opravdava takvu cijenu - najčešće nekom posebnošću i kvalitetom”, smatra Kovačević.

Predsjednik Vinistre Nikola Benvenuti kaže da bi strategija razvoja istarskog vinarstva 2017.-2030. godine, na kojoj ova udruga radi, trebala biti dovršena početkom iduće godine. “Istarski vinari i njihova vina dobro kotiraju i na hrvatskom i na inozemnom tržištu. Stalno se podiže kvaliteta i naši vinari su dobro pozicionirani. Izvoz također raste svake godine. Ovogodišnja berba je bila manja, pa je iduće godine moguća i korekcija cijena vina. A što se tiče zakona o vinu, očekujemo njegovo donošenje jer bi se njime proizvođačima neke stvari pojednostavile”, pojašnjava Nikola Benvenuti. 

Usitnjenost površina - jedan od većih problema 

Usitnjenost vinogradarskih površina i nadalje je jedan od većih problema. Najveći dio proizvođača, čak 84 posto njih, ima vinograde površine do jedan hektar, njih 15 posto je s vinogradima od jedan do pet hektara, a tek ih je jedan posto s površinom vinograda većom od pet hektara. Proizvodnja grožđa u Hrvatskoj je posebno značajna za mala i srednja obiteljska poljoprivredna gospodarstva, no ona oscilira ovisno o godini. U 2004. godini proizvedeno je 164.000 tona grožđa da bi u 2010. godini bilo proizvedeno 208.000 tona, a 2013. godine oko 245.000 tona. Oko 40 posto vinograda u kontinentalnom dijelu staro je do 25 godina, a čak 70 posto vinograda u primorskoj Hrvatskoj staro je više od 25 godina tako da je upitna njihova rentabilnost. Veliki potencijal daljnjeg razvoja je postojanje čak 130 autohtonih sorti koje danas nemaju posebnog gospodarskog značaja.

Razlike u statistici 

Svaki vinogradar koji ima više od 150 loza mora se prijaviti u registar Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju. Podaci o površinama vinograda u Hrvatskoj su različiti i neujednačeni; variraju čak u tisućama hektara. Razlikuju se podaci Državnog zavoda za statistiku i Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju. Satelitske snimke, pak, pokazuju nešto treće. Lordan Ljubenkov, predsjednik Zadružnog saveza Dalmacije, kaže da je velika razlika u statistici i kad je riječ o proizvodnji vina. “Negdje se dođe do podatka da proizvedemo 1,2 milijuna hektolitara vina, a na tržištu je registrirana polovina tog prometa. Zato treba vidjeti gdje je tih oko 600.000 hektolitara. Turisti mogu i prema raznolikosti i kvaliteti vina otkrivati Hrvatsku kao zemlju koja u turizmu ima ponudu visokokvalitetnih vina”, kaže Ljubenkov

Jozo Vroljak

Hitovi: 760

Privredni vjesnik d.o.o. Kačićeva 9 Zagreb