e-Privredni

A+ A A-

Ljetno ili zimsko računanje vremena - pitanje je sad

U Europskoj uniji trenutačno se primjenjuju tri zone standardnog vremena: zapadnoeuropsko vrijeme (Irska, Portugal, Ujedinjeno Kraljevstvo), srednjoeuropsko vrijeme (17 država članica) i istočnoeuropsko vrijeme (Bugarska, Cipar, Estonija, Finska, Grčka, Latvija, Litva i Rumunjska). Države članice koje odluče zadržati trajno ljetno računanje vremena automatski će se prebaciti u sljedeću vremensku zonu (standardno vrijeme + 1 sat). Nakon procjene trenutačne prakse, po kojoj je Europska unija propisivala da se svakih šest mjeseci pomiče sat, Europska je komisija zaključila da su države članice te koje mogu najbolje znati žele li na nacionalnoj razini zadržati trajno ljetno ili trajno zimsko računanje vremena, ali i da je nužno izbjeći fragmentiranost.

Države članice moći će prilagođavati svoje standardno vrijeme ako to nije povezano s redovitim promjenama računanja vremena kao što je trenutačna praksa pomicanja sata. Europska komisije uzela je u obzir niz elemenata, među kojima je rezolucija koju je o ovoj temi izglasao Europski parlament u veljači 2018., zahtjevi nekih država članica EU, analiza dostupnih dokaza i javno savjetovanje koje je Komisija provela od 4. srpnja do 16. kolovoza 2018. na kojem je dobiveno 4,6 milijuna odgovora iz 28 država članica, što je najveći broj odgovora ikad primljen u dosadašnjim javnim savjetovanjima Komisije. Konačni je rezultat taj da se 84 posto ispitanika zalaže za ukidanje pomicanja sata. Stoga Komisija predlaže da se od 2019. usklađeno prestane dvaput godišnje pomicati sat, tj. da se prestane prebacivati računanje vremena sa zimskog na ljetno i obrnuto, što znači da se sat više ne bi pomicao ni jedan sat naprijed u ožujku ni jedan sat natrag u listopadu. Kako bi se izbjegle različite prakse na jedinstvenom tržištu, svaka će država članica morati odlučiti želi li zadržati trajno ljetno ili trajno zimsko računanje vremena, pa o tome obavijestiti Europsku komisiju. Nakon toga više neće smjeti primjenjivati režim pomicanja sata na zimsko odnosno ljetno računanje vremena. Svaka država članica slobodno odlučuje koju će vremensku zonu primjenjivati na svojem državnom području. Kako bi omogućila da se prelazak odvije bez problema, Komisija predlaže da svaka država članica obavijesti do travnja 2019. namjerava li primjenjivati trajno ljetno ili trajno zimsko računanje vremena. Odluka svake države članice trebala bi se temeljiti na dogovoru s drugim državama članicama, mogućim javnim savjetovanjima i procjenama učinka na nacionalnoj i europskoj razini. Posljednje obvezno pomicanje sata kojim bi se računanje vremena prebacilo na ljetno bilo bi 31. ožujka 2019. Države članice koje žele trajno primjenjivati zimsko računanje vremena provele bi još jedno pomicanje sata 27. listopada 2019. Nakon toga se satovi više ne bi pomicali.
Preduvjet za ovaj rok je da Europski parlament i Vijeće prihvate i donesu prijedlog Komisije najkasnije do ožujka 2019. Promjene  vezane uz pomicanje sata često su izazivale dvojbe i nedoumice te su po nekima imale negativne utjecaje na zdravlje i povećan broj prometnih nesreća, a njima se energija nije uštedjela. Vjeruje se kako će i tvrtke imati koristi jer se neće morati prilagođavati pomicanjima sata. Nova praksa olakšat će planiranje u sektorima energetike i prometa, na primjer kad je riječ o noćnim vlakovima, i pojednostavniti primjene koje se temelje na točnom vremenu. Iako je ušteda energije bila jedan od glavnih argumenata za trenutačnu praksu, istraživanja ukazuju na ograničenost ukupne uštede energije koja se ostvaruje pomicanjem sata.

Duga tradicija pomicanja sata

Većina država članica EU-a ima dugu tradiciju pomicanja sata, uglavnom još iz doba Prvog i Drugog svjetskog rata ili naftne krize 70-ih godina. Povijesno gledajući, države članice uvele su pomicanje sata radi uštede energije, uglavnom ugljena za proizvodnju električne energije, i usklađivanja sa susjednim zemljama. Međutim, datum na koji se pomiču satovi nije bio isti u svakoj zemlji. Zbog neusklađene primjene pomicanja sata tijekom godine nastajali su problemi za unutarnje tržište, a osobito u sektorima prometa i energetike. Radi usklađivanja datuma pomicanja sata postupno su uvođene europske mjere, koje su dovele do Direktive 2000/84/EZ, trenutačno na snazi.
U svijetu se ljetno računanje vremena primjenjuje u 60 zemalja, većinom u Sjevernoj Americi i Oceaniji. Europska unija ima sve više susjeda i trgovačkih partnera koji su odlučili ne primjenjivati ili ukinuti ljetno računanje vremena: među njima su Island, Kina (od 1991.), Rusija (od 2011.), Bjelorusija (od 2011.) i odnedavno Turska od 2016. Na Hrvatskom tlu se ljetno računanje vremena prvi put koristilo od 1916. do 1918., za vrijeme Austro-Ugarske, no moderno pomicanje sata započinje 1983. godinu, a Hrvatska je tu praksu nastavila i nakon osamostaljenja.  (I.G.)

Privredni vjesnik d.o.o. Kačićeva 9 Zagreb