e-Privredni

A+ A A-

Koncesije - jasnija pravila za sve

 

Svoj red za prvo saborsko čitanje čeka novi zakon o koncesijama kojim bi trebala biti jasnije definirana pravila vezana za sudjelovanje u koncesijskim projektima, počevši od prava i obveza davatelja koncesije, koncesionara pa sve do financijskih institucija. U Hrvatskoj se koncesije dodjeljuju u 22 različita područja i djelatnosti, od istraživanja mineralnih sirovina, korištenja voda, zdravstvenih usluga pa do pružanja medijskih usluga televizije i radija te slobodnih zona.

“Zakonom se propisuje uravnotežen i fleksibilan pravni okvir za davanje koncesija koji osigurava učinkovit i nediskriminirajući pristup tržištu svim gospodarskim subjektima te učinkovitu pravnu zaštitu koja daje prednost javnim ulaganjima u infrastrukturne i strateške projekte“, rekao je predstavljajući Vladi zakon ministar financija Zdravko Marić čije je ministarstvo kao javnopravno tijelo nadležno za provođenje politike koncesija.

Marić je također kazao kako je prihod od koncesijskih naknada u državnom proračunu i proračunima jedinica lokalne i područne samouprave u zadnje četiri godine iznosio 5,2 milijarde kuna.

S obzirom na to da je riječ o segmentu koji u velikoj mjeri puni državne ali i lokalne proračune, željeli smo detaljnije pokazati koliko je uprihođeno u prošloj godini kroz sustav koncesija. Iz Ministarstva financija su nas izvijestili da traženi podaci obuhvaćaju i dio podataka koji još nisu obrađeni i ažurirani u Registru koncesija jer davatelji koncesija, u okviru poslovnih aktivnosti, tek završavaju obračune.

“Može se istaknuti kako je potkraj 2016. godine broj aktivnih ugovora, a riječ je ugovorima o koncesiji kojima na dan uvida u Registar koncesija nije istekao rok trajanja, bio oko 9000. Najveći broj ugovora odnosi se na područje zdravstva, potom na koncesije za istraživanje i/ili eksploataciju mineralnih sirovina, ugovore iz područja pomorskog dobra, ugovore lučkih uprava, te na ugovore iz područja komunalnih djelatnosti”, kazali su nam u Ministarstvu financija dodajući kako su u konačnici moguća određena odstupanja tijekom ažuriranja podataka davatelja koncesija. Također su konstatirali kako je tijekom 2016. godine sklopljeno oko 700 novih ugovora o koncesiji, od čega se najveći broj ugovora odnosi na ugovore za istraživanje i/ili eksploataciju mineralnih sirovina, zatim na ugovore lučkih uprava, te na ugovore iz područja komunalnih djelatnosti.

Prema trenutačno dostupnim i preliminarnim podacima, Ministarstvo financija evidentiralo je oko 1,3 milijarde kuna prihoda od naknada za koncesije ostvarenih u 2016. godini, od čega se 1,2 milijarde kuna odnosi na prihode državnog proračuna. U Ministarstvu također napominju kako se pojedine koncesijske naknade obračunavaju na temelju postotka od prihoda koncesionara ostvarenih u prethodnoj godini.

Ubuduće tri vrste koncesija

“Podatke o prihodima prema vrsti koncesija Ministarstvo financija je za 2015. godinu objavilo na svojim internetskim stranicama. U odnosu na izvješće iz 2015. godine može se konstatirati kako se struktura prihoda u bitnom neće razlikovati s obzirom na vrste koncesija i aktivnosti vezane uz pojedino područje koncesioniranja”, ocjenjuju u Ministarstvu financija. To izvješće pak pokazuje da su na dan 31. prosinca 2015. godine u Registru koncesija bila ukupno 9264 aktivna ugovora o koncesijama, a najviše njih, 4517, bilo je u zdravstvenim uslugama, dok je primjerice bila samo jedna koncesija za zračne luke i to za Međunarodnu zračnu luku Zagreb.

Ukupni prihodi naknada od koncesija ostvareni 2015. bili su veći od 1,5 milijardi kuna, dok su godinu ranije iznosili 1,2 milijarde kuna. A te 2015. godine sklopljeno je 716 novih ugovora o koncesijama, dok je dug po dospjelim nepodmirenim obvezama za koncesije zadnjeg dana 2015. godine iznosio 177,2 milijuna kuna. Kad je riječ o dugovima, najviše su dugovali koncesionari iz nadležnosti Ministarstva pomorstva, prometa i infrastrukture, 35,4 milijuna kuna.

Koje su strateške koncesije?

Prema novim zakonskim odredbama u Hrvatskoj bi trebale biti tri vrste koncesija: za gospodarsko korištenje općeg ili drugog dobra, potom za usluge te za radove. Za davanje koncesija sklapao bi se upravni ugovor pa bi, sukladno tome, u slučaju spora između koncesionara i davatelja bio nadležan upravni sud, a ne više trgovački sud, kako je to bilo do sada.

Također se propisuje davanje rezervirane koncesije kojim se može rezervirati pravo sudjelovanja u postupcima davanja koncesije jedino zaštitnim radionicama i gospodarskim subjektima čiji je osnovni cilj društvena i profesionalna integracija osoba s invaliditetom.

Po trenutačno važećem Zakonom o koncesijama iz 2012. godine Hrvatski sabor je mogao, na prijedlog Vlade, proglasiti određenu koncesiju strateškim interesom Hrvatske.

Po novom zakonu kao strateške koncesije prepoznate su koncesije za izgradnju i upravljanje autocestama, izgradnju i upravljanje željezničkim prugama, koncesije za prijenos i distribuciju električne energije, izgradnju i upravljanje infrastrukturom za prijenos nafte naftovodima te izgradnju i upravljanje transportnim sustavom plina. Za njih je predviđeno donošenje posebnog zakona, a otvorena je i mogućnost da Sabor, ako se ukaže potreba, proglasi i dodatne strateške koncesije. Time se nastojalo u većoj mjeri odrediti postupanje s javnim dobrom i strateškom infrastrukturom, te dodatno ojačati postupanja s njima, uz jasnu nadležnost Sabora. Novim zakonom o koncesijama dodatno se uređuju pitanja o pripremnim radnjama koje obuhvaćaju nadležnost samog davatelja koncesije koji je ključan u određenju postupaka i području davanja koncesija. U samim pripremnim radnjama dodatno se uređuje područje studije opravdanosti, dokumentacije za nadmetanje, ali i proširenje obuhvata poslova stručnog povjerenstva, koje u okviru svojeg rada mora prepoznati elemente koncesije koji bi mogli imati utjecaja na javni dug.

Koncesija je jedan od modela koji može u značajnom dijelu, posebice u velikim projektima, generirati i javni dug, te su davatelji koncesija dužni u studiji opravdanosti iskazati fiskalne učinke. Postupanja davatelja, u kojima te fiskalne učinke i osigurava, prethode (tzv. ex ante provjera) samom postupku davanja koncesije, a ti su učinci istodobno i dio ukupnog određenja kojim se uređuju pitanja fiskalne odgovornosti. Dakle, zakonom se žele smanjiti fiskalni rizici koji su prisutni u procesu realizacije kapitalnih projekata. Zakonom se, među ostalim, rješava i pitanje postupanja stručnog povjerenstva za koncesije jednake ili veće od vrijednosnog praga od 5.225.000 eura iz područja javne infrastrukture u kojima stručno povjerenstvo provodi analizu utjecaja davanja koncesije na javni dug Republike Hrvatske. 

Ina, jedan od najvećih koncesionara u zemlji Što je s koncesijama na zemljištu na kojem još nije utvrđena granica pomorskog dobra? 

U fazi javne rasprave o Nacrtu prijedloga zakona o koncesijama, jedan od najvećih koncesionara u zemlji, Ina, imao je primjedbu vezanu uz odredbe kojim se uređuje rješavanje imovinsko-pravnih odnosa s vlasnicima nekretnina vezanih za koncesiju koja se namjerava dati, posebice u slučajevima kad je država vlasnik nekretnina na kojima će se obavljati djelatnost za koju se namjerava dati koncesija.

“Kompanija se zalagala da sklapanje ugovora o služnosti ili pravu građenja s Republikom Hrvatskom ne mora nužno biti preduvjet za davanje ponude ili čak sklapanje ugovora o koncesiji, već da to bude uvjet bez kojega ne bi bilo moguće izvoditi sam zahvat u prostoru u trenutku kada je koncesija već dobivena. Razlog takvom stavu bilo je dugogodišnje iskustvo u rješavanju imovinsko-pravnih odnosa koji traju vrlo dugo, ponajviše zbog složenih postupaka te često neusklađenih i neažurnih podataka katastra i/ili zemljišne knjige. S obzirom na to, smatrali smo da riješene imovinsko-pravne odnose za tek planirane radove nije opravdano tražiti od svih ponuditelja, posebno kada se radi o koncesiji koja obuhvaća nekretnine u vlasništvu Republike Hrvatske”, kažu u Ini ističući kako je taj njihov prijedlog u osnovi prihvaćen i najvećim dijelom ugrađen u zakonski prijedlog koji je Vlada uputila u saborsku proceduru. Najveći broj Ininih koncesija odnosi na eksploataciju ugljikovodika gdje se primjenjuju odredbe Zakona o rudarstvu i Zakona o istraživanju i eksploataciji ugljikovodika kao lex specialis, stoga u Ini očekuju da će donošenje novog zakona o koncesijama imati samo ograničeni utjecaj na njihovo poslovanje. No također smatraju da bi navedena odredba, ako se uvede i u Zakon o rudarstvu, olakšala postupke i ubrzala investicije na postojećim eksploatacijskim poljima.

“Kad je riječ o pomorskom dobru, naš prijedlog nije prihvaćen te i nadalje ostaje otvoreno pitanje dodjele koncesija na zemljištu na kojem još nije utvrđena granica pomorskog dobra”, kažu u Ini.

Autocesta Rijeka-Zagreb Uvođenje založnog prava na koncesiju je neprimjereno 

Tijekom javne rasprave u tvrtki Autocesta Rijeka-Zagreb ukazali su na neprihvatljivost zakonskih odredbi koje su se odnosile na plaćanje naknade za zemljište na kojem se prostire koncesijsko područje jer bi to nametnulo nove velike financijske obveze za sve koncesionare na autocestama zbog velikih površina na kojima se prostiru, te time bitno promijenilo uvjete iz postojećih ugovora. “Također smo skrenuli pozornost na činjenicu da su postojeći ugovori o koncesiji za građenje i gospodarenje autocestama dobrim dijelom ispunjeni (izgrađeni su predviđeni cestovni pravci, djelomično ili u potpunosti) te da bi primjena nekih odredbi iz predloženog teksta dovela u pitanje opstojnost takvih ugovora”, kažu u Autocesti Rijeka-Zagreb, te ističu neprimjerenost uvođenja založnog prava na koncesiju jer se ona prostire na zemljištu koje je, po svojoj prirodi, javno dobro u vlasništvu Republike Hrvatske, na kojem se ne mogu stjecati stvarana prava.

Hrvatska liječnička komora - Zašto se ne mogu koncesije prenijeti s jednog na drugi subjekt?

Svoje primjedbe imala je i Hrvatska liječnička komora koja je istaknula problem s kojim se često susreću liječnici primarne zdravstvene zaštite kojima zakon ne omogućava prijenos koncesija u sustavu zdravstva s jednog na drugi subjekt. Riječ je o problemu s kojim se susreću liječnici koji privatnu praksu obavljaju na osnovi koncesije kada pokušavaju osnovati novi zdravstveni subjekt, odnosno ustanovu za zdravstvenu skrb u okviru koje bi nastavili rad u mreži javne zdravstvene službe. U tom slučaju ne mogu prenijeti koncesije za obavljanje javne zdravstvene službe. U krovnoj liječničkoj udruzi smatraju kako bi se osiguranim osobama prenošenjem koncesije na ustanovu za zdravstvenu skrb omogućila veća razina i spektar zdravstvenih usluga, dok bi se liječnicima omogućio znatno fleksibilniji i stabilniji okvir poslovanja, kontinuitet timskog rada, zapošljavanje dodatnih zdravstvenih i nezdravstvenih radnika te, konačno, adekvatna mogućnost organizacije zamjena u slučaju spriječenosti.

Ilijana Grgić

Privredni vjesnik d.o.o. Kačićeva 9 Zagreb