e-Privredni

A+ A A-

Komunikacije - Nema ilustracije? Trenutačno nemam vremena!

 

European Communication Monitor (ECM) najveća je međunarodna studija koja se bavi tematikom strateške komunikacije i odnosa s javnošću. Ove godine su u fokusu bile teme poput vizualnog i automatiziranog komuniciranja, modernizacije poslovnih odnosa i benchmarkinga u komunikacijskim odjelima. U istraživanju je sudjelovalo 3387 komunikacijskih stručnjaka iz Europe, od kojih je 108 bilo iz Hrvatske.

Ogromna većina europskih komunikacijskih stručnjaka (94 posto) ističe rast važnosti vizualizacije pri prenošenju poruka, ali više od polovine ispitanih stručnjaka (53 posto) priznaje da ima nisku razinu znanja za korištenje vizualnih alata (instant video i fotografije te infografike), u usporedbi sa 12 posto onih koji vladaju tim alatima.

Transformacija industrije komunikacija

Sanja Srdić, savjetnica u IM&C agenciji, objašnjava kako je u online medijima postalo nepisano pravilo da se tekst, kakav god bio, jednostavno neće čitati bez nekakve ilustracije. “Istraživanja su pokazala da se raspon čovjekove pažnje smanjio na samo osam sekundi, pa kako bismo zaokupili čitateljevu pažnju i istaknuli se u moru sadržaja, važno je služiti se svim dostupnim alatima, naročito onim vizualnim. Mnogi su stručnjaci izdvojili video kao najveći trend 2017. godine, stoga klijentima sve više savjetujemo upotrebu videosadržaja umjesto klasičnih objava, bilo da je riječ o nekoj financijskoj instituciji ili pak školi stranih jezika. Nema te teme koja se ne bi mogla popratiti videomaterijalom, ali treba biti oprezan i voditi računa o tom kratkom rasponu pažnje, stoga videouradak mora biti kratak, jasan i obuhvatiti sve informacije važne za gledatelja”, naglašava Sanja Srdić. “Svakodnevno svjedočimo transformaciji industrije komunikacija: mijenjaju se poslovni modeli, formati i način na koji ljudi razmjenjuju i konzumiraju informacije. Društvene mreže su unijele dramatične promjene, a jedna od tih promjena je i izrazita popularnost sadržaja koji su bazirani na fotografiji i kratkom videozapisu. U praksi to znači da se svi mi komunikatori borimo za pozornost publike tako što pokušavamo osmisliti, proizvoditi i plasirati tip sadržaja koji najbolje prolazi. Trenutačno je to kratki, animirani videozapis”, istaknuo je Krešimir Dominić, direktor planiranja i razvoja u Komunikacijskom laboratoriju, dodajući kako je jedino izvjesno da će sljedeće godine najpopularniji format biti nešto drugo.

Da stalna uistinu samo mijena jest, pokazuje i istraživanje prema kojem većina ispitanika (75 posto) iz konzultantskih, odnosno privatnih tvrtki, smatra da je promijenila svoju komunikaciju s dionicima, a velika većina njih također smatra kako će komunikaciju promijeniti u naredne tri godine. Na to će, u kontekstu online komunikacije, uvelike utjecati automatizirani softveri, tzv. social bots. Riječ je o samoučećim sustavima koji služe za administraciju računa te sve više i za obavljanje komunikacije s korisnicima na društvenim mrežama. Studija pokazuje kako je ovaj fenomen uglavnom zanemaren kod europskih komunikacijskih stručnjaka, a naročito kod domaćih. ECM pokazuje da je tek trećina stručnjaka upućena u raspravu o botovima, a čak 15,9 posto njih ne zna ništa o sustavima koji komuniciraju s korisnicima umjesto stvarnih osoba.

“Vrlo je teško opravdati veliku investiciju u razvoj pravog, inteligentnog bota na našem siromašnom i malom tržištu. Razgovaramo s nekoliko klijenata o upotrebi botova, ali uglavnom se radi o vrlo jednostavnoj automatizaciji komunikacije na pojedinim kanalima društvenih mreža ili interakcija s korisnicima na razini ‘štosa’. Botovi će najviše doći do izražaja na velikim tržištima i kod organizacija koje imaju veliki volumen online konverzacija. Tu je moguće ostvariti značajne uštede u potrebnim resursima, ponuditi kvalitetniju korisničku podršku i postaviti posve nove usluge”, objašnjava Dominić, a Sanja Srdić problem vidi i u nedovoljnoj razvijenosti samog softvera te želji klijenata za personaliziranom uslugom.

Korisnici vole da im se posveti pažnja

“Svi korisnici neke usluge, sadašnji i potencijalni, vole da im se posveti pažnja koju misle da zaslužuju. Kada na svoj upit dobivaju automatizirani odgovor, nezadovoljni su jer nemaju osjećaj da im se netko posvetio u onoj mjeri u kojoj su to očekivali. Dodatni problem je to što su neke situacije s kojima se korisnici javljaju vrlo specifične, stoga općeniti odgovori bez ljudskog faktora mogu dovesti do frustracije korisnika. Zbog toga, koliko god podupiremo razvoj novih tehnologija koje će na koncu smanjiti i naše radne sate, ne možemo reći da smo preveliki obožavatelji automatizacije komunikacije i sasvim nam je jasno zašto ona nije zaživjela na našem tržištu”, naglašava Sanja Srdić.

ECM se bavi i problematikom hipermodernizacije društva koju obilježavaju trendovi poput povećane potrošnje, brzih društvenih promjena, individualnosti koja graniči s narcizmom. Kod tvrtki se ta promjena očituje kroz sve manju hijerarhijsku podjelu rada, rast inovativnosti i fleksibilnosti. Velika većina ispitanika (71,5 posto) svjedoči toj kulturnoj preobrazbi u svojoj zemlji, a prijelaz iz postmoderne u hipermodernu kulturu najviše je prisutan u konzultantskim (57,2 posto), a zatim i u privatnim tvrtkama (51,8 posto). Zanimalo nas je kako na tom polju kotiraju domaće kompanije.

Uprava treba prednjačiti u preobrazbi

“Komunikacijski laboratorij je vrlo posložen u smislu poslovnih procesa, hijerarhije i strukture. Puno razmišljamo o pravom omjeru hijerarhije i agilnosti, kreativnosti i duha poduzetništva. Takve se stvari ne postižu same od sebe i sasvim je sigurno da odustajanje od hijerarhije neće nekim čudom učiniti kompaniju agilnijom i inovativnijom. Radimo na tome da budemo brži i bolji, a primjećujemo da na tome rade i neki naši klijenti. Takva promjena redovito ide s vrha, uprava kompanije treba prednjačiti u preobrazbi, a postoje i konzultanti koji mogu jako pomoći u tom pogledu, kao što je BOOM model kompanije LQ”, kazao je Dominić. Srdić pak smatra da stroga podjela poslova može postojati samo u jako velikim organizacijama, no i u njima je uobičajeno da više ljudi zna raditi više poslova kada je potrebno nekoga zamijeniti za vrijeme bolesti ili godišnjih odmora. “U manjim agencijama poput naše sve se više osjeti trend da se svi bavimo svime. Seniori su ti koji su i dalje usko specijalizirani za svoje područje posla te su u tome, zbog mnogo godina iskustva, vrhunski stručnjaci, dok su juniori najčešće zaduženi za nekoliko raznih područja kako bismo svojim klijentima mogli ponuditi široku paletu usluga s najboljim rezultatima. Na taj se način idealno nadopunjujemo”, kazala je Sanja Srdić, napominjući kako su sveprisutni pametni telefoni i sve brži internet stubokom promijenili poslovanje komunikatora.

“Postalo je normalno da klijentima i korisnicima budemo dostupni praktički 0-24, što uz povremene evente, odnosno rad izvan radnog vremena, zahtijeva ogromnu dozu fleksibilnosti. Koliko god to povremeno bilo zamorno, onaj tko nije spreman na to, nema što raditi u odnosima s javnošću”, ističe Sanja Srdić. 

Hipermodernost je vrijeme paradoksa koje svim komunikacijskim disciplinama otvara neograničene mogućnosti stvaranja

Profesor Dejan Verčič, ugledni međunarodni komunikacijski stručnjak i jedan od autora European Communication Monitora, za Privredni vjesnik je u kratkim crtama analizirao glavne teme ovogodišnjeg istraživanja: vizualizaciju, botove i hipermodernizaciju.

“Nova vizualizacija dolazi s digitalizacijom, društvenim mrežama i pametnim telefonima. Pogledajte samo kako smo nekada dobivali upute za uređaje (debele knjige teksta s ponekim crtežom), a kako ih dobivamo danas (kao video na internetu). Suvremena vizualizacija možda čak najavljuje kraj literarne civilizacije u kojoj smo se svi mi rodili, a koja je započela s riječju. Ali video uopće nije kraj: pred nama je proširena realnost koja će u cjelini promijeniti naše doživljavanje sebe i svijeta oko nas”, poručuje Verčič i dodaje kako je danas glavni problem nas, malih naroda, digitalizacija naših jezika.

“Kako je za naše preživljavanje bilo svojevremeno presudno da smo se uknjižili (zapisali svoje jezike u knjige), a oni koji to nisu pravovremeno uspjeli, uglavnom su nestali ili se još danas bore sa svojim priznanjem, tako je danas bitno da svoje jezike digitaliziramo. Teško je automatizirati softver za djelovanje u jeziku koji nije u potpunosti digitaliziran, i to je po mom mišljenju glavni razlog zašto u primjeni socijalnih botova zaostajemo. Ali o njima bi ozbiljno morali razmišljati izvoznici (a prije svega hrvatski turizam!) koji posluju na tržištima velikih jezika, ponajprije engleskog, njemačkog i francuskog”, naglašava Verčič, uz napomenu kako hipermodernizaciju možemo primijetiti posvuda. “Ako pogledate oko sebe, možete i u Hrvatskoj vidjeti posvuda prisutnu hipermodernizaciju: hiperindividualizaciju (ja ispred svih, a moji selfiji svugdje!) i hiperkonzumaciju (i čuđenje zašto nam treba toliko dućana i trgovinskih centara!). No paradoksalno, u vrijeme rastućeg konzervativizma događa se vraćanje obitelji, vjeri i domovini. Hipermodernost, koje je vrijeme poslije modernizma i postmodernizma, je prije svega vrijeme paradoksa. Za sve komunikacijske discipline to otvara neograničene mogućnosti stvaranja, jer u paradoksalnim vremenima svi tražimo značenje i smisao, a u tome nam može pomoći samo komuniciranje. Što se organizacija tiče, one će se sve više medijatizirati, pretvarati u producente i kuratore medijskih sadržaja, koje će stvarati same i preuzimati od drugih. U tom smislu je ovo vrijeme najopasnije za profesionalne medijske organizacije, jer u novim vremenima moraju za sebe pronaći novi prostor i smisao”, zaključuje Verčič.

Miro Soldić

Hitovi: 145

Privredni vjesnik d.o.o. Kačićeva 9 Zagreb