Tri najveća globalna izazova u 2019.

19. prosinca 2018.

Foto: Shutterstock

Protekla će, 2018. godina, ući u zapisnik kao godina naizgled stalne geopolitičke tjeskobe. Za mnoge kreatore politika, okretanje nove stranice na kalendaru predstavljat će svojevrstan kratki predah – trenutak za „hlađenje glave“ i razmišljanje o najvažnijim izazovima na vidiku.

Koje to ključne probleme, piše Svjetski ekonomski forum, treba riješiti usred brzog procesa promjena unutar strateških saveza, u kakofoniji javnih debata? Sve se svodi na to da se većina društava lovi u koštac s jednim te istim trostrukim zadatkom, čak i ako se lokalne manifestacije, naoko, razlikuju.

Prvi od navedenih zadataka s kojim se suočavaju mnoge zemlje tiče se ponovne uspostave veze između općega gospodarskog napretka s dobitcima u životnom standardu. Prije dvadesetak godina, načelo životnoga boljitka kao posljedice ekonomskoga rasta bilo je samorazumljivo. Takav rast i dalje ostaje imperativ u većini društava i svakako pomaže povećati broj članova srednje klase na svjetskoj razini. 

Pa ipak, danas opada vjera u pozitivan utjecaj rasta BDP-a na poboljšanje uvjeta života prosječnim obiteljima, posebice u naprednim gospodarstvima. Mnogi građani smatraju da je bogaćenje samo za bogate – neovisno o tome govorimo li o top 10 % ili top 0,01 % u bilo kojemu društvu. Automatizacija i tehnološke promjene ovu radničku nesigurnost samo povećavaju.

Samo kao ilustraciju potrebe za spomenutim povezivanjem gospodarskog i društvenog napretka, čak i u gospodarstvima s tradicionalno visokim prihodima, istaknimo da su Sjedinjene Države nedavno doživjele pad u prosječnom životnom vijeku – i to drugi zaredom na godišnjoj razini – a istovremeno prosječni prihodi nastavljaju rasti, koliko god skromnim tempom.

Slični se problemi upravo javljaju i u Ujedinjenome Kraljevstvu te u British Columbiji u Kanadi. Čak i nakon bilježenja jačanja javnih transfera, u Kanadi je medijan dobiti nakon oporezivanja rastao stopom manjom od 0,6 % počevši od 2008. Mnoga društva trebaju redefinirati svoje postavke kako bi osigurala veći izravan utjecaj gospodarskih napredaka na poboljšanja u svakodnevici običnih ljudi.

Drugi je veliki zadatak odvojiti gospodarski rast od okolišnog propadanja. Ukratko, svaka nova ekonomska dobit sa sobom i dalje donosi određeni ekološki gubitak. Klimatske promjene predstavljaju temeljni primjer ovoga problema.

Milijarde ljudi diljem svijeta s pravom teže većim prihodima, ali veći prosperitet trebao bi biti popraćen smanjenjem koncentracije ugljikova dioksida. Stručnjaci upućuju na to da bi ubuduće svaki rast BDP-a nužno trebao biti popraćen padom zagađenja.

I druga područja ekologije zahtijevaju slične napore. Štetan utjecaj gnojiva – za čiju je uporabu odgovoran rast populacije i vrlo kompleksan oblik moderne prehrane – prouzročio je 500 „mrtvih zona“ u oceanima, odnosno područja bez kisika.

Rast tehnologije koji se pojavio i u području ribolova osiromašio je riblje bogatstvo u najdubljim i najudaljenijim dijelovima otvorenoga mora te tako povećao rizike masovnog izumiranja. Manji broj rijeka, uglavnom u brzorastućim gospodarstvima, donosi više od milijun tona plastičnog otpada u oceane svake godine. Naš planet jednostavno neće moći još dugo održavati trenutni model napretka.

Treći je veliki zadatak dokidanje marginalizacije, i to tako da apsolutno više nitko ne zaostaje jer bi svi trebali biti jednakim dijelom društva i njegova pomaka prema naprijed.

Svaka zajednica sadrži određenu podskupinu koja je mrtva umorna od osjećaja marginaliziranosti zbog nekog obilježja koje je ključan dio njena identiteta – rod, rasa, narodnost, razina autohtonosti, kasta, vjera, invalidnost, seksualna orijentacija, jezična, zemljopisna, dobna pripadnost ili bilo što drugo. Nužna je aktivna uključenost svih članova ljudske rase i više nije dovoljno pokazivati „prosječan napredak“ u ovom smislu; napredak mora biti potpun – mora uključivati sve.

Posve je jasno da ovaj okvir triju problema tek navodi što treba riješiti, ali kako – i dalje ostaje otvoreno pitanje. I točno je u tome stvar; u doba naizgled beskonačnih distrakcija, ovaj jednostavan model morao bi pomoći u organizaciji javnih rasprava te ponuditi balast protiv pretjeranog sužavanja problema.

Društveni vođe trebaju se držati sličnih standarda jer nitko tko sjedi na dvije stolice ne može dugo održati ravnotežu. Počevši s 2019. godinom, opisani trostruki zadatak bit će temelj svake dugoročne društvene stabilnosti i uspjeha.

Barbara Tomić Eterović