Trgovinski ratovi nemaju pobjednike

6. veljače 2019.

Shutterstock

Trgovinski rat Kine i Sjedinjenih Američkih Država, ili kako ga mnogi kolokvijalno zovu Trumpov globalni trgovinski rat, započeo je u travnju 2017. godine, kada je američki predsjednik najavio istraživanje carina na čelik pitajući se koliko uvoz iz Kine i drugih zemalja prijeti nacionalnoj sigurnosti. U siječnju prošle godine američki je predsjednik najavio uvođenje carina na uvozne solarne panele koji većinom dolaze iz Kine te perilica za rublje, a početkom ožujka Trump je putem Twittera poručio kako je trgovinski rat dobra stvar i predložio 25-postotnu carinu na uvoz čelika i 10-postotnu na aluminij.

Europska unija je 3. ožujka odgovorila najavom uvođenja carina na Kentucky burbon, Levis jeans i motocikle Harley-Davidson. Dan kasnije Trump je zaprijetio dizanjem carina na europske automobile ako se EU bude osvećivala za uvođenje carina na čelik i aluminij. Carine na čelik i aluminij uvedene su 9. ožujka, a Kinezi, najveći izvoznici čelika, upozorili su kako je ta odluka ozbiljan napad na međunarodnu trgovinu. Početkom travnja Kina je najavila uvođenje carina na uvoz robe iz Sjedinjenih Država uključujući 15-postotnu carinu na 120 američkih proizvoda koji uključuju voće, orašaste plodove, vino i čelične cijevi. Uvedena je i 25-postotna carina na američku svinjetinu i reciklirani aluminij. Amerikanci su u travnju najavili uvođenje 25-postotne carine na 1300 kineskih proizvoda čiji je uvoz u SAD vrijedan 50 milijardi dolara. Dan kasnije Kina odgovara dodajući carine na 50 milijardi dolara vrijedne američke proizvode među kojima su avioni, automobili i soja.

Sredinom travnja Amerikanci su zabranili kineskim tehnološkim kompanijama kupovinu komponenata iz Amerike na sedam godina, a Kina je najavila 179-postotnu trošarinu na američki sirak kojim se hrani stoka i proizvode alkoholna pića. No, 22. travnja i Amerikanci i Kinezi predlažu razgovore. Prvog dana svibnja američki je predsjednik odgodio primjenu carina na čelik i aluminij za Kanadu, Meksiko i Europsku uniju, a dva dana kasnije započeli su razgovori u Kini američkih i kineskih dužnosnika o carinama. Kina je u svibnju odustala od tarife na sirak, pa Amerikanci privremeno odustaju od carina na uvoz kineskih proizvoda. Početkom lipnja istječe odgoda primjene carina za čelik i aluminij, te se Kanada, Meksiko i EU dogovaraju s Amerikancima o oslobađanju tih carina. Meksiko nekoliko dana kasnije objavljuje kako je spreman na uvođenje carina na američki burbon i svinjetinu.

Kinezi i Amerikanci krajem kolovoza počinju razgovarati na razini zamjenika kineskog ministra trgovine i pomoćnika američkog Ministarstva financija, no u rujnu obje države uvode drugu listu proizvoda za koje uvode carine. Amerikance na poluvodiče, kemijske proizvode, motocikle i električne skutere, a Kinezi uvode carine na ugljen, otpatke od bakra, gorivo i medicinsku opremu. Zaoštravanje se nastavilo pričom o trećoj listi proizvoda i uvođenjem carina i na njih u rujnu, što se odnosilo na po 200 milijardi dolara vrijednu robu. U prosincu je dogovoreno primirje od uvođenja novih carina, a Kinezi su počeli uvoziti američku soju i smanjili carine na automobile.

No što zapravo stoji iza toga? Neki analitičari spominju kako je ovaj rat čudan i podsjeća na merkantilističku politiku 16. i 17. stoljeća, kojom se povećavala novčana masa u zemlji i sprečavao odljev nacionalnog bogatstva. I sam Trump, kada obrazlaže svoje motive za trgovinsko ratovanje, poput zagovornika takve politike, kaže kako su tarife stvar nacionalne sigurnosti, sporazumi o slobodnoj trgovini loši su za Amerikance, dok je višak na domaćem tržištu znak gospodarske snage.

Međutim, u trgovinskim ratovima nitko ne dobiva, kaže glavni analitičar Addiko banke Hrvoje Stojić. “Pored jenjavanja lanjskoga fiskalnog stimulansa, promašena taktika trgovinskog ratovanja te zaoštravanje uvjeta financiranja uslijed rastuće trgovinske neizvjesnosti glavni su razlozi usporavanja rasta američkoga gospodarstva u 2019. u odnosu na 2018. godinu”, ističe Stojić.

Hrvoje Stojić, Addiko bank  Hrvoje Stojić, Addiko banka

Prijetnje u trgovinskom ratu već su kreirale visok stupanj neizvjesnosti, što je nepovoljno utjecalo na cjenovne politike i poslovne odluke niza poduzeća oslonjenih na međunarodnu razmjenu, upozorava Stojić. “Njemačka automobilska industrija važna je poveznica za materijalizaciju nepovoljnjih posljedica zahvaljujući svoj izloženosti američkoj i kineskoj ekonomiji te pozadinskim vezama s drugim europskim ekonomijama. Evidentno je da trgovinske tenzije djeluju na EU ekonomske izglede primarno putem trgovinskoga kanala. U slučaju da povećane trgovinske barijere između SAD-a i Kine preusmjere izvoz u Europu i druge zemlje, europski proizvođači i izvoznici bit će izloženi većoj konkurenciji. Damping kineskog čelika i aluminija početkom 2018. može poslužiti kao ilustracija. Štoviše, u slučaju kinesko-američkog dogovora nakon kojeg bi Kina više uvozila iz SAD-a i obrnuto, jačanje njihove bilateralne trgovine moglo bi čak djelomično supstituirati europski izvoz. No, ako se Kina i SAD ne dogovore te međusobno povećaju trgovinske barijere (vjerojatniji scenarij), to bi predstavljalo priliku za europske izvoznike na ta dva trgovinski zaraćena tržišta”, kaže Stojić. 

Uz zaoštavanje s Kinom, američki predsjednik smatra i da je veliki trgovinski suficit EU sa SAD-om, u sprezi s podcijenjenim eurom, nepravedan za Amerikance.

“Stoga, unatoč trgovinskom primirju između SAD i EU od lipnja lani, Europa ostaje ranjiva u slučaju obnavljanja američkih protekcionističkih prijetnji. U usporedbi s Kinom, Europa ima relativno slabiju pregovaračku polugu, između ostaloga zato što slabost multidržavnog upravljanja onemogućuje konzistentan i ponekad pravovremen odgovor. Čak i kada nije izravno na udaru američkih mjera, Europa je ranjiva na kinesko-američke trgovinske napetosti zbog svoje trgovinske otvorenosti i dubokih prekograničnih ekonomskih veza. Ekonomske ranjivosti dodatno su pojačane nesudjelovanjem u trgovinskim pregovorima između SAD-a i Kine u sve bilateralnijem svjetskom trgovinskom poretku. I posljednje, mada ne i najmanje važno, jest to da se povećanje neizvjesnosti i nepovjerenja može preliti na uvjete financiranja i neizravni kanal povjerenja”, zaključuje Stojić.  

Sama Hrvatska ne bi trebala od ovoga novčanog ratovanja imati velike posljedice.

“Izravna izloženost Hrvatske trgovinskim ratovima nije značajna, no prisutan je rizik negativnih posljedica preko glavnih trgovinskih partnera iz EU, primarno putem trgovinskoga kanala i drugih ekonomskih odnosa”, zaključuje Stojić.

Krešimir Sočković