Točka preokreta: Potez o kojem ovisi budućnost tvrtke

7. lipnja 2019.

Foto: Rawpixel/Pexel
Krešimir Sočković

Kada započinju svoj posao svi poduzetnici izgaraju i žive s poduzećem. U prvim fazama razvoja, kada se bore za goli opstanak oni jesu poduzeće i rade na njemu od 0-24. Sustav rada je autokracija, gerilski se istražuje tržište i krpa se kraj s krajem, svaki dan je novi izazov u kojemu su emocije stalno na rubu. Rješavanje kriza je modus operandi, a često se nema vremena za pošteno planiranje i racionalno razmišljanje. I improvizira se na svakom koraku. U toj fazi rada nema delegiranja, svi konci su u rukama poduzetnika i jedino on ima cjelovitu informaciju o tome što se događa. Nema podjele posla, nema hijerarhije, zato često svaki problem postaje kriza, a svako riješenje se traži impulzivno. No tada se najviše grize, lovi posao, traži pozicija na tržištu.

Takav rad moguć je samo dok je poduzeće malo, ima mali broj zaposlenih i dok se sve ideje i poslovi mogu držati u glavi. No širenjem posla i stabiliziranjem financijskog toka, rasta prihoda ali i potrošnje stil rada mora se mjenjati. Dolazi do uvođenja reda, funkcija, nadležnosti i odgovornosti. Upravo to je vrijeme izazov za mnoge poduzetnike koji tada moraju pustiti potpunu kontrolu iz svojih ruku. Promjena stila ponašanja pred kojima se tada nalaze velik je izazov i mnogi na to nisu spremni.

Izazov delegiranja onoga što je vlasnik/poduzetnik do tada radio složen je izazovan i mnogi zaboravljaju da je to i veliki emocionalan korak. Poduzetnik se tada pita mogu li ti drugi preuzeti sve ono što je on radio i s jednakom brigom i entuzijazmom i biti dio budućeg rasta tvrtke. S druge strane, svjestan je svojih ograničenja i činjenice da nema vremena baviti se svim detaljima rastućeg posla niti da mu dan traje tridesetak sati.

Za ostvarenje ovog koraka potrebna su znanja organiziranja i planiranja poslova većeg broja radnika, poznavanje procesa u kojem je svaki kotačić na svom mjestu i u kojemu svatko zna što treba raditi, koji su mu zadaci, ovlasti i odgovornost. Dobro je ako sam poduzetnik već ima ta znanja, ili ih može naučiti u nekom kraćem roku. No, ako se to stanje ne riješi poduzeće nikada neće prijeći iz dinamičnog, kreativnog, ponekad konfuznog i divljeg stanja u poduzetničkoj fazi njenog razvoja u profesionalnu organiziranu i vođenu tvrtku.

Taj je korak kritična točka u kojoj se lomi budućnost tvrtke i koju, nažalost, mnogi nikada zbog osobnih, emocionalno nabijenih pogleda na tvrtku neće prijeći.