Od Chanela N°5 do tržišta vrijednog 65 milijardi dolara

28. travnja 2019.

Shutterstock

Čovjek je biće koje svijet doživljava osjetilima, a od svih osjetila najmističnije je ono mirisa. Ne čudi stoga to što je povijest ljudskog roda isprepletena raznim mirisima i našom željom da te ugodne mirise nanesemo na sebe i oko sebe.

Nije poznato tko je prvi tvorac parfema, no zna se da su stare civilizacije u svojim vjerskim obredima koristile mirišljavi dim kako bi udobrovoljile bogove. Među prvim mirisima bio je tamjan, čije uporaba datira barem 4000 godina prije Krista, u kolijevci ljudske civilizacije Mezopotamiji, gdje su pronađeni njegovi prvi očuvani tragovi. Vjerovali su da ako bogovi vole miris tamjana, voljet će i ljude koji mirišu po njemu.

Korak dalje napravili su stari Egipćani. I danas se u brojnim arheološkim iskapanjima pronalaze male ukrasne bočice čiji fragmenti sadržaja i nakon toliko godina otkrivaju pravo bogatstvo mirisa. U tom razdoblju ekskluzivna prava svećenika na miomirise prelaze i na obične građane. Štoviše, nošenje parfema bila je stvar osobne higijene, a parfem se koristio od rođenja pa do groba. Pa i u grobu. Bočice parfema od alabastra i zlata Egipćani su stavljali u grobnice kako bi i u zagrobnom životu uživali u svojem omiljenome mirisu.

Drevni Grci i Rimljani napravili su iskorak. Grci su upotrijebili svoju mudrost za izradu prvoga tekućeg parfema od mirisnog praha pomiješanog s eteričnim uljima ljiljana, ruže, anisa i korijena perunike, bez dodatka alkohola. S Rimljanima počinju bakanalije i kad su parfemi u pitanju, a nanosili su ih na sve, od konja i pasa, pa do ptica kojima su parfimirali krila. Uglavnom, mirisalo je sve - kreveti, jastuci, svijećnjaci... Legenda kaže da je kraljica Egipta Kleopatra, kad joj je u posjet dolazio Marko Antonije, parfimirala čak i jedra svoga broda. Pa su ga možda, uz njezinu ljepotu, očarali i oblaci parfema oko njih.

Europa u srednjem vijeku nije baš pretjerano „mirisala“. Osobna higijena nije bila na cijeni tih vremena, a prevladavalo je učenje kako je osobna primjena mirisa nepotrebna, te je bila prekinuta i upotreba eteričnih ulja. Poveznica parfemske prošlosti i njegova novootkrivenja u europskim pojmovima bili su Arapi. Oni prvi uvode destilaciju ulja iz cvjetova, a ružina vodica bila je mirisni hit više sezona.

Francuzi i mirisno savršenstvo

Katarina de Medici, uz to što je u povijesti ostala zapamćena kao francuska kraljica koja je organizirala pokolj Bartolomejske noći, ostala je u sjećanju i po svojim parfemima. Svoga virtuoza za parfeme Renaa le Florentina dovela je iz Italije sa sobom, a njegov laboratorij bio je povezan s njezinim tajnim prolazom kako nitko ne bi došao do formule. No, pravi parfemski bum nastaje u razdoblju rokokoa. Francuskog kralja Luja XV. mogli bismo bez okolišanja nazvati parfemskim kraljem jer je svaki dan zahtijevao novi miris. Nije ni čudo što je Francuska postala sinonimom za parfeme. Čak je i veliki vojskovođa Bonaparte tražio minimalno dvije litre kolonjske vode od ljubičice svaki tjedan, a njegova voljena Jozefina preferirala je mošus, koji se u njezinu budoaru osjećao i godinama nakon njezine smrti.

Francuski grad Grasse u Provansi etablirao se kao najveće središte za proizvodnju sirovina za parfeme. No, nije uvijek bilo tako. U prošlosti je bio centar kožarstva, a neugodni miris štavljenja koža mogao se osjetiti u cijelom gradu. Kako bi se riješili tih mirisa, proizvođači kožnih damskih rukavica, prije isporuke francuskoj vlasteli, namirisali bi rukavice eteričnim uljima. Ta je praksa Grasse prometnula od najsmrdljivijeg u najmirisniji gradić. Ipak svjetsko komercijalno središte parfema bio je Pariz, a parfemske kuće poput Houbiganta (proizvodi Quelques Fleurs), Lubina, Roger&Galleta i Guerlaina imaju svoja sjedišta u tome gradu. U prošlom stoljeću svijet parfema doživio je revoluciju, a tome je pomoglo otkriće metoda kojima se dobivaju sintetički mirisi. Za parfemsku povijest prekretnica je 1921. godina, kada Gabrielle Chanel pokreće vlastiti brend parfema, a Ernest Beaux stvara vječni Chanel N° 5, prvi potpuno sintetički miris za masovno tržište. Sve ostalo je povijest.

Parfemi svagdašnji

Potražnja za parfemima iz godine u godinu raste. Predviđa se kako će međunarodno parfemsko tržište dosegnuti 64,6 milijardi dolara do 2023. godine. Predviđanja se temelje na razvoju inovativnosti i ulaganju u razvoj proizvoda, ali i na povećanoj kupovnoj moći potrošača, posebice u Indiji i Kini. Neizbježni trend kojem se parfemska industrija treba prilagoditi jest personalizacija proizvoda jer moderni kupci žele jedinstvene, personalizirane mirise koji će ih istaknuti u gomili. Tako je većina vodećih tržišnih igrača fokusirana na to da svoju ponudu učini što inovativnijom i raznovrsnijom. Pomaže im tu i tehnologija, uz koju ponudu brže i preciznije kreiraju prema potrebama potrošača.

Sve je više parfema na tržištu s niskom koncentracijom mirisnih ulja, poput eau de cologne i eau fraiche, radi povećanja broja potrošača koji parfem koriste svakodnevno. Očekuje se da će se u budućnosti, zbog povećanja potrošnje, parfemi pakirati u veće ambalaže.

Podaci Cosmetics Europe za 2017. godinu pokazuju kako su europske države vodeći globalni proizvođači kozmetičkih proizvoda sa 78 milijardi eura godišnje. Slijedi SAD sa 67 milijardi eura te Kina s 43 milijarde eura. Francuska i Njemačka glavni su europski izvoznici, pri čemu njihov izvoz čini više od 55 posto ukupnog izvoza europskih država. Više od 5500 tvrtki u Europi bavi se proizvodnjom kozmetike i kozmetičkih proizvoda, od čega su većina male i srednje tvrtke, a njihov broj je u neprekidnom porastu. U proizvodnji je zaposleno 195.000 osoba, a od toga izravno u proizvodnji mirisa 7000. Prosječna je godišnja potrošnja kozmetike po stanovniku u Europskoj uniji 132 eura. Najprodavanija kozmetička kategorija jest njega tijela, zatim higijenske potrepštine, kozmetika za kosu i parfemi, dok je na posljednjem mjestu dekorativna kozmetika.