Kako biti pametan?

1. prosinca 2018.

Treba li nam digitalna transformacija i do koje mjere

Foto: Shutterstock

Vjerojatno ste već primijetili kako se o digitalnoj transformaciji često govori kao o elementarnoj nepogodi ili, pak, kao o pandemiji širokih razmjera, većoj i od španjolske gripe. Stoga i ne čudi da se posljedice koje digitalna transformacija izaziva običavaju svesti pod zajednički nazivnik disrupcije, pojma preuzetog iz medicinske enciklopedije koji, pojednostavljeno, podrazumijeva morfološko oštećenje nekog organa nastalo prekidom ili ometanjem izvorno normalnog razvojnog procesa.

Postavlja se, naravno, pitanje što je normalno? Kako ne bismo zastranili i pomislili da ulazak u digitalno doba zapravo znači neko odstupanje od normalnog ili svojevrsnu ludost, mogli bismo reći kako je normalno ono što smo barem do jučer smatrali uobičajenim ili prihvatljivim. Primjerice, ako promatramo tržište kao svojevrsni složeni organizam koji se, recimo to tako, „normalno“ razvijao, onda disrupciju zbilja treba doživjeti kao svojevrsno ometanje ili prekid. Ipak, koliko god to zvučalo prijeteći, nema prostora za strah jer tržište je organizam koji će sve to preživjeti, kao uostalom i sva ometanja ili prekide dosad. No posve je sigurno da će pojedini dijelovi tog organizma biti oštećeni, da ne kažemo odumrijeti, pa bi bilo dobro pobrinuti se da taj dio ne budete upravo vi, odnosno vaše poslovanje.

Žuri polako

Problem je, međutim, u tome što u tom tranzicijskom okružju koje upućuje na potrebne promjene ima više alarma o opasnostima koje sa sobom nosi nepoduzimanje, nego korisnih informacija o tome što bi doista trebalo poduzeti kako bismo ostvarili dodanu vrijednost i unovčili prednosti digitalne transformacije te, u konačnici, prokrčili pravi put za tvrtku i poslovanje u svijetlu digitalnu budućnost. Zbog svega toga, u prvom koraku nužno je dobro promisliti trebamo li se zalijetati u sve što stoji pred nama ili trebamo stati na loptu i oprezno krenuti u promjene. Žurba može značiti i trčanje pred rudo, dok predugo čekanje najčešće predstavlja put u propast, zaostajanje i gubitak pozicije na tržištu.

Jednako tako, trebamo odgovoriti i na pitanje o obuhvatu ili dubini promjena. Naime, digitalnu transformaciju ne treba shvatiti kao puku implementaciju digitalnih alata jer tehnologije nisu same sebi svrha, nego bi trebale predstavljati sredstvo ili ekstenziju konkretnih promjena u poslovanju. Zato se moramo zapitati iziskuje li uvođenje novog softvera i odgovarajuće promjene hardvera ili je, pak, za izgradnju učinkovite digitalne tvrtke budućnosti dovoljno kupiti naramak aplikacija, a pritom netaknutom ostaviti analognu upravljačku strukturu i poslovne procese.

Rekli bismo – potrebna nam je digitalna strategija, iako se većini na sam spomen tog pojma zavrti u glavi. Nagledali smo se mnogih strategija koje se nikada u svom dugoročnom (ili kratkoročnom) životu nisu odvojile od papira i krenule u stvarni život. No u ovom nam je slučaju zbilja potreban strateški pristup kako bismo donijeli odluku o barem dva ključna pitanja: treba li nam digitalna transformacija i do koje mjere? Čini se doista jednostavno, ali svako od ova dva pitanja otvorit će još barem desetak dodatnih. Ne samo da ćemo morati pouzdano odgovoriti na pitanje pripada li naše poslovanje krugu onih koja će u bliskoj budućnosti morati proći digitalnu transformaciju, nego ćemo također morati precizno predvidjeti koji nam koraci i kojim redoslijedom predstoje na trnovitom putu prema digitalnoj budućnosti. Ne zaboravite da su pametne klupe, pametne narukvice, pametni telefoni, pametne tvornice i ostale pametne stvari već tu, koliko god to nekima možda i ne odgovara, pa je pitanje trenutka kada ćete se i vi (ako već niste) zapitati: kako biti pametan?

Što će to meni?

Treba li digitalno svakome? Recimo da je to pitanje na koje prvo moramo odgovoriti kada se suočimo s izazovima digitalne transformacije. Nije teško nabrojiti neke od djelatnosti koje bi nam mogle pasti na pamet, a za koje bismo mogli sa stopostotnom sigurnošću ustvrditi kako ih treba ostaviti u još donekle živućem analognom svijetu. Pred očima će nam se pojaviti pekara, cvjećarnica ili voćarnica. No jedino što o tim primjerima možemo reći jest da su vjerojatno na sličan način razmišljali i taksisti prije nego što se pojavio Uber. Uistinu, tko je uopće mogao zamisliti da se vožnja taksijem može digitalno transformirati ili digitalizirati kad je nužno fizički sjesti u vozilo kako bi se odvezlo od točke A do točke B? To se, za razliku od mnogo čega, ne može preko interneta, a na teleportaciju ćemo ipak morati pričekati neko vrijeme. No, unatoč tome, danas smo svjedoci snažne disrupcije upravo u području ponude taksi usluga, kao i mnogim drugim sferama poslovanja koje smo još do jučer smatrali analognima, poput, primjerice, iznajmljivanja nekretnina.

Na navedeno upućuje i ovogodišnje Gartnerovo istraživanje provedeno na 3.160 tvrtki iz 98 država i 15 industrija. Rezultati istraživanja jasno su pokazali kako je digitalna transformacija top-prioritet u svim industrijama, s tim da su u čak 11 od 15 industrija digitalno poslovanje i transformacija svrstani među top tri strateška prioriteta, a posebice u području ulagačkih i telekomunikacijskih usluga te u državnom sektoru. Posebno je naglašena činjenica da se većina tvrtki, unatoč stavljanju digitalnog među strateške prioritete, i dalje nalazi u eksperimentalnoj fazi često ne nalazeći pravi put prema digitalnoj transformaciji koja će rezultirati unaprjeđenjem poslovanja i prilagodbi zahtjevnom digitalnom tržištu.

Cijeli tekst možete pročitati u tiskanom izdanju Privrednog.

Marko Jurčić, Vito Turšić