Franco Palma: Dobar menadžer u turizmu spoj je iskustva i mladosti

5. ožujka 2019.

P.hr

Franko Palma jedan je od poznatijih turističkih radnika i menadžera koji i nakon odlaska u mirovinu još uvijek aktivno sudjeluje u kreiranju turističke politike, a još je aktivan i u najvećoj turističkoj tvrtki u Hrvatskoj Valamar Rivieri iz Poreča, u kojoj je nakon umirovljenja ostao kao savjetnik. Palma je svakako jedan od najvažnijih svjedoka turističke tranzicije u Hrvatskoj. Član je Upravnog odbora i predsjednik Turističko-poslovnog vijeća Hrvatske gospodarske komore. Savjetnik je, dakle, u Valamar Rivieri i predsjednik Nadzornog odbora Liburnije iz Opatije. Aktivan je i u tvrtkama i u udruženjima, točno onako kako je to i bio za cijele svoje poslovne karijere. Ovaj diplomirani ekonomist rođen je u Puli 1947. godine. Cijelu je karijeru proveo u ovoj porečkoj turističkoj tvrtki, koja je s vremenom mijenjala ime i, naravno, rasla. Počeo je, dakle, raditi u HTP Rivieri Poreč kao referent za plan i analizu, da bi već 1971. godine postao voditelj tog odjela. Nakon sedam godina nastavlja raditi kao pomoćnik generalnog direktora u RO Rivieri Poreč, gdje tijekom četverogodišnjeg razdoblja napreduje, preko zamjenika do pozicije generalnog direktora. Potom, 1994. godine dolazi na mjesto predsjednika Uprave društva Riviera Holding d.d. koje u svome sastavu ima turističke tvrtke Riviera Poreč d.d., Riviera Adria d.d. Poreč, današnji Valamar Riviera d.d. U Valamaru operativno ostaje sve do umirovljenja 2008. godine. Uz sve to, bio je čelna osoba u Predsjedništvu Hrvatske udruge hotelijera i restoratera te predsjednik Izvršnog odbora, član Upravnog odbora HGK, predsjednik Istarske koordinacije za turizam pri HUP-u te član u brojnim turističkim vijećima, zajednicama i savjetima. Franko Palma primio je 1997. godine odlikovanje Reda Danice Hrvatske s likom Blaža Lorkovića za izuzetne zasluge u gospodarstvu. Nedavno je dobio i Zlatnu kunu za životno dijelo, što je i povod ovom razgovoru.

Možete li na primjeru Riviere, odnosno Valamara, kazati nešto o profilu glavnog menadžera hotelsko-turističke tvrtke? Vi ste bili čelni čovjek 22 godine, potom Veljko Ostojić, nakon njega Edi Černjul i sada je to Željko Kukurin.

Moja je najveća zasluga to što sam uspio razviti i odgojiti ovako kvalitetan menadžment kakav sada ima Valamar Riviera. To su odlični dečki i taj tim je najveća snaga Valamara. U turizmu morate imati mlade snage u vrhu kompanije i kada ih spojite s iskusnim menadžerima, dobijete dobitnu kombinaciju.

Koje vještine se danas traže, a koje više nisu toliko važne kao prije?

Glavni menadžeri hotelske ili turističke tvrtke moraju imati širinu. Nije baš sretno rješenje kada čelno mjesto dobije financijaš jer mi smo uslužna djelatnost. Osnova je spoj različitih vještina. Osnovna znanja koja mora imati menadžer spoj su kvalitete ljudi, usluge i znanja o financijama. Tko se u tome zna snaći i ovlada svim tim znanjima, bit će kvalitetan menadžer ili direktor turističke tvrtke. Nekada su direktori hotela postajali šefovi dvorane, recepcije... Problem je bio u tome što nisu imali znanja o financijama.

Koliko je značajan hrvatski turizam? Svjedoci smo da mu se u nekim krugovima osporava značaj.

Da nema turizma, Hrvatska i hrvatsko gospodarstvo bili bi u velikim problemima. Turizam održava pozitivnu sliku hrvatskoga gospodarstva i kao takav vuče državu u pozitivnom smjeru. Istina, turizam je ranjiv u nekim aspektima, ali ako se oslonite samo na turizam, onda nešto u državi nije dobro. Morate imati potporu drugih sektora. Međutim, kada ostali sektori nisu snažni, a mi nismo jaki čak niti u poljoprivredi, onda imamo ozbiljan problem. Onaj tko kaže da turizam nema perspektivu, ne zna što govori. Pa nije turizam kod nas nastao u posljednjih deset godina, nego ima tradiciju dugu stotinu, a u nekim destinacijama poput Hvara slavi i 150 godina! Turizam je u Hrvatskoj značajna grana posljednjih 50 godina. Tada su nastale uspješne turističke tvrtke koje su stvarale, i to vrlo uspješno, turističku politiku destinacija. Znam da će vam biti drago ovo čuti, ali posljednji uspješan primjer jest Split, koji je napravio golemi iskorak u posljednjih pet-šest godina. Iskorak je napravio kao destinacija. Svi dionici turizma u Splitu shvatili su da treba ponuditi dušu i oblikovati ponudu, i to se u Splitu učinilo. Zato Split ima odlične rezultate. Destinacije se razvijaju. Razvija se infrastruktura i bogatstvo ponude. Osnovna razlika između nas i Turske jest u tome što mi ne prodajemo hotelske usluge, nego usluge destinacije. Mi na tržištu nudimo Dubrovnik, Hvar, Poreč, Rovinj, Split, a tek potom hotelsku uslugu u tim destinacijama. Turska nudi hotelsku uslugu. To je naša osnovna prednost.

Podsjetit ćemo Vas da je hotelski sektor tek u posljednjih četiri-pet godina prešao u pozitivno poslovanje. Što mislite, koji je razlog boljih ukupnih rezultata hotelskog sektora? Je li možda razlog privatizacija dijela hotelskih tvrtki (neke neprivatizirane tvrtke generirale su velike gubitke koji su se odražavali na ukupni sektor) ili je razlog podizanje učinkovitosti poslovanja samih tvrtki i rast turizma?

Dobro ste primijetili da to nije bilo tako davno. Iskorak je napravljen zahvaljujući investicijama u hotelskom sektoru i općenito podizanju kvalitete. Hoteli su nakon jednog teškog razdoblja profitirali zahvaljujući ulaganjima i podizanju učinkovitosti poslovanja. Točno je da su neke hotelske tvrtke dobile privatnog vlasnika koji ih je restrukturirao i obnovio objekte, tako da nekadašnji gubitaši sada održivo posluju. Donekle nam je na ruku išla i kriza u nekim meditaranskim zemljama, pogotovo u Grčkoj i Turskoj. Međutim, cijela je Hrvatska u posljednjih pet-šest godina u usponu i dobro radi u turizmu. Sreća hrvatskog turizma jest u tome što se kod nas profiliralo desetak većih turističkih tvrtki koje posluju na svjetskoj razini. I to u svim segmentima. Valamar Riviera, Maistra, Plava laguna, Bluesun, Jadranka, Falkensteiner, Ilirija, dubrovačke hotelske kuće, HUP Zagreb koji je sada Maistra preuzela, Sunčani Hvar te još neke veće turističke tvrtke... Zahvaljujući njima, hotelski je sektor znatno napredovao. Na ruku je svakako išla i posebno povoljna kreditna linija HBOR-a koja je potaknula investicijski ciklus. Ta linija se pokazala vrlo učinkovitom te je omogućila ulaganja po povoljnim uvjetima. To je dodatni razlog koji je potaknuo hotelske kuće da jače investiraju. Uostalom, tome svjedočimo posljednjih godina. Pored toga, i konjunktura je bila pozitivna i još uvijek jest. Bez investicija u hotele nema kvalitete, a ako nemate kvalitetu, gubite konkurentnost. Danas su naše vodeće hotelske kuće na europskoj i svjetskoj razini i u prihodovnoj i u troškovnoj strani. Vođene su na visokoprofesionalan način. To je neophodno jer 95 posto gostiju dolazi sa svjetskog tržišta. Ako nemate kvalitetu i niste konkurentni, gubite utakmicu, a mi utakmicu igramo na svjetskom tržištu. Konkurencija su nam Italija, Francuska, Grčka te turistički sektor Turske koji je jako subvencioniran od njihove države.

Možete li oporavak nekih hotelskih tvrtki opisati na primjeru posljednjih Valamarovih akvizicija? Čini se kako je Valamar neko vrijeme čekao s velikim ulaganjima, a zatim je snažno krenuo.

Važnije hotelske i turističke kompanije u Hrvatskoj, a to je svakako i Valamar Riviera, odgovorno su vođene. Kada su stale na noge, krenuo je investicijski ciklus. Rasli smo i putem akvizicije tvrtki koje su imale lošije poslovanje. Nakon ulaganja i restrukturiranja njihovog poslovanja, i mi smo rasli. Na sličan način rasle su i ostale vodeće hotelske kuće u Hrvatskoj.

Iako se prije 10 - 15 godina često govorilo da Hrvatska nije destinacija za hotele s pet zvjezdica, svjedoci smo da posljednjih nekoliko godina sve investicije, ili barem velika većina, idu u hotele s četiri i pet zvjezdica. Rijetko se danas investira u hotele s tri zvjezdice, a gotovo nimalo u dvije. Što se to promijenilo u tom smislu? Možete li dati prosječnu ocjenu Hrvatske kao destinacije?

Mi smo sada kao destinacija negdje između tri i četiri zvjezdice. I to je vrlo stroga ocjena jer neki moji kolege već nas ocjenjuju s četiri zvjezdice. Pet zvjezdica imaju Dubrovnik, Opatija, Zagreb, a tu su i Hvar, Rovinj i Poreč. Split je, recimo, destinacija s četiri zvjezdice. Dakle, imamo 20 posto potencijala za pet zvjezdica, 60 posto za četiri, a ostatak za tri zvjezdice. Profitabilno poslovanje jest motiv i imperativ svake tvrtke. Profit se ne stvara u tri zvjezdice, nego u četiri ili pet zvjezdica. Iako se kod nas govori o produžetku sezone, to nije presudno za profitabilno poslovanje turističkih tvrtki. Za nas je presudna kvaliteta i dosezanje cijena koje jamče profitabilno poslovanje. Velike tvrtke su to na vrijeme shvatile; vidjele su da je to ključno za povrat investicije. Mali hoteli mogu funkcionirati u kategoriji s tri zvjezdice jer imaju individualan pristup gostu, što je svakako kvaliteta i što se cijeni, a veliki moraju ići na kvalitetu koju će opravdati cijenom. Osobni pristup i ljudski odnos vrlo su važni. Mi smo još uvijek destinacija masovnog turizma i to kao zemlja još dugo nećemo napustiti. Dobro je što to pametno kombiniramo s podizanjem kvalitete.

Činjenica jest da se u Hrvatskoj uglavnom realiziraju brownfield investicije. Je li to dobro?

To je svakako pravac kojim treba ići. Ima još prostora za rekonstrukciju i podizanje kvalitete objekata koji su niže kvalitete.

Dosta se toga već obnovilo. Dolazi li sada vrijeme greenfield investicija?

To je logično. Nakon obnove, treba pametno ići u greenfield investicije. Prostor je jedna od naših prednosti u turizmu i slažem se sa 'zelenima' da njime moramo održivo upravljati. Na to treba jako paziti. Nije dobro samo graditi i graditi.

Zašto kod nas investitori teško realiziraju greenfield investicije?

Razlog je poznat. Naša je država jako troma. Kod nas nije poticajno investicijsko ozračje. Zbog toga ni nema greenfield investicija. U ovako nesigurnom ozračju takve su investicije rizične. Mijenjaju se zakoni brzo i nepredvidvo, a u turizmu je povrat investicija spor. Nije da nema nikakve potpore, ali ona u hrvatskom turizmu nije baš velika. Recimo, znao sam da će se Turska vrlo brzo vratiti na tržište nakon političke krize jer se u Turskoj turizam jako podupire. Kada se smirila politička i sigurnosna situacija, vratili su se na velika vrata.

Kako se nositi s tom situacijom, odnosno s povratkom Turske i Grčke?

Samo kvalitetom i isključivo kvalitetom. Moramo nuditi nešto što oni ne nude, a to su ljudi i destinacija. Cijenama se ne možemo nositi jer oni imaju manji trošak radne snage i potporu države.

Zašto se ne ostvaruju ciljevi Strategije razvoja hrvatskog turizma?

Ne mogu reći da se ne ostvaruju. Nešto jest pogođeno, a nešto i nije. Ne mora strategija sve pogoditi, ali bez nje se ne može. Ne samo da turizam treba imati strategiju nego nju treba imati i država. Dobro je da se već počelo raditi na novoj strategiji razvoja hrvatskog turizma.

Kako komentirate suradnju hotelskih kompanija i mirovinskih fondova odnosno suradnju hotelskih kompanija i turoperatora na zajedničkim investicijama? Valamar, također, ima takva iskustva. Imaju li ih još neke hotelske kuće kod nas?

To je dobro jer smanjuje rizik investicije, a ti aranžmani jamče sigurnost. Turoperatori, uz to što pomažu u investiciji, osiguravaju i popunjenost u narednom razdoblju.

Zašto su mirovinski fondovi kasno prepoznali potencijal turističkih tvrtki?

Dobro ste to primijetili. Nemam odgovor na to pitanje, ali znam da su im ulaganja u dobre turističke kompanije niskorizična ulaganja. Bilo bi bolje da su na vrijeme prepoznali potencijal turističkih tvrtki. Ali bolje ikada, nego nikada.

Mogu li partnerstva s turoperatoratorima rezultirati gradnjom zatvorenih resorta (slično kao u nekim zemljama)? Dio javnosti, pa čak i stručne, pomalo se pribojava takvih partnerstava?

Nema mjesta strahu. To su dobri aranžmani.

Kada će hrvatski poduzetnici iz sektora turizma početi investirati i akvizirati neke hotele izvan Hrvatske? Imamo primjer jednog malog trogirskoga hotelijera u Austriji, nedavno je i Valamar preuzeo jedan hotel na austrijskom skijalištu, a ima nekoliko takvih primjera i u BiH. Jesu li ti primjeri možda nagovještaj trenda?

To je razumljivo jer se na taj način osigurava zaposlenost radnika tijekom cijele godine i cjelogodišnje poslovanje. Mi imamo sezonu ljeti, a tamo je sezona, uz ljeto, i zimi. Uglavnom, hrvatski turizam ima dobar pravac i ide se prema pozitivi. Jedino me nervira što to ide presporo.

A Zagreb i kontinent? Jesu li privlačni za velike hrvatske turističke tvrtke? Svjedoci smo da ima i takvih iskoraka.

Nije to isto. U Zagreb bi poslovno ušle sve turističke tvrtke jer sezona traje cijele godine. Ostatak kontinenta je upitan zbog upitnog povrata investicije. Unatoč nekim potencijalima.

Hotelijeri su dosta negodovali oko nekih dijelova nacrta novog Zakona o boravišnoj pristojbi. Što je po vama sporno u tom Zakonu?

Svako podizanje cijena nije dobro jer smo dosegli plafon. Pogotovo javni sektor ne bi smio povećavati cijene.

Jeste li zadovoljni i možete li komentirati prijedloge novog Zakona o turističkom zemljištu?

To je tema za sebe i to treba riješiti što prije. Posebno zbog investicija u kampove. Nije dobro to što se planira povećanje cijene koncesije za deset puta. Svako je povećanje oduzimanje prihoda turističkim tvrtkama.

Na koji se način može povećati udjel hotelskih soba u ukupnim smještajnim jedinicama? Koliko sada iznosi taj udjel i zašto pada u odnosu na smještaj u domaćinstvima?

Broj takozvanih privatnih iznajmljivača povećava se iz dvaju razloga. Jedan jest to što su legalizirani mnogi objekti tako da se sada na tržištu nude apartmani koji nisu bili legalizirani. Drugi razlog je to što su porezni uvjeti za iznajmljivače dosta povoljni, tako da je to stimuliralo građane. Znači, veliki broj kapaciteta nije novoizgrađen, nego je novoprijavljen. Povećava se broj noćenja u privatnom smještaju, ali nerazmjerno rastu kapaciteta.

Može li problem nedostatka radne snage usporiti ili možda ugroziti razvoj hrvatskog turizma? Može li se taj nedostatak nadomjestiti uvoznim kvotama? Mogu li mjere koje se poduzimaju da bi se više mladih ljudi motiviralo za izbor turističkih zanimanja dati rezultate?

Može, i to je realna opasnost. To je, rekao bih, najteži problem s kojim smo se susreli u razvoju turizma. Međutim, to je rješiv problem. Nekako će se nadomjestiti na različite načine nižekvalificirana radna snaga, ali se više pribojavam problema nedostatka kvalificiranih kadrova. Teško je iz inozemstva dobiti kvalificiranu i visokokvalificiranu radnu snagu. Velike kompanije će se snaći.

Jozo Vrdoljak