Digitalizacija je sredstvo, a ne cilj

U razgovoru za Privredni, predsjednik Hrvatske gospodarske komore Luka Burilović predstavlja projekt Digitalna komora i tvrtkama poručuje da digitalizacija poslovanja za svakoga znači nešto drugo, no da digitalna transformacija nikada ne može uspjeti bez transformacije ljudi.

Tema broja je promjena pa bi možda za početak bilo dobro čuti što Vi mislite o promjenama u digitalno doba i gdje vidite Hrvatsku gospodarsku komoru u digitalnoj budućnosti?

Promjene su dobre, izazivaju vlastita uvjerenja i šire osobne granice. Novo digitalno doba ne treba doživljavati kao nekakav bauk, nego kao priliku da konačno prestanemo s uvrježenom kulturom očuvanja postojećeg stanja iz čega neminovno proizlazi zaostajanje za suvremenim trendovima. Poznata je poslovica da žarulja nije nastala razvojem svijeće. Na tom tragu je i Hrvatska gospodarska komora koja je već učinila prve korake ususret digitalnoj budućnosti.

Što podrazumijeva Digitalna komora?

Digitalna komora nudi brz i olakšan pristup informacijama i uslugama HGK. Primjerice, Gospodarska mreža, prvi proizvod projekta Digitalna komora, pruža uvid u pokazatelje čitave gospodarske scene, od pregleda svih tvrtki po županijama i industrijama do detalja poput bilance i financijskih izvještaja. Takve se informacije inače naplaćuju nekoliko tisuća kuna, a kod nas su besplatne.

Kada već govorimo o promjenama i budućnosti, možda ne bi bilo loše čuti gdje Vi vidite Hrvatsku gospodarsku komoru negdje u travnju 2022. godine?

Naime, tada završava Vaš drugi mandat. Moja vizija HGK 2022. je prva digitalizirana komora na globalnoj razini i prema tom cilju smo već snažno zakoračili. Dok je u prvom mandatu fokus bio na očuvanju integriteta HGK institucije, drugi mandat bit će obilježen promjenama koje će utjecati na ukupno hrvatsko gospodarstvo. Već sada uvodimo suvremene alate, s elementima umjetne inteligencije, koji će nam omogućiti puno veću efikasnost. Pri tom ne mislim samo na interne procese već još više na pristup članicama. To znači proaktivno i puno preciznije detektiranje potreba i mogućnosti za svaku pojedinu tvrtku. Od potencijalnih globalnih tržišta za njihove proizvode i usluge do poslovnih partnera koji odgovaraju upravo njima. Sve na personaliziran i individualiziran način.

Koliko digitalna transformacija ovisi o alatima, a koliko o ljudskom faktoru?

Čovjek je i dalje presudan, on je ishodište. Alat je ipak samo instrument za bržu i olakšanu provedbu ideje i treba biti u službi čovjeka. Digitalna transformacija ne može uspjeti bez transformacije ljudi. Digitalizacija poslovanja za svaku tvrtku znači nešto drugo. Svaka kompanija koja provodi digitalnu transformaciju poslovanja mora dobro razmisliti što joj to konkretno donosi. Poanta digitalizacije nije u pukom prelazu s analognog na digitalno. Ono što mora biti cilj svakog pokušaja digitalizacije poslovanja jest dodavanje nove vrijednosti ili povećanje učinkovitosti internih i eksternih procesa. Da bi postali istinski digitalni, mnogi će morati iz korijena promijeniti način razmišljanja. Kako će mi to pomoći u proizvodnji, smanjiti troškove, povećati kvalitetu proizvoda i – u krajnjoj liniji, povećati profitabilnost? To su pitanja koja si morate postaviti prije nego krenete putevima jedinica i nula, jer će vam u protivnom i rezultati biti – nula. Digitalizacija nije sama sebi svrha već predstavlja alat za postizanje postavljenih ciljeva.

Što predviđate kako će se hrvatske tvrtke snaći u digitalnoj transformaciji?

Istraživanja pokazuju da one tvrtke koje odbijaju krenuti u proces digitalne transformacije čeka, u pravilu, gubitak konkurentske pozicije te u konačnici i vjerojatno odumiranje. One tvrtke koje transformaciji prilaze defanzivno, zadržavajući sve postojeće poslovne modele i procedure koje samo prebace u digitalizirani oblik – mogu očekivati povrat na ulaganja od 6 %. A tvrtke koje krenu ofenzivno s digitalnom transformacijom, koristeći sve potencijale inovacija i disrupcije koje ona nudi, mogu očekivati povrat na uloženo od 12 %. Jasno je što to znači. Brza smrt za jedne, spora smrt ili puko preživljavanje za druge te velik rast uspjeha i dominaciju za treće. U Hrvatskoj još neki nisu ozbiljno shvatili promjene koje dolaze, ali optimizam budi sve više globalno prepoznatih pojedinaca. Oni moraju biti putokaz.

Kako komentirate apokaliptične najave o robotima i umjetnoj inteligenciji koji će nas sve ostaviti bez radnih mjesta?

To je instinktivna reakcija bez sagledavanja brojnih prilika i mogućnosti koje te novosti nude i pružaju. Istina je kako će se nakon dovršenja inicijalne digitalne transformacije i implementacije industrije 4.0, jasno profilirati dobitnici i gubitnici. Na kojoj ćemo se mi strani naći, ovisi samo o nama. Imamo li jasnu viziju, cilj, strategiju, volju i odlučnost od Hrvatske napraviti pobjednika i snažnog igrača u novom digitalnom gospodarstvu, ostaje vidjeti. U vezi s radnim mjestima predviđa se kako će digitalna transformacija i industrija 4.0. do 2023. godine uzrokovati gubitak od 75 milijuna, ali također i stvaranje 133 milijuna novih radnih mjesta.

Gdje u tom smislu vidite Hrvatsku na globalnoj karti?

Jasno je da će to preslagivanje, na geostrateškoj razini država, ponovno podijeliti karte. Hoćemo li mi biti država koja će gubiti radna mjesta i stanovnike, te se zadržati na rentijerskom gospodarstvu, ili ćemo biti novi centar novih tehnologija, inovacija, disrupcije i kvalitetnih radnih mjesta najviše dodane vrijednosti opet ovisi o nama samima. Danas je trenutak u kojem se o tome odlučuje. Ne smije nam se dogoditi kao s EU za koji smo se dugo pripremali i opet dočekali nespremni. Sada nema toliko vremena. Budućnost je bliža no ikada. Nemamo više privilegij žaliti se da smo premali za globalnu utakmicu. Sve znanje, ideje, kontakti, prilike… do svega je lako doći jednim klikom miša. Naša je odgovornost hoćemo li takvu priliku znati iskoristiti.

Što tu može država?

Brzine promjena i nepredvidivost ne ostavljaju potrebu izrade desetljetnih planova i programa koji bi mogli biti stabilni i otporni na promjene i adaptaciju. Potrebna je izgradnja agilnog sustava koji će omogućiti i državi da se mijenja svakodnevno, uvijek u skladu s potrebama globalne konkurentnosti, ali i našim poduzetnicima da na svaku promjenu u sustavu nalaze potporu za promjenu, a ne birokratsku prepreku. Treba nastaviti u smjeru smanjivanja poreza, opterećenja na plaće, olakšati pristup financiranju, poduzetnicima pomoći da snažnije koriste europske fondove u svrhu razvoja te obrazovni sustav prilagoditi potrebama gospodarstva. To je već puno. Za ostalo će se pobrinuti gospodarstvenici. U tom smislu još jednom pozdravljam daljnje reforme i snažno potičem na još jaču dinamiku pokretanja i implementacije mnogih drugih.

Trebamo li strahovati od posljedica sveobuhvatnosti tih promjena?

Promjena se boje samo oni koji nisu spremni izaći iz svoje zone komfora. A takvi ne mogu ni uspjeti. Ako si voljan raditi na sebi, učiti, prigrliti novitete, onda nema straha. Promjene se događaju, neovisno o našem htijenju, pa se na taj vlak valja čim prije ukrcati.